Forum Klix.ba

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 12:09
A spomenuo sam i Vladu Dapcevica, koji je zaista bio staljinist i koji je na kraju pusten kao "nepopravljiv". Njega su, navodno, izmedju ostalog i satima drzali u septickoj jami tako da su mu govna dopirala do donje usne i nisu ga uspjeli natjerati da "prizna".

Vlado Dapčević i ja nekad smo bili najbolji prijatelji. Priča o našem prijateljstvu je paradigma crnogorskog ludila, naših nesrećnih podjela i sudbina. Odrasli smo na Cetinju, učili istu školu, kasnije učestvovali u svim demonstracijama...Vlado je uvijek htio da bude poseban, drugačiji od nas ostalih...Volio je da se izdvaja, da pokaže da je anarhista, ne komunista, kao mi. Bio je simpatičan, lud...1943. na Šćepan polju, moj pomoćnik Vlado Šćekić, rekao mi je da "Pekov brat" opet pravi probleme. Bio je takav, neobuzdan, tvrdoglav, nedisciplinovan, manit..."pravi pobunu među vojnicima, ogovara Partiju, rukovodstvo, a najviše tebe i Peka"...tako je Vlado Dapčević po drugi put isključen iz partije...sjutradan, stajao sam na nekom proplanku i pušio, kad - vidim, stiže Vlado. "Jovo, pogriješio sam, ali su prema meni preoštro postupili", pokušavao je da se opravda. Tresao sam se od bijesa! "Vidiš li, Vlado, ovu gusjenicu?", pitao sam ga narogušeno. "Vidim, Jovo". "E, ovo si ti od danas u mom životu", rekao sam i zgazio gusjenicu...Sreli smo se na Golom otoku. Sjedio je sam, prebirajući kašikom po vodi u kojoj su bila dva, tri zrna pasulja.
"Jedeš li, Vlado?", pitao sam ga onako usput. "Mo'š li što?"
"Jedem, Jovo, jedem", odgovorio mi je, ne okrećući se.
"Možeš li naći koje zrno, Vlado?"
"Ne mogu Jovo, ali ne brini brigu! Svoga posla!"
"E, moj Vlado, mogao si da imaš mnogo više, ali si sve prosuo", rekao sam i prošao.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 15:05

dr_Evil wrote: ↑13/03/2024 12:44

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 12:22

Nije im ni to bilo prihvatljivo, jer bi korelacija toponima i imena naroda jasno sugerirala sve ono o cemu sam pisao.

Da nije bilo te partijske idiotske kratkovidosti, mozda bi postojala i trunka nade u postupnu normalizaciju odnosa izmedju etnickih grupa - vremena je bilo dovoljno.

Kad su mogli nametati tolike besmislene i beskorisne neistine i stupidarije, ne bi bilo zgoreg da su se potrudili nametnuti i dalekosezno i dugorocno ljekovitu istinu o tome da znacajan dio populacije objektivno ima posve pogresnu predodzbu o vlastitom identitetu.

Izabrali su suprotno - da tu istinu sahrane.

Pa sam je Tito nudio taj naziv, bilo prihvatljivo ili ne tesko da ne bi proslo kad Drug kaze.

Da je nudio valjda bi bilo i prihvaceno, kako kazes - ko bi to smio odbiti...
Zato i ne vjerujem da je nudio.

geralt wrote: ↑13/03/2024 15:01

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 11:45

Osmi Socrates wrote: ↑13/03/2024 05:49 Uostalom, muslimani (ili Bošnjaci) Bosne i nisu bili jedini muslimani u Jugoslaviji, a o davanju imena narodu po religijskoj pripadnosti je suvišno i raspravljati. I to u socijalističkoj zemlji. Sad, pošto se takve stvari ne rade slučajno, treba jedino nagađati zašto je to urađeno. A kad su Bošnjaci (tada Muslimani) zaista izborili ravnopravnost makar glasa, i kad su zaista bili u mogućnosti donositi neke odluke, e onda je Karadžić izašao za govornicu Skupštine BiH i poručio im da će vjerovatno nestati.

Takodje ni muslimani nisu bili (niti objektivno jesu, mada prakticno, deklarativno, nazalost, danas jesu) jedini Bosnjaci (Bosnjani, Bosanci, svejedno) u Bosni I Hercegovini, ali je i sama pomisao o tome tada bila opasna hereza, jer bi podrazumijevala da religijska pripadnost (ili religijska pripadnost predaka) ne odredjuje nuzno i etnicku pripadnost te da nisu bas svi bosanski pravoslavci Srbi niti su svi bosanski katolici Hrvati nego su to naprasno postali negdje u devetnaestom stoljecu.

Svakovrsnu i ocitu posebnost ovdasnjeg zivlja u usporedbi sa ostatkom stanovnistva bivse drzave nije vise bilo moguce maskirati vec decenijama trosenim i istrosenim parolama, a istodobno je bilo nemoguce rijesiti se hipoteke istorijata partijske pragmaticne koketerije sa srpstvom, zbog koje se nisu usudili cak ni ponasati naprosto ljudski i shodno tome pravovremeno kazniti pocinitelje stravicnih zlocina nego su ih primili u svoje borbene redove, pa su stoga smislili taj nezgrapni kompromis i ozvanicili time opcenito i samo poistovjecenje religijske i etnicke pripadnosti i zabetoniravsi tako romanticarsko-povijesno i kvazipoliticko "dostignuce" iz devetnaestog vijeka.

Trebali su onda biti dosljedni i ukinuti i Srbe i Hrvate te uvesti Pravoslavce i Katolike te tako kompletirati smijuriju od nomenklature, da je dosljednost, kojim slucajem, bila ista vise od isprazne parole, kao sto nije bila.

Nazivanje bosanskog naroda njegovim pravim imenom bi bilo neugodno podsjecanje na stvarnu povijest i dinamiku razvoja nacionalne svijesti u Bosni koje bi bilo u koliziji sa zvanicnom historiografijom u toj mjeri da bi diktiralo disoluciju postavki na kojima pociva i percepcija identiteta drugih sto je zbog vec pomenute hipoteke bilo neprihvatljivo.

I tako bi sta bi.

Izbor rijeci "Muslimani" kao naziva za Bosnjake je napravljen ne od strane KPJ vec od strane tadasnjih bosnjackih politickih, vjerskih i intelektualnih vodja.

JMO u Kraljevini, MNO u Austro-Ugarskoj, Mladi Muslimani u WWII... Ja nigdje tu ne vidim slovo "B".

piupiu wrote: ↑13/03/2024 14:53

Čitalac wrote: ↑13/03/2024 14:33 Jovo Kapičić o Golom otoku i drugim mučilištima...

Za pretpostaviti je da je bilo i jednog i drugog.

stric wrote: ↑13/03/2024 15:24 znajući kojem su brki nepopravljivili salutirali, postavlja se pitanje, da je kojim slučajem situacija obrnuta: da li bi u tom slučaju popraljanje izostalo?
stric
PS: čvorović

piupiu wrote: ↑13/03/2024 15:17

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 15:05

dr_Evil wrote: ↑13/03/2024 12:44

Pa sam je Tito nudio taj naziv, bilo prihvatljivo ili ne tesko da ne bi proslo kad Drug kaze.

Da je nudio valjda bi bilo i prihvaceno, kako kazes - ko bi to smio odbiti...
Zato i ne vjerujem da je nudio.

Eto vam na prethodnoj stranici tekst o pregovorima koje je vodio Branko Mikulić - konkretno o Bosancima i Muslimanima kao nacionalnim kategorijama, osvrtom na Titov stav - i link na čitav istorijat debate, koji je napisao Husnija Kamberović.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 15:36

geralt wrote: ↑13/03/2024 15:01

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 11:45

Takodje ni muslimani nisu bili (niti objektivno jesu, mada prakticno, deklarativno, nazalost, danas jesu) jedini Bosnjaci (Bosnjani, Bosanci, svejedno) u Bosni I Hercegovini, ali je i sama pomisao o tome tada bila opasna hereza, jer bi podrazumijevala da religijska pripadnost (ili religijska pripadnost predaka) ne odredjuje nuzno i etnicku pripadnost te da nisu bas svi bosanski pravoslavci Srbi niti su svi bosanski katolici Hrvati nego su to naprasno postali negdje u devetnaestom stoljecu.

Svakovrsnu i ocitu posebnost ovdasnjeg zivlja u usporedbi sa ostatkom stanovnistva bivse drzave nije vise bilo moguce maskirati vec decenijama trosenim i istrosenim parolama, a istodobno je bilo nemoguce rijesiti se hipoteke istorijata partijske pragmaticne koketerije sa srpstvom, zbog koje se nisu usudili cak ni ponasati naprosto ljudski i shodno tome pravovremeno kazniti pocinitelje stravicnih zlocina nego su ih primili u svoje borbene redove, pa su stoga smislili taj nezgrapni kompromis i ozvanicili time opcenito i samo poistovjecenje religijske i etnicke pripadnosti i zabetoniravsi tako romanticarsko-povijesno i kvazipoliticko "dostignuce" iz devetnaestog vijeka.

Trebali su onda biti dosljedni i ukinuti i Srbe i Hrvate te uvesti Pravoslavce i Katolike te tako kompletirati smijuriju od nomenklature, da je dosljednost, kojim slucajem, bila ista vise od isprazne parole, kao sto nije bila.

Nazivanje bosanskog naroda njegovim pravim imenom bi bilo neugodno podsjecanje na stvarnu povijest i dinamiku razvoja nacionalne svijesti u Bosni koje bi bilo u koliziji sa zvanicnom historiografijom u toj mjeri da bi diktiralo disoluciju postavki na kojima pociva i percepcija identiteta drugih sto je zbog vec pomenute hipoteke bilo neprihvatljivo.

I tako bi sta bi.

Izbor rijeci "Muslimani" kao naziva za Bosnjake je napravljen ne od strane KPJ vec od strane tadasnjih bosnjackih politickih, vjerskih i intelektualnih vodja.

JMO u Kraljevini, MNO u Austro-Ugarskoj, Mladi Muslimani u WWII... Ja nigdje tu ne vidim slovo "B".

U Austro-Ugarskoj su ljude, vojnike na primjer, porijeklom iz Bosne nazivali Bosnjacima bez obzira na religijsku pripadnost.

Vjerujem da je izbor naziva pomenutih politickih organizacija i partija diktirala osnivacka procjena javne percepcije i kohezione moci nazivom sugerirane sustine politickog programa.
Religijska pripadnost je vjerojatno procijenjena kao daleko mocniji kohezioni faktor za Bosnjake muslimane.
Ostali Bosnjaci su ionako vec u Austro-Ugarskoj, zahvaljujuci kleru i kojekakvim agitatorima, povjerovali da su Srbi i Hrvati te su mahom vec tada bili neizanteresirani za bosnjastvo.

U Kraljevini Jugoslaviji su se uz sve to svakako vec morali i kretati u sferi prihvatljivog, moguceg, smislenog - Bosna je u toj drzavi bila na najboljem putu da nestane cak i kao toponim.
Ne da nije, figurativno, bilo Bosnjaka na mapi nego nije bilo ni same mape za Bosnjake, a muslimani su ipak cak i tada bili nesto stvarno i neporecivo prisutno.

Stojimo na stanovištu potpune ravnopravnosti triju plemenskih imena i konstatujemo fakat, da se b. h. Muslimani nijesu nikad otuđivali na svojoj domovini, ni svom narodu, ni svom jeziku. Oni su zadržali sve biljege čistog nacionalizma a nijesu svjesni samo plemenskog imena. S toga u pitanju našeg nacionalizovanja stojimo na stanovištu, da je to polje za kulturni rad društva, a nipošto stvar dnevne politike. Rad u tom pravcu treba da se temelji na snošljivosti i obazrivosti, pomirljivosti i evoluciji. I zato smo protiv svakoj tjesnogrudosti i strastvenosti, a naročito protiv nasilnosti u narivavanju kojeg plemenskog imena. Zbližavaćemo, a nipošto dijeliti. Jugoslovenstvo držimo najprikladnijim putem zbliženja i ujedinjenja.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 16:00 Nema tu jednog i drugog - cak i sam Kapicic tu priznaje sta se tamo desavalo, da su zatocenici zlostavljali zatocenike, samo cinicno, podlo i neistinito interpretira kao spontana sva ta jeziva zbivanja koja su zapravo bila sistematizirana i prethodno monstruozno i prilicno detaljno osmisljena i pomno kontrolirana.

I time jos jednom dokazuje kakvo je govno od necovjeka i kukavicka lazljiva beskarakterna beskicmena poltronska poslusnicka pizdurina bio i do smrti ostao.

Ni u jednom zatvoru ni logoru na svijetu nista se i nikad nije desavalo spontano, osim nekoliko stihijskih pobuna u kojima su se, naravno, zatocenici fizicki sukobili sa strazarima, pa i ubijali ih, a ne suradjivali s njima.

The members of this group, although of various ethnicities, were colloquially
called ‘the Bosnians’: this referred to them being arrestees of UDB Bosnia and
Herzegovina rather than their nationality. Damir Pavić, aged nineteen at
the time of his arrest, was on the construction site when the ship arrived:

'On the day when they came, I was working … breaking off a rock. And then,
we heard the Punat ship approaching, the flags, the five-pointed stars, the
songs. And some terrible noise was heard, as if the Flying Dutchman arrived,
singing, shouts of some well-known slogans and chants crystallised through
the air ... ‘Tito – Party – People – Army’ … and then the ‘Bosnians’ disembarked,
the stout ones. They started beating us, immediately and heavily.'

The strange, instantly violent new cohabitants did indeed differ from the
island’s existing inmates: they seemed well fed, strong and clean, and did
not undergo the naked sea-bathing ritual. According to Novičić, they were
greeted by the guards ‘with visible relief and even triumphant attitude, as if
they boasted with the ace they were hiding up their sleeve’. The detail that
indicated that they were no ordinary Cominformist prisoners was that they
wore ‘dandy’ sturdy yellow leather shoes.

Recalling the disturbing changes this group brought to the inmate population,
Novičić defined it as consisting of ‘various agitators, criminals, convicted
members of Ustaše’s Youth, arrested sympathizers of the Četnik movement’
who had been promised by the UDB ‘to be exonerated of their wrongdoings’
or who ‘revised their stances under physical and moral violence’ and agreed
to ‘re-educate’ the Cominformists in turn.

The new hierarchy among the prisoners was immediately established.
Those greeted by the guards, who were allowed and encouraged to beat
the inmates, who came onto the island fully clothed, their feet unhurt by
Goli otok’s stone, were obviously the authorities. They immediately started
demanding spoken revisions of political stances of the men on the island,
alongside reports of ‘enemy activity’ on the mainland – the ‘enemy’ often
being inmates’ friends, parents, siblings or spouses. They also demanded
that the inmates report on each other’s political stances, and ‘take an
active part’ in each other’s ‘re-education’.

Those who refused were repeatedly and brutally beaten. Yet, in the beginning,
almost everyone refused: there were many friends among those who shared
the first days and moments on the island. They even physically resisted the new
authorities and the newly imposed system.

https://www.jstor.org/stable/pdf/jj.12638983.17.pdf

geralt wrote: ↑13/03/2024 16:55

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 15:36

geralt wrote: ↑13/03/2024 15:01
Izbor rijeci "Muslimani" kao naziva za Bosnjake je napravljen ne od strane KPJ vec od strane tadasnjih bosnjackih politickih, vjerskih i intelektualnih vodja.

JMO u Kraljevini, MNO u Austro-Ugarskoj, Mladi Muslimani u WWII... Ja nigdje tu ne vidim slovo "B".

U Austro-Ugarskoj su ljude, vojnike na primjer, porijeklom iz Bosne nazivali Bosnjacima bez obzira na religijsku pripadnost.

Vjerujem da je izbor naziva pomenutih politickih organizacija i partija diktirala osnivacka procjena javne percepcije i kohezione moci nazivom sugerirane sustine politickog programa.
Religijska pripadnost je vjerojatno procijenjena kao daleko mocniji kohezioni faktor za Bosnjake muslimane.
Ostali Bosnjaci su ionako vec u Austro-Ugarskoj, zahvaljujuci kleru i kojekakvim agitatorima, povjerovali da su Srbi i Hrvati te su mahom vec tada bili neizanteresirani za bosnjastvo.

U Kraljevini Jugoslaviji su se uz sve to svakako vec morali i kretati u sferi prihvatljivog, moguceg, smislenog - Bosna je u toj drzavi bila na najboljem putu da nestane cak i kao toponim.
Ne da nije, figurativno, bilo Bosnjaka na mapi nego nije bilo ni same mape za Bosnjake, a muslimani su ipak cak i tada bili nesto stvarno i neporecivo prisutno.

Iz programa JMO (boldirano od mene):

Stojimo na stanovištu potpune ravnopravnosti triju plemenskih imena i konstatujemo fakat, da se b. h. Muslimani nijesu nikad otuđivali na svojoj domovini, ni svom narodu, ni svom jeziku. Oni su zadržali sve biljege čistog nacionalizma a nijesu svjesni samo plemenskog imena. S toga u pitanju našeg nacionalizovanja stojimo na stanovištu, da je to polje za kulturni rad društva, a nipošto stvar dnevne politike. Rad u tom pravcu treba da se temelji na snošljivosti i obazrivosti, pomirljivosti i evoluciji. I zato smo protiv svakoj tjesnogrudosti i strastvenosti, a naročito protiv nasilnosti u narivavanju kojeg plemenskog imena. Zbližavaćemo, a nipošto dijeliti. Jugoslovenstvo držimo najprikladnijim putem zbliženja i ujedinjenja.

Dakle deklarisani cilj je bio utapanje u zajednicki jugoslovenski nacionalni identitet uz zadrzavanje vjerskog kao dodatnog odnosno "plemenskog".

Vidovdanski ustav Kraljevine kojim je izbrisana Bosna sa mape je izglasan zahvaljujuci glasovima JMO. Bosnu je nazad na mapu vratila KPJ.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 17:29

geralt wrote: ↑13/03/2024 16:55

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 15:36

U Austro-Ugarskoj su ljude, vojnike na primjer, porijeklom iz Bosne nazivali Bosnjacima bez obzira na religijsku pripadnost.

Vjerujem da je izbor naziva pomenutih politickih organizacija i partija diktirala osnivacka procjena javne percepcije i kohezione moci nazivom sugerirane sustine politickog programa.
Religijska pripadnost je vjerojatno procijenjena kao daleko mocniji kohezioni faktor za Bosnjake muslimane.
Ostali Bosnjaci su ionako vec u Austro-Ugarskoj, zahvaljujuci kleru i kojekakvim agitatorima, povjerovali da su Srbi i Hrvati te su mahom vec tada bili neizanteresirani za bosnjastvo.

U Kraljevini Jugoslaviji su se uz sve to svakako vec morali i kretati u sferi prihvatljivog, moguceg, smislenog - Bosna je u toj drzavi bila na najboljem putu da nestane cak i kao toponim.
Ne da nije, figurativno, bilo Bosnjaka na mapi nego nije bilo ni same mape za Bosnjake, a muslimani su ipak cak i tada bili nesto stvarno i neporecivo prisutno.

Iz programa JMO (boldirano od mene):

Stojimo na stanovištu potpune ravnopravnosti triju plemenskih imena i konstatujemo fakat, da se b. h. Muslimani nijesu nikad otuđivali na svojoj domovini, ni svom narodu, ni svom jeziku. Oni su zadržali sve biljege čistog nacionalizma a nijesu svjesni samo plemenskog imena. S toga u pitanju našeg nacionalizovanja stojimo na stanovištu, da je to polje za kulturni rad društva, a nipošto stvar dnevne politike. Rad u tom pravcu treba da se temelji na snošljivosti i obazrivosti, pomirljivosti i evoluciji. I zato smo protiv svakoj tjesnogrudosti i strastvenosti, a naročito protiv nasilnosti u narivavanju kojeg plemenskog imena. Zbližavaćemo, a nipošto dijeliti. Jugoslovenstvo držimo najprikladnijim putem zbliženja i ujedinjenja.

Dakle deklarisani cilj je bio utapanje u zajednicki jugoslovenski nacionalni identitet uz zadrzavanje vjerskog kao dodatnog odnosno "plemenskog".

Vidovdanski ustav Kraljevine kojim je izbrisana Bosna sa mape je izglasan zahvaljujuci glasovima JMO. Bosnu je nazad na mapu vratila KPJ.

Kako rekoh, morali su se kretati u sferi prihvatljivog i moguceg.
Da je program bio antijugoslovenski, u toj drzavi bi ih jednostavno zabranili i hapsili.

Spaho je bio protiv najavljene podjele Bosne, o tome je i Kamberovic pisao, zato su ga i otrovali u Beogradu. Podjela se desila nakon toga.

I jeste istina da je KPJ vratila Bosnu na mapu.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 16:35
Procitao sam - dio koji se odnosi na tu "dilemu" svodi se na implikacije korelacije toponima i imena naroda, kako sam i prethodno napisao.

A ocito je i da je srpstvo i hrvatstvo znacajnog dijela Bosnjaka (Bosanaca, kako god), inace plod marljivog terenskog rada agitatora i klera u prethodnom stoljecu, medju "drugovima" prihvaceno kao neosporiva cinjenica i tako i kao jedan od najznacajnijih razloga neprihvatljivosti nazivanja naroda njegovim pravim imenom.

piupiu wrote: ↑13/03/2024 17:03

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 16:00 Nema tu jednog i drugog - cak i sam Kapicic tu priznaje sta se tamo desavalo, da su zatocenici zlostavljali zatocenike, samo cinicno, podlo i neistinito interpretira kao spontana sva ta jeziva zbivanja koja su zapravo bila sistematizirana i prethodno monstruozno i prilicno detaljno osmisljena i pomno kontrolirana.

I time jos jednom dokazuje kakvo je govno od necovjeka i kukavicka lazljiva beskarakterna beskicmena poltronska poslusnicka pizdurina bio i do smrti ostao.

Ni u jednom zatvoru ni logoru na svijetu nista se i nikad nije desavalo spontano, osim nekoliko stihijskih pobuna u kojima su se, naravno, zatocenici fizicki sukobili sa strazarima, pa i ubijali ih, a ne suradjivali s njima.

Halali, prodje mi kroz glavu nasilje u običnim zatvorima, a onda pročitah maloprije ovo:

The members of this group, although of various ethnicities, were colloquially
called ‘the Bosnians’: this referred to them being arrestees of UDB Bosnia and
Herzegovina rather than their nationality. Damir Pavić, aged nineteen at
the time of his arrest, was on the construction site when the ship arrived:

'On the day when they came, I was working … breaking off a rock. And then,
we heard the Punat ship approaching, the flags, the five-pointed stars, the
songs. And some terrible noise was heard, as if the Flying Dutchman arrived,
singing, shouts of some well-known slogans and chants crystallised through
the air ... ‘Tito – Party – People – Army’ … and then the ‘Bosnians’ disembarked,
the stout ones. They started beating us, immediately and heavily.'

The strange, instantly violent new cohabitants did indeed differ from the
island’s existing inmates: they seemed well fed, strong and clean, and did
not undergo the naked sea-bathing ritual. According to Novičić, they were
greeted by the guards ‘with visible relief and even triumphant attitude, as if
they boasted with the ace they were hiding up their sleeve’. The detail that
indicated that they were no ordinary Cominformist prisoners was that they
wore ‘dandy’ sturdy yellow leather shoes.

Recalling the disturbing changes this group brought to the inmate population,
Novičić defined it as consisting of ‘various agitators, criminals, convicted
members of Ustaše’s Youth, arrested sympathizers of the Četnik movement’
who had been promised by the UDB ‘to be exonerated of their wrongdoings’
or who ‘revised their stances under physical and moral violence’ and agreed
to ‘re-educate’ the Cominformists in turn.

The new hierarchy among the prisoners was immediately established.
Those greeted by the guards, who were allowed and encouraged to beat
the inmates, who came onto the island fully clothed, their feet unhurt by
Goli otok’s stone, were obviously the authorities. They immediately started
demanding spoken revisions of political stances of the men on the island,
alongside reports of ‘enemy activity’ on the mainland – the ‘enemy’ often
being inmates’ friends, parents, siblings or spouses. They also demanded
that the inmates report on each other’s political stances, and ‘take an
active part’ in each other’s ‘re-education’.

Those who refused were repeatedly and brutally beaten. Yet, in the beginning,
almost everyone refused: there were many friends among those who shared
the first days and moments on the island. They even physically resisted the new
authorities and the newly imposed system.

https://www.jstor.org/stable/pdf/jj.12638983.17.pdf

geralt wrote: ↑13/03/2024 17:34 HSS (odnosno HRSS) tog perioda jeste imao antijugoslovenski program. Imala ga je i KPJ. I jedni i drugi su otporom dobili vise nego JMO povijanjem glave. Nekad moras imati muda i braniti svoje po cijenu zabrane i hapsenja.

Interesantno da se Stjepan Radic vise borio za Bosnu kao federalnu jedinicu u Jugoslaviji nego Spaho.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 12:09

piupiu wrote: ↑13/03/2024 11:46

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 10:29 Malo je onih koji su iz tog pakla izasli sacuvavsi pritom svoj ljudski integritet.

Zar čovjek može normalan izaći iz takvog mučilišta?

Mene zanima - otkud toliki sadizam?

Pa moze. Covjek o kome sam pisao je primjer i dokaz za tu tvrdnju.

Da nije bio karakter kakav je bio, ne bi ni dospio na Goli otok - mogao je jednostavno zadrzati svoje misljenje za sebe umjesto otvoreno osuditi nepravdu.

A spomenuo sam i Vladu Dapcevica, koji je zaista bio staljinist i koji je na kraju pusten kao "nepopravljiv". Njega su, navodno, izmedju ostalog i satima drzali u septickoj jami tako da su mu govna dopirala do donje usne i nisu ga uspjeli natjerati da "prizna".

KraljicaIzJajca wrote: ↑13/03/2024 18:04 https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/7/10/goli-otok

Meni nije jasno, zašto je isti korišten za sitne kriminalce nekoliko godina prije zatvaranja 1988. godine?!

- Pogledajte samo sudbinu Vlada Popovića*! Kako je on završio?! Čovjek koji je poslije Brionskog plenuma u državi bio broj dva. Titov generalni sekretar, član najužeg partijskog rukovodstva...Početkom sedamdesetih sam ga sreo u Budvi. Bio je očajan, utučen i kao da je jedva čekao da se nekome izjada. Ispričao mi je kako je pred Titov put u Persiju, na ulasku u vilu u Užičkoj, sreo vojnika koji je u rukama držao neku čudnu figuru. Rekao mi je da je to poklon koji je drugarica Jovanka odabrala za iranskog šaha. „Kakav poklon?!“, nasmijao se Vlado i prošao, usput prokomentarisavši da je za iranskog šaha ipak trebalo izabrati nešto ljepše i ozbiljnije. Ubrzo ga je pozvao Tito i najavio katastrofu: „Vlado, napravio si nešto što neće moći da prođe bez posljedica“…
Nećete valjda da kažete da je čak i jedan Vladimir Popović politički stradao zbog toga što mu se nije sviđao poklon „drugarice Jovanke“?!
- Jeste, zbog toga je smijenjen sa svih funkcija. „Vlado, žao mi je, ali ne želim zbog tebe da ulazim u sukob sa ženom“, objasnio mu je Tito. „Jovanka je čula da si se rugao njenom poklonu. Hoću mir u kući. Biraj mjesto, samo idi iz mog kabineta, iz mog vidokruga“.
Šta je izabrao Vladimir Popović?
- Ništa. Otišao je potpuno slomljen. Ubrzo se razbolio i umro u pedeset osmoj godini života.
I, gospodine Kapičiću, kakav je to sistem u kome je i čovjek najbolje biografije mogao da strada zbog hira jedne žene, makar se ona zvala i Jovanka Broz?
- Napravljen je takav sistem...

KraljicaIzJajca wrote: ↑13/03/2024 18:04
https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/7/10/goli-otok

Meni nije jasno, zašto je isti korišten za sitne kriminalce nekoliko godina prije zatvaranja 1988. godine?!

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 17:49 A katkad su dolazili "transporti" za koje bi "kolektiv" dobio stroge upute da formira spalir, ali da ih niposto ne udaraju - to su bili upravo ti "revidirci", parolasi i najgori zamislivi ljudski sljam.

Zanimljivo je da i zene, zatocenice, svjedoce o nekakvim Bosankama koje nisu smjeli tuci pri dolasku.

Promena na lošije počela je dolaskom takozvanih „Bosanaca“ ili bosanske grupe otprilike mesec dana po dolasku prvih kažnjenika u logor. Ovo je trenutak kada Goli otok postaje „Goli otok“. O poreklu „Bosanaca“ zna se relativno malo, ali važnost ove grupe značajna je za stvaranje sadističkog sistema „političkog preodgoja“ na Golom otoku. „Bosanci“ su bili sastavljeni u CEZABIH-u (Centralni zatvor Bosne i Hercegovine) od raznih pristalica Rezolucije Informbiroa, ali i od drugih vrsta političkih kažnjenika, vrlo moguće uhapšenih ustaša i četnika, pa čak i od kriminalaca. Slomljenima na razne načine, „Bosancima“ je ostavljena mogućnost da umesto dugogodišnjih zatvorskih kazni služe kao Udbine poluge u slamanju golootočkih ibeovaca.

Broj tako pripremljenih ljudi nije tačno poznat (od pedeset do sto osoba), a na njihovom čelu bili su kažnjenici Borivoj Viskić – Boro, Esad Šabanac, Omer Pašić, Ranko Doder, Kadija Kreso, Safet Đinović i drugi. Za njih se sumnjalo da su podmetnuti udbaši ili osobe na zadatku, koji su došli na Goli otok da preko pripremljene grupe ljudi počnu sprovoditi nasilje.

Posebno treba istaći lidera „Bosanaca“ Borivoja Viskića – Boru. Iako je još u osamdesetim godinama njegova prošlost bila pod sumnjom, danas dokumenti Službe državne bezbednosti otkrivaju mnogo više. Po uspostavi NDH raspačavao je propagandne brošure Mile Budaka te je bio aktivan na pridobivanju mladih u Ustašku mladež.

Tokom rata 1942. mesec dana bio je pripadnik Francetićeve Crne legije, a 1943. pridružio se partizanima. Nakon rata je demobilisan te se priključio Ozni i Miliciji, ali nakon što se 1947. otkrilo da je bio u ustašama, isključen je iz tih organizacija. Uhapšen je 21. oktobra 1948, a zbog svoje povesti bio je prikladan čovek za Udbine najteže poslove.

https://www.nedeljnik.rs/dolazak-bosana ... jinistima/

sinuhe wrote: ↑13/03/2024 18:32 Kako li su oni , komunisti, sami sebi objasnili Goli Otok i u kolikoj mjeri je Goli otok odredio Jugoslaviju.
U Sloveniji je bio i onaj bizarni slucaj kada su osudili na smrtne kazne logorase iz njemackih logora.

sinuhe wrote: ↑13/03/2024 18:32 Kako li su oni , komunisti, sami sebi objasnili Goli Otok i u kolikoj mjeri je Goli otok odredio Jugoslaviju.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 17:59
Radic se bas igrao vatrom, vjerujuci da ipak ima posla sa civiliziranim politickim oponentima, zato se nije ni nazivio.

John Cleese wrote: ↑13/03/2024 18:15

KraljicaIzJajca wrote: ↑13/03/2024 18:04 https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/7/10/goli-otok

Meni nije jasno, zašto je isti korišten za sitne kriminalce nekoliko godina prije zatvaranja 1988. godine?!

Pa kako tu pise, nije bas nekoliko godina nego pune 32 godine - od '56 do '88.

Vjerojatno nije bilo mjesta u zatvorima na kopnu, pa su koristili i prostorije na Golom otoku koje su izgradili logorasi.
Sitne kriminalce sigurno nisu onako maltretirali.