#151 Re: "Možda je otišla da piša."
Posted: 20/02/2010 13:36
ahmmede dobar post
elem, ovih dana radim jedan poslić preko telefona i dnevno popričam sa stotinjak ljudi. na moje "Dobro jutro" ili "Dobar dan" 95% ljudi isto odgovori. a najviše se na telefon javljaju stare nane ili eventualno neki dedo ako je nana bolesna.
onih 5% su žešći krkani, i kažu ono "Jah, šta 'oš?"
zvao Sarajevo, zvao Stolac, zvao Čapljinu... sve isto.
ono s čim bi se mogao složiti u Nadinom tekstu jeste nepotrebnost vjerskih pozdrava U JAVNIM INSTITUCIJAMA. štaviše, njihovo nametanje mi je totalno antivjerski. što bi rekao Durmišević: "Majmun! Kaže nisam ja Muhamed, ja sam Muhammed. A sve M92 kadar, k'o da prije muslimana bilo nije."
licemjerno je raditi u instituciji sekularne države, od nje platu uzimati, a nazivati vjerske pozdrave, što zbog te kontradiktornosti, a što zbog onoga da je ružno da se neko drugi zbog tvog ispoljavanja vjere osjeća nelagodno ili suvišno ili strano.
tata, babo... ja ga sad zovem stari. valjda to ide sa prirodom odnosa. sad smo prijatelji, ali kao prijatelj on mene voli kao svoje dijete, a ja njega volim kao oca i poštujem ga kao čovjeka koji je bio divan roditelj. inače, brat ga je zvao babo, ali je nekad prekomandovao u tata i to na vrlo simpatičan način, čuo je nekad na moru kako ostala djeca svoje očeve zove tata, pa upitao: "Babo, mogu li te tata zvati?"
stari kao i uvijek, beskrajno popustljiv (bar je bio prije rata
) i uvijek gledao suštinu, a ne formu: "Ma zovi me sine kako hoćeš."
i stvarno Nado, zašto je toliko problem to: "Zdravo."
meni je lično, i draži, jer je ležerniji. pogotovo volim kad me neko stariji tako pozdravi.
i za kraj, i u ratu, i odmah poslije rata mene su u školi učili da se pozdravlja sa DOBAR DAN.
elem, ovih dana radim jedan poslić preko telefona i dnevno popričam sa stotinjak ljudi. na moje "Dobro jutro" ili "Dobar dan" 95% ljudi isto odgovori. a najviše se na telefon javljaju stare nane ili eventualno neki dedo ako je nana bolesna.
onih 5% su žešći krkani, i kažu ono "Jah, šta 'oš?"
zvao Sarajevo, zvao Stolac, zvao Čapljinu... sve isto.
ono s čim bi se mogao složiti u Nadinom tekstu jeste nepotrebnost vjerskih pozdrava U JAVNIM INSTITUCIJAMA. štaviše, njihovo nametanje mi je totalno antivjerski. što bi rekao Durmišević: "Majmun! Kaže nisam ja Muhamed, ja sam Muhammed. A sve M92 kadar, k'o da prije muslimana bilo nije."
tata, babo... ja ga sad zovem stari. valjda to ide sa prirodom odnosa. sad smo prijatelji, ali kao prijatelj on mene voli kao svoje dijete, a ja njega volim kao oca i poštujem ga kao čovjeka koji je bio divan roditelj. inače, brat ga je zvao babo, ali je nekad prekomandovao u tata i to na vrlo simpatičan način, čuo je nekad na moru kako ostala djeca svoje očeve zove tata, pa upitao: "Babo, mogu li te tata zvati?"
i stvarno Nado, zašto je toliko problem to: "Zdravo."
i za kraj, i u ratu, i odmah poslije rata mene su u školi učili da se pozdravlja sa DOBAR DAN.