_BataZiv_0809 wrote: ↑16/01/2021 19:45
ExNihilo wrote: ↑16/01/2021 14:42
Ima neke kosmičke ironije u tome što je Trump, koji je prvi pravi postmoderni predsjednik, retorički koristio baš sve one postmoderne bravure, poput relativizacije istine ili skepticizma prema nauci, baš protiv zagovornika politike identiteta, čija politika i jeste intelektualno legitimizirana postmodernom filozofijom.
Mozes li malo simplificirati?
Za Trumpa se vežu izrazi post-truth i post-facts, sigurno si čuo. Čak je Oxfordov rječnik 2016. godine tu riječ, dakle post-truth, poglasio za riječ godine. Odnosi se na tendenciju Trumpa da retorički zanemari činjenice i stavlja naglasak na interpretaciju istih.
Primjeri su brojni, ali možda najsvježiji je baš ovaj oko izborne krađe. Nije važno ako činjenice pokazuju da nije postojala značajna izborna krađa, ili to što su sudovi odbacili navode, važan je narativ i interpretacija dešavanja. Identično se ponašao kada su novinari NYT iskopali dokumente koji pokazuju da je platio $750 poreza 2016. godine, dok prosječan Amerikanac plati daleko više, Trump je samo ponavljao:
platio sam milione u porezima.
Nije čak ni važno da li je on zaista platio više poreza, ista stvar vrijedi i ako jeste, jer post-truth ne znači nužno da laže, nego da odbija argumentovan i racionalan diskurs baziran na činjenicama, nego radije barata interpretacijama i apelira na emocije.
Također, famozan je njegov skepticizam prema nauci, što je možda najbolje vidljivo u slučaju globalnog zagrijavanja (povlačenje iz Pariskog sporazuma) ili protivljenja lockdownu, mada postoje i bolji primjeri.
Eh, sve te tendencije imaju svoje intelektualno uporište u postmoderni. Za razliku od moderne, koja je polazila od premise da će znanje, nauka, i emancipacija promijeniti čovječanstvo nabolje i osloboditi njegov potencijal, postmoderna je označila slom modernog projekta i ekstremni skepticizam prema idejama moderne. Pošto tema emisije nije zašto je došlo do sloma moderne, neću se sad zadržavati tome. Suština je da su postmoderni filozofi stavili naglasak na to da, zapravo, ne postoje činjenice, jer odbacuju ideju da uopće može postojati znanje koje je nezvisno od ljudske percepcije, pa stoga sve što ostaje jesu različite interpretacije. Čak i ono što smatramo naučnim činjenicama rezultat je nekog metoda, koji ne predstavlja magični prozor u istinu, nego je ipak društveni konstrukt, a kao takvog su u njega ipak ugrađene vrijednosti jednog društva, pa i predrasude istog, zbog čega nauku ne treba posmatrati dogmatski, nego valja temeljito preispitivati njene navode.
Pa čak i onda kada imamo egzaktne činjenice, ako se možemo složiti oko toga da A uzrokuje B, potvrđeno eksperimentom, naša interpretacija toga bit će nužno omeđena percepcijom i kulturološkim elementima, a jezik kojim artikuliramo pojavu nužno će biti opterećen postojećim vrijednostima i predrasudama, zbog čega nauka i jezik postaju mehanizmi opresije i manipulacije tih vrijednosti i predrasuda, pa je potrebno nauci oduzeti monopol na istinu, te dekonstruisati opresiju ugrađenu u jezik.
Uglavnom, tu je posijano intelektualno sjeme politike identiteta i političke korektnosti. Nakon postmoderne kritike jezika, nije više moguće ispričati vic o Jevrejima, a da te ne proglase nacistom. Jer, razumije se, jezik je alat opresije, pa ni vic više ne može biti bezazlen. Ili, kao što smo nedavno vidjeli u Ligi prvaka, ne možeš crncu reći da je crnac, a da to nema konotaciju rasizma. Također, postaje sporno, kao što smo vidjeli toliko puta na ovoj temi, ako glumici kažeš da je glumac, a ne glumica, jer time naglašavaš patrijarhalne vrijednosti koje su duboko usađene u jeziku.
Ili, ako imaš sekundarne polne karakteristike koje je biologija označila kao tipičnim za muškarce, to još uvijek ne znači kako si muškarac rodom, jer ne postoji objektivna činjenica lišena naše percepcije, nego samo interpretacija, pa se takva interpretacija morala odbaciti kao mehanizam opresije.
Samim tim, kao što sam rekao u postu koji si kvotao, politika identiteta i korektnosti direktna je posljedica postmoderne misli. A Trump je, upravo, imao najveći sudar sa liberalima koji zagovaraju ovu politiku. I nije li onda, kako rekoh, kosmička ironija što je koristio baš postmodernu retoriku, a to je relativizacija činjenica i skepticizam prema nauci, da bi izludio zagovornike politike koju je baš ta filozofija i rodila?
Izvinjavam se za duži post, nisam mogao biti koncizniji, a da objasnim dovoljno precizno.
za raju koja ga dobro zna.
