Hakiz wrote: ↑19/09/2023 21:00
Ne određuje se nabavna nego prodajna cijena. Čitaj, prosječna nabavna.
Nastavljaš nabavljati kao i ranije. Naredbom da ne smiješ prestati prodavati ne tjeram te da nabavljaš nešta šta ranije nisi. Samo da moraš nastaviti ono šta si do naredbe trgovao.
Distributer je takođe pod naredbom. Ne može maloprodaji podići cijenu jer je cijena po kojoj maloprodaji prodaje takođe ograničena naredbom. Niti prestati distribuirati. Svako ko posluje na teritoriji države je pod naredbom. Svakako je naredba privremena, ako distributer želi da izgubi pravo da radi zauvihek, i poslije perioda važenja naredbe, šta bi bila kazna, neka pokuša prestati distribuirati te proizvode. Zamijenit će ga konkurent.
U zatvor ide odgovorna osoba, onaj čije djelovanje ili nedjelovanje a morao je djelovati je dovelo do kršenja naredbe. To mogu biti i direktor/i (generalni, finansijski itd) i upravni odbor. Ko god je potpisao ili izglasao djelovanje ili nedjelovanje suprotno naredbi.
Nisi radio sa gubitkom, imat ćeš zaradu ali ne koliku hoćeš nego minimalno moguću. I to samo za neke proizvode. Ostale proizvode možeš prodavati po cijeni po kojoj hoćeš, zarađuj na njima. Valjda si za to sposoban?
Čitaš li šta pišem, ne tjeraš me da nabavljam, ali tjeraš li onog drugog da meni proda po toj cijeni?
OK Distributer je pod naredbom, ko njemu garantuje istu cijenu od strane proizvođača koji je u drugoj zemlji?
Distributer može pristati na rizik da izgubi pravo da radi zauvijek, registracija nove firme pod drugim imenom, nekad kasnije košta 2000 KM, može pristati na taj rizik.
Konkurent ga neće zamjeniti po nižoj cijeni sigurno, niko ne želi da ide u gubitak i da posluje na tržištu gdje mu država diktira koliko smije zaraditi.
Za taj zatvor, tek odgovornost je show, može npr. cijela uprava da da ostavku. Koga onda teretiš ? Uzmu bolovanje svi, promjene posao, 500 načina da izbjegnu odgovornost. Ne moraju ništa glasati niti potpisivati.
Niko ne otvara biznis s ciljem da posluje na granici opstanka, ko garantuje da ta zarada može pokriti sve troškove koje firma ima? Rate kredita, plate radnika, najam prostora, režije, itd ?
Za takvo nešto je sposoban možda jedino neki granapdžija, koji nema druge opcije a mora da prehrani porodicu, veliki igrači se neće s takvom državom zajebavati uopšte.
Sljedeća stavka je onda da država otvori svoje trgovine i tako posluje.
Onda čitamo kako su te trgovine napravila toliko stotina miliona KM duga, štrajkovi, stečaj...