Adnan Pezo: Abu Hamza nije nikakav lider vehabija niti je to ikada bio
Islamska zajednica Bosne i Hercegovine je prije nekoliko dana objavila dodatak Rezolucije o različitom tumačenju islama. Ova rezolucija je izazvala veliku pažnju bh. javnosti. Vrši se neviđen medijski pritisak. O ovom problemu razgovaramo sa Adnanom Pezom, bivšim predsjednikom Aktivne islamske omladine
Kako komentiraš Rezoluciju Islamske zajednice BiH o tumačenju islama? Je li ona pravi način da se riješi problematika kojom se bavi ova rezolucija?
Prije svega želim da izrazim svoje žaljenje što je Rezolucija uopće objavljena. Kada kažem da žalim što je Rezolucija objavljena ne mislim na njen sadržaj, već na događaje koji su joj prethodili i koji su bili povod za donošenje jedne ovakve rezolucije. A što se tiče same Rezolucije i njenog sadržaja, mišljenja sam da je ona na mjestu i da je u duhu politike Islamske zajednice u BiH.
Na šta misliš kada kažeš da je Rezolucija u skladu sa politikom Islamske zajednice?
Kažem da je Rezolucija odmjerena, da se IZ ne odriče nikoga od muslimana, da je odmjerena i da poziva sve one koji imaju drukčija mišljenja da svoje kritike izraze na način koji će biti u korist napretka Islamske zajednice u BiH.
Znači li to da je Rezolucija pravi način rješavanja problematike različitog tumačenja islama u BiH?
Vjerovatno sama Rezolucija nije dovoljna, ali je korisna i pozitivan je potez.
Kakvo je tvoje viđenje problematike različitog tumačenja islama?
Ne bih ja rekao da je riječ o različitom tumačenju islama. Radi se o različitom tumačenju i razmijevanju određenih islamskih propisa. Naravno, ne treba bježati od činjenice da u Bosni i Hercegovini ima ljudi koji različito tumače i razumijevaju određene islamske propise od zvaničnog tumačenja Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Različito tumačenje islamskih propisa nije nastalo u Bosni i nije počelo u naše vrijeme. Razlike u tumačenju islamskih propisa prisutne su od kada je umro poslanik Muhammed, a.s., i prisutne su sve do današnjih dana. U samoj Islamskoj zajednici se mnogi islamski propisi različito tumače i razumijevaju. Znači, nije sporno to tumačenje nego je sporan način na koji se to tumačenje i razumijevanje iznosi ili nameće drugim ljudima. Evo, naprimjer, neki mladić nauči da nakon namaza ne treba koristiti tespih za zikr. I on onda dođe u džamiju, pokupi sve tespihe i baci ih. Tim svojim djelom izazove ljutnju ostalih džematlija koji su isto tako naučili da je tespih sastavni dio zikra. Tako se zbog jedne banalne stvari izazove sukob koji s jedne strane ostavlja traga na ljudskim srcima a s druge strane u javnosti ostavlja dojam da se radi o teškim i dubokim razlikama i sukobima. Ljudi hoće da ispravljaju druge ljude a ne znaju elementarne principe navraćanja ljudi na dobro. Treba iskreno i otvoreno reći da ima pojedinaca koji se neprimjereno ponašaju u nametanju svog tumačenja i razumijevanja određenih islamskih propisa drugim muslimanima. Dok sam bio predsjednik Aktivne islamske omladine bilo je i nekih naših simpatizera koji su pravili iste probleme. Svi ti problemi su nama stavljani na teret i bili smo prozivani za sve i svašta.
Aktivna islamska omladina se danas ne spominje ni u kojim kombinacijama. Zašto?
Naša javnost je prepoznala da Aktivna islamska omladina nije dio te priče o agresivnom pristupu i nametanju svojih stavova drugim muslimanima. AIO je uvijek sarađivala sa Islamskom zajednicom. Doduše nekada je bilo problema u našoj saradnji upravo zbog pojedinaca koji su imali agresivan pristup, a Aktivnoj se pripisivali njihovi postupci. Ali, s ponosom možemo reći da smo zaslužni što se tokom proteklih godina nikada nije dogodio nijedan slučaj kao što se nedavno dogodilo u Arap džamiji u Novom Pazaru. Međutim, mi smo se s tim problemima nosili muški, nismo bježali od problema. Dali smo sve od sebe da probleme spriječimo i da izgladimo odnose sa Islamskom zajednicom, naravno tamo gdje su ti odnosi bili narušeni. Međutim, danas imamo desetine Bosanaca koji su završili fakultete po islamskom svijetu i koji su danas aktivni kao daije (misionari). Neki od njih kada podučavaju omladinu islamu prvo ih nauče šta ne valja i šta treba mijenjati kod Islamske zajednice, a neki od bosanskih daija koji službuju po džematima u Evropi otvoreno reisa Cerića nazivaju otpadnikom od vjere. Kad se problem desi, kao što se ovih dana dogodilo u Sandžaku, onda tih daija nema nigdje. Niko od njih ne želi, ili ne smije, da se suoči sa svojim greškama.
Znači li to da Aktivne islamske omladine više nema?
Da. Upravni odbor AIO je zbog nedostatka finansijskih sredstava za dalje funkcioniranje nedavno donio odluku da se pokrene postupak gašenja organizacije. Znači, Aktivna islamska omladina se gasi.
Domaći mediji su proteklih dana kao vođe vehabija u BiH predstavili Abu Hamzu i Jusufa Barčića. Kakav je tvoj komentar na ovo?
Abu Hamza je moj saborac i prijatelj. Međutim, on nije nikakav lider vehabija niti je to ikada bio. On je za vrijeme arapske zajednice u Bočinji bio glasnogovornik te zajednice i od tada medijima postao zanimljiv sagovornik. Lično sam mu kao prijatelj savjetovao da svoje nastupe u medijima ograniči na svoj problem, tj. problem sa državljanstvima. Nažalost, nije me poslušao.
A što se tiče Jusufa Barčića, koliko znam on se 1994. godine vratio sa studija nakon čega se zaposlio u jednoj od humanitarnih organizacija. Nakon rata je okupljao nekoliko omladinaca u svom selu. Nije mi poznato niti sam od nekoga čuo da je on nekakav vjerski lider bilo kome. Znam da je imao teških psihičkih problema koji su rezultirali čudnim ponašanjem. Nažalost, zbog bježanja od odgovornosti daija koje sam malo prije spomenuo došlo se u situaciju da mediji tamo negdje iskopaju Jusufa Barčića i da ga predstavljaju kao nekakvog vjerskog lidera.
Zašto se nakon 14 godina tek danas događa kulminacija sukoba oko tzv. različitog tumačenja islama?
Nije tačno da su ti sukobi kulminirali tek sada. Kulminacija sukoba zbog različitog tumačenja islamskih propisa se desila davno prije, u godinama neposredno nakon rata. Naravno, objavljivanjem Rezolucije IZ stiče se utisak da su ti sukobi tek sada kulminirali. Međutim, ovdje je ipak riječ o medijskom prividu. Na Islamsku zajednicu u posljednje vrijeme se vrši strašan medijski pritisak, kao i pritisak nekih ljudi iz Islamske zajednice koji se već odavno žele obračunati sa, kako to oni vole reći, vehabizmom. Primjer takvih pritisaka je dekan FIN-a Enes Karić koji je u svojoj predizbornoj kampanji za reisa obećavao da će se riješiti vehabija. Na njegovu žalost, između ostalog i zbog toga je izgubio izbore.
Kako riješiti probleme oko tog različitog tumačenja islama?
Svaki musliman mora biti svjestan da se agresivnim pristupom neće ništa riješiti i da se tako samo produbljuje jaz koji postoji. Islamska zajednica bi trebala biti aktivnija u dijalogu, aktivnija i otvorenija prema omladini i sputati one iz svojih redova, kao što su već spomenuti Enes Karić, Rešad Hafizović, Adnan Silajdžić, koji svojom retorikom ne doprinose rješavanju problema, kod kojih se može primijetiti da im čak i godi da problem postoji. Oni iznose samo svoje stavove, a u javnosti se stiče dojam da su to stavovi Islamske zajednice. Da to nije tako dokazuje sama Rezolucija Islamske zajednice.
Isto tako velika odgovornost leži na daijama koji konačno trebaju prestati podučavati ljude da se bave tuđim mahanama i da se okrenu odgoju sebe i svoje porodice, kao i društva u cjelini, te da budu lijep primjer u sredini u kojoj žive. A što se tiče zamjerki koje imaju na Islamsku zajednicu, Rezolucija IZ poziva sve muslimane koji imaju zamjerke da iznesu svoju konstruktivnu kritiku.
Razgovarao: Ezher Beganović (SAFF)
http://www.saff.ba