Ahmmed wrote:Sarajevske ćenife, posebna su priča i zaslužuju čitav podforum na ovom časnom forumu
Ima gospođa Nada u nekim stvarima pravo, u nekima je debelo pretjerala, a prilično mi je signifikantan ( Što bi Tunjo reko),onaj dio o Sarajevu i kasnim osamdesetim.....I Vase Miskina koje više nema....A ima Ferhadija.....Šta ćete , gospođo Nado, svaki vakat svoje nosi.....Ja znam one koji su ulicu Vase Miskina uvijek zvali Ferhadija.....Navika, šta li je.....I po starom, dobrom običaju, uvijek se bavimo samo posljedicama, a uzroke ne volimo da pominjemo...
I posebno su mi zanimljivi ovi
Sarajlije iz pedeset ili šezdeset i neke....Čiji su očevi , sa kartonskim koferima, došli u Šeher.....Sa svojim navikama, kojima su se Sarajlije sa malo dužim stažom, dobrano ibretile....Sve je proces, ništa se ne mijenja preko noći, a pošto sam, u formalnom smislu, Sarajlija jedan frtalj, valjda imam pravo ponešto o tome reći

: Moja rahmetli nana, uvijek je govorila da je najgore kad se
opanak popapuči....I po ko zna koji put mi ispričala priču, u nekoj doseljenici u njenu mahalu, koja je , jedared, dok su žene, iza akšama, stajale na ulici, u namjeri da ih zamoli da se malo pomaknu, da bi ona ušla u dućan, milostivo zakliktala"
Molim put".....Ko biva, žene, hajte malo u stranu, da prođem....
Ovi što tvrde da se u Sarajevu, prije rata, i privatno i javno, moglo čuti samo dobar dan ili dobro veče, nisu , jednostavno, u pravu.Možda na Socijalnom il na Grbavici....Znate, u Sarajevu su postojali kvartovi gdje su merhaba i akšamhajrula , sabahajrula i Allahimanet....bili glavni pozdravi u svakodnevnoj komunikaciji....Dakako, bilo je tu i zdravo i vozdra, i ćao i đe si i šta ima..... Kao i za tata....Ma, govorili smo i prije rata babo....A još pri tome, Sarajlije

A bilo je i kombinacija.....i smiješnih situacija....sa ovim tata i babo, u ovisnosti o prilici u kojoj bi se čovjek našao.... Naravno da danas ima pretjerivanja, da ima nesnalaženja, da se adeti miješaju, ali zar od prije rata nije psovka o "
vozu koje te u Sarajvo dovezo"????
Vidim i blagu intencu žaljenja za Bjelicama, Krajišnicima, Traparama, Bosiljčićima ( uz časne izuzetke, posebno kad su ovi zadnji u pitanju....)
Jest da je off, ali:
Za one koji tvrde da naši Srbi i Hrvati nikad nisu zvali babo.....Pa, nije daleko dolina Neretve.....Odeš među mostarske Srbe, u Potoke, Ortiješ, u samu mostarsku čaršiju ( ima ih, Bogu hvala, vraćaju se), pa da čuješ, pogotovo ove starije od 50....I babo, i adžo i dajo i hala -
sa kratkim prvim a ( termin za tetku, čest u Hercegovini), pa odeš među Hrvate Ramskog kraja, u okolinu Kiseljaka, Viteza, Busovače, Kreševa.....Uz babo , amidža i daidža, još ćeš sresti katolkinje u dimijama, crne, smeđe ili teget boje.... Ovo navodim samo kao činjenice, jer, neka svako zove onako kako hoće i kako mu paše, neka oblači ono što mu duša želi....