Ljudi moji, pa za što smo se svi borili zadnjih 20 godina? Nekako sačuvano sve 1995-te nekim Daytonom, nekom nadom za bolje sutra. A 20 godina poslije shvatiš da smo poraženi. Jer najveći poraz je odlazak mladih. Jel se ova država raspada i da li je tako masovan odlazak?
Znate šta je najgore od svega. Ja nisam neki patriota prema ovoj državi. Zaista. Nisam tradicionalist koji se boji otići. Imam rodbine vani dosta po Evropi i ostatku svijeta. Imam hrvatske papire, odmah sutra mogu otići raditi u EU. Ali je stvar u tome što bih ja volio više nego išta probati ostvariti nešto u svojoj BiH. Nije me strah otići, ali mi se ne ide. A svi moji prijatelji, svi oko mene me tjeraju psihički idi idi. Vjerujem da je i vama tako. Nisam imao ni potrebu da idem dok to nije postala moda zadnjih godina. Ti masovni odlasci.
I onaj strah da ostaneš zadnji.
Pa bih volio da pročitate ovaj odlični tekst:
http://bljesak.info/rubrika/vijesti/cla ... nji/118045
Svaki dan nas bombarduju vijestima kako je vani puno bolje, kako svi uspiju. Bio sam i vani kod rodbine. Bio u Skandinaviji. Ja nisam oduševljen. Znam da su finansijski bezbjedniji od nas, ali nisam oduševljen. i sad da li otići jer svi idu?
Imam osjećaj da smo se svi pustili ko tikve niz vodu, da niko ni ne želi nešto promjeniti. Nego svi kontaju da se treba otići i uspjeti.
Na kraju, nisam teoretičar zavjere, ali moj dojam je da se nekako stvara na silu dojam kroz medije i kroz ove priče o nasmijanim licima vani, te o masovnim odlascima da se treba otići. Kao da međunarodna zajednica svim silama i svojim nedjelovanjem namjerno od BiH stvara nemoguće okruženje za život da bi svi išli na zapad, vani. A što je zanimljivo zapadu treba radna snaga evropskoga kova (ne Afrikanci, Azijati nego ljudi poput nas iz Jugoistočne Evrope koji se lako prilagode). Da li je sve ovo dirigirano, da li se umjetno pravi stanje neodrživosti?
I da li postoje ljudi poput mene koji bi voljeli probati uspjeti u ovoj državi? Koji bi voljeli mjenjati stvari ne nekim smješnim polulističkim revolucijama, nego jednostavno stvaranjem mentaliteta da se može ostati ovdje, pa da to bude osnov promjena.
