#176 Re: Klub filma [Holy Motors - Carax]
Posted: 02/06/2020 00:52
Što nas Johnny bojkotuje. 
Ne da ne treba previse nego ne treba nikakoNe mislim da u ovom filmu treba detaljima učitavati previše značenja. Cijela stvar je više asocijacija nego simbol. Kako već rekoh, tok svijesti.
Bice da mu se nije dopala insinuacija da nije gledao neke filmove koje je preporucio
John Cleese wrote: ↑02/06/2020 11:24Ne da ne treba previse nego ne treba nikakoNe mislim da u ovom filmu treba detaljima učitavati previše značenja. Cijela stvar je više asocijacija nego simbol. Kako već rekoh, tok svijesti.
I prije ce biti "cist psihicki automatizam" neke vrste nego tok svijesti.
I inace izbjegavam verbalizaciju takvih iskustava, pokusaje "analize" pogotovo.
Jer pokusaj dosezanja esencije ljepote sa skalpelom u ruci je potpuno besmislen, a i ruzan u svojoj otuznoj neadekvatnosti, barem ga ja tako dozivljavam – i za sebe i kazem, ne nuzno i vama.
Sto se tice "sluzenja covjeku i covjecnosti", nesto sto na ovakav nacin moze da pobudi ili cak i napravi izvjesni otklon u neciijem senzibilitetu itekako sluzi i covjeku i covjecnosti.
Savrseno je nebitno kako se to tacno desava.
Osim iz usko zanatske vizure, naravno.
P.S.
Uzgred receno, film sam pogledao na nekom televizijskom kanalu (Cinemania, cini mi se) vec odavno i par puta, reprizirali su ga i eto...
Gospodin Merde mi je vec bio stari znanac iz Tokija – gledali su jos neki ovdje taj omnibus, ako sam dobro shvatio
A i onaj prvi, kad vec spomenuh. Cini mi se da sam taj svojevremeno i preporucio na onoj temi.
Da, da, na temi za prepucavanje i nadjebavanje, gdje ponekad neko nesto i preporuci
Pa makar i samo poster postavio.
#samokazem
Mada se načelno slažem sa jaranom Pablom, mislim isto tako da bilo kakvo iskustvo konzumiranja umjetnosti gubi na vrijednosti ako se samo zadrži za sebe. Poentu umjetnost dobija tek u podjeli sa svojim peerovima.When you explain poetry, it becomes banal. Better than any explanation is the experience of feelings that poetry can reveal to a nature open enough to understand it.(P.Neruda)
Služi, onoliko koliko služi i čista matematika. Ili gledanje u zvjezdano nebo. To je svakako umjetnost, ali umjetnost u reduciranom smislu. Da je zvjezdano nebo bilo dovoljno, ne bismo ni pošarali zid pećine.John Cleese wrote: ↑02/06/2020 11:24Ne da ne treba previse nego ne treba nikakoNe mislim da u ovom filmu treba detaljima učitavati previše značenja. Cijela stvar je više asocijacija nego simbol. Kako već rekoh, tok svijesti.
I prije ce biti "cist psihicki automatizam" neke vrste nego tok svijesti.
I inace izbjegavam verbalizaciju takvih iskustava, pokusaje "analize" pogotovo.
Jer pokusaj dosezanja esencije ljepote sa skalpelom u ruci je potpuno besmislen, a i ruzan u svojoj otuznoj neadekvatnosti, barem ga ja tako dozivljavam – i za sebe i kazem, ne nuzno i vama.
Sto se tice "sluzenja covjeku i covjecnosti", nesto sto na ovakav nacin moze da pobudi ili cak i napravi izvjesni otklon u neciijem senzibilitetu itekako sluzi i covjeku i covjecnosti.
Savrseno je nebitno kako se to tacno desava.
Osim iz usko zanatske vizure, naravno.
P.S.
Uzgred receno, film sam pogledao na nekom televizijskom kanalu (Cinemania, cini mi se) vec odavno i par puta, reprizirali su ga i eto...
Gospodin Merde mi je vec bio stari znanac iz Tokija – gledali su jos neki ovdje taj omnibus, ako sam dobro shvatio
A i onaj prvi, kad vec spomenuh. Cini mi se da sam taj svojevremeno i preporucio na onoj temi.
Da, da, na temi za prepucavanje i nadjebavanje, gdje ponekad neko nesto i preporuci
Pa makar i samo poster postavio.
#samokazem
To pitajte njega, ja jesam i vidim jutros je počišćeno sve. I ako jeste gledao, ljudi na temu preporuka filmova dolaze zbog podjele autentičnog iskustva; kopirani copy-ji sa mojTV, tv profil i slično, nemaju tu šta tražiti, IMHO. I zato će na toj temi, dok je tako, biti uvijek problema.John Cleese wrote: ↑02/06/2020 11:31Bice da mu se nije dopala insinuacija da nije gledao neke filmove koje je preporucio
I otkud sad to, fakat?
Ja stvarno nemam razloga da vjerujem da covjek preporucuje nesto sto nije prethodno pogledao. I kakvog bi to smisla uopste imalo?
Koga briga i ako preporučuje?John Cleese wrote: ↑02/06/2020 11:31Bice da mu se nije dopala insinuacija da nije gledao neke filmove koje je preporucio
I otkud sad to, fakat?
Ja stvarno nemam razloga da vjerujem da covjek preporucuje nesto sto nije prethodno pogledao. I kakvog bi to smisla uopste imalo?
Sluzi koliko moze, mozda i bas koliko treba
Samo kazem da nemam pojma o cemu konkretno pricate, s nasim covjekom u veziExNihilo wrote: ↑02/06/2020 11:39Koga briga i ako preporučuje?John Cleese wrote: ↑02/06/2020 11:31Bice da mu se nije dopala insinuacija da nije gledao neke filmove koje je preporucio
I otkud sad to, fakat?
Ja stvarno nemam razloga da vjerujem da covjek preporucuje nesto sto nije prethodno pogledao. I kakvog bi to smisla uopste imalo?
Ako Žižek može pisati kritiku filmova koje nije gledao, što sam priznaje, onda može i Johnny preporučivati. Realno.![]()
Ne bih bas rekao da gubi na vrijednosti ali ima smisla to sto si napisao.zomri wrote: ↑02/06/2020 11:34John Cleese wrote: ↑02/06/2020 11:24Ne da ne treba previse nego ne treba nikakoNe mislim da u ovom filmu treba detaljima učitavati previše značenja. Cijela stvar je više asocijacija nego simbol. Kako već rekoh, tok svijesti.
I prije ce biti "cist psihicki automatizam" neke vrste nego tok svijesti.
I inace izbjegavam verbalizaciju takvih iskustava, pokusaje "analize" pogotovo.
Jer pokusaj dosezanja esencije ljepote sa skalpelom u ruci je potpuno besmislen, a i ruzan u svojoj otuznoj neadekvatnosti, barem ga ja tako dozivljavam – i za sebe i kazem, ne nuzno i vama.
Sto se tice "sluzenja covjeku i covjecnosti", nesto sto na ovakav nacin moze da pobudi ili cak i napravi izvjesni otklon u neciijem senzibilitetu itekako sluzi i covjeku i covjecnosti.
Savrseno je nebitno kako se to tacno desava.
Osim iz usko zanatske vizure, naravno.
P.S.
Uzgred receno, film sam pogledao na nekom televizijskom kanalu (Cinemania, cini mi se) vec odavno i par puta, reprizirali su ga i eto...
Gospodin Merde mi je vec bio stari znanac iz Tokija – gledali su jos neki ovdje taj omnibus, ako sam dobro shvatio
A i onaj prvi, kad vec spomenuh. Cini mi se da sam taj svojevremeno i preporucio na onoj temi.
Da, da, na temi za prepucavanje i nadjebavanje, gdje ponekad neko nesto i preporuci
Pa makar i samo poster postavio.
#samokazemMada se načelno slažem sa jaranom Pablom, mislim isto tako da bilo kakvo iskustvo konzumiranja umjetnosti gubi na vrijednosti ako se samo zadrži za sebe. Poentu umjetnost dobija tek u podjeli sa svojim peerovima.When you explain poetry, it becomes banal. Better than any explanation is the experience of feelings that poetry can reveal to a nature open enough to understand it.(P.Neruda)
i film se može tumačiti i kao sažeti mozaik Oscarovih profesionalnih uloga (koje se isprepliću i sa ulogama oca ili bivšeg ljubavnika). Rekla bih i da se film oslanja i na onu Šekijevu 'All the world's a stage' i pitanje predodređenosti, sudbine i slobodne volje, pogotovo u prizoru odloženih marioneta koje su ispunile svoju svrhu. Tematski se može napraviti paralela sa Sinegdohom koju ste pominjali par stranica ranije, ili Ostlundovim Squareom (otkud ona gorila na kraju?We have 20 minutes to catch up on 20 years
Kako ovo tumačite?Ectoplasm on wheels
Ja sam, recimo, očekivao da će protagonist, nakon što izreda svojih 9 identiteta, vratiti se tamo gdje smo ga zatekli na početku, kući i porodici koju je ostavio. Scena s čimpanzama pokazuje da on, zapravo, nema porodicu, nema sidro. Početna scena je, ispostavit će se, još jedna "uloga", baš kao i scena kojom se rastajemo od Oskara. Time je pitanje identiteta do kraja rasplinuto.Nierika wrote: ↑02/06/2020 15:23 Predivan je.![]()
Struktura i logika filma mi nalikuju na:
(original, ne ova reversed verzija)
Dijete i psa sam shvatila kao rediteljsku uputu za gledanje filma, sugerišu id, odnosno instinktivno, čulno i djetinju čistu percepciju. Vrata/ključ su definitivno prolaz u drugi svijet (podsvijesti, mašte) kao u Panovom Labirintu ili Coraline.![]()
Drugi ključ potencijalno leži u replici:i film se može tumačiti i kao sažeti mozaik Oscarovih profesionalnih uloga (koje se isprepliću i sa ulogama oca ili bivšeg ljubavnika). Rekla bih i da se film oslanja i na onu Šekijevu 'All the world's a stage' i pitanje predodređenosti, sudbine i slobodne volje, pogotovo u prizoru odloženih marioneta koje su ispunile svoju svrhu. Tematski se može napraviti paralela sa Sinegdohom koju ste pominjali par stranica ranije, ili Ostlundovim Squareom (otkud ona gorila na kraju?We have 20 minutes to catch up on 20 years). Oscarova realistična reakcija na scenu Kyliene smrti, 'holy' u naslovu i značenje imena Oscar su me naveli na pomisao i da je jedna od podtema i pitanje reinkarnacije, a limuzina i vozačica nešto poput Harona i njegove lađe u Hadu.
![]()
Posljednja scena sa autima i odlagalište lutaka se referišu na zalazak karijere i ono što ste već pominjali o budućnosti filma i same pozicije umjetnika.
Zanimljiv mi je i komentar vozačice kad su naletili na drugu limuzinu::
Kako ovo tumačite?Ectoplasm on wheels
Edit: čimpanza, nije gorila, votevr![]()
apsurdan daJa sam, recimo, očekivao da će protagonist, nakon što izreda svojih 9 identiteta, vratiti se tamo gdje smo ga zatekli na početku, kući i porodici koju je ostavio. Scena s čimpanzama pokazuje da on, zapravo, nema porodicu, nema sidro. Početna scena je, ispostavit će se, još jedna "uloga", baš kao i scena kojom se rastajemo od Oskara. Time je pitanje identiteta do kraja rasplinuto.
On je zaista on jedino između uloga, ako i tada, pa me u tom smislu podsjetio na Kamijevog Sizifa, vječno osuđenog na ponavljanje, koji predah pronalazi tek dok se spušta dolinom prema kamenu, samo da bi ga iznova gurao ka vrhu. Sizif je simbol apsurda, pa ima li boljeg simbola za ovakav film?
9 ih je dakle.ExNihilo wrote: ↑02/06/2020 23:25 Ja sam, recimo, očekivao da će protagonist, nakon što izreda svojih 9 identiteta, vratiti se tamo gdje smo ga zatekli na početku, kući i porodici koju je ostavio. Scena s čimpanzama pokazuje da on, zapravo, nema porodicu, nema sidro. Početna scena je, ispostavit će se, još jedna "uloga", baš kao i scena kojom se rastajemo od Oskara. Time je pitanje identiteta do kraja rasplinuto.
On je zaista on jedino između uloga, ako i tada, pa me u tom smislu podsjetio na Kamijevog Sizifa, vječno osuđenog na ponavljanje, koji predah pronalazi tek dok se spušta dolinom prema kamenu, samo da bi ga iznova gurao ka vrhu. Sizif je simbol apsurda, pa ima li boljeg simbola za ovakav film?
Nothing makes us so alive as to see others die. That's the sensation of life, the feeling that we remain.
Nego, sad sam imao wild ideju. Devet Oskarovih uloga kao devet krugova Danteovog pakla. Oskar kao Dante, Celine kao Virgil koji ga vodi kroz pakao. Mislim da čak naziv svakog od devet Danteovih krugova relativno blisko opisuje Oskarove uloge:Life is better, for there is love in it. Death is good but there's no love.
Da, moja greška. Ja govorim o sceni s nećakom.Nierika wrote: ↑03/06/2020 13:15 Oskudan u prizoru s kćerkom, tvoji citati su iz drugog prizora.I ne oskudan kao kritika scenarija, nego oskudan svjesno kako bi se prikazao nedostatak bliskosti između oca i kćerke.
Na krugove pakla ću se još vratiti, moram se podsjetiti, ali na prvu ima smisla. Odbijam vjerovati da su u ovakvom jednom filmu uloge nasumične, to što nisam našla konekciju više pripisujem svom neznanju nego rediteljskoj omaški.
Edit:
Govorimo o dva različita prizora sa kćerkom, ti o onom dok umire, ja o onom iz stvarnog života, kad kupi kćerku s partija.