ZES wrote:Komodor <3quarterback wrote:a da te pita nesto 43ogodisnjak koji se slabo razumije u tehnologiju, jel ti ovaj leet broj slucajan ili neZES wrote:godina) koji se slabije razumiju u novije tehnologije, itd. 1337 očiju trebate otvoriti u gradu
dok sam ja hackovao programe po komodoru i amigi vi danasnji poznavaoci niste bili ni planirani
I ne, 1337 nije slučajan broj
JanuaryJones wrote:Nikad neću zaboraviti zvuk ovoga:
za c64 c
JanuaryJones wrote:Nikad neću zaboraviti zvuk ovoga:
Da, i ja sam je ponovo vidio baš na autobuskoj (i slušao istu priču) prije oko 2 mjeseca.newlevel wrote:Ta zena je svaki dan na autobuskoj stanici sa apsolutno istom forom.julisiz es grant wrote:Danas oko 13 h na parkingu kod Inat kuće mršava žena, oko 40 godina, tamnijeg tena, traži od grupe mladića "7, 8...bar 10 maraka" da naspe "2.5-3 litra goriva" jer mora "da ide na hemoterapiju" (da li ona sama ili nekog da vozi, ne znam). Još ju ruci drži nešto što liči na zdravstvenu knjižicu. Po tome koliko su strpljivo slušali njenu priču, zaključujem da momci nisu odavde. Pošto joj nije uspjelo da im išta izmami počela je sama sebi, ali dovoljno glasno da je svak u blizini čuje, da jadikuje "šta je ovo, niko neće da pomogne". Zatim se, više kao usput, obratila i nama (očito je iz mojih i ženinih pogleda skontala da kužimo stvar, pa se nije ni nadala nekom uspjehu), i, nakon što je ekspresno odbijeno, otišla je među parkirana auta da traži novu žrtvu.
Sent from my Nokia 3310
Zato nosam vazda mirisne maramice uza se...Raigor Stonehoof wrote:nisi ni ti gadljiv
julisiz es grant wrote:Nije tema, al kad smo već počeli o tome...
Danas idem "ždžume" i bila sergija za Gazu i ja bacim, halalosum, i momak za sergijom, jer me zna, kaže "alejkumuselam doktore" (jer sam ga ja prvi pozdravio) a odma tu ciganke prose i jedna to ču i pođe mi gurat onu kutijicu sa sićom pod nos i viče "turi i meni doktore"
julisiz es grant wrote:Nije tema, al kad smo već počeli o tome...
Danas idem "ždžume" i bila sergija za Gazu i ja bacim, halalosum, i momak za sergijom, jer me zna, kaže "alejkumuselam doktore" (jer sam ga ja prvi pozdravio) a odma tu ciganke prose i jedna to ču i pođe mi gurat onu kutijicu sa sićom pod nos i viče "turi i meni doktore"
haram je odbit turanjebitanga_sa_otesa wrote:jesi jos turiJo ?
julisiz es grant wrote:Nije tema, al kad smo već počeli o tome...
Danas idem "ždžume" i bila sergija za Gazu i ja bacim, halalosum, i momak za sergijom, jer me zna, kaže "alejkumuselam doktore" (jer sam ga ja prvi pozdravio) a odma tu ciganke prose i jedna to ču i pođe mi gurat onu kutijicu sa sićom pod nos i viče "turi i meni doktore"
Uzimajući u obzir da ovdje ima nešto edukovanih ljudi, uzeo sam širi pojam starijih ljudi od 30-ak godina misleći na područje države i šire okolice, i ne imenovah nikoga čini mi se u procesu. Nisam ni ja puno mlađi od te granice, ali imam dosta doticaja s tehnologijom kao i sa ljudima od 15-60 godina linijom profesije, i ne bi vjerov'o kolega koliko ljudi ima u čitavom tom dijapazonu godina koji nisu dovoljno edukovani o OSNOVAMA, znači ponavljam OSNOVAMA korištenja računara generalno. Naravno, ima ljudi koji znaju, koji su učili i naučili, ali u mom iskustvu sreo sam više ljudi koji o tome ne znaju puno, ili ono što znaju uraditi, ne znaju kako dođu do toga. Sa njima je i malo lakše raditi jer su već donekle uključili mozak, ali, moram se malo grubo izraziti, ima i tupog naroda u ranije marginaliziranom dijapazonu.mali_balon wrote:quarterback wrote:a da te pita nesto 43ogodisnjak koji se slabo razumije u tehnologiju, jel ti ovaj leet broj slucajan ili neZES wrote:godina) koji se slabije razumiju u novije tehnologije, itd. 1337 očiju trebate otvoriti u gradu
dok sam ja hackovao programe po komodoru i amigi vi danasnji poznavaoci niste bili ni planirani
Faking anblivibl ono nesta za 30godisnjake, pa bolan mi smo generacija koja je pocela da programira sa specrumima u basicu napises 10 redova kodova i on sam napise tvoje ime
Cuj slabije razumije u tehnologije, hajd da ti iznesem videorekorder da vidim bil ga zano upaliti, kasetu premotat, ili tracking uraditi, a o programiranju snimanja da te i ne pitam.
Proguglaj ovu sliku
Mi smo makar inovativni bili, sve vam servirano.
Cuj slabo se razumije u tehnologiju, reci sta je lampas tehnologu
Ja bi mu onda uzeo i onu marku.duboka_misao wrote:Za Bajram izletih iz auta da sa djecom kupim cvjece da ponesu nani na grbavicu,kako kupujem guzva djeca se motaju,teta mi vraca kusur i upada nakav dedo treba mu marka i 60 za kartu i ja mu pravo dadoh marku koja mi je bila u ruci,a on onako raspizdjeno aaaaaaaa 60?????????
3 august 2014 Izmijenjeno 14:16 CEST
Pozdraviti ženu putem TV-a - neprocjenjivo
Piše: Zvonimir Nikolić
"Šefe, neka gospođa Vas traži."
"Dobar dan, izvolite..."
"Došla sam da Vas zamolim, ako mi možete pomoći. Sin mi je bio borac Armije Bosne i Hercegovine i, eto, čitav rat je preživio bez nekih povreda. Neki dan je išao na izlet s prijateljima i nagazio na minu. Stradao mu je dio stopala. I našla sam neke tene s posebnim đonom, koje može nositi, ali nemam dovoljno novaca da ih kupim, pa, eto... ako možete malo pomoći? Ima samo 20 godina, jadnik..."
Gledam ispred sebe uplakano lice starije gospođe i pomislim - velika muka ju je natjerala da uđe u agenciju i na ovakav način traži pomoć za svoje dijete. Vratim se do kancelarije i pogledam u novčanik. Imam još 20 njemačkih maraka (10 eura), a plata je tek za sedam dana. Pomislim, hajde, snaći ću se nekako, ovoj ženi je sevap dati za sina. Vratim se i dam joj 10 maraka (pet eura). Te 1996. godine moja plata je bila 250 do 300 njemačkih maraka (125 do 150 eura). Konvertibilne marke još nisu postojale.
Pomislim, hajde, snaći ću se nekako, ovoj ženi je sevap dati za sina. Vratim se i dam joj 10 maraka...
Prošlo je nekoliko mjeseci i na vratima agencije se pojavljuje ista žena. Ja sam pomislio da je pitam kako je sin i valjaju li mu tene koje mu je kupila, a ona me preteče i reče: "Vi se mene sigurno ne sjećate, ali ja sam dolazila kod Vas... Pomogli ste mi prije nekoliko mjeseci, kada sam, kao majka šehida, morala sama uvoditi plin, jer država ništa ne pomaže nama koji smo svoju djecu dali za ovu slobodu."
Htjedoh reći: "Ne, ja sam Vam dao za sinove tene...", ali ona je bila brža i nastavi: "I, zamislite, uvela plin, a ovaj moj mlađi sin nema posla, pa je prošle sedmice išao u raščišćavanje nekakve zemlje i nagazio jadnik na minu. Stradao mu je dio stopala. A mlad, 20 godina mu... Sada, evo, skupljam pare da mu kupim neke tene koje bi mogao nositi, pa ako možete šta i ovaj put da mi pomognete..."
'Pozdravio Vas Zijo'
Kada sam došao sebi od šoka i spustio one magareće uši koje su mi narasle tog trena, ljutito sam je pitao: "Gospođo, pa ja sam Vam prošli put dao pare za tene a ne za plin. Je li to opet nagazio na neku minu?"
Samo me pogleda i reče: "A, jel'?"
I brzinom munje izleti iz agencije i nestade u masi ljudi na Titovoj ulici. U sekundi su mi kroz glavu prošle suze moje kćerke Damjane, kojoj se prije nekoliko mjeseci svidjela neka igračka koju nisam mogao da joj kupim.
Pogledao sam kolegice sa posla koje su se sjetile te iste žene i prokomentarisale samo: "E, Bože, svašta, na šta su ljudi spali..." A ja sam se vratio u kancelariju i u sebi pomislio - ima li ta žena zaista djece? I kako je moguće da u gradu koji se nagledao toliko smrti i nesreće laže da joj je jedan sin poginuo, a drugi ostao invalid?
Prije nekoliko godina me u Skenderiji ulici zaustavi momak u odijelu, izljubi me kao nekog "najrođenijeg" i spomenu mi da je sin Zije, koji je bio sa mnom u jedinici u ratu. I nastavi s pričom kako se on sjeća mene iako je bio mali i da mu je otac tako puno pričao o meni.
Nekoliko trenutaka sam premotavao u glavi ko je Zijo, iako je bio jedan sa mnom, ali koliko se sjećam, imao je kćerku. A opet, pomislih, možda sam zaboravio da je imao i sina.
Kako je moguće da u gradu koji se nagledao toliko smrti i nesreće laže da joj je jedan sin poginuo, a drugi ostao invalid?
Nakon tapšanja i hvaljenja moje ratne hrabrosti, mog drugarstva sa Zijom, konačno pređe na stvar i reče: "Znate, ja se ženim, a za prijavu mi fali još 20 maraka [10 eura]. Pa, eto, ako možete da mi pomognete, a ja ću reći Ziji da ste me Vi 'pogurali'."
Sjetih se u sekundi onih magarećih ušiju iz agencije i samo ga upitah: "Kako se preziva Zijo?" A on se zbuni i samo reče: "Izvini, jarane..." I - ode.
Nekoliko puta su me uhvatili na parkingu s malim kanisterom i djetetom u ruci. Kao, nestalo im benzina, a vode dijete do bolnice. Pa, eto, ako imam 10 maraka (pet eura), vratit će oni meni to prvom prilikom. Kao i svaki glupo-merhametli Bosanac, prvi put sam se ponudio da šlaufom izvučem koji litar iz svog rezervoara, ali su me ubijedili da je kod njih dizel, a moj je benzinac. Tada shvatih da im nije bitno gorivo, nego novac.
Okupirali su mostove i raskrsnice
Bajramsko jutro prije neki dan. Devet sati ujutro i kratko zvono na vratima. Otvorim i dočeka me čovjek umotane ruke i kaže: "Selam alejkum i bajrambarečula!"
Promrmlja on još nešto, kao čestitku, i poče mi mahati "nalazima" umotanim u najlonsku foliju, s pričom o ranjenom djetetu i bolesnoj ženi.
Ja ga pogledam i bezobrazno kažem: "Jesi li pročitao prezime na vratima?" A on me iznenađeno pita: "Pa šta!?"
Samo se okrenem i zatvorim vrata.
Ne znam, ne mogu se oteti utisku da su nam i ovi prosjaci uvezeni. Vjerujem da bi svaki sarajevski prosjak znao otprilike da porodica Nikolić u principu ne slavi Bajram. Samo neki uvezeni to ne znaju. Čisto sumnjam da bi neko ko se zaista nagledao ratnih strahota i sakaćenja ljudi bio spreman na osnovu toga ići i skupljati pare za tene izmišljenog ranjenog sina. I bar bi se Boga bojao zbog svega preživljenog i laži koje izgovara...
Mi smo se, ipak, svega nagledali, ali mogu samo zamisliti kako reaguju stranci i njihova djeca kada to vide.
Pokušavamo postati metropola, glavi smo grad države, a na svakih 100 metara čuči ili sjedi po jedna žena, umotana u maramu, iako većini njih ta marama prekriva i dobar dio lica. One kojima se vidi lice imaju namontiranu tužnu facu i još tužniju priču. A mi, merhametli narod, mislimo da ćemo se riješiti svojih grijeha i skupiti sevapa ako im u onu najlonsku kesicu bacimo koji novčić.
Okupirali su sarajevske mostove, raskrsnice, dođeš u situaciju da na stupskoj raskrsnici pokrivaš oči svojoj djeci da ne vide do pola tijela sprženo i deformisano tijelo nekog mladića, koji i na minus 15 i na plus 30 stepeni stoji otkriven i pokazuje svoje opekotine.
Mi smo se, ipak, svega nagledali, ali mogu samo zamisliti kako reaguju stranci i njihova djeca kada to vide. A upravo dolaze u olimpijski grad, grad heroj, grad festivala i mladosti, grad koji većina svjetskih portala, časopisa i turističkih agencija opisuje kao jednu od svjetskih destinacija koju treba obavezno posjetiti.
Kako prepoznati pravog
Na ulazu u grad, već na drugom semaforu, sačekat će ih ulični perači vjetrobrana s prljavom vodom u flašici, često veoma drski i bezobrazni. I najčešća meta su stranci, ili same žene za volanom, koje jadne zatvore prozore da ne čuju salvu psovki ako slučajno odbiju da im se opere ionako čist vjetrobran.
Nakon toga, na nekom od parkinga te sačeka "vodič" do slobodnog mjesta s ispruženom rukom, jer ti je našao mjesto i pomogao u manevrisanju da se parkiraš. Kada sjedneš negdje da popiješ kafu, vrlo brzo će na tvoj sto stići slikovni rječnik za gluhonijeme ili neka igračka s privjeskom i malom baterijom.
U šetnji kroz grad će te vući za rukav da ti daju neke brošure za ugroženu i gladnu djecu, koje koštaju tri marke (1,5 eura). A u Miss Irbinoj ulici, obično ispred jedne pekare, sačekat će vas jedna starija žena s ispruženom rukom. Ako je ne pogledaš i samo prođeš kraj nje, očekuj sljedeće: "A obuk'o si to odijelo a ne daš nani ni da nešto pojede, sram te bilo!"
Bilo bi dobro da sam neki član upravnog odbora Bundesbanke, da svako jutro razmijenim i usitnim u banci 100 maraka i krenem pješice od stana na Grbavici do Baščaršije.
Vrlo često razmišljam o tome kako možda zaista postoji neko na ulici ko nema pojesti, neko kome je dijete bolesno, neko ko nema drugog izlaza osim da prosi... Ali, kako da znam u moru prosjeka da je baš on taj?
Ili mi padne na pamet koliko se novaca skuplja nekim humanitarnim akcijama s pozivima na broj da bi se izliječilo neko bolesno dijete. Da bi se spasila majka neke bebe. "Okrenem" na neku od muzičkih televizija i tamo vidim zastave država iz kojih idu želje i pozdravi. U stilu: "Pozdravljam ženu na kauču do mene..." I čini mi se da je najviše poruka s našom zastavom.
Kada daješ dvije marke (jedan euro) za zdravlje nekog djeteta, za pomoć postradalima od poplava, to izgleda možda puno. Ali, kada pozdravljaš preko TV-a ženu na kauču... to je neprocjenjivo!
Vrlo često pomislim kako bi dobro bilo da sam neki član upravnog odbora Bundesbanke, da svako jutro razmijenim i usitnim u banci 100 maraka (50 eura) i krenem pješice od stana na Grbavici do Baščaršije. Mislim da bi mi za odlazak i povratak kući taman doteklo.
A ja bih rahat okajao sve svoje grijehe i prikupio sevape.
Imam kuci isti ispravan.JanuaryJones wrote:Nikad neću zaboraviti zvuk ovoga:
navedeni wrote:Dobar tekst
LYONESS JE PIRAMIDA, ČITAV POSAO SE BAZIRA NA EKSTREMNOJ MOTIVACIJI LJUDI NA SEMINARIMA OD STRANE IZVJEŽBANIH LJUDI KOJI GAZE SVE PRED SOBOM DA DOĐU DO SVOG CILJA. CILJ JE OD STRANE NEKOLIKO LJUDI UČLANITI ŠTO VEĆI BROJ NAIVNIH POJEDINACA DA UPLATE 2000EURA, ČOVJEK ULAZI U POSAO DA NEMA POJMA O ČEMU SE RADI, NALAZI SE PRED ZIDOM GDJE DA BI VRATIO NOVAC MORA VRBOVATI VLASTITE PRIJTELJE. LYONESS JE POSAO ZA LJUDE BEZ OBRAZA I BEZ MORALA I BEZ SRAMA. NA ŽALOST LJUDI NE SHVAĆAJU, TI SEMINARI SU TOLIKO SUGESTIVNI U UVJERLJIVI DA MNOGI NASJEDAJU NA LEGALNU PREVARU. DA SE RAZUMJEMO - MOŽETE ZARADITI NOVAC U LYONESSU AKO STE DOVOLJNO BEZ SRAMA I AKO STE DOVOLJNO DOBAR GOVORNIK I PSIHOLOG. 95% LJUDI TO NIJE I GUBE SVOJ NOVAC. OVIH 5% SE BOGATI NA REGRUTIRANJU NOVIH ČLANOVA IZ DANA U DAN OBEĆAVAJUĆI BRDA I DOLINE. REALNE POTROŠNJ U SUSTAVU NEMA, NEMA STATISTIKA, NEMA NIČEGA KONKRETNOG, SAMO PRIČE I PRIČE.
ZAŠTO LJUDI NASJEDALJU? - JEDNOSTAVNO JER VJERUJU NEKOM I TO JE ONO NA ČEMU SE BAZIRA POSAO. AKO PRIMJETITE TKO SU PRVI ČLANOVI U DRŽAVAMA? - UVIJEK SU TO NEKI POSLOVNI LJUDI VEĆ S DIAROM GOVORA I MANIPULACIJE A NAROD JE MAŠINERIJA ZA STVARANJE NOVCA. NAKON 5 GODINA IMAT ĆETE 10 LJUDI KOJI ŽIVE OD LYONESSA I NEKOLIKO STOTINA LJUDI KOJI SU IZGUBILI 2000 EURA. MOGLA BI SE DISERTACIJA NAPISATI....
Vjerojatno vam je netko od prijatelja ili rodbine pristupio i spomenuo vam nešto što se zove Lyoness. Pri tome su možda spomenute nekakve ključne riječi poput “zarađujete dok trošite”, “super zarada” ili nešto slično. Što je u stvari Lyoness? Ukratko. Radi se o ostvarivanja povrata novca pri svakoj kupnji u partnerskim trgovinama. Osim toga možete investirati u sistem, što je ujedno i najproblematičniji dio. Na netu se može naći dosta komentara razočaranih “pripadnika” Lyonessa kao i još više onih koji to brane gotovo kao religiju.
Osobno nisam pristalica Multi Level Marketinga ali treba razlikovati različite tipove MLMa. Jedan tip MLMa je onaj u kojem imate proizvod poput Amway, Avon, Zepter. To za neke ljude funkcionira a za neke ne. Ne vidim ništa nemoralno u ovom tipu poslovanja. Lyoness spada u grupu MLMa koji nema klasičan proizvod nego se radi o “investicijama” i povratu malog postotka na potrošeni novac. Svako nekoliko godina pojavi se sistem poput ovoga koji obećava brzu i laku zaradu a ljudi ga zovu “Airplane game” ili Ponzijeva šema. Airplane game je krenula 1980 godine u Sjevernoj americi i Europi. Ulagači su ulazili u sistem s $1500 u početni “passenger level”. Slijedeći level bio je “Flight attendent”, “co-pilot”, i završni level – “pilot”. Na tom završnom levelu bi “odletio” s više od $10.000. Neki se sjećaju i “Fit for success Academy” koja je harala sličnim sistemom 2002g u našoj zemlji zbog čega su neki od organizatora i osuđeni. U Albaniji je 1997g bila pobuna kada se raspala finacijska piramida. Najpoznatiji u ovom “biznisu” je Bernie Madoff koji je “zaglavio” na 150godina.
Da ne idem u dubinu. Specifičnost takvih sistema da se dobit i zarada financira regrutiranjem novih članova kojih prije ili poslije nestane. Kada nestane priliv novih članova dolazi do problema jer veći dio članova tada ostane bez investicije.
Lyoness je do sada možda najbolje osmišljen takav sitem. Uz sistem povrata par posto od kupnje koji se može provući kao legalan krije se ono što je klasična Ponzi šema koju sam maloprije opisao. Na dobro pripremljenim prezentacijama, gdje vrsni predavači impresioniraju zainteresirane koje su doveli prijatelji ili rođaci, ljudima se priča o uspjehu i lakoj zaradi. Predavač zvuči kao prorok i ljudi “progledaju” . Sve miriše na bogatstvo. Spominju se ogromne zarade. Zarada na povratu nije baš tako “besplatna” kao što mnogi misle. Obavezni ste kupiti gift certifikate koje možete trošiti u “partnerskim” firmama te pri tome uštedjeti od 1 do 6%. Mreža partnera je različito razvijena u pojedinim zemljama. Možete naći i neke dućane u stranim zemljama koji se spominju kao parterski iako oni to nisu i ako izvučete karticu gledat će vas u čudu.
Glavni cilj Lyonessa je ipak dobiti što više “biznis partnera”. Uvjeravaju vas da ako uložite nekoliko tisuća eura možete višestruko zaraditi ako regrutirate nove investitore. Ljudi u pravilu ne shvaćaju da se radi o Ponzi šemi nego misle da je sistem “fantastičan i da savršeno funkcionira”. Kako bilo, sistem dolazi u fazu kad počinje pucati. U mnogim zemljama pojavljuju se tužbe za prijevaru uključujući Francusku, Austriju i Švicarsku. “Često ljudi zarade par stotina švicarskih franaka ali ne više od toga”. Rekao je Eric Breiteneder, Austrijski odvjetnik koji više od pedeset klijenata protiv Lyoness-a. “Koliko znamo, nitko nije dobio famoznih 25.000 franaka.”
Kao u svakoj Ponzi šemi profit se stvara regtrutiranjem novih članova koji ubacuju svjež novac u sistem a ne od prodaje proizvoda. Sve dok ima novih članova, sistem funkcionira. Kada prestanu pristizati novi članovi sve se raspada što ostavlja one na vrhu s najvišom zaradom.
Kada se sve ovo zna, može se postaviti pitanje: Kako je Lyoness preživio do danas? “Zakon zabranjuje ovakav sistem” rekao je komercijalni službenik iz Vailasa.”No, kao dodatak Airplane game, Lyoness omogućuje popuste. Kombinacija ova dva sistema komplicira problem. Na taj način ulazi se u sivo područje. Vrlo pametno zamišljeno.” Austrijanac Eric Breiteneder se slaže: “Pokretanje parnice je često skuplje od uloženog iznosa. To je omogućilo dugovječnost Lyonessa. (osnovan 2003g)”
Šteta koju ovaj sistem čini je veći od izgubljenog novca. On trga veze između rodbine i prijatelja. ” Sistem funkcionira preko sponzorstava” svjedoči Anne-Valérie Pinet, francuski odvjetnik koji zastupa ošećenog u prvoj tužbi protiv Lyonessa. “Članovi su trenirani od strane rođaka ili prijatelja i nisu oprezni. Kad se otkrije prevara, veze pucaju.” Od samog početka postupka odvjetnik i njegov klijent su izloženi prijetnjama rodbine oštećenog.
Emocije su intenzivne zbog bliskih odnosa uključenih u Lyoness. “Ti ljudi su fanatični ili gotovo religiozni” rekao je Eric Breiteneder. Rituali,način oblačenja- nošenje bedževa je obavezno. Lyoness često organizira internacionalna druženja. ” Zvuče kao jedno tijelo”, rekao je odvjetnik. Ples, pjesma, to je trenutak za obožavanje. “Fundacija obično miče novac iz jedne zemlje u drugu ali nitko ne zna gdje njegov novac odlazi” rekao je Eric Breiteneder.
Internacionalno glavno sjedište kompanije bilo je smješteno u Buchs, Švicarska – “zbog poreza” kao predavači obično naglašavaju. Ali Eric Breiteneder ističe drugu funkciju: “Svi prekomorski članovi su potpisali ugovor sa Švicarskim centrom. Švicarski članovi su potpisali s austrijskom grupom. Razlog: da se zakomplicira zakonska procedura u slučaju tužbe.” Švicarskim vlastima nije bilo moguće aktivno se boriti protiv Lyonessa ali državni sekretarijat ekonomskih poslova Švicarske SECO je odlučio uključiti se” rekao je Fabien Rouiller. Od 1. travnja 2012g promjena zakona omogućila je nove zakonske ovlasti da se zapljene dokumenti. Odvjetnik koji je zastupao oštećenog u Švicarskoj otkrio je da je Lyoness preplašen i da planira prmjestiti sjedište u Luksemburg prije nego što je zakon stupi na snagu”. Na njihovim stranicama piše da Švicarska danas ima “regionalni ured” isto kao i Hrvatska i ostale zemlje u okruženju. Nejasno je gdje je glavno sjedište danas.
Izvor : http://questions-lyoness.weebly.com/hebdoen.html
Frajer mi kaže da napustim posao (inače radim u jednoj jakoj firmi u BiH) jer sve je to sića u odnosu na Lyoness.bitanga_sa_otesa wrote:mene je jedan pokusao na to nagovoriti ali sam vjesto eskivirao.vidjeces kaze poslije dvije godine kad budes poceo zaradjivati,pare same dolaze ne znas ni otkuda...reko hvala tebi al ja zaradjujem i to odmah bez cekanja 2 god ,nemam vremena za supljiranje okolo.
