Hakiz wrote: ↑24/12/2025 22:11
Ovo je 100 % dokazano, nepromjenjivo za sva vremena? Nije teorija, već je činjenica?
Na sta tacno mislis pod „ovo“? Da li mislis na tvrdnju da foton nema velicinu, ili nesto drugo iz duzeg posta?
Takodjer, sta tacno podrazumijevas pod „cinjenicom“?
Ako pod cinjenicom mislis na nesto sto je logicki nemoguce da bude netacno, onda to ovdje nije slucaj. Zapravo, u nauci poput fizike nista nije cinjenica u logicki strogom smislu, osim u logici i matematici.
Ako pod cinjenicom mislis na nesto za sta imamo izuzetno jak i konzistentan skup dokaza, poput cinjenice da Zemlja nije ravna ploca, onda da – tvrdnja da foton nema velicinu jeste cinjenica. U tom smislu, rekao bih da je ovo cak i nesto jace, jer je sam pojam „fotona“ takav da koncept velicine na njega nije primjenjiv.
Ako pitas da li je nase razumijevanje fizickog pojma koji zovemo „foton“ dovoljno razvijeno da tvrdimo da nema smisla govoriti o njegovoj velicini, onda je nivo ubjedjenosti slican onome koji imamo za tvrdnju da Zemlja nije ravna.
Da li je logicno moguce da je Zemlja ravna? Jeste. Dakle, to nije logicna cinjenica.
Da li je vjerovatno da je Zemlja ravna? Ne – jer imamo ogromnu kolicinu empirijskih dokaza da nije.
Isto vazi i ovdje: logicna mogucnost postoji, ali na osnovu svega sto znamo iz fizike, govoriti o velicini fotona nema fizickog smisla.
Ne kažem da nije tako, samo pitam.
Nema problema. Nadam se da je jasno ovo sto sam gore napisao.
Meni padne na pamet kompjuter Sinclair ZX 81, iz, naravno, 1981. godine.
Njegov procesor (Zilog Z80) je radio na frekvenciji od oko 3 kHz, a video sklop za Evropsku verziju je radio na oko 15 kHz. Dakle, da bi se taj kompjuter napravio ili popravio trebao je osciloskop frekvencije 50 kHz sa 2 ili 4 ulaza i logički analizator od 32 ulaza (8 za data bus, 16 za address bus i ostalo za neke druge signale). Po današnjim cijenama oba ta uređaja zajedno koštaju, u donjoj i srednjoj klasi, 500 - 1.000 KM, zavisi od kvaliteta. Profesionalni su skuplji.
Ok, pratim dalje…
Eh, sad: Uzmemo taj osciloskop i taj logički analizator da provjerimo, popravimo današnji kompjuter sa I9 procesorom koji ima 64 data bus, procesor radi na frekvenciji 3,5 GHz itd. Ne može. Onda nam jedino preostaje da kažemo "Ovaj kompjuter bi trebao ovako raditi, jer smo tako matematički izračunali. Znamo jer nam teorija to kaže i nije razlog taj što nemamo osciloskop i logički analizator koji mogu mjeriti svih oko 1900 signala koji ulaze i izlaze iz Intel I9 procesora". I sve je u redu dok kompjuter radi kako smo teoretski predvidjeli ili zaključili iz prethodnih posmatranja i eksperimenata. Ali šta kada počne da "divlja"? Počne da daje rezultate za koje nam nije jasno otkud se pojaviše takvi?
Dok ne izmjerimo, naravno, ne mozemo znati. Ali ne vidim nista misteriozno u tome da se bilo koji slozeni fizikalni sistem, sa milijardama fizikalnih komponenti, u nekom trenutku pocne ponasati suprotno „teoriji“, onda kada se uslovi promijene do te mjere da teorija vise nije primjenjiva.
Pod tim mislim sljedece: nasa teorija o radu kompjutera pociva na pretpostavci da su sve elektronske komponente idealne, da se ne trose vremenom i da uvijek rade kako je predvidjeno. U stvarnosti, to naravno ne mora uvijek biti
Slicno je i ako kazem da je moja teorija da se lopta kotrlja niz brdo. Ako se lopta zaustavi, to ne znaci da postoji nesto misteriozno niti da pocetna teorija nije bila tacna, vec da postoji konkretan razlog zasto teorija vise nije primjenjiva - recimo, u teoriji nisam uzeo u obzir da se na putu nalazi grm.
Sira teorija bi bila ona koja opisuje fizikalni rad svakog pojedinacnog tranzistora u racunarskom sistemu. Jos sira teorija bila bi teorija materijala od kojih su ti tranzistori napravljeni. Najsira, u principu, bila bi Scrodingerova jednacina cijelog kompjutera i ponasanje elektrona koji definisu logicka stanja komponenata na najnizem nivou.
Naravno, niti je moguce, niti prakticno, niti potrebno imati takvu sveobuhvatnu teoriju. Zato se u praksi zadovoljavamo teorijom koja je primjenjiva u ogromnoj vecini slucajeva: da se elektronske komponente ponasaju kao idealne. To je tacno skoro uvijek – ali ne bas uvijek. Opet ne vidim nista misteriozno ili kontra teoriji u tome.
Tako da ja ne sumjam u fiziku i matematiku, ne slažem se sa teodatijem (i on teoretiše, nema dokaze), ali ipak mislim da Svemir, sada ću se poslužiti analogijom, koji je kompjuter sa I9 procesorom proučavamo osciloskopom koji može analizirati samo ZX 81. Možda imamo osciloskop koji može analizirati Commodore 64, u najboljem slučaju Atari ST. Ovaj potreban za I9 još nismo uspjeli napraviti, nemamo niti znanje, niti tehnologiju, vjerovatno na Zemlji ni potrebne sirovine itd.
Slazem se u smislu da cemo u buducnosti vjerovatno doci do dubljih teorija. Medjutim, te teorije vrlo vjerovatno nece znaciti da starije teorije nisu tacne u okviru svoje primjenjivosti. Zemlja ce i dalje imati gravitaciju, elektron i proton ce se i dalje privlaciti, a fotoni i dalje nece imati masu. Ono sto cemo vjerovatno dublje nauciti jeste sta se desava u centrima crnih rupa, gdje danasnje teorije vise nisu potpuno primjenjive i gdje trenutno nemamo konzistentan opis fizike. Pitanje da li foton ima velicinu nije jedan od tih problema. Einsteinova teorija relativnosti i kvantna mehanika nisu pokazale da je Newtonova klasicna mehanika pogresna, vec su samo ogranicile njen domen primjenjivosti. Na primjer, ne moramo znati nista o kvantnoj mehanici da bismo spustili sondu na Mjesec; dovoljna je klasicna mehanika, koja ima uzi domen primjenjivosti od kvantne mehanike. Nemam nijedan razlog da vjerujem da s buducim teorijama nece biti isto.
Za 500, 1.000, 100.000 godina, ne kažem, možda budemo imali neki osciloskop za analizu procesora koji pokreće Svemir, njegove data i address busove, clock frekvencije itd. Danas nemamo metar da Svemir izmjerimo. Pa su nam teorije uvijek u opasnosti da nekada u budućnosti budu oborene.
Da, logicki je moguce da su sve nase teorije pogresne. Ali je to ekstremno, ekstremno malo vjerovatno. Isto kao sto je logicki moguce da je sve ovo samo san, da smo mozak u epruveti, ili da je svemir „nastao“ prije jedne sekunde zajedno sa svim nasim sjecanjima i tragovima u okolini.
Poenta je da logicka mogucnost sama po sebi nije dobar kriterij za to u sta je razumno vjerovati. Razumno je vjerovati onome sto ima najvise dokaza i najbolje objasnjava posmatranja.
Sigurnost ostavimo religijama, nauci ostaju vječita sumnja i preispitivanje.
Nemam problem s tim. Zapravo, i ovdje i ranije sam vise puta rekao da nauke ne „dokazuju“ nista u apsolutnom smislu, vec nas usmjeravaju ka tome sta je racionalno vjerovati, na osnovu empirijskih dokaza. Nikada nisam nigdje rekao da su fizikalne teorije (bilo koja ili ijedna) logicka cinjenica; naprotiv, vise puta sam eksplicitno rekao da nisu.
Medjutim, kada je nesto vjerovatno na nivou od >99.99999999%, u praksi to uzimamo kao cinjenicu. Na primjer, uzimamo kao cinjenicu da Zemlja nije ravna ili da Sunce postoji, iako to necemo moci nikada logicki dokazati u strogom smislu.
Metodologije religije i nauke se bitno razlikuju, tako da je tesko praviti direktna poredjenja. Ako neko vjeruje u istinitost religije aksiomatski, po definiciji, to mi je licno u redu.
Nauka, s druge strane, pociva na empiriji i Bayesian rezonovanju (mozemo uci u detalje ako te to interesuje). Kao takva, ona je po definiciji uvijek otvorena za mogucnost da se neka tvrdnja logicno promijeni u svjetlu novih dokaza. Ali to nije mana nauke, vec njena velika prednost. Takodjer ovdje ne mislim na matematiku i logiku koji su 100% cinjenicno tacni kada se dokazu. 1 nece biti nikad jednako 2, ni za 100, ni za 10000 ni za 10^100 godina.
Medjutim, ako neko zeli govoriti o logickoj sigurnosti, onda to mora i pokazati, polazeci od aksioma logike. Svako je slobodan i dobrodosao da to pokusa.
Talasna duzina nije velicina fotona.
