DoZeN wrote:
Ja nemam problem da budem u vezi sa majkama sa djecom,ja sam vec bio u vezi prije nekoliko godina sa zenom koja je imala vise djece nego ova sada,posle dva vidjenja sa tom djecom ona su me pocela zvati:Tata, kada sam pitao tu zenu onako kroz salu kako me neko moze zvati Tata posle dva vidjenja, i kakav sam ja Tata ako sam dvaput bio sa njihovom mamom,ona mi je rekla:Pa znas mojoj djeci nedostaje muska prisutnost
Bivsi nije bio ni u bozicnoj plecki,jer nije imao ni za kifle,a ne da se mjesa u vezu svoje bivse zene....,rastali smo se jer ona je veoma bila sutljiva, da bi mi posle dvije godine priznala da ona uopste 100% nije bila prisutna u toj vezi,nego je to bilo razdobje kada joj je bivsi bio u glavi, djeca gdje god me vide pozdrave,cak mi njezina kcerka prije nekoliko sedmica kaze:Mama je promjenila adresu,zasto ne navratis itd.
Kada se zavrsila ta veza,neki moji prijatelji su rekli:Budalo njoj je samo trebao zagondzija i da joj neko pomaze djecu-koliko takva izjava bila mnogo sexsizma i licemjera,jer ako je njoj trebao "zagondzija" ,onda je meni ono malo mesa izmedju nogu- ima li u takvim izjavama i tacnosti?
Boga mi i ima, mislim da je @Ljakan najbolje skontao sta zelim reci, ja znam sta cu, ali problem samohranih majki je veci od moga primjera jer ono sto pise Aurelia ima i neku drugu dimenziju biti "single mom"
Kao prvo, to sto su te njena djeca nakon par susreta pocela zvati tata je trebao biti indikator potencijalnog problema. Mozda grijesim ali meni je to prebrzo.
Moj tata je umro kad smi mi bili mali, 8 & 12 godina, mama se nije udala do prije 12 godina (znaci tek, 19 godina kasnije) ali je imala par ozbiljnih veza. I nas dvoje su ti ljudi gledali kao svoju djecu ali nas dvoje, ja pogotovo, nikad nisam nikoga prihvatala kao zamjenu za oca. Mozda je situacija drugacija kad se djeca osjecaju odbaceno, kao u primjeru koji navodis, ali meni npr. nikad nije bilo ni na kraj pameti nekoga drugog zvati tata. Ni ocuha ne zovem tako vec cika S., mada smo jako bliski i s njim mogu sjesti i popricati kao sa ocem.
Ne ocekujem ni da moje dijete, pored zivog oca i mame, nekoga drugog zove tim imenima. Naravno ako to pozeli - bujrum, ja nametati nista necu.
A ovih "drugih dimenzija" sto se tice - sve je to individualno. Ja ponekad pomislim da sam imala srecu da sve prodje bez nekih vecih trzavica jer sam se nagledala svega i svacega, jos od djetinjstva. Od onog kad muz ubije boga u zeni jer je krenula iz kuce, ostavila ga, do zena koje bivsima krv na slamku piju preko djece. Kad sve sagledam - meni dobro jos, podijelili sve, meni moje dijete, on dodje po njega kad god pozeli, civilizovan odnos (poneka trzavica ali hajde).
Moj savjet, pa ti prihvati ili ne: ako ti se zena svidja do te mjere da mislis ulaziti u vezu s njom (sa svim komplikacijama koje ta veza moze donijeti) prvo sjedi s njom pa dobro popricajte o svemu. Jer ulaziti u vezu, koja sa sobom vec nosi odredjeni broj prtljaga, a ne znati.hoces li se moci nositi sa odgovorima i situacijama nije fer ni prema ijednom faktoru te jednacine. Razmisli, pa razmisli opet, pa onda jos jednom. Mozda jos par puta. Eh onda donesi odluku.
