Vehabije i mit o njima

[Bosanac sa dna kace]

pa valjda i vehabije ili jehove ili jevreji kao neka manjina imaju pravo da praktikuju ili vjeruju na svoj način i da ih većina građanski toleriše, meni se više gade oni što poste i onda se prvi dan bajrama naliju ko stoka, tj. ne piju samo za ramazan, niđe veze, ili si vjernik i praktikuj ili ne brukaj vjeru onima kojima je to bitno i koji su iskreni

jes, ali mi smo navikli tako jel? pij po čitav dan i noć ali ne zalazi u džamiju i ne ..eri

po islamskom ucenju cinjenica da cinis grijehe ne oslobadja te obaveze da obavljas sve duznosti, vec ti ''natovara'' obavezu pokajanja za pocinjene grijehe!
A cije je ispravno a cije nije o tome ni ja ni ti sud ne mozemo da damo!
Imaju pravo da se ponasaju tako sve dok nekog ne pocnu da tjeraju da se ponasa tako!!!

[Gost123]

gledao sam vec na google, yahoo i pogodak al sve sto sam nasao su neki forumi, slicno ovom... a sto se tice wikipedie (gledao sam i tamo) nisam znao kako se vehabija kaze na engleskom .....u svakom slucaju zahvaljujem

imas nesto ovdje:
http://www.znaci.com/nas_dijalog/mislje ... #subtitle1

http://www.monteislam.com/index.php?akc ... main_id=98

http://www.monteislam.com/index.php?akc ... main_id=99

[nemaveze]

pa valjda i vehabije ili jehove ili jevreji kao neka manjina imaju pravo da praktikuju ili vjeruju na svoj način i da ih većina građanski toleriše, meni se više gade oni što poste i onda se prvi dan bajrama naliju ko stoka, tj. ne piju samo za ramazan, niđe veze, ili si vjernik i praktikuj ili ne brukaj vjeru onima kojima je to bitno i koji su iskreni

jes, ali mi smo navikli tako jel? pij po čitav dan i noć ali ne zalazi u džamiju i ne ..eri

po islamskom ucenju cinjenica da cinis grijehe ne oslobadja te obaveze da obavljas sve duznosti, vec ti ''natovara'' obavezu pokajanja za pocinjene grijehe!
A cije je ispravno a cije nije o tome ni ja ni ti sud ne mozemo da damo!
"Imaju pravo da se ponasaju tako sve dok nekog ne pocnu da tjeraju da se ponasa tako!!!

prema tome nije u pravu ni IZ ako će nametati šta je ispravno a šta ne, kao ni vehabije, pravom i iskrenom vjerniku ne treba ni IZ ni naka sekta da bi bio vjernik i praktikovao po izvornom učenju

to što to nije naše da sudimo nije nikakav "izgovor" za brukanje onih koji fakat vjeruju

prvi vjernici vjeruju onako kako i treba , za sebe, a ni bosanska IZ ni vehabije nemaju pravo stoga nikome pričati kako se vjeruje ili praktikuje

njihovo javno raspravljanje je stoga njihov problem kojeg treba poštediti sve ljude jer se vjera ne dokazuje u medijima, već politika, a u to se ne trebaju mješati

[Sheki_Lyon]

Pokajte se Allahu dz.s. i puno ucite i izucavajte jer vam je to naredjeno

http://www.ihlas.ba puno predavanja na aktuelne teme
http://www.studio-din.com najveci centar ucenih ljudi iz BOSNE a ne s.arabije
http://www.umsa.org udruzenje muslimana sj.amerike

Ne nasjedajte na stampu i TV, znate i sami sta su nevjernici prikazivali na TV dok su djeca ginula od snajpera.

Daj malo to osvjestite se i nemoj da bude CULA KAZALA, istina je da svako inteligentan trazi dokaze za nesto i onda o tome daje svoje misljenje, a popularna "MASA" uvijek spremna za manipulaciju jer njihov moto je CULA KAZALA

Dobro razmislite o tome sto pricate i u koji od ove dvije navedene kategorije spadate:)

Ovo je savim dobronamjerno prema svima.

[Bosanac sa dna kace]

pa valjda i vehabije ili jehove ili jevreji kao neka manjina imaju pravo da praktikuju ili vjeruju na svoj način i da ih većina građanski toleriše, meni se više gade oni što poste i onda se prvi dan bajrama naliju ko stoka, tj. ne piju samo za ramazan, niđe veze, ili si vjernik i praktikuj ili ne brukaj vjeru onima kojima je to bitno i koji su iskreni

jes, ali mi smo navikli tako jel? pij po čitav dan i noć ali ne zalazi u džamiju i ne ..eri

po islamskom ucenju cinjenica da cinis grijehe ne oslobadja te obaveze da obavljas sve duznosti, vec ti ''natovara'' obavezu pokajanja za pocinjene grijehe!
A cije je ispravno a cije nije o tome ni ja ni ti sud ne mozemo da damo!
"Imaju pravo da se ponasaju tako sve dok nekog ne pocnu da tjeraju da se ponasa tako!!!

prema tome nije u pravu ni IZ ako će nametati šta je ispravno a šta ne, kao ni vehabije, pravom i iskrenom vjerniku ne treba ni IZ ni naka sekta da bi bio vjernik i praktikovao po izvornom učenju

to što to nije naše da sudimo nije nikakav "izgovor" za brukanje onih koji fakat vjeruju

prvi vjernici vjeruju onako kako i treba , za sebe, a ni bosanska IZ ni vehabije nemaju pravo stoga nikome pričati kako se vjeruje ili praktikuje

njihovo javno raspravljanje je stoga njihov problem kojeg treba poštediti sve ljude jer se vjera ne dokazuje u medijima, već politika, a u to se ne trebaju mješati

da odlicno, NIKO NEMA PRAVO MONOPOLA NAD VJEROM!

[Bosanac sa dna kace]

Saff 17.11.2006 -
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Zatim, često puta vrlo grubo i agresivno insistiranje da se prekine sa novotarijom koja se zove zajednički zikr nakon namaza, što je upravo bio glavni povod i razlog međusobnih svađa i razmirica muslimana u Sandžaku, koje su na kraju eskalirale u oružani sukob. Na stranu to što je taj sukob insceniran i naručen od onih koji muslimanima samo zlo snuju, i što su pojedinci iz Islamske zajednice u Sandžaku prihvatili tu prljavu igru, muslimanska omladina nije smjela dozvoliti sebi takav luksuz da zbog jedne sitne novotarije bude povod sukoba i opće hajke na određene skupine muslimana.

Allah, dž.š., je u Kur'anu objavio: „I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“ (El-Enfal, 46) Posljednjih dana bh. javnost ponajviše se bavila Rezolucijom o različitom tumačenju islama, odnosno o dodatku ove rezolucije koju je objavila Islamska zajednica BiH. Iako se tako ne kaže u Rezoluciji, mediji informiranja su istu protumačili kao konačan i dugo očekivani odgovor Islamske zajednice BiH na pojavu i aktivnosti tzv. vehabija. Naime, priča o vehabizmu i vehabijama seže još u period agresije, ali je kulminaciju doživjela nedavnim oružanim sukobom džematlija u Arap džamiji u Novom Pazaru i nastupom naturaliziranog Bosanca Abu Hamze na BHT

U islam se ne poziva metodama suprotnim Šerijatu

Bez bilo kakve zadrške, svaki Bošnjak – musliman mora se složiti sa činjenicom da je Rezolucija Islamske zajednice BiH opravdana i da je svi moramo podržati i uraditi sve da eliminiramo razloge koji su doveli do njenog objavljivanja. Zašto? Zato što je izraz iskrenosti, političke zrelosti i dalekovidosti, prije svega, vjerskog vođe muslimana u Bosni reisul-uleme Mustafe ef. Cerića, koji je još jednom opravdao svoj izbor za bošnjačkog reisa. A glavni razlozi koji su doveli do objavljivanja Rezolucije su islamu potpuno neprimjerene, a često puta i nasilničke metode u misionarskom djelovanju pojedinih muslimana koji se predstavljaju i deklarišu kao zagovornici oživljavanja sunneta Muhammeda, s.a.v.s., i kao sljedbenici ispravnog i izvornog islamskog vjerovanja koje je utemeljeno na Kur'anu i sunnetu Muhammeda, s.a.v.s. Niko od muslimana ne poriče obavezu pozivanja u Allahovu vjeru, a posebno onih koji posjeduju šerijatsko znanje, ali se u islam ne može pozivati i islamski propisi objašnjavati metodama koje su u suprotnosti sa islamskim učenjem i intencijama Šerijata. Osnovno pravilu u da'wi je kur'anski ajet u kojem Uzvišeni kaže: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj”. (An-Nahl, 125) Zatim: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno, i dogovaraj se sa njima.” (Ali Imran, 159) U jednom od svojih hadisa na ovu temu, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: ''Razveseljavajte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte!'' Na osnovu ovih ajeta i hadisa lahko je zaključiti da je glavni cilj da'we pridobijanje ljudskih srca za Allahovu vjeru, a ljudska srca je nemoguće pridobiti grubošću, agresivnošću i nametljivošću, pa makar bio i u pravu.

Prestati sa nasiljem

Neprimjerenih metoda i postupaka pojedinih muslimana, ili grupica, bilo je mnogo na našim prostorima. Mi ćemo spomenuti neke, radi pouke i ibreta, a nikako samo radi puke kritike i osude. Uistinu je daleko od islamskog postupanja i edeba, recimo, doći u neku od bosanskih džamija i izbaciti sve tespihe iz džamije pod izgovorom da je upotreba tespiha haram i da je to novotarija u vjeri. Onaj ko želi saznati kakav je stav islama po pitanju upotrebe tespiha neka konsultuje stavove i fetve učenjaka poput šejha Ibn Usejmina, Bin Baza, r.a., i drugih. A upravo su takvi postupci unosili nered i smutnju među muslimane.
Zatim, često puta vrlo grubo i agresivno insistiranje da se prekine sa novotarijom koja se zove zajednički zikr nakon namaza, što je upravo bio glavni povod i razlog međusobnih svađa i razmirica muslimana u Sandžaku, koje su na kraju eskalirale u oružani sukob. Na stranu to što je taj sukob insceniran i naručen od onih koji muslimanima samo zlo snuju, i što su pojedinci iz Islamske zajednice u Sandžaku prihvatili tu prljavu igru, muslimanska omladina nije smjela dozvoliti sebi takav luksuz da zbog jedne sitne novotarije bude povod sukoba i opće hajke na određene skupine muslimana. Još gore od toga je konstantno napadanje na čast i ugled pojedinih muslimana i muslimanskih vođa, kojima se neprestano lijepe ružni epiteti, poput munafici, psi, idioti, izdajice vjere, a često puta ih nazivaju i nevjernicima i otpadnicima od islama zbog nekih njihovih postupaka i izjava. Primjer destruktivnog ponašanja pojedinih grupa, koje često puta imaju podršku i od učenih muslimana koji su završili islamske fakultete, jeste upravo naš časopis Saff koji je u očima spomenutih skupina obična zabluda, a oni koji rade u Saffu zabludjeli ljudi koji su skrenuli sa puta istine nakon što su bili na ispravnoj stazi, a da takvi nisu nikada naveli nijedan dokaz za svoje tvrdnje, a kamoli da su našli za shodno da se na lijep način posavjetuju sa svojom braćom koja su, eto, skrenula sa Puta. Osim toga, oni ne mogu naći u Kur'anu i sunnetu, niti u misionarskoj praksi islamskih učenjaka kroz historiju, niti jedan jedini dokaz koji bi potvrdio i opravdao takve metode i takvo ponašanje prema muslimanima. Ovim želimo kazati da se mora pod hitno prestati sa nasilnim metodama u tzv. ispravljanju vjerovanja kod drugih muslimana, jer mi ne smijemo dati nimalo povoda neprijateljima islama i muslimana da unose mržnju i razbijaju naše jedinstvo.

Licemjerstvo medija informiranja

A upravo su naši neprijatelji najviše hajrovali u svemu ovome. Oni su uspjeli nametnuti tezu da je tzv. vehabijska ideologija velika opasnost koja se nadvila nad Bosnom, a koja je navodno atak na bošnjačko-islamsku tradiciju i napad na mir i stabilnost u BiH i regionu. Međutim, mi dobro znamo da to nije nikakav napad na određenu skupinu ekstremnih muslimana koju nazivaju vehabijama, već napad na islam i muslimane općenito. U svojim prljavim namjerama da utrnu svjetlo islama na ovim prostorima, neprijatelji islama posebno koriste medije kao moćno oružje u sijanju smutnje i nereda. Ti mediji su ovaj put kobajagi stali na stranu reisul-uleme Mustafe ef. Cerića u borbi i konačnom obračunu Islamske zajednice sa vehabijama. A sjetimo se samo kako su ti isti mediji frontalno i bezobzirno napadali na ličnost, čast i dostojanstvo reisa Cerića kada su ga, nakon njegovih istupa protiv nemorala i pornografije, prikazivali nagog na naslovnim stranicama tričave bulevarske štampe.
Zatim, sjetimo se kakve je napade i poniženja doživio od medija, koji su bili potpomognuti naivnim pojedincima iz samog vrha IVZ-a, kada su ga, pred izbor za reisul-ulemu u BIH, nazivali nepismenim starcem koji bi morao da se vrati u školske klupe pa da pred ''učenim'' ljudima nauči znanje i stekne zvanje koje će biti priznato i validno. Nakon toga su došli opći politički izbori u našoj državi, gdje je u predizbornoj kampanji glavna meta opet bio reis Cerić, koji je šikaniran, napadan i potvoran na najgori način, dok su medijske ''zvijezde'' promotori laži i sijači smutnje, zajedno sa svojim mentorima i zakletim neprijateljima islama, zadovoljno trljali ruke. A sada ta armada licemjerja staje na stranu reisa Cerića i zakrvavljenih očiju i zapjenjenih usta agituje protiv tzv. vehabija, ubjeđujući reisa i ostale iz Islamske zajednice da je kucnuo čas za obračun – sad il' nikad.
Na kraju, želimo kazati da vodeće strukture u Islamskoj zajednici na čelu sa reisul-ulemom Mustafom ef. Cerićem, tj. da IVZ kao krovna vjerska institucija Bošnjaka muslimana mora uistinu napraviti pozitivan zaokret i učiniti temeljitu reformu u svom radu, a posebno na planu vjerskog osvješćivanja Bošnjaka.

IZ treba otvoriti vrata svim muslimanima

Islamskoj zajednici mora biti jasno za sva vremena da se islamijjet u Bosni ne može održati na ilahijama, kasidama, mevludima, raznim folklornim oblicima i običajima koji često puta nemaju nikakvog utemeljenja u islamskim izvorima. Bošnjaci su u vjerskom smislu bukvalno nepismen narod, i takvo stanje se ne može održavati i braniti u ime nekakvog bosanskog islama i bošnjačko-hanefijske prakse i tradicije. Dokaza za to ima napretek, a da muslimani ne znaju ni kako se proslavljaju islamski praznici, najbolje nam govore terevenke i orgijanja po mnogobrojnim kafićima i diskotekama koja su obilježila protekli Ramazanski bajram, a, Boga mi, ni tzv. bajramski programi na televizijskim stanicama nisu nešto odisali islamom.
Zatim, Islamska zajednica mora otvoriti svoja vrata svim muslimanima, a posebno onima koji su završili islamske fakultete. Sa njima se treba uspostaviti bratska veza i maksimalna saradnja, svejedno radili oni kao službenici Islamske zajednice ili ne. Jer, ljudi koji su školovani i stručni, i koji posjeduju islamsko znanje ne mogu biti tek tako odbačeni i prepušteni sami sebi, da ne kažemo gurnuti u ilegalu, jer ako im Islamska zajednica ne pruži ruku, oni će po prirodi stvari djelovati i raditi na promicanju i širenju islama, i to im niko ne može zabraniti niti uskratiti. Međutim, u tom slučaju, svako će raditi i djelovati individualno što može dovesti do nerazumijevanja i nesporazuma koji su nam nepotrebni, posebno danas i posebno u Bosni Hercegovini.

Iskreno se nadamo da će Islamska zajednica imati razumijevanja za zahtjeve i potrebe muslimana na ovim prostorima i da ćemo plodove pozitivnih promjena i kvalitativnog zaokreta u našoj krovnoj instituciji svi zajedno ubrzo osjetiti.

http://islam.dzemat.org/modules.php?nam ... e&sid=2652

[Diwan]

Ma oni su pobjedili,najvece dzamije u BIH su danas pod kontrolom vehabija

Meni su ipak draze one stare, male dzamije. Ove nove me podsjecaju na trzne centre, i ne zrace nekom dobrotom, kao ove nase bosanske.

u potpunosti djelim tvoje misljenje; inace, uopste ne mislim da suo ni pobijedili i nedao Bog da se to desi, nego su oni trenutno pod lupom i jako strce od ostale mase svojom pojavom pa ih mi lakse uocavamo i mislimo da ih ima dosta. Hvala Bogu pa je to jos uvijek samo grupa, mada oni imaju jaku lukavu taktiku - pojavljuju se na nekim javnim mjestima u sto vecem broju i naravno po dogovoru kako bi odali utisak da su mnogobrojni. to je isto kao i sa predizbornim skupovima stranaka gdje ljudi iz raznih mjesta dolaze kako bi bili na JEDNOM SKUPU i covjek kad ih vidi reko bi ' Vidi sto ih ima,' a ono tu ima i Kalesije i Banovica i sl.

[Diwan]

Ma oni su pobjedili,najvece dzamije u BIH su danas pod kontrolom vehabija

Meni su ipak draze one stare, male dzamije. Ove nove me podsjecaju na trzne centre, i ne zrace nekom dobrotom, kao ove nase bosanske.

u potpunosti djelim tvoje misljenje; inace, uopste ne mislim da suo ni pobijedili i nedao Bog da se to desi, nego su oni trenutno pod lupom i jako strce od ostale mase svojom pojavom pa ih mi lakse uocavamo i mislimo da ih ima dosta. Hvala Bogu pa je to jos uvijek samo grupa, mada oni imaju jaku lukavu taktiku - pojavljuju se na nekim javnim mjestima u sto vecem broju i naravno po dogovoru kako bi odali utisak da su mnogobrojni. to je isto kao i sa predizbornim skupovima stranaka gdje ljudi iz raznih mjesta dolaze kako bi bili na JEDNOM SKUPU i covjek kad ih vidi reko bi ' Vidi sto ih ima,' a ono tu ima i Kalesije i Banovica i sl.

[furlan]

BOSANSKI ISLAM NA UDARU VEHABIZMA: UNUTARVJERSKI SUKOBI U MUSLIMANSKOJ ZAJEDNICI
UTJERIVANJE BOGA U KOSTI
Ivan LOVRENOVIĆ
15. studenoga, 2006.

Posebna vrijednost kritičkih reakcija na vehabističke skandale poput nedavna nasilja nad imamom u novopazarskoj džamiji ili slučaja kada je mladić u Sarajevu zaklao vlastitu majku u sporu oko obavljanja vjerskog rituala, leži u tome što se u njima po prvi put tematizira pogubnost vehabijskih praksi. Kakav dodatni i višestruko pojačani kaos bi to moglo unositi u ionako podijeljeno društvo, koje nije u stanju apsorbirati ni daleku prošlost a kamoli onu bližu, traumatičnu, te koje je još daleko od elementarne političke konsolidacije – ne treba posebno naglašavati



Jednoga poslijepodneva početkom novembra Arap-džamija u Novom Pazaru bila je, umjesto molitve, poprište surovoga sukoba toljagama i revolverima, s trojicom ranjenika kao bilancom. Sukob nije imao međuvjersko ili međunacionalno, nego – unutarvjersko obilježje. Izazvan je napadom tzv. vehabija na mjesnoga imama za vrijeme vjerskoga obreda. Ovaj događaj bio je konkretan povod vrhu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da objavi dokument, koji izaziva veliku pažnju i različite reakcije javnosti. Riječ je o Rezoluciji o tumačenju islama, odnosno njezinoj dopuni, kojom Rijaset Islamske zajednice reagira – kako se u uvodu dokumenta kaže - na "opasnost od sračunate podjele i razdora među bosanskim muslimanima".

Za neupućene ovaj dokument više skriva nego što otkriva. U njemu se izrijekom ne spominje ništa od onoga što već dugo vremena, više od desetljeća, u kontekstu doktrinarne i organizacijske vehabijske uzurpacije, iznutra potresa vjerničku muslimansku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Službene instance u Islamskoj zajednici uvijek su do sada ili šutjele ili negirale postojanje bilo kakvih podjela, minorizirajući i gurajući pod tepih problem vehabija i vehabizma. Neki nezavisni svjetovni mediji odavno ovaj ideološki import iz Saudijske Arabije tematiziraju i upozoravaju na njegovo jačanje, ali zbog sistematske ogluhe Islamske zajednice nikada nitko nije mogao doći do egzaktnijih podataka o stvarnoj brojnosti i snazi vehabija, te o približnom broju džamija u Bosni i Hercegovini koje su preuzeli i koje kontroliraju.

Osim pucnjave i tučnjave u Novom Pazaru, te sve vidnijega djelovanja vehabija u Crnoj Gori, u posljednje vrijeme i u Bosni je njihovo ponašanje rezultiralo s nekoliko nemilih i bizarnih događaja. Jedan izljev fanatične netrpeljivosti imao je priliku iskusiti i sam reisu-l-ulema Cerić, kada su mu u selu Šerići htjeli zabraniti da predvodi obred ukapanja žrtava stravične prometne nesreće kod Zavidovića. Tada je jedva izbjegnut skandal većih razmjera. Potom je nespretni i neuki televizijski urednik pružio mogućnost Abu Hamzi, samoproglašenom zastupniku interesa zajednice bivših mudžahedina koji žive u Bočinji kod Maglaja, da preko državnoga televizijskog kanala, u najelitnijem večernjem terminu, ponizi bosanske muslimane tipičnom vehabijskom propagandom. Bivši jugoslavenski student u nekoj od bogatih shema za nesvrstane prijatelje, potom sudionik rata u Bosni, ovaj bradati brbljavac izjavio je ne trepnuvši: bosanski muslimani ne poznaju i ne prakticiraju pravi islam, njihov je islam – komunistički!

Kompetentne analize

Za razliku od svileno umilnoga jezika Rijasetove Rezolucije, ovi događaji kao da su napokon prelili čašu strpljenja u jednome dijelu muslimanske inteligencije, pa se sada u medijima može čitati ono na što se dugo čekalo – kritički otvorene i kompetentne analize, koje osvjetljuju pojavu vehabizma, a ne ustručavaju se ukazati i na udio vrha same Islamske zajednice u njegovome razrastanju i ukorjenjivanju, osobito kod muslimanske mladeži.

Još dok je televizijski šamar koji je Abu Hamza zalijepio bosanskim muslimanima bio vruć, javio se prof. dr. Enes Karić, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, plodni i ugledni pisac i prevoditelj. Podsjećajući na petstogodišnju historiju i tradiciju, u kojoj je bosanska islamska zajednica sačuvala status "meritornog, validnog i kreposnog tumača i čuvara islama", Karić izražava svoju tugu i konsterniranost što se unatoč svemu tome može dogoditi da "dođe propagandist koji vas izvrijeđa kao domaćina i koji zakrvavljenim očima popljuje sve to što mi predano radimo, i uz velike teškoće ostvarujemo u jednoj ranjenoj i nedoklanoj zemlji. Da čovjeku pamet stane pred tom zadriglošću i glupošću."

Karićev kolega s Fakulteta islamskih nauka dr. Jusuf Ramić pozdravlja Rijasetovu Rezoluciju, ali smatra da je zakasnila. "Trebalo je reagirati ranije i u osnovi riješiti problem. Vehabije su uzele maha, istupaju otvoreno i uznemiravaju pa i napadaju naše vjernike." Kritizira formalizam vehabija, pa se prisjeća i kako su mu u Saudijskoj Arabiji, na hadžu, zamjerili što jede viljuškom u lijevoj ruci. "Mislim da ih je vrijeme pregazilo", kaže Ramić, smatrajući i kako je hanefijski mesheb (jedna od pravnih i tradicijskih "škola" u islamu, ona kojoj pripadaju bosanski muslimani) mnogo bolja popudbina za Evropsku Uniju od vehabizma.

U intervjuu magazinu Dani Mustafa Sušić, profesor znamenite Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, također govori o sve agresivnijim istupima vehabija, o šutnji Islamske zajednice, a ispričao je i svoje nemilo iskustvo s vehabijama iz džamije kralja Fahda (podignute novcima Saudijske Arabije, kao i kulturni centar uz nju) u Novom Sarajevu, poslije kojega, kaže, više nikada neće ući u tu džamiju. Afirmirajući istinitost vjerskoga života pod "onim režimom", Sušić ogorčeno dostojanstveno odgovara na Abu Hamzin poganluk i glupost: "Evo, ako to nekome predstavlja zadovoljstvo - ja sam originalni komunistički hodža! Moji kolege i ja smo radili u tim uvjetima, nismo čekali da prođe komunizam i da se stvore idealni uvjeti, nego smo radili i održavali naše institucije."

Glava u pijesku

Uvjerljivo najsnažniju i intelektualno najtemeljitiju kritiku iznio je prof. dr. Adnan Silajdžić, također s Fakulteta islamskih nauka, u intervjuu Oslobođenju. To će izlaganje biti nezaobilazno za bilo kakvo buduće bavljenje ovim problemom, a za organe Islamske zajednice i samoga njezina poglavara sigurno predstavlja radni i moralni izazov preko kojega će biti nemoguće prijeći kao da ga nema. Ili hoće, ali to bi onda govorilo o krajnjem oportunizmu i zabijanju glave u pijesak.

Silajdžić opisuje vehabizam kao učenje u kojemu se živi "u krajnje zatvorenome konzervativnom svijetu u kome se ispoljava slijepa religioznost, slijepa vjera. Vehabije ne shvaćaju povijest u smislu njenog kontinuiranog razvoja. Povijest je za njih završena u drugom, trećem stoljeću po Hidžri. Vehabije nisu sposobne živjeti život u kulturi. Oni svoju vjeru žive u već istrošenim obrascima koji pripadaju nekoj vrsti povijesne arheologije." Po tom konzervativizmu i ahistoričnosti, te po zahtjevu za vraćanje natrag, koji "predstavlja antiislamski stav", ugledni profesor ustvrđuje da i nema nekih značajnijih razlika između vehabizma i oficijelne bosanske uleme (muslimanskoga "svećenstva").

"U ime tobožnje zaštite fundamentalnih kulturnih i nacionalnih interesa, ona opravdava svoj zastrašujući dogmatizam i krajnju intelektualnu i kulturnu rezistentnost. Pitam vas šta je to ulema, osim famoznih ilahija i kasida, značajno pridonijela radikalnom osvježavanju bošnjačkog kulturnog bića? Oni još žive u uvjerenju da je duhovni i kulturni identitet nešto što se rođenjem stječe, što je povijesno fiksirano i što ne podliježe bilo kakvim promjenama i razvoju, a ne nešto što se vremenom gubi ili osvaja, baš kao i čovjekova sloboda."

I o genezi vehabijskih ideja u Bosni Silajdžić iznosi nove uvide, ne vežući je samo uz rat ni samo uz vojne i političke motive, kako se do sada uobičajeno tumačilo. On objašnjava: "Ipak treba kazati da se mi prvi put nismo suočili s tom vrstom tumačenja islama dolaskom Arapa, stranaca u Bosnu i Hercegovinu. Mnogi naši kolege su se obrazovali na saudijskim univerzitetima u Medini i Meki. Konceptualno gledano, takvo tumačenje islama u Bosnu unose svršenici poznatih univerziteta u Medini i Meki koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća. Utjecaj takvih ideja na razvoj vjerskog života Bošnjaka u kasnijim godinama trebalo je ozbiljnije sociološki pratiti. Nažalost, takva kritička projekcija je izostala."

Saopćenjima, rezolucijama, kao ni zabranama ništa se neće postići, tvrdi Silajdžić. Islamska se zajednica mora otvoriti za nove procese, kaže on, jer "bez otvaranja nove stranice u reformi odgojnih i obrazovnih institucija u Islamskoj zajednici, vehabizam neće biti u jenjavanju, već će dobiti na zamahu i postat će još snažniji i agresivniji". Uz tu ocjenu, on navodi podatak da se na islamskim pedagoškim akademijama te na dvama islamskim pedagoškim fakultetima, u Zenici i u Bihaću, već uči po idejama bliskim tom pokretu. Uloga Islamske zajednice u suočavanju s ovom opasnošću je utoliko veća, kaže Silajdžić, što se radi o ozbiljnom i velikom projektu, u koji se ulažu ogromna sredstva. Zato po Silajdžiću "Islamska zajednica mora vratiti povjerenje mlađih generacija", a najodgovorniji ljudi u njoj "moraju više razgovarati s mladim ljudima, običnim vjernicima, a ne samo koketirati s političarima i estradnim i kulturnim poslenicima".

Red za "čišćenje"

Još o jednoj stvari Silajdžić govori vivisekcijski bolno. Na pitanje zbog čega intelektualci, iz Islamske zajednice i izvan nje, izbjegavaju govoriti o vehabizmu, on odgovara: "U pitanju je čisti ili za Bošnjake intelektualce poslovični konformizam. Naši su se intelektualci u ratu ponašali konformistički. I to je vrlo ružna pojava. Zbog strašnog konformizma intelektualaca u Islamskoj zajednici, pa i šire, mislim da vehabizam ima izgled da se kao pokret omasovljuje."

Nasilje nad imamom u novopazarskoj džamiji, te sukob koji je iz toga proizašao, nipošto ne predstavlja prvi primjer te vrste. U izvanrednom uvodniku posljednjega broja magazina Dani Vildana Selimbegović, glavna urednica lista, podsjeća na krvave primjere "borbe za vjeru" poput masakra što ga je mladi Muamer Topalović na Badnjak 2002. izvršio nad obitelji Anđelić u Kostajnici kod Konjica, ili na slučaj mladića Vedada Hafizovića, koji je početkom ove godine u Sarajevu zaklao vlastitu majku u sporu oko obavljanja vjerskog rituala. Povezujući dugogodišnju sistematsku šutnju reisa Cerića i Islamske zajednice o vehabijskoj pošasti, s bogatim donacijama iz Saudijske Arabije, autorica konstatira: "Pravo pitanje postaje: koliko su zapravo džamija već očistili i kad će na red za čišćenje – ako zatreba uz batine – doći i sam Rijaset."

Posebna vrijednost kritičkih reakcija o kojima govorimo leži u tome što se u njima po prvi put, makar i marginalno, tematizira pogubnost vehabijskih praksi ne samo u unutarnjem muslimanskom nego i u općem bosanskohercegovačkom socijalnom, kulturološkom i višereligijskom ambijentu. To je aspekt o kojemu se do sada uopće nije govorilo, a ako se procjene profesora Silajdžića o budućemu jačanju vehabizma pokažu točnima, taj će moment – po neumitnom bosanskom zakonu spojenih posuda – bivati sve važniji i sve alarmantniji. Kakav dodatni i višestruko pojačani kaos bi to moglo unositi u ionako podijeljeno društvo, koje nije u stanju apsorbirati ni daleku prošlost a kamoli onu bližu, traumatičnu, te koje je još daleko od elementarne političke konsolidacije – ne treba posebno naglašavati.

[Dezze]

pa valjda i vehabije ili jehove ili jevreji kao neka manjina imaju pravo da praktikuju ili vjeruju na svoj način i da ih većina građanski toleriše, meni se više gade oni što poste i onda se prvi dan bajrama naliju ko stoka, tj. ne piju samo za ramazan, niđe veze, ili si vjernik i praktikuj ili ne brukaj vjeru onima kojima je to bitno i koji su iskreni

jes, ali mi smo navikli tako jel? pij po čitav dan i noć ali ne zalazi u džamiju i ne ..eri

po islamskom ucenju cinjenica da cinis grijehe ne oslobadja te obaveze da obavljas sve duznosti, vec ti ''natovara'' obavezu pokajanja za pocinjene grijehe!
A cije je ispravno a cije nije o tome ni ja ni ti sud ne mozemo da damo!
Imaju pravo da se ponasaju tako sve dok nekog ne pocnu da tjeraju da se ponasa tako!!!

Ocigledno si neupucen. Vehabije vec duze vrijeme napadaju na "normalne" vjernike i pokusavaju svoje da namecu. Uz to je za njih sunet nositi pistolj. Daleko su oni od Islama.

[novajlija]

Adnan Pezo: Abu Hamza nije nikakav lider vehabija niti je to ikada bio


Islamska zajednica Bosne i Hercegovine je prije nekoliko dana objavila dodatak Rezolucije o različitom tumačenju islama. Ova rezolucija je izazvala veliku pažnju bh. javnosti. Vrši se neviđen medijski pritisak. O ovom problemu razgovaramo sa Adnanom Pezom, bivšim predsjednikom Aktivne islamske omladine

Kako komentiraš Rezoluciju Islamske zajednice BiH o tumačenju islama? Je li ona pravi način da se riješi problematika kojom se bavi ova rezolucija?

Prije svega želim da izrazim svoje žaljenje što je Rezolucija uopće objavljena. Kada kažem da žalim što je Rezolucija objavljena ne mislim na njen sadržaj, već na događaje koji su joj prethodili i koji su bili povod za donošenje jedne ovakve rezolucije. A što se tiče same Rezolucije i njenog sadržaja, mišljenja sam da je ona na mjestu i da je u duhu politike Islamske zajednice u BiH.



Na šta misliš kada kažeš da je Rezolucija u skladu sa politikom Islamske zajednice?

Kažem da je Rezolucija odmjerena, da se IZ ne odriče nikoga od muslimana, da je odmjerena i da poziva sve one koji imaju drukčija mišljenja da svoje kritike izraze na način koji će biti u korist napretka Islamske zajednice u BiH.

Znači li to da je Rezolucija pravi način rješavanja problematike različitog tumačenja islama u BiH?

Vjerovatno sama Rezolucija nije dovoljna, ali je korisna i pozitivan je potez.

Kakvo je tvoje viđenje problematike različitog tumačenja islama?

Ne bih ja rekao da je riječ o različitom tumačenju islama. Radi se o različitom tumačenju i razmijevanju određenih islamskih propisa. Naravno, ne treba bježati od činjenice da u Bosni i Hercegovini ima ljudi koji različito tumače i razumijevaju određene islamske propise od zvaničnog tumačenja Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Različito tumačenje islamskih propisa nije nastalo u Bosni i nije počelo u naše vrijeme. Razlike u tumačenju islamskih propisa prisutne su od kada je umro poslanik Muhammed, a.s., i prisutne su sve do današnjih dana. U samoj Islamskoj zajednici se mnogi islamski propisi različito tumače i razumijevaju. Znači, nije sporno to tumačenje nego je sporan način na koji se to tumačenje i razumijevanje iznosi ili nameće drugim ljudima. Evo, naprimjer, neki mladić nauči da nakon namaza ne treba koristiti tespih za zikr. I on onda dođe u džamiju, pokupi sve tespihe i baci ih. Tim svojim djelom izazove ljutnju ostalih džematlija koji su isto tako naučili da je tespih sastavni dio zikra. Tako se zbog jedne banalne stvari izazove sukob koji s jedne strane ostavlja traga na ljudskim srcima a s druge strane u javnosti ostavlja dojam da se radi o teškim i dubokim razlikama i sukobima. Ljudi hoće da ispravljaju druge ljude a ne znaju elementarne principe navraćanja ljudi na dobro. Treba iskreno i otvoreno reći da ima pojedinaca koji se neprimjereno ponašaju u nametanju svog tumačenja i razumijevanja određenih islamskih propisa drugim muslimanima. Dok sam bio predsjednik Aktivne islamske omladine bilo je i nekih naših simpatizera koji su pravili iste probleme. Svi ti problemi su nama stavljani na teret i bili smo prozivani za sve i svašta.

Aktivna islamska omladina se danas ne spominje ni u kojim kombinacijama. Zašto?

Naša javnost je prepoznala da Aktivna islamska omladina nije dio te priče o agresivnom pristupu i nametanju svojih stavova drugim muslimanima. AIO je uvijek sarađivala sa Islamskom zajednicom. Doduše nekada je bilo problema u našoj saradnji upravo zbog pojedinaca koji su imali agresivan pristup, a Aktivnoj se pripisivali njihovi postupci. Ali, s ponosom možemo reći da smo zaslužni što se tokom proteklih godina nikada nije dogodio nijedan slučaj kao što se nedavno dogodilo u Arap džamiji u Novom Pazaru. Međutim, mi smo se s tim problemima nosili muški, nismo bježali od problema. Dali smo sve od sebe da probleme spriječimo i da izgladimo odnose sa Islamskom zajednicom, naravno tamo gdje su ti odnosi bili narušeni. Međutim, danas imamo desetine Bosanaca koji su završili fakultete po islamskom svijetu i koji su danas aktivni kao daije (misionari). Neki od njih kada podučavaju omladinu islamu prvo ih nauče šta ne valja i šta treba mijenjati kod Islamske zajednice, a neki od bosanskih daija koji službuju po džematima u Evropi otvoreno reisa Cerića nazivaju otpadnikom od vjere. Kad se problem desi, kao što se ovih dana dogodilo u Sandžaku, onda tih daija nema nigdje. Niko od njih ne želi, ili ne smije, da se suoči sa svojim greškama.

Znači li to da Aktivne islamske omladine više nema?

Da. Upravni odbor AIO je zbog nedostatka finansijskih sredstava za dalje funkcioniranje nedavno donio odluku da se pokrene postupak gašenja organizacije. Znači, Aktivna islamska omladina se gasi.

Domaći mediji su proteklih dana kao vođe vehabija u BiH predstavili Abu Hamzu i Jusufa Barčića. Kakav je tvoj komentar na ovo?

Abu Hamza je moj saborac i prijatelj. Međutim, on nije nikakav lider vehabija niti je to ikada bio. On je za vrijeme arapske zajednice u Bočinji bio glasnogovornik te zajednice i od tada medijima postao zanimljiv sagovornik. Lično sam mu kao prijatelj savjetovao da svoje nastupe u medijima ograniči na svoj problem, tj. problem sa državljanstvima. Nažalost, nije me poslušao.
A što se tiče Jusufa Barčića, koliko znam on se 1994. godine vratio sa studija nakon čega se zaposlio u jednoj od humanitarnih organizacija. Nakon rata je okupljao nekoliko omladinaca u svom selu. Nije mi poznato niti sam od nekoga čuo da je on nekakav vjerski lider bilo kome. Znam da je imao teških psihičkih problema koji su rezultirali čudnim ponašanjem. Nažalost, zbog bježanja od odgovornosti daija koje sam malo prije spomenuo došlo se u situaciju da mediji tamo negdje iskopaju Jusufa Barčića i da ga predstavljaju kao nekakvog vjerskog lidera.

Zašto se nakon 14 godina tek danas događa kulminacija sukoba oko tzv. različitog tumačenja islama?

Nije tačno da su ti sukobi kulminirali tek sada. Kulminacija sukoba zbog različitog tumačenja islamskih propisa se desila davno prije, u godinama neposredno nakon rata. Naravno, objavljivanjem Rezolucije IZ stiče se utisak da su ti sukobi tek sada kulminirali. Međutim, ovdje je ipak riječ o medijskom prividu. Na Islamsku zajednicu u posljednje vrijeme se vrši strašan medijski pritisak, kao i pritisak nekih ljudi iz Islamske zajednice koji se već odavno žele obračunati sa, kako to oni vole reći, vehabizmom. Primjer takvih pritisaka je dekan FIN-a Enes Karić koji je u svojoj predizbornoj kampanji za reisa obećavao da će se riješiti vehabija. Na njegovu žalost, između ostalog i zbog toga je izgubio izbore.

Kako riješiti probleme oko tog različitog tumačenja islama?

Svaki musliman mora biti svjestan da se agresivnim pristupom neće ništa riješiti i da se tako samo produbljuje jaz koji postoji. Islamska zajednica bi trebala biti aktivnija u dijalogu, aktivnija i otvorenija prema omladini i sputati one iz svojih redova, kao što su već spomenuti Enes Karić, Rešad Hafizović, Adnan Silajdžić, koji svojom retorikom ne doprinose rješavanju problema, kod kojih se može primijetiti da im čak i godi da problem postoji. Oni iznose samo svoje stavove, a u javnosti se stiče dojam da su to stavovi Islamske zajednice. Da to nije tako dokazuje sama Rezolucija Islamske zajednice.
Isto tako velika odgovornost leži na daijama koji konačno trebaju prestati podučavati ljude da se bave tuđim mahanama i da se okrenu odgoju sebe i svoje porodice, kao i društva u cjelini, te da budu lijep primjer u sredini u kojoj žive. A što se tiče zamjerki koje imaju na Islamsku zajednicu, Rezolucija IZ poziva sve muslimane koji imaju zamjerke da iznesu svoju konstruktivnu kritiku.

Razgovarao: Ezher Beganović (SAFF)

http://www.saff.ba