Dobro,znaci ti ne vidis nikakvu razliku izmedju tebe koji odbacujes religije ali prihvatas postojanje Boga I nekog koji odbija I jedno I drugo....dustaban wrote:@nasa,
ovaj put cu se fokusirati na veoma bitan detalj iz tvog posta - pitanje svjesnog i nesvjesnog grijeha.
Ovo je veoma bitno.nasa wrote:Dustaban,
... pa tako muslimani se kaju I kazu Boze oprosti ono sto sam svjesno ili nesvjesno pogrjesio, razmisli kako je to dobra preporuka, svaki dan pred odlazak na spavanje Bog ti preporucuje da promislis o tome sta si radio I da se u srcu pokajes ako si nesto pogrjesio u onom obliku koji tvoja savjest shvata pa jos I dalje da ostavis mogucnost da nisi savrsen I da si mozda pogrjesio nesvjesno...promisljas o sebi ali o drugima!
I to je jedini,jedini nacin u islamu da ti Bog oprosti ....oprost dolazi onda kad promislis o sebi do tacke kada prepoznajes lose koje radis sebi I drugima,mjenjas sebe zarad toga I ne cinis to vise!
Zasto? Pa jednostavno zato sto bi se ateizam u tom slucaju mogao protumaciti i kao ODSUSTVO SVIJESTI o postojanju Boga, odnosno - NESVJESNI grijeh!
Mozes misliti koliko je to malen i nebitan grijeh u poredjenju, recimo, sa grijesima onih koji znaju za nekoga da je izopacen ali sute i time mu omogucavaju da obavlja neometano neku veoma vaznu zadacu. Manijak Kacavenda nije niti izbliza toliki grijesnik koliki grijesnici su oni, cak u vrhu crkvene hijerarhije, koji su to znali a prikrivali !
SVJESNO i NAMJERNO ciniti grijehe, to je po meni neoprostiva kategorija grijeha. Ali to je upravo ono sto religija omogucava. Vjernici su u sebi vec stvorili maltene cjenovnik svojih grijeha i unaprijed znaju sto im je adekvatno pokajanje ili kompenzacija za svjesno ucinjeni grijeh.
Ali u najvecem broju slucajeva i pokajanje i kompenzacija potpuno izostaju jer je mnogo toga stavljeno u kategoriju ZANEMARIVOG GRIJEHA!
Ja zapravo ne znam niti jednog vjernika koji nije spreman dati novac ljekaru ili mito nekom smradu koji ce mu zaposliti dijete. Mozemo mi to sa ljudske strane opravdavati koliko god hocemo, ali to je jednostavno grijeh i to svjesno i sa namjerom ucinjen grijeh.
Medjutim vama vjernicima je ocito najveci moguci grijeh - nepraktikovanje religijskih obaveza i rituala.
Niko u tome ne prepoznaje ISKRENOST i odsustvo licemjerja, jer, kao sto su u vrijeme komunizma vjernici koji su javno manifestovali svoju religioznost s pravom smatrani dovaznim i smjelim individuama, tako isto danas, u vremenu ove religijske mass-mode, javno priznati da nisi vjernik je isto tako, ako ne i vise, jedan oblik hrabrosti!
I ponavljam jos jedanput, ne radi se tu uopce o antiteizmu ili, nedajboze, sotonizmu. To je naprosto jedno NORMALNO ljudsko stanje u kojemu neko priznaje da mu religijska prica i njeni dokazi nisu dovoljni uvjerljivi. Nista tu neprijateljskog nema.
Naravno, kada ga se i ako ga se ikada razuvjeri, doticni ce postati ISKRENI vjernik. To se moze desiti tek u poznim godinama ili mozda teka na SUOCENJU, ali pitanje je koliko je vjernicki staz uopce bitan!
Ja mislim da je bitan taman onoliko koliko je bitan vozacki staz kad se desi saobracajni udes! Dakle nikol'ko. Istrazni organi procjenjuju krivicu i posljedice nesrece i pri tome onaj ko je ranije polozio nema niti najmanje privilegija!
Cemu onda uopce sluzi tvoja spoznaja Boga ako ne tvori nikakvu razliku izmedju tebe I onih koji Ga negiraju....
U takvom scenariju vrlo lako se mogu naci I neki koji kazu da su vjernici ali njihova vjere ne igra nikakvu prakticnu ulogu na ovom svijetu.....
Naravno da iz takve perspective ti ne vidis nikakvu bitnost prihvatanja Boga...
Ali,postoji ali jer imam dobro pamcenje
S druge strane,ako bi usli s filozofske strane te identifikovali da Bog predstavlja izbor pozitivnog onda mozemo reci da ,naravno da mnogi ateisti jesu spoznali pozitivne vrijednosti I zive ih ....te bi dalje mozda mogli reci da oni indirektno jesu spoznali I Boga.....
Kakvu ce to ulogu imati nekad,jednog dana kada stanu ispred Boga nije moja ni tvoja preukupacija niti Bog u religijama porucuje da se mi bavimo takvim Sudom....
Sasvim drugo nesto je ovaj svijet u kojem ljudi cesto imaju sklonost da sude na osnovu svega I svacega pa tako I da prave pretpostavke kako ce neki pojedinac zavrsiti u dzehenemu ....
Ja jesam stvarno vjernik ali npr.nemam problem s tim sto neki nisu niti takvo opredjeljenje pojedinaca mi stvara bilo kakav animozitet niti prakticne prepreke u prepoznavanju dobrih osobina kod ljudi koji nisu vjernici ili su pripadnici neke druge religije itd.jednostavno zato sto ne preuzimam na sebe Bozije,ne sudim ljudima za ono za sta vjerujem da ce im suditi Bog.....kakav ce biti ishod Njegovog Suda me jos manje interesuje jer znam da oni nece moci traziti opravdanje u mom zivotu niti ja u njihovom ,svaki od nas ce odgovarati samo za sebe

