piupiu wrote: ↑13/03/2024 09:00
Strašno. Kakve su to sudbine, grozne i gorke i pune nepravde.
Kad bi čovjek napravio neku knjigu porodičnih istorija ovih malih zemalja, zamotao bi kompletnu zemaljsku kuglu u tugu, traumu i nesreću.
Nije ni čudo što se ne znamo izvući iz toga već generacijama.
Ma ima tu materijala koliko hoces, ali neumjesno je ovdje o tome pisati opsirnije.
Dodao bih samo par rijeci o Golom otoku, zbog boljeg razumijevanja tadasnjih tamosnjih zbivanja.
Covjek koji je tamo bio zatocen, nerado je i rijetko o tome pricao, ali bi se povremeno otvorio i ponesto i rekao. Najteze mu je padao porazavajuci stupanj dehumanizacije do kojeg su uspjeli (jer to i jesu namjeravali) dovesti vecinu zatocenika.
Zapravo su sami zatocenici tamo mucili, ponizavali i maltretirali druge zatocenike - mucitelji su bili "kolektiv" u kojem je postojala i hijerarhija po modelu kreiranom od udbasa, a muceni i maltretirani su bili "banda".
To, naravno, ne znaci da "kolektiv" nije svakodnevno obavljao teske fizicke i pritom posve besmislene poslove, tucao i prenosio kamen od podnozja brda do vrha, a zatim nazad, od vrha do podnozja, ali njih barem nisu lomili, tukli, pljuvali niti tjerali da spavaju pored kible (metalna posuda u koju su obavljali fiziololoske potrebe) kako bi im svi kojima se pripisa pisali po glavi.
Jedna od najbitnijih karakteristika clana "kolektiva" bila je spremnost na mucenje "bande", a inventivnost u tome bila je narocito cijenjena od udbaskih govana koja su sve to i smislila.
Osobito bi najebali oni pripadnici "bande" koji su bili pod "bojkotom" - to je znacilo da je fokus "paznje" "kolektiva" na njima dok god "bojkot" traje.
"Kolektiv" bi od uprave dobijao i osobne podatke - o porodici i toboznjim razlozima zbog kojih je "bojkotovani" dospio na Goli otok i to bi koristili pri nocnom maltretiranju i ponizavanju.
Nocu im ne bi dopustali da legnu, morali bi stajati, nisu im dopustali da spavaju, smjenjujuci se i pokusavajuci ih prinuditi da "priznaju" (da prijave jos nekoga, bilo koga).
Pokazati i najneznatniju empatiju prema "bojkotovanom" je iz vizure uprave, pa tako i "kolektiva", bio neoprostiv, najstrasniji grijeh.
Ovaj covjek je nekom "bojkotovanom" nesretniku, kojem par dana nisu dali jesti, krisom dodao parce kruha koje je odvojio od vlastitog bijednog obroka.
I taj "bojkotovani" ga je tada prijavio predvodniku "kolektiva", pa je covjek koji ga nije mogao gledati kako skapava od gladi i dao mu kruha postao "bojkotovan" umjesto njega, a on se time "dokazao" pred "kolektivom" i upravom.
Malo je onih koji su iz tog pakla izasli sacuvavsi pritom svoj ljudski integritet.