zlokruhovic wrote:Pojam "bosanski jezik" koji se koristi je došao naosnovu tradicije bosanskih fratara i još nekih katoličkih sveštenika i pisaca iz Dalmacije , i svi se pozivaju na fra Jukića i ekipu.
Al' evop dokaza da stvari ne stoje tako , i da fra Jukić precizno govori kako svoj jezik ko naziva u Bosni.
p.s
Nijedan pravoslavac sa prostora BiH nikad svoj jezik nije nazivao bosanskim bez obzora što to fraJukić navodi , ali nedvosmisleno Jukić kaže da muslimani svoj jezik zovu "bošnjačkim" , tako da ako se već poziva na fra Jukića(eno ga ne novčanicama) onda mu treba i verovati.
A koliko je to pravoslavnih pisaca bilo u Bosni prije nacionalromantizma i sirenja srpske ideje koju lijepo mozemo procitati i u Nacertaniju? Dok su fratri pisali ljetopise, muslimani alhamijado, pravoslavni su uglavnom bili ograniceni na crkvene prijepise crkvenoslavenskog gdje neces naci ni stokavstine a kamoli imenovanja jezika srpskim. Uostalom, evo par cinjenica o imenovanju jezika u Bosni - tekst se vrti godinama na internetu i ja ne sumnjam u vjerodostojnost. dakle:
- Konstantin Filozof (pisac s kraja 14 i poc.15 v.) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje
bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, ceski i hrvatski.
- Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.jula 1436, mletacki knez u Kotoru kupio je petnaestogodisnju djevojku "bosanskog roda i hereticke vjere, zvanu
bosanskim jezikom Djevenu".
- Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g.fra J.Arsenigu "
bosanskim jezikom";
- U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, poc. 17v.) spominju se uz ostale nase govore (dijalekte):
bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski.
-
Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, iliricki/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17 v. naovamo: Matija Divkovic, "Bosnjak rodjen u selu Jelaskama sjeverno od Varesa koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijevic, Stjepan Margitic, Ambroz Matic, Luka Dropuljic, Ivan Frano Jukic, Martin Nedic, Anto Knezevic...
- Duvanjski biskup fra Pavle Dragicevic 1735, pise da u Bosni ima devet svecenika koji u vrsenju vjerskih obreda ispomazu "
bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je ucenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju
bosanski jezik.
-
Evlija Celebija, turski putopisac iz 17 v., u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svoga cuvenog putopisa hvali Bosnjake, za koje kaze: "kako im je jezik, tako su i oni cisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rijecnik M.H.Uskufije napisan 1631-ve.
- Jedan od prvih gramaticara, Bartol Kasic (Pag 1575 - Rim 1650), rodjeni cakavac, odlucuje se za stokavstinu bosanskog tipa, kakva je Divkoviceva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640) istice da je za stvaranje zajednickog knjizevnog jezika (lingua communis) u juznoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor
- Isusovac Jakov Mikalja (1601-1654) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649 zeli kako kaze da uvrsti "najodabranije rijeci i najljepse narjeceje" dodajuci da je "u ilirskom jeziku
bosanski jezik najljepsi", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pisu.
- Hrvatski pjesnik Andrija Kacic Miosic (1704-1760) autor "Razgovora ugodnog", snazno afirmise stokavstinu;svoju je "Korabljicu" " prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i hronika Pavla Vitezovica" u "
jezik bosanski".
-
Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, ceskog i poljskog i spisatelj Matija Antun Reljkovic (1732-1798).
- Antun Kanizic, Franjo Marija Appendini (1808 u Dubrovniku pojavila se njegova "Grammatica della lingua illirica" u cijem predgovoru istice da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavrseniji, Ivan Popovic (kojemu je bosanski govor medju slavenskim isto sto i aticki medju grckim), u nastojanju da Juzni Slaveni oforme jedinstven knjizevni jezik, zalazu se za usvajanje bosanskoga govora jos mnogo prije Beckog dogovora iz 1850. godine.
- Alberto Fortis (1741 -1803. god 1774 u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na talijanski - znamenitu nasu baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva: ilirskim, morlackim, ali i
bosanskim.
- Mula Mustafa Baseskija u svome Ljetopisu spominje Mula Hasana Niksicanina (1780),koji govori pola turskim,pola
bosanskim jezikom.
- Naziv
bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grlicic (zupnik u Djakovu,1707) i Matija Petar Katancic (1831 u Budimu objavio u sest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog").
- Prema svjedocenju Matije Mazuranica ("Pogled u Bosnu ucinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski pasa, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i istice "da je nas slavni
bosnjacki jezik od svih najljepsi na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendise Bosnjacki".
- Svoj jezik naziva
bosanskim i Stocanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac, 1849).
-
Hercegovacki srpski prvaci, medju kojima i Prokopije Cokorilo, traze od Ali-pase Rizvanbegovica da se za vladiku postavi covjek vican bosnjackom jeziku. Bosanski biskup Vujicic jos je 1881 g. nas jezik zvao bosanskim.
- I hercegovacki ustanici su ga tako zvali : Pero Tunguz, jedan od njihovih vodja, znao je reci: "Razumi me, coece,
bosanski ti govorim !".
- Autor prvog naseg stampanog alhamijado teksta, s prvim pokusajem stvaranja stabilnijeg arabickog pravopisnog uzusa za stampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na
bosanski jezik kitab"). Autorstvo tog djela inace je pripisivano Mehmedu Agicu iz Bosanskog Broda.
- Mostarac Omer Humo (umro 1880), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvodjenje narodnog jezika u skole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo 1875.g., ovo je prva knjiga pisana arebicom a nasim jezikom, objavljena u Bosni) kaze: "Ah da je Bog do meni bio avaki
bosanski pisani citab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na
bosanskom jeziku":
"Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji,
Svatko njime vama vikom besidi,
Slatka braco, Bosnjaci,
Hak (istinu) vam Omer govori".
Autor je i pjesme "
Dova na bosanskom".
- "
Gramatika bosanskog jezika za srednje skole" nepotpisanog autora Frane Vuletica, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno skolstvo. Zemaljska vlada BiH stampala ju je 1880 g. Dozivjela je vise izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim sto od 1908 g. nosi naziv "GRAMATIKA SRPSKO-HRVATSKOGA JEZIKA".
- Salih Gasovic, rodom Niksicanin, autor je Mevluda ("
Casni mevlud na bosanski jezik ", Sarajevo 1878; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Celebije) za ciji nastanak kaze:
"Molise me kolasinski prvisi,
Mevlud nami daj
bosanski napisi".
- Ibrahim Edhem Berbic stampao je "
Bosansko-turski ucitelj" (1893 u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900) "
Novu bosansku elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udzbenika (npr. Junuz Remzi Stovro).
- Sejfudin Proho izdao je 1907 u Sarajevu "Tedzvidi-inas (na najlaksi i najkraci nacin
bosanski jezik.)".
- 1908 u Sarajevu se pojavljuje djelo M.Dz.Causevica "Bergivija", koje je urednistvo "Tarika" prevelo na
bosanski jezik, "radi opcenite koristi".
- Arif Sarajlija takodjer je dao svoju verziju prevoda Mevluda S.Celebije, ("Terdzuman mevludski na
jezik bosanski",Carigrad 1909).
-
Franjevci su 1894 g. otpisivali M.P.Desancicu da ne govore srpski nego bosanski.
- Gradonacelnik Mostara I.Kapetanovic ne jednoj sjednici 1895 g. zabranjuje da gospodin Stagner nesto kaze na njemackom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Becu niti Gracu, vec u Mostaru i da treba da se
govori bosanski, da svi razumimo".
- Prvi stampani kalendar "Tursko-bosanski rjecnik" (Bitolj,1912)sto ga je sastavio Ahmed Kulender,
- Aleksander Belic ".Nema nikakve sumnje da je
bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegovackim i Danicicevim vojvodjanskim, narodna osnovica naseg knjizevnog jezika".
- Skender Kulenovic u "Ponornici" kaze: "Jos pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdasnji patarini govorili bi
bosanski"
U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i sluzbeni, ali ga ta uprava poslije i napusta, akceptirajuci ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao cime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1.1.1879 upotrebljavan je naziv bosanski jezik, kao sluzbeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879 na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stnoviste da se naziva "bosanski zemaljski jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879 vec je upotrebljena oznaka "srpsko-hrvatski jezik".
Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907 g. odredjeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'.
Navedeni podaci o bosanskom jeziku u knjizevnim djelima i historijskim izvorima znace sljedece:
1) Da ime bosanskog jezika ima visestoljetnu tradiciju, kakvu ima i bosanska drzavnost;
2) Da je to ime prisutno i u predosmanskom periodu;
3) Da se kroz cio osmanski period protese na sve tri nacionalne supine u Bosni (muslimane, katolike, pravoslavce), a tek krajem tog perioda suzava se na muslimanski krug usljed jacanja srpske i hrvatske nacionalne svijesti kod bosanskog pravoslavnog i katolickog stanovnistva;
4) Da pokriva znatno siri teren od adminstrativnih bosansko-hercegovackih granica, osobno kod slavenskomuslimanskog stanovnistva.
5) Da je osnovno narodno ime jezika Bosnjaka, i ne samo u Bosni, sto pokazuje i najnoviji popis stanovnistva.
I onda mi papci u Banjaluci koji neznaju nabrojati ni pet srpskih pisaca zakljuce "
vo joj, dje moze biti da im jezika nije isto ko ime nacije" pa u vec poznatom primitivnom balkanskom i dokazanom kulturocidnom duhu zabrane drugima kako da imenuju svoj jezik. Da meni neko drugi odredjuje kako ja mogu svoj jezik imenovati? Hajde ti papcima koji su ograniceni dokazi da nema formule, obrazca po kojoj ime jezika mora biti istovjetno sa nacionalnim imenom. Kao sto u svijetu imamo i jezike poput Hindu, Urdu, Mandarin, Kanton, Swahili,.. .. samo u Spaniji imamo Galician, Aragon, Katalan, Asturian, Leon,... gdje nijedan nije po nacionalnom kljucu.
Da - bosnjacko ime nacije ima svoju tradiciju a takodjer i bosansko ime jezika. Zasto to nije bilo istovjetnog naziva, zasto se tako razvijalo - treba traziti "anomaliju" u vijekovima iza nas a ne danas gdje Bosnjaci nemaju potrebe izmisljati nikakvo ime - vec samo zagrabiti iz svoje historijske i kulturne bastine. Zao mi je sto susjedni nacionalisti ne mogu u svojoj ogranicenosti skontati nista sto odudara od njihovog sablona. Neka se lijepo svi sagnu i popuse jedni drugima ako imaju problema sa shvatanjem bosanskog jezika - ali u ovom vijeku i ovom milenijumu nece niko moci dugorocno braniti drugima pravo na naciju i jezik. Niti ima na to pravo, niti u ovom slucaju moze naucno dokazati svoje nebuloze.
Jedno ispravno razmisljanje. To se zove grubo krsenje ljudskih prava. U najciscem obliku. Ti se izjasnis jednim nazivom a oni te jednostavno preimenuju u nesto drugo i eto ga. Ti se imas pravo izjasniti kako zelis, a drugi to moraju postovati. U BiH je preko dva milijuna ljudi jednostavno preimenovano.
