11.06.2012.
Igman 93
Poslije par dana teških borbi u kojima smo bili "zavaljeni" i mi diverzanti 2 brdske brigade na Žuči, došao je i taj dan da i mi dobijemo uniformu ali "pravu" i da svako od nas ima pušku. Večeras su navraćali Talijan i Puška kažu da će da nas nagrade za naše usjehe na Žuči. Mislim da je bio 01.August 1993.
Obećali su nam po pušku i dvije uniforme[1a], samo da moramo po to otići na Igman jer se to navodno čuvalo za nas u hotelima na Igmanu i rekoše nad da obučemo najlošiju odjeću koju imamo jer je gore moramo baciti a da obučemo nove Alfine uniforme i dobit će mo još po jednu da se nađe i po pušku glanjc novu. A mi bosanska djeca najivna kao i bosanski narod povjerovasmo u sve to što rekoše "Generali" pa neće valjda i oni lagati nejde uz čin. I tako se mi obukosmo u neke stare krpe i pravac na Tunel.
Od nas iz ID čete pođosmo nas šest dok ostali su bili jurišnici[1b] na čelu sa Papricom i Karagom.
Na tunel smo došli u kasnim satima negdje oko 12 sati u ponoć. Za sve nas je to bili iznenađenje kažu idete kroz tunel. Neki od raje su ranije "trčali pistu", Minđa je išao u Raštelicu kod svojih koji su izbjegli iz Foče i trčao je preko piste. Pričao nam je da je to trčanje pravo zeznuto trčiš preko piste blato, žice i još uz to love te plavci -francuzi i kada te ulove moguće da te odvezu i do Lukavice malo do braće četnika da ti oni postave par pitanja što ti trčiš po pisti. Na ulazu nas dočekaše dobro ugojeni i uglađeni vojni policajci u novim alfinim uniformama. Pratili su nas pogledom ništa ne pričajući dok smo mi prolazili. Naj vjerovatnije da su znali gdje idemo.
Ušli smo u tunel voda je bila do pasa pumpe koje su bile u tunelu su bez stajanja ispunpavale vodu. Tunel ali ovo kroz što mi prolazhimo je rupa a ne tunel . Sa Dobrinjske strane podkonstrukcija je urađena od željeznih profila tako da ti je prijetila opasnost da razbiješ glavu i da budeš ranjen bez borbe, dok je na Hrasničkoj strani konstrukcija bila od drveta najvjerovatnije dovlačena sa Igmana. Prošli smo kroz tunel i na izlazu iz tunela čekala nas je prava pravcata hladnjača za prevoz mesa, i mi smo bili "Topovsko meso". U tom momentu nismo ješ bili svjesni toga ali poslije će se ispostavit da smo upravo bili to. U hladnjači nas negdje oko 60 držali smo se za kuke i kad bi hladnjača stala ili mjenjala pravac svi bi završavali u jednom ćošku u kom bi pravcu vukla nas sila gravitacije.
Izašli smo iz Hladnjače u Hrasnici i čekali drugi prevoz odjedanput ispred nas je dogalopirao drug
Nermin - zvani Ludi [2a] i počeo da se kune "rane mi moje" kako je van grada super. Od nekog seljaka iz Trnova koji je zbrisao od četnika kupio je konja za kutiju cigara i sad ga ješe po Hrasnici do iznemoglosti. Nerko je 92 bio kod nas u jedinici ali zbog nesporazume u brigadi između komadanta brigade i jednog od lokalnih Vratničkih bosova koji je bio komandir čete Nerko je stao na stranu komandira čete i htio je da raznese komadanta sa zoljom. Poslije tog incidenta Nerko da bi izvukao živu glavu zbrisao je u jurišnike kod Ćele.
Ćelini jurišnici su ranije izašli u Hrasnicu i na Igman to nam je Nerko saopštio [2b] u svom katkotrajnom zadržavanju kod nas. Poslije kraćeg čekanja pojavio se kamion plavi MAN sa otvorenom karaseriom. Ispeli smo se na kamion i krenuli iz Hrasnice put Hrasničkog stana. Na kamionu je bilo hladno šibalo nas je okolno granje sa stabala koja su rasla pored puta. Negdje oko 3 sata poslije pola noći stigli smo na Igman lokacija Hrasničkog stana. Poiskakali smo iz kamiona i kamion se okrenuo i vratio se u Hrasnicu. Na Hrasničkom stanu nije bilo nikoga postojale su dvije drvene kućice i psi lutalice koji su obilazili kazane sa vojničkom hranom koji su još uvjek bili topli. Ljudi koji su bili prije nas izgleda ko da su u zemlju propali.
Obilazili smo okolo ali nigdje nikog nije bilo. Poslije izvjesnog vremena pojavio se opet plavi kamion koji je
dovezao jednu četu deda linijaša kažu da su iz II Viteške [3] i oni došli na Igman po nekom zadatku ali neznaju šta je u pitanju. Dede su nam naložile vatru jer već je pojedine počela groznica da trese od hladnoće.
Prije na dan je grad padao ko jaja i ostao je da se bijeli u vrtačama ispod Hrasničkog stana.[4] Grijali smo se oko vatre dok su nam dede motali hercegovački duhan kažu nema bolje cigare od hercegovačke škije. Mokri i izmoreni kunjali mo oko vatre. Negdje u ranu zoru oko 5 sati pojavio se komadant prestavio se kao komadant 1 Korpusa Armije BiH Vahid Karavelić. Keže Vaha "momci dvije trećine Igmana je palo ostala nam je komunikacija preko Igmana da je branimo mi je moramo braniti nego javio sam u Sarajevo da vam pošalju puške kako bi mogli braniti Igman.
Odjedanput se pojavio i Ramiz Delalić Ćelo koji je počeo vikati i psovati Komadantu Vahi "moji ljudi krv pišaju braneći Igman a vi me u Sarajevu proglašavate paravojnom formacijom",
sjeo je u žutog mercedesa na krilu je držao ranjenog momka iz svoje jedinice a u ruci je držao infuziju i otišao je prema Hrasnici.[5] Poslije određenog vremena pojavio se momak u alfinoj uniformi prestavio se kao komadan bataljona 7 muslimanske brigade iz Travnika.
Vaha ih je poslao prema Malom polju kaže tu četnici najžešće napadaju. Negdje oko 9 sati došla je i jedna četa sa Dobrinje i čim su sjeli, VBR je istresao teret po Hrasničkom stanu negdje oko 20 Dobrinjaca bilo je ranjeno. Nama su Ćelo, Pita stariji i par još momaka iz jedinice donijeli puške i poslije toga su nas
uputili na Obješenjak da branimo Igman, to negdje dođe iznad Vojkovića i kamenoloma Krupac.[6] Prije toga su nam podjelili po jednu deku.
Ja i dr. Rebić Smo zajedno stavljeni na stražarsko mjesto do nas su bili Minđa i Kepa a do njih su Pita i Gagac
onda su u produžetku bili "Fikrini diverzanti" odred Čarli. Nas šest diverzanata su stavili na put jedini tenkovsko prohodni pravac.[7] Paprica koji je bio zamjenik komandira Jurišnika što nas je stavio oko ovog puta se pravdao da njegovi jurišnici "slabo barataju sa osama i zoljama da smo mi imali do tada dosta akcija i da posjedujemo zolje " dok je svoje jurišnike stavio po šumi gotovo iza leđa nas.
Ja i dr. Rebić smo našli izvaljenu omoriku ispod koje smo prostrli jednu deku dok smo drugu stavili iznad da ne kisnemo. Deke su bile toliko tanke da se vidjelo kroz njih. Nismo stvari ni smjestili počelo se odjedanput pucati, četnici sa Krive trešnje krenuli u napad . Zauzeli smo pozicije iza omorika i čekamo da ih vidimo da nam se približe. Počela se paprat i stabljeike divlje maline povijati. Čim su nam prišli na desetak metara počeli smo rokat, počeli su ko zečevi iskakat iz paprati, nastala je opšta bježanija, mi smo se toliko okuražili da smo počeli da ih ganjamo.
Ostale su im stvari, podmetači koje je koristila bivša JNA za ležanje,[8] razne konzerve od topljenog sira, krmećih narezaka koje smo šutali konzerve "ikara" paketići SDO-a. Našli smo jednog u paprati bez pola glave neko ga je u toj svoj frci potrefio tromblonom u glavu. Tromblon mu je otkinuo pola glave. Pošto je imao dugu kosu i svezan rep, bio mu je skinut skalp ko što su indijanci skidali bjelcima na divljem zapadu. I kod nas je bio divlji zapad ubijali su nas isto ko što su bjelci ubijali indijance.
Objavio/la dura u 15:56, 0 komentar(a), print, #
http://bosanskadjeca.blogger.ba/
@tosca ,
@Nekako s proljeća, sve smo blize zaokrzivanju slike tih dogadjaja. Mislim da je odgovor u ovom blogu, sad sam skoro siguran da je u pitanju Objesenjak sto se tice linije br.2 na kojoj smo najduze boravili. I dalje ima stvari koje je tesko povezati kad se citaju svi izvori te ono sto smo ovdje pominjali mi i
@Jeff ali to je pokazatelj koliko je krhko znanje i da sve sto nije zapisano vremenom blijedi.
Primjeri, tekst sa bosnae.ba pominje odbijanje napada i Fikrine zajedno sa rezervnim sastavom, ja sam pomenuo rezervni sastav policije a nisam imao pojma ili sam zaboravio Fikrine a iz ovog blogga se vidi da su tu na liniji bili i I.C. i jurisni iz 2. bbr. kako kaze sa Fikrinim a nije znao da je u isto vrijeme tu nedaleko od njega bio rezervni sastav policije.
Od nas iz ID čete pođosmo nas šest dok ostali su bili jurišnici [1]
Ista struktura u brigadi i profil onih koji su izasli s tim da je bilo kod nas i ljudi iz bataljona kako ranije rekoh. Prica o oruzju i uniformama je slicna, mozda objasnjenje sto se ja uputih na planinu bez jakne.
Nermin - zvani Ludi [2]
Kompletna prica u vezi ovog Nermina mi je poznata, sad se vraca i lik, mrsav, krakat, rep, cini mi se da ga se sjecam iz grada prije rata, kaubojke, Teatar, Sloga, da je znao i volio pleasati. Ovo njegovo razvlacenje zolje i prebjeg kod Cele sasvim jasno se sjecam te price. Cak i ovo sa konjem, sad je li zbog sugestije ili se vraca sjecanje.
...dovezao jednu četu deda linijaša kažu da su iz II Viteške [3]
Za ove ljude nisam znao, mozda su pominjani u drugim navodima, cini mi se na Bosnae, kao sto nisam znao za Dobrinjce.
Prije na dan je grad padao ko jaja i ostao je da se bijeli u vrtačama ispod Hrasničkog stana.[4]
Poklapa se, onaj dan kad u nas izveli na te nove linije, kako rekose na Tresnjevo brdo, dan kada sam od ovog grada bio mokar do koze, 2.avgust po mojoj racunici. Doduse u ovom tekstu je grad velicine jaja, kod mene velicine solidne sljive. I sam sam htio napisati da je bio velicine jaja ali rekoh da odvadim za svaki slucaj
...sjeo je u žutog mercedesa na krilu je držao ranjenog momka iz svoje jedinice a u ruci je držao infuziju i otišao je prema Hrasnici.[5]
U mom sjecanju je bijeli mercedes, kao sto rekoh onaj sa uspravnim farovima. Ovo za ranjenog ne znam, pogotovo sto je ovo 3. avgust po mojoj racunici, ako je to dan poslije grada i dan prije napada na Objesenjak 4. avgusta. Sve se prilicno slaze. Ostaje da nekako izrovim ovo za ranjenog, slabo se ima kontakta ali naletit ce nekad neko sa boljom memorijom.
...uputili na Obješenjak da branimo Igman, to negdje dođe iznad Vojkovića i kamenoloma Krupac.[6]
Ovo je nekako presudno, znam da su i nama rekli iznad Vojkovica.
...onda su u produžetku bili "Fikrini diverzanti" odred Čarli. Nas šest diverzanata su stavili na put jedini tenkovsko prohodni pravac.[7]
Ovo je doprinijelo ubjedjenju da je to to. Kao sto ja ranije napisah, isli smo makadamskim putem i tim putem ili novim putem koji se stiklao na ovaj iz pravca cetnickih pozicija usli u tu postavljenu liniju. To je upravo to mjesto koje opisuje kao jedini tenkovski pravac. Kad smo im mi dosli na smjenu mi smo se rasporedjivali lijevo od tog puta i mozda 3, 4 ili 5 pozicija lijevo od toga dublje u sumu smo smijenili onu dvojicu koji su nam ispricali za taj napad dan ranije. Jedino sto je nejasno, nama je receno da idemo smjeniti ljude koji su vec duze bili tu a po ovom svemu bar ovi iz 2.bbr nisu stigli biti tu 24 sata prije nego smo mi dosli na smjenu. Moguce je da su ovi drugi vec bili duze ili su nas jednostavno poslali da ih zamjenimo jer je bio taj napad.
Ostale su im stvari, podmetači koje je koristila bivša JNA za ležanje,[8]
I ovo nekako govori u prilog tome da je to isto mjesto. Kao sto napisah njihov kojeg smo izvukli nije bio dalje od 15 metara od linije. Napisah da nisam htio detaljisati ali da se cinilo da su u velikoj brzini napustili mjesto nakon sto su ga pokusali previti, sudeci po oruzju i stvarima koje su ostale. Ja se ne sjecam podmetaca ali se sjecam izmedju ostalog plave ili ljubicaste vrece za spavanje iz humanitarne. Bio sam zijan da to vuku sa sobom, kontam ako vec uzmu liniju doci ce im logistika, donijeti sta trebaju s obzirom da su bili pripremljeni za ofanzivu. Jos da je napisao da su bili iz Ilidzanske bilo bi sve jasno s tim da je i kod njih vjerovatno bila mjesavina manevarskih jedinica kad idu u napad.
Snage 1. korpusa ARBiH su 9. avgusta, uz pomoć jedinica MUP-a, pokušale osloboditi Trešnjevo brdo, ali bez uspjeha. Komanda SRK VRS je istog dana izdala nova naređenja o napadu, koji je uslijedio sutradan na pravcu Malo polje – Brezovača i pored ultimatuma NATO-a. Ipak, branioci Igmana odbili su njihov napad.
Karavelić je ipak odlučio da sa dijelom Odreda “Lasta”, te diverzantskim grupama iz 2. motorizovane i 9. motorizovane brigade krene u oslobađanja Trešnjevog brda. Navedene snage krenule su u napad, odnosno u “češljanje terena”, ali nisu vidjeli ni jedno živog ni mrtvog srpskog vojnika. Ovo je značilo da su se snage VRS povukle na linije od 30. jula 1993. godine, čime je operacija “Lukavac 93” okončana.
https://bosnae.info/index.php/operacija ... u-agresije
Sto se tice nejasnog dijela kad smo izgubili druga iz nase cete na Tresnjevom i to mi ostaje da izrovim. Vise mi se poklapa sa ovim prvim pasusom iz teksta koji je objavio Bosnae. To smo culi pred povratak, onu noc na Hrasnickom kad je Ramiz dosao sa tim mercedesom sto je po mom sjecanju 9. ili 10. avgust s tim da je sve upitno dok makar tri covjeka ne potvrde.
I u svemu tome mi ostaje da se popuni rupa za 3. i 4. avgust, ostalo je nepovezano a vajlda bih znao da sam proveo dvije noci na liniji na Tresnjevom. Meni se cinilo da smo otisli isti dan na Objesenjak ili "Crne vrhove" kako nam tada rekose.
Za kraj, jadno je vidjeti kako se sve prepusta zaboravu, kao da zivimo u kamenom dobu pa treba klesati u stijenu. Zato i ne znamo jedni za druge, skupljaju se fragmenti iz raznih rica ne bi li se sastavio koliko toliko vjerodostojan mozaik.