Digla_da_kreci wrote: ↑24/11/2025 23:48
Duality_78 wrote: ↑24/11/2025 20:06
Digla_da_kreci wrote: ↑23/11/2025 20:10
Da, vidim spominjes Hemona.
A ako dozvolis da malo prosirim repertoar pitanja, ne toliko iz puke radoznalosti, koliko iz zelje da kroz tvoje decenijske, iako rijetko artikulisane prisutnosti u ovom forumskom sokaku, doznamo nesto vise o tebi, sto bi moglo biti korisno za sve potencijalne citateljke koje tragaju za dodatnim kontekstom ne bi li detektovale i poneki signal kompatibilnosti prije nego se odvaze na hrabri cin javljanja.
Dakle, na koji nacin tvoj knjizevni input korespondira sa sirim spektrom sadrzaja koje konzumiras u informativno-kulturno-sportsko-muzicko-zabavnom i politickom domenu, te da li kao lav u astroloskom smislu imas sklonosti zalutati na poneki sportski dogadjaj, predstavu ili koncert, kad vec ne ides u kafanu.
Love and obstacles je za mene bilo malo knjizevno otkrovenje, prva knjiga -u formi zbirke prica - od doticnog koja me je
oduvjerila od dotadasnjeg opsteg dojma da knjizevnost - cast izuzecima kao Nabokov, Calvino, Bulgakov itd. koji su ipak vise relikti "bolje" proslosti -, kao ozbiljna pisanija, po nekom default-u mora te ubiti u pojam u prvih 50tak stranica e da bi ti onda, poslije prezivljenog soka i salijevanje strave, bilo lakse prebroditi preostalih 580 stranica ili pak, s druge strane, biti toliko
prociscena , tj lisena bilo kakvog lirickog zanosa (playfulness), strogo hermeticki zatvorena , hirurski operisana od metafora sa samo jednim usmjerenjem: dovesti citaoca, zivog, zdravog, malo zadihanog, do zadnje stranice sto prije(pada mi napament Paul Auster....
Hemon, Shteyngart (jesi citala Absurdistan ili Super Sad True Love Story..??) i Marina lewicky (Short History of Truck in Ukrainian) su bar ze mene bila otkrovenja u smislu pomjeranja tezista kako od dosadne knizevnosti tako i prociscenog (neoliberalnog) jezika unutar uniformiranog narativa ka jednoj opustenoj uzivanciji koja nam pokazuje da i kompleksne teme i viseslojeviti zapleti mogu biti docarani jezickom inventivnoscu, daleko od opstih mjesta, sablona knjizevnih kriticara itd....
Nadam se da sam polozio "ispitni"...
Ne da znam "zalutati na poneki sportski dogadjaj", vec furam taj neki longevity concept koji podrazumijeva svakodnevni fizicki trening (ne za snagatora vec amatera koji je zaljubljen u taj koncept zdravog zivota
), plivanje, biciklizam, planinarenje, teretana tu i tamo, svakodnevno setanje kilometrima (uvijek se vrijeme nadje! haha)....predstave me nisu vidjele vec neko vrijeme a zadnji koncert na kojem sam bio je haman prije 3,5 godine, Pearl Jam, Stockholm, Lollapalooza Festival.....)...inace tezi sam ovisnik o Pear Jam-u (ali starije stvari!!), generalno taj grunge Seattle scena ranih 90tih mi je vrhunac americkog doprinosa rock sceni i dostojan takmac Madchester sceni, brit indie bandovima i kasnije, donekle, brit-popu....dalje,rahmetli R.E.M, MAssive Attack, Wu-tang Clan i jos masa drugih....
Aaaaa ti, sta volis?
Drago mi je da sam te podstakla da kazes ponesto o sebi i svojim interesima, prosto mi je nevjerovatno da si tolike godine pratio forum a nisi se druzio s nama, ccc. (osim ako nisi pisao sa drugog profila).
Nadam se da ces biti aktivniji i da ce slobodne djevojke i zene pokazati interes jer se cinis kao pristojan i ozbiljan covjek.
Da ne bude zabune, ja sam u sretnoj vezi i nerijetko spomenem dragog na temama kada o necemu pricam, a i da nisam, ako sam dobro ubrala da ti je to godiste u nicku, znacajna je razlika u godinama koja je za mene nepremostiva.
Nego, ovo za odnose sto ste pricali, imam osjecaj da mnogi danas zele ljubav i nekoga u teoriji, ali kada krene realnost, kompromisi, strpljenje, svakodnevica, i prodje ono pocetnicko uzbudjenje, postane im previse i brzo izlapi ili ostane na povrsnim odnosima i pricama bez obaveza. Svi su pomalo umorni, povrijedjeni, oprezni, ili vuku nerijesene repove iz proslosti i takvi ulaze u nove odnose koji naravno nece potrajati, a opet da im je da ih neko vidi i razumije i da imaju nekog svog. Ali ako se mene pita, puno je tu do nezrelosti i instant zivota kakav se danas vodi, nisam jednom cula kako neko kaze da zeli harmoniju i ceznu za mirnim dubokim odnosom koji ce trajati, a onda uvidis da je to samo prazna prica i da rade sve suprotno od toga.
I u tim zrelijim godinama vidjam oko sebe razne situacije, neki koji znaju sta zele i ne pristaju na manje, ili oni koji su se toliko navikli na svoj samacki zivot i rutinu da i nece nekoga drugog da prime u svoj zivot i da se prilagodjavaju tudjim navikama, izgradjenim karakterom, prosloscu, i radije se drze povremenih druzenja i da svako svoj zivot zivi kako hoce, ali to su uglavnom zene ili muskarci u cetrdesetim i pedesetim koji vec imaju brak iza sebe, odraslu djecu, stabilan posao i finansije, mozda su se i skucili, i onda tek toliko sto pozele su povremena druzenja i upraznjavanje seksualnih nagona, jer sta ce im problemi i cimanje s nekim. Dok ima i onih koji su oduvijek zeljeli ali nisu imali srece pronaci srodnu dusu dok su svi drugi oko njih pronalazili, vjencavali se i stvarali porodice, a oni i dalje stajali u mjestu bez ikakvog pomaka i sami na svijetu. Na kraju dana svako ode svojoj kuci nekome svom, a ti ostade i nemas s kim podijeliti ni lijepo ni ruzno, ni random stvar koju vidis ili misao koja ti prodje kroz glavu. Samoca moze biti ugodna, ali dugorocno ju je ljepse dijeliti u dvoje, s kim mozes i sutjeti i egzistirati u istom prostoru bez izgovorene rijeci i biti ispunjen ljubavlju i unutrasnjim zadovoljstvom. Samo ako ima ljubavi, sve je onda moguce.
Bilo kako bilo, izazov je naci osobu gdje ce oboje jednako zeljeti da prozive zivot i ostare zajedno, vjerovati u ljubav do smrti, osobu s kojom mozes biti miran, a ne samo uzbudjen, uz kojeg mozes spavati i buditi se spokojno.
