Vjera oslobođena PDV-a (
http://www.6yka.com/novost/18753/vjera-oslobodena-pdv-a)
Vjerske institucije u Bosni i Hercegovini ne samo da su odvojene od države nego umnogome nadilaze državu, njene zakone i pravila. Tako se država ni u kom slučaj ne miješa u rad najvećih i najbrojnijih religijskih zajednica: islamske vjerske zajednice, katoličke i pravoslavne crkve i jevrejske zajednice, ali se zato vjerske zajednice itekako miješaju u državna pitanja-od najvažnijih političkih odluka, do direktnog upliva u ,bar nominalno, sekularno uređenje države.
Nije rijetkost, čak štaviše, pravilo je, da pojedini visokopozicionirani vjerski službenici, pa čak i poglavari vjerskih zajednica propisuju šta i kako se smije i ne smije raditi u sekularnoj sferi društva. Tako imamo dobro poznat slučaj reisa Cerića koji propisuje da li i kako se smije slaviti Nova godina, blasfemično objašnjava poguban uticaj Djeda mraza na mlade Bošnjake... U Posavini i Zapadnoj Hercegovini mnogi katolički sveštenici ne samo da prećutkuju kako se milodar daje crkvi u hrvatskim kunama, nego i podstrekavaju na ,,plaćanje u nacionalnoj valuti hrvatskog naroda”. O uticaju pravoslavne crkve na srpski narod u Bosni i Hercegovini ne treba trošiti puno riječi. Velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve stoje na prvoj liniji konačnog unijaćenja Republike Srpske i Srbije, a održavanje bilo kojeg iole značajnijeg događaja u Srpskoj bez pravoslavnog sveštenstva je nezamislivo. Čak štaviše, teokratizacija Republike Srpske se u krugovima etnonacionalista smatra i najvećim dosegom državnosti ovog entiteta, kako nedavno reče pjesnik, akademik Rajko Petrov Nogo.
Ali nije to najgore od svega. Za ovakvu situaciju teokratizacije, na papiru sekularne Bosne i Hercegovine, direktno je kriva ta ista država. Naime, vjerske zajednice, u ovom slučaju najveće, na krilima državnih zakona, pretvorene su u elitne NVO organizacije koje su oslobođenje plaćanja poreza, a koje uz sve to od države, kad god mogu, dobijaju apanaže, donacije , ,,materijalne podstreke” za sve i svašta.
Razlozi?
Moguće je da je međunarodna zajednica ubijedila domaće vlasti, kako tranzicija iz ,,zaostalog” socijalizma u ,,napredno” neoliberalno društvo zahtijeva i ustupanje svih mogućih sloboda vjerskim zajednicama. Vrlo lako je moguće, kako međunarodna zajednica ne zna ili je zaboravila da je bivša država bila ubjedljivo najliberlanije socijalističko društvo uz Poljsku, po pitanju ispoljavanja vjerskih obreda i ,uopšte, omogućavanje slobode vjere.
U međuvremenu, preciznije za vrijeme krvavog rata, vjerske zajednice su postale simbiotički partneri nacionalističkim vlastima, do te mjere, da se nije znalo gdje prestaje svjetovno, a počinje vjersko. Religija je postala oblik nacionalističke politike, a nacionalistička politika oblik religije.
Evo zakonskih uzusa, kako država štiti vjerske organizacije:
Pravilnikom o primjeni zakona o PDV-u u članku 28 stoji
Kako se ,,oslobađa od plaćanja PDV-a za promet dobara i usluga iz oblasti sporta, usluge koje obavljaju vjerske, političke, humanitarne,sindikalne, dobrotvorne, invalidske ili slične organizacije:”
(3) Poresko oslobađanje iz članka 24. stavak 1. tačka 7. Zakona, se odnosi na usluge i isporuke dobara vjerskih organizacija ako se obavljaju radi zadovoljavanja vjerskih potreba u skladu sa propisima kojima je regulisano obavljanje tih djelatnosti.
Ne treba smetnuti sa uma da su vjerske organizacije registrovane kao pravna lica, dakle imaju svoj pečat, svoje prostorije, svoju organizaciju prema spoljnjem svijetu-državi. Pa, ipak, zakon o PDV-u ih jasno oslobađa istoga. I zato, jedino u Bosni i Hercegovini, u skladu sa zakonom ove organizacije naplaćuju svoje usluge bez fiskalnih kasa, prodaju u krugu svojih bogomolja vjerske simbole, pa i bižuterijski materijal na koji ne plaćaju famoznih 17 % PDV-a. I koliko god to apsurdno bilo, sve je po zakonu.
