Forum Klix.ba

Mozda se nacin prezentiranja ocjene moze promijeniti. Recimo, jedno vrijeme sam proveo u Turskoj i dobili bi broj i niko nezna sta si dobio, osim tebe. Nekako mi je bilo lakse tada potonuti.
Jednom sam u prvom razredio popio keca jer sam zaspao na casu, i jos jednog jer sam pricao na casu (sve ista uciteljica). Sta ja znam, nije u redu, ali to je do uciteljice, a ne do sistema, ili programa. Ima nepravde, ali oni sa slabijim ocjenama su obicno nesto gluplji ili makar vise lijeni. Zasto ih nagraditi. Ako 8 godina imas dvicu iz matematike znaci da to nije za tebe. Ili ako tvrdis da bi znao tu matematiku perfektno samo da je sistem bio takav da dobijes 'prosao'. Ovako, makar znas na cemu si.

hassena wrote:Pojam automatizacije se ne moze vezati za sabiranje, uključen je svjesni nivo, stoga...
Iskreno, to djelimično ti je "kec" samo učiteljici bilo žao da mu piše-ne zna ništa

to je nasa pedagogija

lejlamo wrote:
to je nasa pedagogija

A sta je lose u toj pedagogiji.... jesi li ti nekad čula za podsticaj,motivaciju..nekom poklonjena 2 daje motivaciju a nekome i uskraćeno poklanjanje.

Ovo je zbrka opstenarodna.

PalaSa Marsa wrote:Ovo je zbrka opstenarodna.

Slazem se da jeste ali nastavnicima je raditi po toj zbrci.Ali ko njih pita.

zelenashica wrote:

PalaSa Marsa wrote:Ovo je zbrka opstenarodna.

Slazem se da jeste ali nastavnicima je raditi po toj zbrci.Ali ko njih pita.

Vjerujem ja da sve ima svoju tezinu. Al' svakom treba motivacija, bilo kroz rad, bilo kroz ponasanje prema djeci.
Mogu ti navest' primjer, malo 'nako slobodnji

minjonja wrote:

hassena wrote:Ova tema je pun pogodak, svaka čast. Samo me jeste razočaralo toliko nepoznavanje činjenica u našem obrazovanju, i u obrazovanju, uopće. Znači: ako nema brojčanog ocjenjivanja, nema evaluacije nikako, zanimljivo.
Opisno ocjenjivanje je kod nas prisutno u prva tri razreda oš, kad prelazi u brojčano, na pulugodištu trećeg razreda.
Ja ovo smatram idealnim, čak bih još više produžila opisno ocjenjivanje.
Zamisli mrvu od 6-7 godina, nije naučio pjesmicu, zaboravio, i dobije jedinicu, učiteljica razočarana, roditelji razočarani, razred ga saželjeva, dijete gubi samopouzdanje...hm..užas, apsolutno ničim nije opravdano toliko traumatiziranje djece. Puno ljepse zvuči praćenje tog djeteta, pa zapisana neka uobličena rečenica u knjižicu, bar ta prva tri razreda.
Ko smatra ocjenu vaspitnom metodom-meni je to "nidje veze"! Ocjena je za znanje, a ne za ponašanje. Za ponašanje treba voditi vaspitne razgovore sa djetetom i roditeljima, nažalost naš sistem školstva nema razradjene neke specifičnije metode kazne, meni se recimo svidja ono američko ostajanje na kaznenim časovima. Bitno je da se maknemo iz tutorstva, da ono staro školstvo više ne vidi svjetlost dana, mene ja moj učitelj udarao, šipkom po ruci. Fuj! Bilo je i dobrih učitelja, ali su sebi puno davali za pravo, svi. Puno je bolji ovaj slobodniji pristup, ali i za njega treba biti maher u učionici pa natjerati dijete da te poštuje a da te se ne boji.

ako je bio zadatak da se nauci pjesmica, a nije je naucio, onda slijedi kec nema ko da bude razocaran. ako se bude tako postupalo, bosanske skole ce postati ko njemacke i americke ciji ucenici ne znaju ni glavni grad svoje drzave na mapi locirati. jednostavno je neizvodivo izbaciti ocjene. previse je ucenika u razredima da bi se profesori mogli skoncentrisati na svakog ucenika i svakog pojedinacno opisno ocijeniti. to je moguce u grupama mozda do 10-12 ucenika, a ako ih ima vise, to ocjenjivanje vise nije realno.

Pa baš ta Njemačka i Amerika levatske države. Vode ih polupismeni i ne predstavljaju nikakav faktor u svijetu. De ti meni ili bilo ko drugi, objasni, zašto bih ja to trebao znati gdje se ulijevaju rijeke Sjeverne Afrike (a učili smo to)? Zašto moram učiti izračunati sinALFA - cosBETA na treću kroz korijen iz sedam (lupam, očigledno)? Kod nas svi sve uče i niko ne zna ništa, svako studira a niko zanat da upiše. U Njemačkoj i Americi je to malo drugačije.

edit: Naš obrazovni sistem ne podstiče učenje i sticanje znanja već isključivo klasično štrebanje. Naštrebaš napamet par rečenica, lekcija, i dobiješ 2-3-4-5. Poslije 10 dana nemaš pojma o čemu si pričao.

@eLsaIk Pa baš ta Njemačka i Amerika levatske države. Vode ih polupismeni i ne predstavljaju nikakav faktor u svijetu. De ti meni ili bilo ko drugi, objasni, zašto bih ja to trebao znati gdje se ulijevaju rijeke Sjeverne Afrike (a učili smo to)? Zašto moram učiti izračunati sinALFA - cosBETA na treću kroz korijen iz sedam (lupam, očigledno)? Kod nas svi sve uče i niko ne zna ništa, svako studira a niko zanat da upiše. U Njemačkoj i Americi je to malo drugačije.

edit: Naš obrazovni sistem ne podstiče učenje i sticanje znanja već isključivo klasično štrebanje. Naštrebaš napamet par rečenica, lekcija, i dobiješ 2-3-4-5. Poslije 10 dana nemaš pojma o čemu si pričao.

Slazem se djelimicno sa ovim tekstom. Naime, neki ljudi sa zapada se podju interesovat' npr., za glavni grad BiH kad upoznaju osobu koja dolazi sa tog podrucja.. A neke stvari kod nas se uce za badava sto bi rekli. Opterecuju narod sa stvarima koje hajmo rec' skoro nikada nece pit' vode u zivotu, a tako bitne stvari se propustaju da je to ne vjerovatno. Kod mene vazi ona "deviza" .. - "Bitno je kakav covjek ispadne nakon skolovanja, nije bitno kol'ko je nabub'o" tojes', neke stvari fakat nikad ne zatrebaju u zivotu, a te stvari su uzele zivaca i zivaca nekim ucenicima.

elSaik wrote:

minjonja wrote:

hassena wrote:Ova tema je pun pogodak, svaka čast. Samo me jeste razočaralo toliko nepoznavanje činjenica u našem obrazovanju, i u obrazovanju, uopće. Znači: ako nema brojčanog ocjenjivanja, nema evaluacije nikako, zanimljivo.
Opisno ocjenjivanje je kod nas prisutno u prva tri razreda oš, kad prelazi u brojčano, na pulugodištu trećeg razreda.
Ja ovo smatram idealnim, čak bih još više produžila opisno ocjenjivanje.
Zamisli mrvu od 6-7 godina, nije naučio pjesmicu, zaboravio, i dobije jedinicu, učiteljica razočarana, roditelji razočarani, razred ga saželjeva, dijete gubi samopouzdanje...hm..užas, apsolutno ničim nije opravdano toliko traumatiziranje djece. Puno ljepse zvuči praćenje tog djeteta, pa zapisana neka uobličena rečenica u knjižicu, bar ta prva tri razreda.
Ko smatra ocjenu vaspitnom metodom-meni je to "nidje veze"! Ocjena je za znanje, a ne za ponašanje. Za ponašanje treba voditi vaspitne razgovore sa djetetom i roditeljima, nažalost naš sistem školstva nema razradjene neke specifičnije metode kazne, meni se recimo svidja ono američko ostajanje na kaznenim časovima. Bitno je da se maknemo iz tutorstva, da ono staro školstvo više ne vidi svjetlost dana, mene ja moj učitelj udarao, šipkom po ruci. Fuj! Bilo je i dobrih učitelja, ali su sebi puno davali za pravo, svi. Puno je bolji ovaj slobodniji pristup, ali i za njega treba biti maher u učionici pa natjerati dijete da te poštuje a da te se ne boji.

ako je bio zadatak da se nauci pjesmica, a nije je naucio, onda slijedi kec nema ko da bude razocaran. ako se bude tako postupalo, bosanske skole ce postati ko njemacke i americke ciji ucenici ne znaju ni glavni grad svoje drzave na mapi locirati. jednostavno je neizvodivo izbaciti ocjene. previse je ucenika u razredima da bi se profesori mogli skoncentrisati na svakog ucenika i svakog pojedinacno opisno ocijeniti. to je moguce u grupama mozda do 10-12 ucenika, a ako ih ima vise, to ocjenjivanje vise nije realno.

Pa baš ta Njemačka i Amerika levatske države. Vode ih polupismeni i ne predstavljaju nikakav faktor u svijetu. De ti meni ili bilo ko drugi, objasni, zašto bih ja to trebao znati gdje se ulijevaju rijeke Sjeverne Afrike (a učili smo to)? Zašto moram učiti izračunati sinALFA - cosBETA na treću kroz korijen iz sedam (lupam, očigledno)? Kod nas svi sve uče i niko ne zna ništa, svako studira a niko zanat da upiše. U Njemačkoj i Americi je to malo drugačije.

edit: Naš obrazovni sistem ne podstiče učenje i sticanje znanja već isključivo klasično štrebanje. Naštrebaš napamet par rečenica, lekcija, i dobiješ 2-3-4-5. Poslije 10 dana nemaš pojma o čemu si pričao.

zoja bi na to odgovorila: pa da znas kad budes u nekom kvizu

u osnovnoj skoli se treba uciti sve pomalo da dijete skonta sta mu se svidja, sta mu ide od ruke. onda kad se osnovna zavrsi, bira po afinitetima skolu, a onda i u srednjoj skoli postoje smjerovi. a to sto ti spominjes zanat i studij je skroz druga stvar, to se desava jer nam je drzava havarija. to je druga tema.

elSaik wrote:Pa baš ta Njemačka i Amerika levatske države. Vode ih polupismeni i ne predstavljaju nikakav faktor u svijetu. De ti meni ili bilo ko drugi, objasni, zašto bih ja to trebao znati gdje se ulijevaju rijeke Sjeverne Afrike (a učili smo to)? Zašto moram učiti izračunati sinALFA - cosBETA na treću kroz korijen iz sedam (lupam, očigledno)? Kod nas svi sve uče i niko ne zna ništa, svako studira a niko zanat da upiše. U Njemačkoj i Americi je to malo drugačije.

edit: Naš obrazovni sistem ne podstiče učenje i sticanje znanja već isključivo klasično štrebanje. Naštrebaš napamet par rečenica, lekcija, i dobiješ 2-3-4-5. Poslije 10 dana nemaš pojma o čemu si pričao.

Zašto moramo znati bilo šta? Dovoljno je da poznajemo ovo od Ilidže do Baščaršije, jer ionako rijetko izlazimo iz tih okvira A i kad izađemo, koga briga kud prolazimo i gdje idemo Čuj znat gdje se Nil ulijeva, gluho bilo

Inace, mene su na razgovoru za posao prvo pitali glavne gradove odredjenih drzava, a tek onda se preslo na cv.

meni ova tema malo tukne. ispada da svi mi koji smo prosli upravo ovakvo ocjenjivanje smo potonuli i lupamo glavom o zidove, ako se vec nismo ubili jer smo nekada dobili jedinicu kao djeca... naravno, nastavni sistem mora ici prema boljem i vrsiti svoju reformu, ali reci da ce dijete postati kreten zbog jedinice je meni smijesno.
uzmimo primjer djeteta koje dobije jedinicu. sta to njemu zanci? u osnovi znaci mu vise reakcija okoline, nego sama jedinica. kako ce reagovati njegovi roditelji i prijatelji? nakon toga i svi ostali. ako mu roditelji reaguju stimulativno, a prijatelji takmicarski (sto bi bilo ocekivano) onda je to stimulacija. gdje je tu onda problem? svaki drugi slucaj zahtijeva posebnu analizu, ali da je sve tako lose koliko bi kretena i samoubica bilo u nama samima?
sagledajte situaciju prvo iz svog ugla ili ugla bliskog poznanika i vjerujem da cete svi vidjeti da tu nema toliko negativnosti kao sto ih ovdje do sada svi nabrojase. opet, da ponovim, nisam protiv opisnog ocjenjivanja, ali od jedinica nije bilo toliko ispastanja, dok je bez njih sigurno vise nezanja.

imao bih jos barem dva puta ovoliko da dodam na ovu temu, ali mislim da je dosta ljudi svjesno svega o cemu se ovdje govori, pa mislim da nema potrebe. ocjenjivanje ili ne, bitno je da je sto objektivnije i isto za sve. sve ostalo su samo varijacije...

Da rezimiramo:

Matematika - osim sabiranja i oduzimanja ono ostalo nikome neće trebat u životu (a i za sabiranje ima digitron)
Maternji jezik - a valjda svi znamo pričat, zar je kome bitno poznavanje pluskvamperfekta, lektire su nepotrebne i prisilne te kao takve ne valjaju, a naučit se izražavat može gledajući TV
Engleski jezik - niko ga nikad ionako nije naučio u školi, to se uči preko filmova
Njemački jezik - ista stvar, plus što nam i ne treba, prošlo je vrijeme gastarbajtera
Biologija - zar stvarno moramo znat čitav biljni i životinjski svijet, čak i one stvari što se ne vide golim okom?
Geografija - pih, glavni gradovi i rijeke, nije to bitno svakako većinu toga nećemo nikad vidjet, šta nas briga postoji li Australija i jel se pravilno kaže Irak ili Iran
Historija - od historije se ne živi, kakve mi koristi imamo od onoga što je bilo prije 1000 godina
Likovno - pa mogu i kod kuće crtat
Muzičko - upalim DM SAT ili eventualno MTV i to je sve što mi treba,
Sport - zar i šutanje lopte treba ocjenjivat i gdje će mi koristit preskakanje kozlića?
Tehničko - oj, čemu stvarno ovo koristi
Fizika - koja korist od onih zakona, Njutnu pala jabuka na glavu i to kao nešto treba značit?
Hemija - zar će mi sve one formule stvarno nekad trebat?
Informatika - ih pa i sam sam skonto kako gledat porniće na netu, ne treba mi nastavnik za to
Demokratija - eto ja fol ne znam šta je demokratija...

Zaključak: obrazovanje je nepotrebno!

@cypres, djecu uce i tuse ih teorijom sa kojom djeca ne znaju sta ce. Ne znaju uopste gdje primjeniti tu teoriju jer im to niko nije ni pokazao. Zato to dijete kad zavrsi svo skolovanje, opet mora uciti sve ponovo.

Matematika - daj djeci formule, sta ih ima pamtit koji djavo. Evo sad napravi istrazivanje i ako ti od 100 ljudi petero bude znalo formulu za kvadratni binom, pljuni me u celo odmah! A ako to nisi znao skoli - jedinica ti je.

Fizika i hemija - toliko zanimljivi predmeti koji se mogu prenijeti djeci da im budu zanimljiviji od likovnog, fizickog i sl. Ali, sta radi nastavnik, prakticne stvari tu i tamo nesto pokaze, da ti milion formula da pamtis i to te ocjenjuje. Naravno, prodje godina ti veze nemas sta su ustvari njutnovi zakoni i kako fakat funkcionisu u prirodi.

Dakle, ako vec ne treba ukinut brojcane ocjene, meni je besmisleno dati djetetu jedinicu jer nije zapamtilo 56 formula. Logicnije mi je dati formule i malo tezi zadatak za razmisljanje, nego dati lagan zadatak i ne dati formule. U prvom slucaju dijete ces natjerati da razmislja, u drugom imas strebera koji ce ispisati formulu i sutra je zaboravit. Isto se moze primjeniti i na ostale predmete.

cyprus wrote:Da rezimiramo:

Matematika - osim sabiranja i oduzimanja ono ostalo nikome neće trebat u životu (a i za sabiranje ima digitron)
Maternji jezik - a valjda svi znamo pričat, zar je kome bitno poznavanje pluskvamperfekta, lektire su nepotrebne i prisilne te kao takve ne valjaju, a naučit se izražavat može gledajući TV
Engleski jezik - niko ga nikad ionako nije naučio u školi, to se uči preko filmova
Njemački jezik - ista stvar, plus što nam i ne treba, prošlo je vrijeme gastarbajtera
Biologija - zar stvarno moramo znat čitav biljni i životinjski svijet, čak i one stvari što se ne vide golim okom?
Geografija - pih, glavni gradovi i rijeke, nije to bitno svakako većinu toga nećemo nikad vidjet, šta nas briga postoji li Australija i jel se pravilno kaže Irak ili Iran
Historija - od historije se ne živi, kakve mi koristi imamo od onoga što je bilo prije 1000 godina
Likovno - pa mogu i kod kuće crtat
Muzičko - upalim DM SAT ili eventualno MTV i to je sve što mi treba,
Sport - zar i šutanje lopte treba ocjenjivat i gdje će mi koristit preskakanje kozlića?
Tehničko - oj, čemu stvarno ovo koristi
Fizika - koja korist od onih zakona, Njutnu pala jabuka na glavu i to kao nešto treba značit?
Hemija - zar će mi sve one formule stvarno nekad trebat?
Informatika - ih pa i sam sam skonto kako gledat porniće na netu, ne treba mi nastavnik za to
Demokratija - eto ja fol ne znam šta je demokratija...

Zaključak: obrazovanje je nepotrebno!

u sve mi diraj, u biologiju ne

ta je matematika uvijek bauk bila i bice jer se nigdje ne spominje primjena tog sto ucimo. kroz primjere moras pribliziti uceniku sta on i zasto uopste tu racuna. kod nas je bas matematika bezveze bila. napamet radili one neke zadatke, nijedan tekstualni nam za one 4 godine nije dala da malo vijuge razvijamo.
i da dodam jos za tehnicko, u to sigurno treba vise ulagati. ucenici radi razvoja kreativnosti bi trebali da koriste razne tehnike da nesto naprave. nema nista ljepse nego kad nesto sam napravis i tome se divis. ja sam u osnovnoj samo okvir jedan napravila. onda ne razumijem zasto se ne uci u skoli siti, plesti, kuhati... ja znam mozda dvije tri cure koje znaju siti. to je sramota.

dakle, prije nego sto se izbaci brojcano ocjenjivanje, definitvno treba sve nastavnike na reviziju, treba se promijeniti skolski plan i program i vise isprintati knjige koje se onda slazu sa programom.

Ja bih volio da me učiteljica ocjenjuje na malo drugačiji način...

Vjerujte mi! wrote:Ja bih volio da me učiteljica ocjenjuje na malo drugačiji način...

Ocjeniće tebe učitelj Rizvanović iz matematike, vrlo brzo

hz__semir wrote:

Vjerujte mi! wrote:Ja bih volio da me učiteljica ocjenjuje na malo drugačiji način...

Ocjeniće tebe učitelj Rizvanović iz matematike, vrlo brzo

Shta on mozhe. Sinu mom prijetititi mozhda...

minjonja wrote: dakle, prije nego sto se izbaci brojcano ocjenjivanje, definitvno treba sve nastavnike na reviziju, treba se promijeniti skolski plan i program i vise isprintati knjige koje se onda slazu sa programom.

a, zamisli, vec izbacili brojcano ocjenjivanje....a nastavnike nisu nista ni pitali.....a ni revizirali....ali, svejedno za sve su nastavnici krivi

lejlamo wrote:

minjonja wrote: dakle, prije nego sto se izbaci brojcano ocjenjivanje, definitvno treba sve nastavnike na reviziju, treba se promijeniti skolski plan i program i vise isprintati knjige koje se onda slazu sa programom.

a, zamisli, vec izbacili brojcano ocjenjivanje....a nastavnike nisu nista ni pitali.....a ni revizirali....ali, svejedno za sve su nastavnici krivi

procitaj naslov teme. tema je ukidanje ocjena u obrazovanju ne u prva tri razreda osnovne skole. ja mislim da bi se ipak nastavnici trebali pitati sto sta, prijedloge njihove uvazavati jer se oni bore svaki dan sa ucenicima i sa planon i programom. ja znam da je nekoliko profesora iz moje skole slalo prijedloge ministarstvu obrazovanja, ali im ni odgovorili nisu. problem je sto nam sistem obrazovanja kroje ljudi koje nemaju dodira sa tim nego iz nekih fotelja diktiraju ko ce sta kako predavati i ocjenjivati. al djaba je pricati o ovome kad zivimo u banana drzavi. nemamo ni zatvora za ubice, zato je romanticarski razmisljati o bilo kakvim reformama skolstva.

1) Nastavni planovi i programi se nisu mijenjali od '96. Prvo ih treba promijeniti ili prilagoditi 2011. i trzistu rada.
2) Uvesti vanjsko testiranje na kraju svakog polugodista.
3) Ocjene se ne mogu ukinuti, ali omoguciti djetetu da predje u sljedeci razred, pa ako ga nije sramota da ima slabu ocjenu iz necega na kraju u svjedocanstvu, nek ne uci. (Mislim da se tako radi u Danskoj, ali nisam sigurna)
Imam pojma o cemu govorim, vjerujte mi.. Djeca danas imaju lose rezultate ponajvise zato sto uopste ne uce.
Svi nekako ocekuju da skola bude kao gledanje tv-a i pritom sve bez imalo truda naucis.
Ko od Vas koji ucestvujete u ovoj diskusji je naucio strani jezik a da se nije potrudio?
Ko je ukapirao matematiku a da nije sam sebi rekao "hey, ovo je zanimljivo, sad cu rijesiti ovaj problem prije svih"...
Odgovore znate...Najlakse je krivicu prebaciti na nekoga drugoga, a svima nam je jasno sta se desava..

...na otvaranju teme napisao sam poduzi tekst i...obrisao ga, jer u njemu nisam napisao ni dio onoga sto bi ( po mom sudu ) trebalo napisati...vec danima pratim i citam sto se pise i, eto da dam skromni doprinos...

...prije svega zelim kazati da je zaista tragedija ono sto se desilo svjetlani u aleksandrovcu, kao i ono vjesanje u citluku ( nazalost nisam saznao ime djecaka )...sada vise nista nije vazno: ni to da li je svejtlana znala glavni grad rumunije, pitagorinu teoremu, kolut naprijed ili bilo sta drugo; nije vise vazno: za koji klub je navijao djecak iz citluka, koja mu je omiljena knjiga, da li su njegovi nastavnici znali omiljenu mu boju...takodjer znam da ovo, nazalost, nisu jedini ovakvi tragicni dogadjaji, ali se iskreno nadam da ce biti posljednji...

...eh, sto se tice naseg obrazovanja i brojcanih ocjena i tzv. pisanih ocjena...prije svega zelim reci da mi nije namjera biti advokat bilo kome...na prethodnim stranicama izreceno je zaista mnogo kritika nasemu obrazovnom sistemu, i tesko je nesloziti se da je veliki broj istih opravdan...po meni: odsustvo vizije, prevelika i nevjerovatna odvojenost razlicitih stupnjeva, los ustroj i organizacija sustava, finansiranje, nepostojanje standarda u cijelom sistemu, nastavni planovi i programi, obrazovanje skolskih zaposlenika, brojnost odjeljenja, podrska i ucesce lokalnih zajednica u sistemu obrazovanja,...
...ali, da se vratim ocjenama; vec je vise puta iznesena tvrdnja da veoma cesto ocjena nije mjerilo znanja, i mislim da se mnogi s ovime mogu sloziti...za sve one koji su bili ili su jos uvijek ukljuceni u obrazovanje, znaju da je ocjenjivanje jedan od najtezih zadataka koji stoje pred uciteljem...to sto pojedinci tom izuzetno zahtjevnom poslu poslu pristupaju, laicki, napamet, povrsno, ne znaci da u postojecem sistemu nista ne valja, ne znaci da je bas takvo zamisljeno i propisano da bude, ne znaci da su svi ucitelji takvi, ne znaci da stvari treba da budu takve,...zelim reci da i ocjenjivanje, kao jedan od poslova, kao dio procesa, treba upravo tako i posmatrati; ne kao nesto posebno i ne kao nesto odvojeno...da skratim, i ocjenjivanje je pedagoski cin, prilika za usvajanje i razvijanje odgojnih vrijednosti, i svaki ucitelj bi trebalo to da zna...nazlost, kao sto znamo, to nije slucaj...
...sto se tice dileme oko brojcanih i opisnih ocjena, smatram da ce kod nas nastati jos jedna zabuna ( nazalost )...iako, licno smatram da opisno ocjenjivanje ima svojih prednosti u odnosu na brojcano ( na primjer: kaze vam vase dijete da je danas u skoli dobilo 3, i sta vi znate na osnovu tog - jako malo; za razliku od brojcane 3, opisnom ocjenom napisanom na pravi nacin, vi tacno znate sta je vase dijete savladalo, kako i koiko se trudi, sta mu predstavlja teskocu, sta bi trebalo da se napravi da bi se teskoca prevazisla,...), i brojcano je nudilo mnogo mogucnosti i za dosta objektivno mjerenje, ali i za odgojno djelovanje...
...zbog tradicije neobicno nam je da u skoli djeca ne dobijaju ocjene ( vecina djece po dolasku iz skole bude pitana: sta si dobio danas ), nazalost, kod nas se u skolu ide najvise zbog ocjena, i bojazan je da ce izostanak ocjena uticati na djeciju motivaciju...pokusao sam biti kratak, iako vecinu onog sto sam mislio ne napisah soory

Definitivno ostaviti ocjene. Kako drugačije motivisati djecu da uče? Djeca po prirodi misle samo kratkoročno (do sutra, najkasnije do sljedeće sedmice) tako da se neće sigurno natjerati da uče radi znanja ili za upis na fakultet koji će se desiti za 10 godina.

ZA ocjene.

Sta tek reci za nastavnike i profesore koji djeci daju KECEVE zato sto je malo bio nemiran... A cesto takvi profesori imaju velike razlike u raspolozenjima, malo djeca budu nemirna i on iz revolta PROZOVE 4-5 ucenika i podjeli im KECINE ili dvojke... i onda za 5 dana ostale proziva i daje im 4-5...milion ovakvih slcajeva... i onda oni nesretnici (slucajno prozvani) ne mogu imati nikako 5 toj godini... jer se vecina nastavnika vodi logikom '' imas 1 ne mozes nikako imat 5''

GOLFER wrote:Sta tek reci za nastavnike i profesore koji djeci daju KECEVE zato sto je malo bio nemiran... A cesto takvi profesori imaju velike razlike u raspolozenjima, malo djeca budu nemirna i on iz revolta PROZOVE 4-5 ucenika i podjeli im KECINE ili dvojke... i onda za 5 dana ostale proziva i daje im 4-5...milion ovakvih slcajeva... i onda oni nesretnici (slucajno prozvani) ne mogu imati nikako 5 toj godini... jer se vecina nastavnika vodi logikom '' imas 1 ne mozes nikako imat 5''

nek' djeca uce redovno i eto rjesenja