random prolaznik wrote:Što se tiče odnosa unutar Federacije, otvorio se sada prostor, ili barem mogućnost, da stvari napreduju malim koracima i najvjerojatnije sporo, ali morati će se izvaditi fige iz džepova.
Oba naroda dijele par istih stvari.
-Boje se nestanka i marginalizacije na ovoj ili onoj razini (Hrvati zbog malobrojnosti, Bošnjaci zbog razvedenog prostora na kojem žive, granice samo sa 2 naroda s kojima su ratovali, i iskustava iz prošlosti).
-Ne žele se osjećati poniženo.
-Žele sigurnost i garancije.
-Na kraju krajeva žele da se ekonomija više pokrene a svi znamo da nema ulaganja dok vlada nestabilnost.
Realno, niti jedan niti drugi narod neće nestati, isto kao što Škoti ne mogu nestati ili Baski, niti će netko ukinuti ona dva kantona u Švicarskoj gdje se govori talijanski zato jer ih ima samo 5% (osim ratom, znači fizički da se unište kao Srbi u Hrvatskoj).
Bošnjaci npr. ako procjenjuju da je biranje hrvatskog člana predsjedništva takva strateška prednost vrijedna gubitka još 4 ili 8 godina, apsolutno imaju pravo da odaberu status quo na period od još 4 ili 8 godina. I vide što će biti za 8 godina.
U ovoj situaciji jasno je da nitko nikoga na ništa ne može natjerati. Prije svega Hrvati ne mogu natjerati Bošnjake na ništa što oni ne žele.
Ima li onda išta gdje se nešto može napraviti? To je veliko pitanje. Možda Hrvati trebaju više poraditi da shvate da i drugi imaju strahove, dakle da shvate strahove Bošnjaka, znači pokušati razumjeti njihovu perspektivu i strahove koje iz nje proizlaze, prostorni i vremenski kontekst u kojem se nalaze, isto tako Bošnjaci trebaju pokušati shvatiti Hrvate i njihove strahove.
Ne mislim tu ništa patetično, niti pod "Hrvati" i "Bošnjaci" mislim na narode nego na političke predstavnike, jer će oni biti ti koji će držati status quo još 4 ili 8 godina, ili pokrenuti neke procese (mogući su samo mali pomaci) od kojih bi svi mogli imati neke (male) koristi.
Niti jedna bitna strukturna stvar (odcjepljenje A, ukidanje B, mijenjanje C, uvođenje D) nije moguća bez pristanka sve 3 strane. To su stvari koje zahtijevanju promjenu ustava i visoku razinu suglasnosti. Ja osobno zato ne pridajem veliku pažnju retorici i izjavama koje barataju s takvim stvarima, ali činjenica je da takva retorika iako ne daje nikakve rezultate (jer po definiciji ne može dati, nužan je dobrovoljni pristanak druge strane), pogoršava odnose.
Činjenica je da kad živiš s drugima u kući, putuješ s nekim u autu, ili kad sjedneš za stol s drugima i ručaš, normalno je da pokazuješ neki nivo obazrivosti prema drugima i da se ne možeš ponašati kao da si jedini u kući/autu.
Ako na ovom fonu bude rad stranaka koje imaju sada najviše odgovornosti onda možda dođe do nekih pomaka. Ako ne, onda ništa ni od slijedeće 4 godine.
Ja iskreno ne vjerujem da je prilikom izbora Zeljka Komšića Hrvatima od prosječnog bošnjačkog naroda izvršena bilo kakva izborna tj politicka podvala.
Ni pored svog izbornog inzenjeringa tada Jake SDP onoliki broj glasova bilo je nemoguće prikupiti. Za Zeljka su glasali ljudi Bosanci kojima je nacionalnost i vjersko opredjeljenje dobrobit BiH.
Zeljko Komšić je posluzio kao dobar razlog HDZ-u za nabrijavanje nacionalnih tenzija, medjunacionalnu mrznju i netrepeljivost
Od početka se vodila kod Hrvata kampanja protiv tog čovjeka .. Da bi se postigao upravo taj osjećaj straha i nesigurnosti kod najmalobrojnijeg naroda.
Stvaranje lošeg političkog ozračja godinama pogodovalo je jedino HDZ-u i Draganu Čoviću .
Trebalo je psihološkim učinkom Hrvate zbiti oko stranke HDZ kao jedine koja je legitimna i koja se bori za nacionalna prava HR naroda.
Dakle Čoviću je Komšić posluzio upravo u takve licemjerne svrhe.
Nakon toga je Čović privatizirao HNS a HDZ je odavno njegova osobna prćija.
Malo se preracunao pak kad je iz HDZ-a 1990 istupio Bozo Ljubić koji je uvijek podrzavao Čovića i njegov egomanijački stav kad je hrvatska politika u BiH u pitanju.
Raguz je na čelu devedesetke napravio otklon od Čovića i preko noći se iz oporbene stranke pretvorio po HDZ-u i njegovim borgovima u izdajnika.
Prije toga godinama unazad Čović je devedesetku zakidao na svim razinama vlasti.
To što je jedan dio političkog kadra napustio devedesetku Martinu nije prestavljalo problem da opet solidno prodje na izborima.
Što se tiče Bošnjaka nijedan bošnjački političar nikad ne smije napraviti bilo kojoj strani ( Srbima ili Hrvatima ) i najmanji ustupak na štetu bo.naroda.
Kod bo. ne vlada jednoumlje i na jednim izborima mozeš biti " pobjednik" a na drugim zaboravljen. Do sada smo taj princip DVA put uspješno sproveli.
Zato mislim da priča o nekim našim strahovima i ugrozenosti nije opravdana. Da jeste opet bi na izborima zbili redove i lagodno podvalili Hrvatima nekog fleksibilnog poput Raguza.
No mi smo upravo demokratski glasali.
Čak tri stranke SDA kao nacionalisticka i DF Fahrina stranka imaju po dio legimiteta kad je bošnjački narod u pitanju.
