hAZNADAR wrote:
Izvor su sve knjige Galiba Sljive.
Ko ja taj Šljivo i zašto je relevantan?
Prva sansa za autonomiju za vrijeme huseinove bune gdje je u samoj vojsci bilo krscana, i gdje je svebosanski sabor tada trazio autonomiju ali sa priznanjem centralne vlasti u Istanbulu.
Kršćanska raja u doba autonomije bila minorna politička snaga, i u svemu tome se priklanjala onome ko je štitio njene interese.
Znaci po istom uzoru na autonomnu Srbiju - a kako je krscanima u Srbiji svakako u novim uslovima bilo bolje u autonomiji - bilo bi i im u Bosni.
Očito je da ti ne razumiješ ondašnje prilike i razlike između Bosanskog sandžaka i Kneževine Srbije.
Razlika je u društvenom modelu "autonomije" i kneževine.
Postoji jedna anegdota o Obrenoviću, nakon što su Osmanlije napustile prostor uže Srbije, kada mu tada dolaze na noge raznih srpski velikaši sa zamolbama i zahtjevima, on im mudro kaže da
on nije istjerao muslimanske age i begove da bi na njihovo mjesto postavio srpske.
Razlika između Obrenovićeva i Gradašćevića jeste u tome što je ovaj prvi svoju kneževinu gradio prema uzusima nacional-romantičarski ideologija 19. vijeka, jedna nacija - jedna država.
Autonomaši nisu niti gradili neku novu državu, niti su ih interesovali vjetrovi koju su počeli puhati sa svih strana na Balkanu, njih je interesovalo da očuvaju vlastite privilegije.
Osim toga se zna da je Husein pokusavao imati saveznistvo i diplomatski kontakt sa Austrijom i tesko da bi mogao tlaciti krscane.
Još jedan zaključak koji bi teško mogao opstati u stvarnosti.
Problem centralnih vlasti i bosanskih autonomaša nastaje onda kada se Stambol odlući da sprovede reforme koje su uključivale širok dijapazon izmjena jednog posve teističkog sistema koji se zasnivao na šerijatu.
Tadašnji tzv. bolesnik sa Bosfora, priklješten sa svih strana, od ustanaka na Balkanu do pobune arapskih dijelova Carstva, morao je da sprovodi reforme koje su mu naložile zapadne sile, pa je tako morao da izjednači prava kršćana sa muslimanima, recimo, što je dovelo do veliko otpora kod muslimanskog stanovništva.
U tom smislu, ako uzmemo ŠBKBB opciju, Gradašćević bi morao dati kršćanima u Bosni ista prava kao i muslimanima. To je, u mnogo čemu, u suprotnosti sa njihovim zahtjevima Porti.
A obicaj tog vremena jeste bio da se krupne politicke promjene poput necije autonomije pravno verifikuju i priznaju na medjunarodnim konferencijama poput Berlinske.
A je li?
Kako već rekoh gore - onda bi te promjene značile gubljenje privilegija bosanskih feudalaca, a oni to ni za živu glavu nisu željeli.
Na toj istoj Berlinskoj konferenciji Srbiji je naređeno da npr. Jevrejima mora dati građanska prava, jer je do tada, uz tadašnju Rumuniju, važila za anti-semitsku državu jer Jevreji nisu imali nikakava prava, ni da se bave, recimo, trgovinom.
Da je Huseinu poslo za rukom i da je Turska prihvatila bosansku autonomiju po uzoru na srpsku kao i sile na novom kongresu - to bi posredstvom evropskih sila itekako podrazumijevalo i bolje uslove za krscane.
Čuj ovoga bisera
"Da je Huseinu poslo za rukom i da je Turska prihvatila bosansku autonomiju po uzoru na srpsku..."
Niko ne zna zabaviti na forumu k'o @hAZNADAR.
Prvi zahtjev bosanskih autonomaša je bio, citiram,:
"Da Porta opozove privilegije date Kneževini Srbiji."
Znači, očito je da se radilo o uskogrudim interesima bosanskih feudalaca, koji su prije svih ostalih interesa po pitanju autonomije, prvo zastupali da se Fidahićima vrate prekodrinske nahije, Jadar i Rađevina, koje je dobio knez Miloš?
Drugi uslov je bio zahtjev da se obustavi uvođenje nove vojske, odnosno nizamske reforme. Zašto?
Zato što su bosanske age i begovi bili i civilna i vojna vlasti. Novom reformom bi im bile oduzete mnoge privilegije kojih se nisu željeli odreći.
Treći i četvrti zahtjev se tek ticao autonomije - da se na njeno čelo postavlja Bosanac, te da se Porta ne mješa u u upravu zemlje tako što će joj se plaćati godišnji tribut.
Formalno-pravo, autonomaši nisu htjeli stvarnu nezavisnost, već polu-autonomiju u sklopu Otomanskog Carstva koje je već na izdisaju.
Porta svjesna činjenice, da ako ne transformiše vlastito carstvo na način na koje su to radile imperije oko nje, ne može odgovoriti izazovima koji su pred njom, a sa druge strane imao bosanske pobunjenike koji bi da, zbog vlastitih sitnih interesa, na njemačke, ruske, ugarske topove i konjicu jurišaju sa jataganima i kuburama, jer nisu svjesni promjena koje se dešavaju oko njih !?
Sve u svemu, sve da su bosanski autonomaši imali simpatije zapadnih imperija, njihova autonomije ne bi bila ono kako su je zamislili.
Možemo se baviti nekim procjenama, koliko bi bili tačne ili ne to je teško utvrditi, no da nije bilo sloma autonomije i da je zaživjela, ko zna, možda bi bila plodno tlo za stvaranje kasnije moderne bošnjačke ili bosanske nacije.