_BataZiv_0809 wrote:Prilaženje muškarca dami koja je zaokupila njegovu pažnju je nešto najljepše, najuzbudljivije, ali istovremeno je i korak na koji se muškarci sve teže odlučuju.
Da li je to zbog Facebooka, jer je puno lakše javiti se na chatu ili su današnji muškarci puno manje macho nego prije, ili su današnje žene puno odbojnije nego prije, ili je razlog neki sasvim deseti?
Međutim najviše bih volio bih da pažnju usmjerimo
NAČINIMA PRILAŽENJA, dakle kojom rečenicom započinjete razgovor, kako se ponašate u slučaju da ne naiđete na dobrodošlicu, kad se uopće odlučujete na prilaženje i sve ostalo, draga gospodo
Drage dame bih molio da se uključe odgovarajući na isto pitanje, naravno sa svog aspekta-
KAKO VOLITE DA VAM SE PRILAZI, koji biste savjet udijelile muškarcima, koji signali djeluju kao zeleno, a koji kao crveno svijetlo za prilaženje...eto mogu se i anegdote ispirčati mada takvih tema ima sasvim dovoljno.
Opletite

Šta sam puta u životu kao mlađi hodao gradom i gledao kako vrhunske ribe vodaju vrhunski klošari i papci.
Jedan dan, tako moj stari i ja sjedimo kod Hodžića na ćevapima. Prolazi ženska, sjećam je se i danas. Na njoj farmerke, na nogama adidas superstar tene, majica bez rukava (ljetni period bio)malo joj se stomak vidi, tamna kosa svezana u visok rep, ona tamnoputa. Prave noge (jes da tad nisam gledao noge) dupe ko iz priče, struk, ma savršena. Jbg ja sam tad bio malac, možda je mogla biti 2001 godina.
S njom hoda futrovani kostur, frajer ko da je iz kontejnera izašao. Mastan, nekakav prljav, neki pirsinzi po njemu, tetovaža. Ma klošar klošar.
I oni prođoše i ja se okrenem onako za njom. Stari vidi, smije se. Kaže šta si bleno, ja njemu tako i tako. Vidi nju, vidi njega.
kaže on meni, vi izađete vani. Vidite ženske, vide one vas. Gledate se pola noći, vi ne prilazite njima. A ona Boga mi vama neće sigurno. U po frke, dođe druga ekipa koja lošija izgleda, ali ima muda. Priđu i odoše s njima, a vi se opet skupite i u nedjelju zajedno u kino.
Nikad to neću zaboraviti.
Naravno, nije me baš ta priča ponukala da počnem prilaziti svakoj ženi koju vidim i koja mi se svidi. Ali kad mi je tako jednom curu "skinuo" poznanik, okreno sam ploču.
Po meni tu nema pravila, ako je vidiš i ako ostvarite kontakt očima par puta u kratkom vremenskom periodu ( a nisi izrazito ružan, kvazimodo, gubavac, i nemaš sijamskog brata blizanca na ledđima) zna se šta ti je činiti.
Najveći problem u svemu tome je ako su u krdu, žrtvu moraš izolirat ili prići s nekim. Meni je najgore priaziti s nekim, jer postoji mogućnost da ti taj neko usere situaciju i prije nego počneš priču.
Procjeniš naravno o kakvim se curama radi. Starije ženske 30+ su puno opuštenije, s njima je najlakše.
Ove mlađe znaju glumatat, pogotovo ako je razlika u fizičkom izgledu u krdu više nego ocčigledna.
Pa ona ružna hoće onoj lijepoj da ujebe, jer vazda ima u raji neka ružna i nadrkana jer njoj niko ne prilazi.
Ja recimo kad nanišanim ribu, i priđem, ako su u krdu, iako s nju najviše gledam, uvijek prvo šarmiram onu najgoru i najružniju. S njom najviše pričam jer je ona bukvalno najjaca karika. Čak je i počnem napadat. To je smekša i opusti, s druge strane iznenadi ovu koju sam gledao. Toliko je iznenadi da se zapita da li je moguće da neko napada ovu ružniju iako je svjesna svojih fizičkih kvaliteta. I onda nakon 15-20 minuta priče iskoristiš priliku kad pit bull raje (najgora od njih) ode u čenifu i naglo se prešaltaš na ljepšu koju si i naciljao.
I probaš je izolovat s pričom da popijete piće na šanku ili nešto slično.
I u princpipu, žene su ko kerovi. Osjete na muškarcu ako ga je spucala trema ili ako je nesiguran u sebe. Džaba mu sva ljepota i zgodnoća svijeta ako je mutonja.

A najbolji univerzalni pristup ne postoji. Ima žena koje vole kad im seljački kažeš : natego bi te ko samostrel, karikiram. A ima onih koje hoće poslije flaše vina i jointa da pričaju o liričkom izričaju Meše Selimovića u Tvrđavi u zadnjem poglavlju, i ako joj pogodiš misli i kažeš joj ono što i ona misli, naloži se više nego ova prva kad znaš Stojin hit s početka karijere.