Napomena: Mislim da je suvišno i reći, ali ipak ću napisati da iznesene tvrdnje su 1) moj (lični) stav i 2) shodno tome, mogu biti posve netačne i ja ne tvrdim da jesu neupitne tačnosti.
Osim već citiranog hadisa broj 3199., ima ih još (ukupno 6, koliko sam ih ja uspio pronaći) u kojima se spominje izlazak Sunca sa zapada. Sada ću citirati... još 3 sa sličnim navodima kao i u 3199., a usput radi praćenja i sam 3199. Samo na bosanskom jeziku prevod, ovaj put, engleski će, možda, doći kasnije; svejedno je, jer se stvar bitno ne mijenjaju, po mom mišljenju.
3199. PRIČAO NAM JE Muhammed b. Jusuf, da mu je prenio Sufjan od A’meša, on od Ibrahima Tejmija, ovaj od svoga oca, a on opet od Ebu-Zerra, radijallahu anhu, koji je izjavio da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kad je sunce zašlo, rekao:
- Znaš li kuda ono ide?
- Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju - rekao sam, a on nastavi:
- Ono ide da učini sedždu ispod Arša, a zatim traži dozvolu (za ponovno kruženje), pa mu se dozvoli, a uskoro će doći vrijeme kad će ono učiniti sedždu i zatražiti dozvolu (za ponovno kruženje), ali mu se neće dozvoliti, nego će mu se reći: Vrati se odakle si i došlo, te će se ono pojaviti sa zapada. To su riječi Uzvišenog: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg”
Izvor: Buharijeva zbirka hadisa, hadis 3199., volumen 2, str. 865.
4635. PRIČAO NAM JE Musa b. Ism’il, njemu Abdul-Vahid, ovom Umara, njemu Ebu-Zur’a, a ovom Ebu-Hurejra, radijallahu anhu, koji kaže: “Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće nastupiti Kijametski dan sve dok sunce ne iziđe sa zapada. Kada ga svijet vidi, svi koji su na Zemlji će postati vjernici. To će biti vrijeme kada nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao.’ “
Izvor: Buharijeva zbirka hadisa, hadis 4635, volumen 3, str. 617.
4636. PRIČAO MI JE Ishak da ga je obavijestio Abdur-Rezzak, njega Ma’mer, prenoseći od Hemmama, a on od Ebu-Huejre, radijallahuanhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nastupiti Kijametski dan sve dok sunce ne iziđe sa zapada. Kada iziđe i svijet ga vidi, svi će postati vjernici. To će biti vrijeme kada nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati.” Zatim je proučio ajet.
Izvor: Buharijeva zbirka hadisa, hadis 4636, volumen 3, str. 617.
7424. PRIČAO NAM JE Jahja b. Dža’fer, a njemu Ebu-Mu’avija, prenoseći od A’meša, ovaj od Ibrahima, tj. Temimija, on od svog oca, a ovaj od Ebu-Zerra da je kazivao: “Ušao sam u džamiju, a unutra je sjedio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Sunce zašlo, on reče: ‘Znaš li, Ebu-Zerre, gdje ono ide?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’, odgovorio sam, a on reče: ‘Ono ide i traži dopuštenje da učini sedždu, pa mu se to da. A kada mu se kaže: ‘Vrati se odakle si i došlo!’, ono se pojavi sa zapada.’ Zatim je proučio: ‘Zalike mustekarrun leha (To mu je određena granica)’ - po kiraetu Abdullaha (Ibn-Mes’uda)”
Izvor: Buharijeva zbirka hadisa, hadis 7424., volumen 4, str. 1131.
Jedan od argumenata koji se povlače kada se nema nikakav drugi odgovor na uočene kontradikcije jeste da je riječ o "prenesenom" značenju, odnosno metafori, ili bolje rečeno alegoriji. Mislim da je najjednostavnije da koristim izraz "preneseno značenje".
Tako, neko može tvrditi sljedeće:
ja te stvari gledam kroz metaforu sto ustvari i jeste, a ne doslovno.
Više je problema sa ovakvim stavovima. Prije nego ih izložim, reći ću da su ti stavovi sasvim legitimni. Ko želi da se njima vodi, to je slobodan učiniti i u biti se takav stav nikad ne može sasvim isključiti kao posve neispravan. Ali...
Prvo, riječ je o ličnom stavu. Kao i što je neki moj stav o istom također ličan. Dakle, to nije sporno.
Drugo, jedna vrlo bitna stvar, koja se olako i prelako preskače kod pozivanja na "prenesena značenja" jeste - dokaz. Sve što se tvrdi da jeste, ima da se i dokaže da jeste. U suprotnom, sve što se bez dokaza tvrdi da jeste može se i bez dokaza odbaciti i zaključiti da nije. Prema tome, ko god se poziva na to da je riječ o prenesenom značenju, ukoliko želi da to potkrijepi nečim, treba da izloži i dokaze. Alternativa je samo jedna - a to je vjerovanje. A da li će neko da *vjeruje* u tačnost nečije tvrdnje, ni na koji način ne utiče na objektivnu tačnost te tvrdnje niti obavezuje ikoga drugog na prihvatanje, odnosno vjerovanje u tačnost te tvrdnje. A moja odluka je da ne vjerujem u tačnost nečije tvrdnje da je riječ o prenesenom značenju.
Glede ovog konkretno hadisa, ne ulazeći uopšte u ostale kako hadise tako i ajete, koji je dokaz da je riječ o "prenesenom značenju"? Je li dokaz taj da, pošto ništa više ne preostaje osim da se pozove na preneseno značenje, da je onda uredu i da je dokaz upravo to preneseno značenje?
Ovo otvara mnoštvo pitanja. Ima li naznake u samom hadisu da je riječ o prenesenom značenju? Odnosno, da li se iz konteksta kazivanja hadisa može zaključiti da je riječ o prenesenom značenju? Kako neko uopće može znati da li je neko nešto mislio kada je govorio, ako jedino što imamo je tekst, koji nam ne otkriva nečije misli? Kako znati da je Muhammed a.s. govorio u prenesenom značenju? I još bitnije, čak i da ima naznaka za isto, koliki je nivo sigurnosti u takav zaključak?
Ja, niti bilo ko drugi, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je riječ o prenesenom značenju. Jer, to znači da se pozivamo na misli onoga o kojem je nešto napisano, što nikada nam ne može biti poznato. Shodno tome, ostaju razni konteksti govora, ali ni oni nisu pouzdani. Ako će nam izvor konteksta biti neki drugi čovjek, npr. da isti kaže kako Muhammed a.s. je to govorio na način koji ukazuje na preneseno značenje, kako onda znati da taj čovjek govori tačno?
Tako da... na kraju, ostaje samo i sam tekst. Koji ne nudi dokaz da je riječ o prenesenom značenju. Ne nudi nesumnjiv dokaz, po mom mišljenju. A svi ostali dokazi su, u najboljem slučaju, samo pretpostavke. A ja, kao ni bilo ko drugi, nije obavezan prihvatiti te pretpostavke kao istinu. Da ne ostane samo na teorijskom razglabanju, pogledajmo koji su dokazi da se ne radi o prenesenom značenju. Napomena, još jednom - onaj ko tvrdi da je riječ o prenesenom značenju je u obavezi da to dokaže ako želi da se ta njegova tvrdnja smatra validnom; a dokaza nema. Ali dobro, da ne duljim više.
Treće. U osnovi, uvijek se prihvata najjednostavnije značenje, ako nije jasno da je riječ o kompleksnijem. To ne isključuje da postoje dodatna, kompleksnija značenja, ali za njih također treba dokaz. Ništa u citiranim hadisima ne navodi na zaključak da je Muhammed a.s. govorio u prenesenom smislu (neovisno o mogućoj višeznačnosti). Naprotiv, sve ukazuje na to da kada je rečeno:
“od Ebu-Zerra, radijallahu anhu, koji je izjavio da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kad je sunce zašlo, rekao:
- Znaš li kuda ono ide?”
“Kada je Sunce zašlo, on reče: ‘Znaš li, Ebu-Zerre, gdje ono ide?’”
da se zaista i misli na Sunce, kao nebesko tijelo, a ne na neku simboliku.
Četvrto. Zapad, kao geografski pojam, kao i istok, su relativni. Šta je za koga zapad, a šta istok - u smislu lokacije na Zemlji, ne u smislu smjera prividnog kretanja Sunca - ovisi o poziciji toga na Zemlji.
U odnosu na samu lokaciju gdje je Muhammed a.s. provodio najviše vremena, region oko Mekke i Medine, zapadno se već nalaze Egipat, pa samim time i drevna Egipatska civilizacija, Stara Grčka, Rimska civilizacija, Kartaga, region Jordana, Palestine i Izraela. Sami prostor Izraela i Palestine jeste prostor gdje, koliko mi je poznato, Musa a.s. - kao jedan od poslanika - došao sa svojim sljedbenicima. To je također prostor dotadašnje (prije pojave Muhammeda a.s.) vjerske superiornosti, u smislu da je zapadno preovladavalo kršćanstvo, dok je arabija bila dominantno - koliko mi je poznato - idolopoklonička. Egipatska i druge civilizacije su za svoje vrijeme bile među najrazvijenijim, a također - i najreligioznijim, ma koliko da su te religije bile izmišljene (faraon koji se smatrao bogom i slično).
Dakle, koji je to dokaz da se smatra da Sunce simbolizira pojavu napretka na “zapadu”, kada je i u vrijeme Muhammeda a.s., kao i prije, pa i poslije, bilo civilizacija koje su bile naprednije od onih na “istoku”, relativno gledano u odnosu na prostor Mekka/Medina?
Peto. Uočiti kako se u nekim od hadisa kaže:
“Neće nastupiti Kijametski dan sve dok sunce ne iziđe sa zapada. Kada iziđe i svijet ga vidi, svi će postati vjernici”
Kaže se za predznak da kada Sunce izađe sa zapada, svi će vjerovati. Ako se uzme u obzir da je Sunce izašlo već sa zapada, odnosno, da je Zapad sada napredniji od Istoka u skoro svemu - kao što mnogi pobornici prenesenog značenja zapravo tvrde, barem u mom iskustvu - onda kako to da nisu svi vjernici? Očito je da “zapadna” civilizacija već neko vrijeme doživljava uspon i ostavlja “istok” u zaostatku, ali ne vjeruju svi - već naprotiv.
Ovaj argument vrijedi i za dvostruko-preneseno značenje, tj. da Sunce ne simbolizira samo napredak, već jedan specifičan vid napretka - materijalni, kao i tzv. “zapadnjački mentalitet”, šta god to značilo. Jer, "zapadni mentalitet" već uveliko upravlja svijetom, a nekoliko "zapadnih" zemalja je već razvijenije od cjelokupnog ostatka svijeta.
Onima koji se pozivaju na ovakvo značenje preostaje samo reći da "Sunce, tj. prosperitet 'zapada' se još nije desio". Što je zanimljiv stav, ali ultimativno onaj koji je još manje vjerovatan i još više oslonjen na pretpostavku i još manje dokaziv nego bilo šta drugo. Ali sad ne bih o tome.
Šesto. U skladu sa:
"to su riječi Uzvišenog: “I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg”"
moralo bi se i značenje samog ajeta, koji se u hadisima spominje i na koje se hadis poziva:
I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg.
...prihvatiti simbolički, pored onog očitog. Dakle, dvostruko značenje. Problem je... da li ima dokaza, osnove, da se ovo prihvati. Jer, u suri Ja Sin stoji...
37. A znak za njih je noć: povlačimo od nje dan, tad gle! oni zamračeni.
38. I Sunce plovi staništu svom.36:38 To je diktat Moćnog, Znalca;
39. I Mjesec, odredili smo mu faze, dok se vraća kao grančica stara.36:39
40. Sunce - ne treba njemu da dostigne Mjesec,36:40 niti noći da pretekne dan. A sve u orbiti
plovi.
Mustafa Mlivo
I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u
mraku.
I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i
Sveznajućeg.
I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao
stari savijeni palmin prut.
Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
Besim Korkut.
Dakle, govori se o nebeskim tijelima. Nema naznake da se radi o alegoriji. A nema ni potrebe da bude. Pogotovo je zanimljivo što se tvrdi da "Sunce ne može/ne treba da dostigne Mjesec", pa prema tome, ne vidim preneseno značenje "Sunce = napredak".
Zaključci:
1. Sve što se bez dokaza tvrdi, bez dokaza se može i odbaciti.
2. Ako ne postoje jasne naznake da je riječ o nečemu drugom, prihvata se osnovno i najjednostavnije značenje (ne znači da nema više značenja).
3. Zapad (kao geografski pojam) je već bio napredniji od istoka (geografski pojam), kada se posmatra region Mekka/Medina, u svakom smislu (pa i religijskom - kršćanstvo, u odnosu na idolopoklonstvo). Bilo je perioda kada je bio u prošlosti napredniji, bio je neposredno pred pojavu Muhammeda a.s., a sada je opet napredniji (izuzev možda religijskog aspekta, u sadašnjosti).
4. Zapadni “mentalitet”, odnosno materijalizam (grubo rečeno), nije svojstven jednom regionu, lokaciji, istoku ili zapadu.
5. Zapadni "mentalitet" je već dominirajuća sila svijeta.
6. Unatoč tome što je "zapad" već nekoliko stotina godina daleko ispred "istoka" u svakom, osim religijskom pogledu, napredniji, nisu svi postali vjernici.
7. U hadisima sve ukazuje na to da je Muhammed a.s. govorio o Suncu kao nebeskom tijelu.
8. U ajetima također sve ukazuje na to da se govori o Suncu kao o nebeskom tijelu.
Zaključak zaključaka: Moj stav je... ne radi se o prenesenom značenju. Ostavljam prostor da je prevod pogrešan. Ostavljam prostor da se ipak radi o prenesenom značenju. Ostavljam prostor da sam ja pogriješio.
Ali, za sada, moj stav je takav kakav jeste.