Moda i/ili potreba: Masovna iseljavanja iz BiH

[moonca]

Jok, znas kako je u nas poso i pidžama, samo se u rajvuSa gledaju utakmice u kafanama uz pivu. Nemam komsiju Georga, imam Kevina odemo ponekad da gledamo Pistonse, uživo uz pivu

Balkanci su po prirodi ljubomorni ,zavidni na uspjeh komsije, prijatelja-kada si vani i gledas utakmicu sa Kevinom ,on Amer, i da se hvali da ---- da ne zna sta ce sa parama -ne smeta ti - nije tvoj.
Klima u Bosni, za odlaskom je i ta ljubomora, sto u jednu ruku i nije losa--ona te gura da se natjeces, samim tim da trazis nacin kako doci do statusa koji u nasim ocima ima neki 'ljetni dijasporac'.

Veliki broj ljudi nemogu da prime komandu.Smeta im strasno da mu manje obrazovan gazda gazduje i ako vec nekoga mora da trpi onda radije neka to bude stranac. Od njega ne ocekujes sentimetalnost.

Nista strasno ako idu,pa i Amerikanci mijenjaju drzave za boljim poslovima.

[Fudo387]

Jok, znas kako je u nas poso i pidžama, samo se u rajvuSa gledaju utakmice u kafanama uz pivu. Nemam komsiju Georga, imam Kevina odemo ponekad da gledamo Pistonse, uživo uz pivu

Balkanci su po prirodi ljubomorni ,zavidni na uspjeh komsije, prijatelja-kada si vani i gledas utakmicu sa Kevinom ,on Amer, i da se hvali da ---- da ne zna sta ce sa parama -ne smeta ti - nije tvoj.
Klima u Bosni, za odlaskom je i ta ljubomora, sto u jednu ruku i nije losa--ona te gura da se natjeces, samim tim da trazis nacin kako doci do statusa koji u nasim ocima ima neki 'ljetni dijasporac'.

Veliki broj ljudi nemogu da prime komandu.Smeta im strasno da mu manje obrazovan gazda gazduje i ako vec nekoga mora da trpi onda radije neka to bude stranac. Od njega ne ocekujes sentimetalnost.

Nista strasno ako idu,pa i Amerikanci mijenjaju drzave za boljim poslovima.

Pricam sa starim, pita me sta ima-nista, evo bio malo na utakmici s jaranom Kevinom. Aj bizi...

[moonca]

Jok, znas kako je u nas poso i pidžama, samo se u rajvuSa gledaju utakmice u kafanama uz pivu. Nemam komsiju Georga, imam Kevina odemo ponekad da gledamo Pistonse, uživo uz pivu

Balkanci su po prirodi ljubomorni ,zavidni na uspjeh komsije, prijatelja-kada si vani i gledas utakmicu sa Kevinom ,on Amer, i da se hvali da ---- da ne zna sta ce sa parama -ne smeta ti - nije tvoj.
Klima u Bosni, za odlaskom je i ta ljubomora, sto u jednu ruku i nije losa--ona te gura da se natjeces, samim tim da trazis nacin kako doci do statusa koji u nasim ocima ima neki 'ljetni dijasporac'.

Veliki broj ljudi nemogu da prime komandu.Smeta im strasno da mu manje obrazovan gazda gazduje i ako vec nekoga mora da trpi onda radije neka to bude stranac. Od njega ne ocekujes sentimetalnost.

Nista strasno ako idu,pa i Amerikanci mijenjaju drzave za boljim poslovima.

Pricam sa starim, pita me sta ima-nista, evo bio malo na utakmici s jaranom Kevinom. Aj bizi...

U mom gradu u centru ima park i pored staza za setnju ima komad livade i tu cesto vidjam meksikance igraju fudbal. To mi se jako svidja, da se druze i na taj nacin. Svi u dresovima.
Nasi to ne rade nazalost.

[It_is_a_Leclerc]

Nekome je potreba, a nekom mode. Zavisno od individualnih očekivanja i potreba u životu.

Stvar je perspektive. Treba realno sagledati sebe, svoje kapacitete, sposobnosti i mogućnosti u ovoj zemlji. To je ono što nama jako fali kao društvu. Jako smo nerealni prema sebi, smatramo se izvrsnima, hvale vrijednima, očekujemo da se tržište rada i generalno perspektive u životu otvore same od sebe. To je pogrešno. Svugdje u svijetu se za uspjeh valja potruditi i namučiti. I priča da je to "lakše u inostranstvu" nego u matičnoj zemlji iz hiljadu i jednog razloga nije tačna.

Osim toga, mladi ljudi u ovoj zemlji su pasivni. Bez obzira koji su fakultet završili, koje znanje imaju čeka se "da se stvore radna mjesta". Jako malo ljudi ulaže u sebe, educira se, uči itd. Svi bi najradije osam sati radnog vremena, tri sedmice godišnjeg i hiljadu maraka plate, ali to jednostavno ne ide tako. Ni ovdje, ni vani, ni nigdje drugo. U najkraćem, ako pogledamo npr. jednog završenog pravnika koji tu i tamo se prijavi na neki konkurs u državnu službu (i ne bude primljen jer nema štele), i tako eto - s kafe na kafu, s facebooka na Instragrama, itd. i jednog pravnika koji, npr., aplicira na milion i jedan program razmjene, učenja u inostranstvu, EU stipendija, i sl.,nije teško pogoditi čija je perspektiva bolja.

O ljekarima, informatičarima, inžinjerima i drugim deficitarnim zanimanjima da ne govorim.

Uglavnom, znam jako puno ljudi koji su uzjahali na talas iseljavanja bez da su išta probali uraditi ovdje. Odoše gdje ih "cijene" iako su svjesni kakav će status imati i koliko će se napatiti za pare koje, kad pokriju troškove života, dođu na 200-300 maraka više nego ovdje. E sad, stvar je toga koliko to kome znači. Inostranstvo je čudna priča. To je težak život, i sa emotivnog, i sa socijalnog i sa materijalnog aspekta. I nije za svakoga.

Generalno, mislim da se pretjeruje s ocrnjavanjem situacije oko iseljavanja. Jeste loše, politika se uvukla u sve pore, veze i mito rade, obrazovni sistem ne producira kvalitetan i potreban kadar već stvara uglavnom viškove, ali - kao i uvijek i svugdje u svijetu - i to sam se uvjerio na mnogo primjera - dobar, kvalitetan, stručan i vrijedan čovjek i u uslovima kakvi vladaju u BiH može živjeti dobro. E sad, što većina ljudi ide linijom manjeg otpora drugi je par obuće.

P.S. I da, uvijek će biti ljudi koji će odavde ići trbuhom za kruhom. To je jedna od rijetkih socioloških konstanti na ovim prostorima. I to je ok. Svako treba da ide tamo gdje misli da će mu biti bolje i gdje će imati veće šanse. Samo, mislim da smo nekako došli u neku slijepu ulicu gdje se stvara unutrašnji pritisak da "se ovdje ne može" i da "nemoj ni pokušavati" što mene lično jako smeta i iritira.

[_BataZiv_0809]

A jarane, sem zbog nekih zdravstvenih beneficija, i da ga drzis zaoukupljenim obavezama i dalje od budalastina, djaba ga saljes.
Jebo te zivot, meni nikad nece biti jasno, kako oni ovako ne znaju?
Svi imaju obe lijeve noge, djaba super tereni, oprema, al' ne zna i da si svetac.
Nevjerovatno.

Daj nekome ribu, eto ti ga sutra opet gladnog. Nauci ga da peca, nece ti vise dolazit.

Djaba svi uslovi i picke materine naspram nase stalne borbe za opstanak i naviknutosti na nevolje i oskudicu

[Bluemore]

Nekome je potreba, a nekom mode. Zavisno od individualnih očekivanja i potreba u životu.

Stvar je perspektive. Treba realno sagledati sebe, svoje kapacitete, sposobnosti i mogućnosti u ovoj zemlji. To je ono što nama jako fali kao društvu. Jako smo nerealni prema sebi, smatramo se izvrsnima, hvale vrijednima, očekujemo da se tržište rada i generalno perspektive u životu otvore same od sebe. To je pogrešno. Svugdje u svijetu se za uspjeh valja potruditi i namučiti. I priča da je to "lakše u inostranstvu" nego u matičnoj zemlji iz hiljadu i jednog razloga nije tačna.

Osim toga, mladi ljudi u ovoj zemlji su pasivni. Bez obzira koji su fakultet završili, koje znanje imaju čeka se "da se stvore radna mjesta". Jako malo ljudi ulaže u sebe, educira se, uči itd. Svi bi najradije osam sati radnog vremena, tri sedmice godišnjeg i hiljadu maraka plate, ali to jednostavno ne ide tako. Ni ovdje, ni vani, ni nigdje drugo. U najkraćem, ako pogledamo npr. jednog završenog pravnika koji tu i tamo se prijavi na neki konkurs u državnu službu (i ne bude primljen jer nema štele), i tako eto - s kafe na kafu, s facebooka na Instragrama, itd. i jednog pravnika koji, npr., aplicira na milion i jedan program razmjene, učenja u inostranstvu, EU stipendija, i sl.,nije teško pogoditi čija je perspektiva bolja.

O ljekarima, informatičarima, inžinjerima i drugim deficitarnim zanimanjima da ne govorim.

Uglavnom, znam jako puno ljudi koji su uzjahali na talas iseljavanja bez da su išta probali uraditi ovdje. Odoše gdje ih "cijene" iako su svjesni kakav će status imati i koliko će se napatiti za pare koje, kad pokriju troškove života, dođu na 200-300 maraka više nego ovdje. E sad, stvar je toga koliko to kome znači. Inostranstvo je čudna priča. To je težak život, i sa emotivnog, i sa socijalnog i sa materijalnog aspekta. I nije za svakoga.

Generalno, mislim da se pretjeruje s ocrnjavanjem situacije oko iseljavanja. Jeste loše, politika se uvukla u sve pore, veze i mito rade, obrazovni sistem ne producira kvalitetan i potreban kadar već stvara uglavnom viškove, ali - kao i uvijek i svugdje u svijetu - i to sam se uvjerio na mnogo primjera - dobar, kvalitetan, stručan i vrijedan čovjek i u uslovima kakvi vladaju u BiH može živjeti dobro. E sad, što većina ljudi ide linijom manjeg otpora drugi je par obuće.

P.S. I da, uvijek će biti ljudi koji će odavde ići trbuhom za kruhom. To je jedna od rijetkih socioloških konstanti na ovim prostorima. I to je ok. Svako treba da ide tamo gdje misli da će mu biti bolje i gdje će imati veće šanse. Samo, mislim da smo nekako došli u neku slijepu ulicu gdje se stvara unutrašnji pritisak da "se ovdje ne može" i da "nemoj ni pokušavati" što mene lično jako smeta i iritira.

Kakva izuzetna crno bijeli slika i onda otvoris novine

[Bluemore]

A jarane, sem zbog nekih zdravstvenih beneficija, i da ga drzis zaoukupljenim obavezama i dalje od budalastina, djaba ga saljes.
Jebo te zivot, meni nikad nece biti jasno, kako oni ovako ne znaju?
Svi imaju obe lijeve noge, djaba super tereni, oprema, al' ne zna i da si svetac.
Nevjerovatno.

Daj nekome ribu, eto ti ga sutra opet gladnog. Nauci ga da peca, nece ti vise dolazit.

Djaba svi uslovi i picke materine naspram nase stalne borbe za opstanak i naviknutosti na nevolje i oskudicu

zivjela nevolja i oskudica
Samo da li je vani ili kod nas
Sad me zbuniste skroz

[Fudo387]

Kako ne rade?
Mi imamo klub, ucesnici smo lokalne lige, redovno prvi, sem kad su nas jednu godinu izbacili iz takmicenja.
Izmlatili te tvoje meksikance.

[Fudo387]

A jarane, sem zbog nekih zdravstvenih beneficija, i da ga drzis zaoukupljenim obavezama i dalje od budalastina, djaba ga saljes.
Jebo te zivot, meni nikad nece biti jasno, kako oni ovako ne znaju?
Svi imaju obe lijeve noge, djaba super tereni, oprema, al' ne zna i da si svetac.
Nevjerovatno.

Daj nekome ribu, eto ti ga sutra opet gladnog. Nauci ga da peca, nece ti vise dolazit.

Djaba svi uslovi i picke materine naspram nase stalne borbe za opstanak i naviknutosti na nevolje i oskudicu

Nije bolan, nema tu neke posebne filozofije, jednostavno, ne znaju.
Imaju drugi sportovi u kojima dominiraju, fudbal je katastrofa.
Jedino sto valja, bude dobrih soker mama.

[It_is_a_Leclerc]

Nekome je potreba, a nekom mode. Zavisno od individualnih očekivanja i potreba u životu.

Stvar je perspektive. Treba realno sagledati sebe, svoje kapacitete, sposobnosti i mogućnosti u ovoj zemlji. To je ono što nama jako fali kao društvu. Jako smo nerealni prema sebi, smatramo se izvrsnima, hvale vrijednima, očekujemo da se tržište rada i generalno perspektive u životu otvore same od sebe. To je pogrešno. Svugdje u svijetu se za uspjeh valja potruditi i namučiti. I priča da je to "lakše u inostranstvu" nego u matičnoj zemlji iz hiljadu i jednog razloga nije tačna.

Osim toga, mladi ljudi u ovoj zemlji su pasivni. Bez obzira koji su fakultet završili, koje znanje imaju čeka se "da se stvore radna mjesta". Jako malo ljudi ulaže u sebe, educira se, uči itd. Svi bi najradije osam sati radnog vremena, tri sedmice godišnjeg i hiljadu maraka plate, ali to jednostavno ne ide tako. Ni ovdje, ni vani, ni nigdje drugo. U najkraćem, ako pogledamo npr. jednog završenog pravnika koji tu i tamo se prijavi na neki konkurs u državnu službu (i ne bude primljen jer nema štele), i tako eto - s kafe na kafu, s facebooka na Instragrama, itd. i jednog pravnika koji, npr., aplicira na milion i jedan program razmjene, učenja u inostranstvu, EU stipendija, i sl.,nije teško pogoditi čija je perspektiva bolja.

O ljekarima, informatičarima, inžinjerima i drugim deficitarnim zanimanjima da ne govorim.

Uglavnom, znam jako puno ljudi koji su uzjahali na talas iseljavanja bez da su išta probali uraditi ovdje. Odoše gdje ih "cijene" iako su svjesni kakav će status imati i koliko će se napatiti za pare koje, kad pokriju troškove života, dođu na 200-300 maraka više nego ovdje. E sad, stvar je toga koliko to kome znači. Inostranstvo je čudna priča. To je težak život, i sa emotivnog, i sa socijalnog i sa materijalnog aspekta. I nije za svakoga.

Generalno, mislim da se pretjeruje s ocrnjavanjem situacije oko iseljavanja. Jeste loše, politika se uvukla u sve pore, veze i mito rade, obrazovni sistem ne producira kvalitetan i potreban kadar već stvara uglavnom viškove, ali - kao i uvijek i svugdje u svijetu - i to sam se uvjerio na mnogo primjera - dobar, kvalitetan, stručan i vrijedan čovjek i u uslovima kakvi vladaju u BiH može živjeti dobro. E sad, što većina ljudi ide linijom manjeg otpora drugi je par obuće.

P.S. I da, uvijek će biti ljudi koji će odavde ići trbuhom za kruhom. To je jedna od rijetkih socioloških konstanti na ovim prostorima. I to je ok. Svako treba da ide tamo gdje misli da će mu biti bolje i gdje će imati veće šanse. Samo, mislim da smo nekako došli u neku slijepu ulicu gdje se stvara unutrašnji pritisak da "se ovdje ne može" i da "nemoj ni pokušavati" što mene lično jako smeta i iritira.

Kakva izuzetna crno bijeli slika i onda otvoris novine

Tako je možda ti vidiš.

Samo želim reći da ljudi sebi svugdje, pa i kod nas stvaraju perspektivu. Misliti da neko negdje sjedi i čeka Bošnju, takvog kakav jest, da mu da eure i da ga konektuje na socijalni sistem, je zabluda. Ali je ok, ako to neko želi misliti. Ja ne osuđujem nikog. Samo je bespredmetno u kojoj se mjeri histeriše, paranoiše i stvara slika nekakve kataklizme u ovoj državi. A nije tako.

Ljudi će odavde uvijek ići. I neka idu. To je ok. Al' uvijek je to bilo pitanje ekonomske i političke prirode. Sad je, uvjeren sam, sociološke naravi. Ili u najkraćem, do nas je.

[Bluemore]

Nekome je potreba, a nekom mode. Zavisno od individualnih očekivanja i potreba u životu.

Stvar je perspektive. Treba realno sagledati sebe, svoje kapacitete, sposobnosti i mogućnosti u ovoj zemlji. To je ono što nama jako fali kao društvu. Jako smo nerealni prema sebi, smatramo se izvrsnima, hvale vrijednima, očekujemo da se tržište rada i generalno perspektive u životu otvore same od sebe. To je pogrešno. Svugdje u svijetu se za uspjeh valja potruditi i namučiti. I priča da je to "lakše u inostranstvu" nego u matičnoj zemlji iz hiljadu i jednog razloga nije tačna.

Osim toga, mladi ljudi u ovoj zemlji su pasivni. Bez obzira koji su fakultet završili, koje znanje imaju čeka se "da se stvore radna mjesta". Jako malo ljudi ulaže u sebe, educira se, uči itd. Svi bi najradije osam sati radnog vremena, tri sedmice godišnjeg i hiljadu maraka plate, ali to jednostavno ne ide tako. Ni ovdje, ni vani, ni nigdje drugo. U najkraćem, ako pogledamo npr. jednog završenog pravnika koji tu i tamo se prijavi na neki konkurs u državnu službu (i ne bude primljen jer nema štele), i tako eto - s kafe na kafu, s facebooka na Instragrama, itd. i jednog pravnika koji, npr., aplicira na milion i jedan program razmjene, učenja u inostranstvu, EU stipendija, i sl.,nije teško pogoditi čija je perspektiva bolja.

O ljekarima, informatičarima, inžinjerima i drugim deficitarnim zanimanjima da ne govorim.

Uglavnom, znam jako puno ljudi koji su uzjahali na talas iseljavanja bez da su išta probali uraditi ovdje. Odoše gdje ih "cijene" iako su svjesni kakav će status imati i koliko će se napatiti za pare koje, kad pokriju troškove života, dođu na 200-300 maraka više nego ovdje. E sad, stvar je toga koliko to kome znači. Inostranstvo je čudna priča. To je težak život, i sa emotivnog, i sa socijalnog i sa materijalnog aspekta. I nije za svakoga.

Generalno, mislim da se pretjeruje s ocrnjavanjem situacije oko iseljavanja. Jeste loše, politika se uvukla u sve pore, veze i mito rade, obrazovni sistem ne producira kvalitetan i potreban kadar već stvara uglavnom viškove, ali - kao i uvijek i svugdje u svijetu - i to sam se uvjerio na mnogo primjera - dobar, kvalitetan, stručan i vrijedan čovjek i u uslovima kakvi vladaju u BiH može živjeti dobro. E sad, što većina ljudi ide linijom manjeg otpora drugi je par obuće.

P.S. I da, uvijek će biti ljudi koji će odavde ići trbuhom za kruhom. To je jedna od rijetkih socioloških konstanti na ovim prostorima. I to je ok. Svako treba da ide tamo gdje misli da će mu biti bolje i gdje će imati veće šanse. Samo, mislim da smo nekako došli u neku slijepu ulicu gdje se stvara unutrašnji pritisak da "se ovdje ne može" i da "nemoj ni pokušavati" što mene lično jako smeta i iritira.

Kakva izuzetna crno bijeli slika i onda otvoris novine

Tako je možda ti vidiš.

Samo želim reći da ljudi sebi svugdje, pa i kod nas stvaraju perspektivu. Misliti da neko negdje sjedi i čeka Bošnju, takvog kakav jest, da mu da eure i da ga konektuje na socijalni sistem, je zabluda. Ali je ok, ako to neko želi misliti. Ja ne osuđujem nikog. Samo je bespredmetno u kojoj se mjeri histeriše, paranoiše i stvara slika nekakve kataklizme u ovoj državi. A nije tako.

Ljudi će odavde uvijek ići. I neka idu. To je ok. Al' uvijek je to bilo pitanje ekonomske i političke prirode. Sad je, uvjeren sam, sociološke naravi. Ili u najkraćem, do nas je.

Osvrt je bio na tvoj post
Da vidim da postavljas stvari nerealno iskrivljeno crno bijelo

[Fudo387]

Nekome je potreba, a nekom mode. Zavisno od individualnih očekivanja i potreba u životu.

Stvar je perspektive. Treba realno sagledati sebe, svoje kapacitete, sposobnosti i mogućnosti u ovoj zemlji. To je ono što nama jako fali kao društvu. Jako smo nerealni prema sebi, smatramo se izvrsnima, hvale vrijednima, očekujemo da se tržište rada i generalno perspektive u životu otvore same od sebe. To je pogrešno. Svugdje u svijetu se za uspjeh valja potruditi i namučiti. I priča da je to "lakše u inostranstvu" nego u matičnoj zemlji iz hiljadu i jednog razloga nije tačna.

Osim toga, mladi ljudi u ovoj zemlji su pasivni. Bez obzira koji su fakultet završili, koje znanje imaju čeka se "da se stvore radna mjesta". Jako malo ljudi ulaže u sebe, educira se, uči itd. Svi bi najradije osam sati radnog vremena, tri sedmice godišnjeg i hiljadu maraka plate, ali to jednostavno ne ide tako. Ni ovdje, ni vani, ni nigdje drugo. U najkraćem, ako pogledamo npr. jednog završenog pravnika koji tu i tamo se prijavi na neki konkurs u državnu službu (i ne bude primljen jer nema štele), i tako eto - s kafe na kafu, s facebooka na Instragrama, itd. i jednog pravnika koji, npr., aplicira na milion i jedan program razmjene, učenja u inostranstvu, EU stipendija, i sl.,nije teško pogoditi čija je perspektiva bolja.

O ljekarima, informatičarima, inžinjerima i drugim deficitarnim zanimanjima da ne govorim.

Uglavnom, znam jako puno ljudi koji su uzjahali na talas iseljavanja bez da su išta probali uraditi ovdje. Odoše gdje ih "cijene" iako su svjesni kakav će status imati i koliko će se napatiti za pare koje, kad pokriju troškove života, dođu na 200-300 maraka više nego ovdje. E sad, stvar je toga koliko to kome znači. Inostranstvo je čudna priča. To je težak život, i sa emotivnog, i sa socijalnog i sa materijalnog aspekta. I nije za svakoga.

Generalno, mislim da se pretjeruje s ocrnjavanjem situacije oko iseljavanja. Jeste loše, politika se uvukla u sve pore, veze i mito rade, obrazovni sistem ne producira kvalitetan i potreban kadar već stvara uglavnom viškove, ali - kao i uvijek i svugdje u svijetu - i to sam se uvjerio na mnogo primjera - dobar, kvalitetan, stručan i vrijedan čovjek i u uslovima kakvi vladaju u BiH može živjeti dobro. E sad, što većina ljudi ide linijom manjeg otpora drugi je par obuće.

P.S. I da, uvijek će biti ljudi koji će odavde ići trbuhom za kruhom. To je jedna od rijetkih socioloških konstanti na ovim prostorima. I to je ok. Svako treba da ide tamo gdje misli da će mu biti bolje i gdje će imati veće šanse. Samo, mislim da smo nekako došli u neku slijepu ulicu gdje se stvara unutrašnji pritisak da "se ovdje ne može" i da "nemoj ni pokušavati" što mene lično jako smeta i iritira.

Na dobrom si tragu, ljudi se olako predaju bez da su maksimalno pokusali iskoristiti potencijale svoje domovine, i odlaze u avanturu. A zivot je jedan, dok ovdje prohodas vec si ostario.

[moonca]

Mislim da Bosanci nemaju problema za dobivanje poslova vani. Nemaju konkurenciju, dobri su radnici .

Prijatelj ima biznis,odrzava hotele-dakle sobarice -muku muci sa radnom snagom. Ima zene sa Haiti-a usporeni snimci, nevjerovatno kako mogu sporo raditi.

[damirm]

Ako nista drugo valja se iselit zbog peMzije. Ne daj Boze da docekam da pod stare dane docekam da mi nesto zafali.

Inteligentan covjek treba traziti prostora. U BiH ga ocigledno nema.
Isto tako istina je da iseljavanje nije za svakoga.

[Fudo387]

Mislim da Bosanci nemaju problema za dobivanje poslova vani. Nemaju konkurenciju, dobri su radnici .

Prijatelj ima biznis,odrzava hotele-dakle sobarice -muku muci sa radnom snagom. Ima zene sa Haiti-a usporeni snimci, nevjerovatno kako mogu sporo raditi.

Bas me cudi sto su k’o usporen snimak, prosto je nevjerovatno da neko za satnicu od 7-8 dolara ne vrti usisivac okolo k’o Niki Lauda.

[Velkoski]

Mislim da Bosanci nemaju problema za dobivanje poslova vani. Nemaju konkurenciju, dobri su radnici .

Prijatelj ima biznis,odrzava hotele-dakle sobarice -muku muci sa radnom snagom. Ima zene sa Haiti-a usporeni snimci, nevjerovatno kako mogu sporo raditi.

Bas me cudi sto su k’o usporen snimak, prosto je nevjerovatno da neko za satnicu od 7-8 dolara ne vrti usisivac okolo k’o Niki Lauda.

[moonca]

Mislim da Bosanci nemaju problema za dobivanje poslova vani. Nemaju konkurenciju, dobri su radnici .

Prijatelj ima biznis,odrzava hotele-dakle sobarice -muku muci sa radnom snagom. Ima zene sa Haiti-a usporeni snimci, nevjerovatno kako mogu sporo raditi.

Bas me cudi sto su k’o usporen snimak, prosto je nevjerovatno da neko za satnicu od 7-8 dolara ne vrti usisivac okolo k’o Niki Lauda.

$11 + tip

[Fudo387]

Mislim da Bosanci nemaju problema za dobivanje poslova vani. Nemaju konkurenciju, dobri su radnici .

Prijatelj ima biznis,odrzava hotele-dakle sobarice -muku muci sa radnom snagom. Ima zene sa Haiti-a usporeni snimci, nevjerovatno kako mogu sporo raditi.

Bas me cudi sto su k’o usporen snimak, prosto je nevjerovatno da neko za satnicu od 7-8 dolara ne vrti usisivac okolo k’o Niki Lauda.

$11 + tip

Kakvih $11 i tip, pa ja sam vise po hotelima nego kod kuce.
Ostavim dva dolara, a dok se istusiram, kenjam, spavam...zaprznim k’o hilbili.
Bolje joj je da po haitiju muhe ganja i banane bere, nego da cisti hotele.

[moonca]

Bas me cudi sto su k’o usporen snimak, prosto je nevjerovatno da neko za satnicu od 7-8 dolara ne vrti usisivac okolo k’o Niki Lauda.

$11 + tip

Kakvih $11 i tip, pa ja sam vise po hotelima nego kod kuce.
Ostavim dva dolara, a dok se istusiram, kenjam, spavam...zaprznim k’o hilbili.
Bolje joj je da po haitiju muhe ganja i banane bere, nego da cisti hotele.

Koji si ti 'uhljup' -- jel $2 po danu ili

[Fudo387]

Dva dolara kad izlazim, dosta joj.

[moonca]

Uh jesi darezljiv----

Jos joj naglasis da je na nocnom ormaricu. ko' veliko abuzenze.

[Fudo387]

Treba je motivisati da se usavrsava, bolji tip znaci da ce zivot provesti u ciscenju tudjih dlaka sto ostanu po sliferu.
Gledaj to iz ugla pozitivne diskriminacije.

[moonca]

Treba je motivisati da se usavrsava, bolji tip znaci da ce zivot provesti u ciscenju tudjih dlaka sto ostanu po sliferu.
Gledaj to iz ugla pozitivne diskriminacije.

Dva dolara kad izlazim, dosta joj

Hotel housekeeping/maid service: $2-3 per night up to $5, more in high-end hotels.

imaj srca.

[It_is_a_Leclerc]

Na dobrom si tragu, ljudi se olako predaju bez da su maksimalno pokusali iskoristiti potencijale svoje domovine, i odlaze u avanturu. A zivot je jedan, dok ovdje prohodas vec si ostario.

Evo, na stranu potencijali domovine. Ali, ljudi ovdje ne pokušavaju iskoristiti svoje maksimalne potencijale. Po meni je tu kvaka.

Ako ljudi pristaju ovdje da idu - održavati hotele - sa fakultetskom diplomom koju su ovdje stekli na grbači svojih roditelja, onda mi imamo problem koji, kako već rekoh, nije ni ekonomski, ni politički, već duboko sociološki. Jer, mene ne može niko uvjeriti da jedan ljekar, i to od poštenog rada, ovdje ne može zaraditi poštene dvije hiljade maraka minimalno. Ali, ljudi ovdje pristaju da bukvalno u Njemačkoj za dvije hiljade eura rade poslove medicinskih sestara i tehničara, za koji se nisu školovali, samo zato da idu vani.

To je teza koju ja zastupam i u koju vjerujem. Ljudima je ovdje popijena pamet, mladi ljudi su planski programirani na linije manjeg otpora, da se ne bore, već da bježe. I ne mogu kriviti za to nikog, jer kako ti kažeš - život je jedan - ljudi hoće da prožive nešto, da za manje vremena zarade više novca, ali to nije održiv obrazac, nije model koji će funkcionisati na duge staze.

Opet kažem, stvar je individualna. Nekome je novac puno više novca. I to je isto legitiman stav. No, ne treba se praviti da negdje teče med i mlijeko. Prepreke su iste visine. Samo što je cilj nešto drugačiji.

[Fudo387]

Treba je motivisati da se usavrsava, bolji tip znaci da ce zivot provesti u ciscenju tudjih dlaka sto ostanu po sliferu.
Gledaj to iz ugla pozitivne diskriminacije.

Dva dolara kad izlazim, dosta joj

Hotel housekeeping/maid service: $2-3 per night up to $5, more in high-end hotels.

imaj srca.

Imam, doktor mi je rekao da imam veliko srce.
Nije to tema.