Bloo wrote:
Scottov Blade Runner je savršeni prikaz cyberpunk svijeta i tu nema diskusije. Jedan dio šarma 2049te su analogni efekti na kojima je Deakins insistirao. Znači glumci u stvarnim uvjetima.
2049 je manje crn, a više bijel i siv i žut i naravno crven. Došlo je do promjene atmosfere, te je logično i da se to odrazi na ovaj film. Klima se promijenila, kao i zagađenje, što naravno utječe i na svjetlo u tom „realnom“ svijetu. Manje je mračno jer ima više nade
Da li si primijetio značaj žute boje? K hodi žutom stazom čarobnjaka iz Oza na svom putu da postane „more human than human“ i da otkrije slobodnu volju, vlastitu slobodnu volju.
Čitav film me podsjeća tu i tamo na Lyncha i njegove dream sequences.
Tito_i_Partija wrote:E pa klinac moj. Ne mozes kompletno izmjenit' atmosferu, al' ono bas 180 stepeni, i nazvat' je Blade Runner-ovskom. Ustvari, toliko su stvari izmjenili da se 2049 ne moze cak nazvati ni cyberpunk-om niti noir-om. Osrednji sci-fi film koji je samo po imenu Blade Runner, i koji izgleda ima vise zajednicko sa carobnjakom iz Oz-a.
Možemo se vritit u krug oko ovog. To što tebi nije mračno i dovoljno cyberpunkovsko jer je presvijetlo nije baš neki argument. Ja sam ponudila klimatski
Plus, kolorit više odgovara ideji da ipak ima nade.
Bloo wrote: Nije bitno da li je Deckard replikant ili ne. Jedina paralela koju ovdje ja vidim je da kada u svijesti Deckarda se javlja spoznaja da je Roy više od mašine (uz možda blagi hint da postoji i samospoznaja da je možda i on sam replikant), nešto slično se dešava i u 2049. Gdje nema dileme da li je K replikant ili ne, već da li je iko od nas „stvaran“.
Čak i da Deckard jeste replikant, nedostaje mu ono što ima K – svijest o sebi. Svijest o tome da su njegova sjećanja usađena. Zar to nije mučenje? Biti svjestan da tvoja sjećanja zapravo i nisu tvoja? A sjećanja su ono što nas čini ljudima. Zar ne?
Tito_i_Partija wrote:Deckard ima svijest o sebi, mozda ti je promaklo u nastavku. I mislim da je vazno da li je Deckard replikant, zbog onih razloga sto sam napis'o na prvoj stranici.
Da, ima svijest o sebi u NASTAVKU, ja sam mislila na prvi dio. Pitanje o Deckardu nije odgovoreno koliko sam ja skontala.
Bloo wrote:Zar nije divna ideja (koja je djelomično odjek iz originala) da LJUBAV (i u ovom slučaju ideja da replikanti mogu nezavisno stvoriti novi život) apsolutno reprogramiraju jednog replikanta?
K i Batty imaju različite završetke, s tim da je smrt replikanta K, meni lično jedna divan momenat i katarza – on umire i postaje „more human than a human“ čineći nešto veoma ljudsko – samožrtvujući se za viši cilj – zaštita jednog djeteta, te postajući slobodan na taj način. Joi završava slično, ako se sjećaš? Obrisala je vlastite backupe, te umire kada se ono portable sranje uništi – „just like a real girl“. Mislim da je to neobično važno. I jedan i drugi umjetni oblik života su, svjesno, okončali živote na jedan veoma ljudski način – samožrtvujući se. Kroz oba filma se proteže pitanje, šta je to što nas čini „živim/ljudskim“? Sjećanja? Osjećanja? Djela?
Tito_i_Partija wrote:Pa ljubav nikad nije bila sporna u replikantima. To je se vidjelo u Pris/Batty, k'o i u Rachael. Samozrtvovanje? Fakticki isto k'o milost u najcistijoj formi koju vidimo na kraju originala. Ne znam sta ti je poenta. Tyrell ih je svjesn'o dizajnir'o da budu "more human than human", valjda njihov ustanak na samom pocetku ukazuje na to da posjeduju ogroman spektar emocija.
Opet ti interpretiraš nešto pogrešno, odnosno kao i obično ne čitaš. ODJEK ideje iz originala. Samo osjećanje Ljubavi ne znači da su more human than human, već njihovi postupci. Samožrtvovanje za ideju je more human than human, tako se K žrtvuje za nekog drugog - Deckarda i njegovu kćerku. K je poseban je uradio nešto što ni jedan replikant nije - potražio je izvor svojih sjećanja - ispravi me ako griješim.
Bloo wrote:K želi, veoma sebično i mogli bi reći ljudski, da je rođen, a ne proizveden. Da ima neku svrhu osim da služi (protežuća ideja kroz čitav 2049).
Zar nije to nešto o čemu svi razmišljamo? Potajno? Da smo nešto više od kotačića u mašini? Da imamo višu i bolju svrhu? Da nam se pruži prilika da služimo višem cilju?
Taj Isus, to dijete čudo (koje se i nalazi u samom K kroz onaj čudni twitch u njegovoj memoriji) je taj spark stvarne ljudskosti koji je gonio K da istraži sebe i dosegne ono što niti jedna mašina nije, a očito želi – apsolutna svijest o sebi, viša i bolja svrha, stvarna ljudskost, sloboda od služenja nekome i nečemu.
Tito_i_Partija wrote:Zasto je dijete cudo bitno za revoluciju replikanata? Zasto je Freysa sa svojom idejom izvucena iz naftalina pred kraj filma? Zasto mora biti Isus-dijete da podstakne potraznju K-a, a ne memorija nekog obicnog djeteta k'o sto je bio slucaj sa Rachael i Tyrell-ovom necakom?
Što se tiče Freyse, tu je da se pokaže kao vođa nečeg što ne vidimo do kraja - velikog uprisinga - znači biće nastavaka
Plus, negdje vidjeh teoriju da su baš oni zaslužni što je K krenuo putem koji je krenuo - počevši od farme - da je resistance u sve to upetljan i da su namjestili da on bude dodjeljen tom slučaju.
pft, jer je pravo dijete od krvi i mesa - jednog replikanta i čovjeka..sa sjećanjima koja će tek formirati. Replikanti kao i ljudi trebaju čudo da ih pokrene, ideju da ih vodi strastveno ka možebitnom i uništenju, ali promjeni njihovog statusa u isto vrijeme. Everyone need a miracle. Nađoh interesantnu analizu da je ona Isus, a K Ivan Krstitelj. Dala bi se razraditi puno detaljnija hipoteza oko toga da li je Stelline namjerno stavila ta sjećanja u K ili možda i više replikanata u nadi da će neko shvatiti clues i pronaći je i dovesti joj oca...
To bi bilo mojih 5 cents o ovom. Sad ću da se prihvatim Hanekea.
Ali mi je ideja lupanja glave
davno smo o tome diskutovali koji bi mogao biti. Apsolutno se radnje ne sjećam, osim da je francuski film, da je nakav napaćeni lik u pitanju i da ima sasvim neočekivana scena spolovila preko čitavog friggin meeting point ekrana. 