Forum Klix.ba

To sad skidanje je lična stvar ali ima određeni šablon nus pojava kod skidanja.
Recimo npr. Zoloft, pio, malo mi pomogao, nije puno, poslije pola godine samo prestao piti, nikakvih apsolutno problema, opet raja piše po netu kako bi radije sad umrli nego počeli piti ovo "sranje".
Seroxat, inače poznat po teškom skidanju, pa tako i meni, kad ne popijem dozu ili smanjim (pravim izlete) počne mi se mantati. Skidanje je bezbolno samo duže traje, kroz neka 2-3 mjeseca.

Pozdrav ekipo...dg anksiozni poremecaj
terapija:esram i misar...
za mjesec na kontrolu i uraditi psiholoski test...sta je to?!?Da li je neko od vas imao iskustva sa tim??

...

To me bas mucilo...hvala na odgovoru...

...

Da li se ove sve tablete samo mogu kupiti sa receptom?

Aleksa83 wrote: ↑07/09/2020 22:47 Da li se ove sve tablete samo mogu kupiti sa receptom?

Da.

Svima preporučujem da prvo pokušaju sa psihoterapijom, psiholog može puno pomoći, naravno uz vašu volju.

Nakon 10 godina patnje, svakodnevna anksioznost, po 2-3 napada panike dnevno, razvio sve moguće oblike fobija i raznih nekih dijagnoza, redovno jednom mjesečno minimum bio u hitnoj. Dobijem antidepresive, xanax i lexilium (pored betablokatora, enap za pritisak, neke tablete za izmokravanje) od doktora opšte prakse. Znači svaki dan 6-7 tableta, tako mi je počinjao svaki dan. Bio sam mrtav u tom periodu (nekih godinu dana), nisam imao snage ni za šta, samo sam spavao. Na moje insistiranje odem kod psihologa, na prvom testu 13/13 kriterija za anksiozno-depresivni poremećaj, na testu anksioznosti zakucao 98/100 bodova koliko se sjećam. Nakon tri mjeseca psihoterapije (jednom sedmično), kod besplatnog psihologa iz Doma zdravlja, prestajem piti sve tablete. Od tada do danas (nekih 6 godina) nisam popio ni kafetin, paničnih rijetko bude, povremeno anksioznost, kada sam pod stresom, živim normalno, radim, nemam fobije od mnogih stvari kojih sam se ranije bojao.

Dakle, vaša volja, psihoterapija i vježbe koje psiholog prepiše mogu mnogo pomoći.

Pozdrav.

Salah ad-Din wrote: ↑08/09/2020 10:23 Svima preporučujem da prvo pokušaju sa psihoterapijom, psiholog može puno pomoći, naravno uz vašu volju.

Nakon 10 godina patnje, svakodnevna anksioznost, po 2-3 napada panike dnevno, razvio sve moguće oblike fobija i raznih nekih dijagnoza, redovno jednom mjesečno minimum bio u hitnoj. Dobijem antidepresive, xanax i lexilium (pored betablokatora, enap za pritisak, neke tablete za izmokravanje) od doktora opšte prakse. Znači svaki dan 6-7 tableta, tako mi je počinjao svaki dan. Bio sam mrtav u tom periodu (nekih godinu dana), nisam imao snage ni za šta, samo sam spavao. Na moje insistiranje odem kod psihologa, na prvom testu 13/13 kriterija za anksiozno-depresivni poremećaj, na testu anksioznosti zakucao 98/100 bodova koliko se sjećam. Nakon tri mjeseca psihoterapije (jednom sedmično), kod besplatnog psihologa iz Doma zdravlja, prestajem piti sve tablete. Od tada do danas (nekih 6 godina) nisam popio ni kafetin, paničnih rijetko bude, povremeno anksioznost, kada sam pod stresom, živim normalno, radim, nemam fobije od mnogih stvari kojih sam se ranije bojao.

Dakle, vaša volja, psihoterapija i vježbe koje psiholog prepiše mogu mnogo pomoći.

Pozdrav.

xanax i leksilium haman pa isti lijekovi.
Dao ti doktor opste prakse??? Nema sanse

Aleksa83 wrote: ↑07/09/2020 22:47 Da li se ove sve tablete samo mogu kupiti sa receptom?

seroxat je bio free na recept

TheWatcher wrote: ↑08/09/2020 15:22

Aleksa83 wrote: ↑07/09/2020 22:47 Da li se ove sve tablete samo mogu kupiti sa receptom?

seroxat je bio free na recept

Kontao sam da se mozda moze kupiti nesto bez recepta pa da odem u apoteku da glumim kako babi trebaju a ne meni

Aleksa83 wrote: ↑08/09/2020 16:01

TheWatcher wrote: ↑08/09/2020 15:22

Aleksa83 wrote: ↑07/09/2020 22:47 Da li se ove sve tablete samo mogu kupiti sa receptom?

seroxat je bio free na recept

Kontao sam da se mozda moze kupiti nesto bez recepta pa da odem u apoteku da glumim kako babi trebaju a ne meni

Nema sanse,jedino da imas koga u apoteci

Ako neko ima visak neko pakovanje neka se javi u pp

shape of despair wrote: ↑08/09/2020 15:13 xanax i leksilium haman pa isti lijekovi.
Dao ti doktor opste prakse??? Nema sanse

E jest eto lažem, baš sam došao s ovom temom da se zaj*bavam.
Xanax sam pio po potrebi u slučaju napada panike, lexilium od 1.5 mg pred spavanje da bolje spavam, jer mi je rečeno da je lexilium "manje zlo" a danas je xanax bukvalno otrov ali bolje djeluje.
Ako ćeš već u detalje, doktor privatnik (internista) mi je na komadu papira napisao ova tri lijeka i koliko se sjećam Muscoflex i stavio pečat, otišao kod doktora opšte prakse i dobio recepte sa kojim sam u apoteci kupio lijekove.

Umjesto što se praviš pametan daj ljudima konkretan savjet da im pomogneš. Možda ne znaš šta znači u istom momentu krhnuti lexilium i xanax, pa zaliti antidepresivom a tek šta znači nakon godinu dana i koji mjesec takvog života skinuti se sa tih tableta. Zato preporučujem ljudima da pokušaju sa psihoterapijom pa tek onda farmakoterapijom. Naravno lakše je krhnuti xanax nego raditi na svom problemu, ali je dugoročnije ovo drugo. Ja sam znao sav mokar izlaziti s psihoterapije, ali priča te zna slomiti pa ili ćeš odustati ili će se u tvojoj glavi nešto prelomiti.

Kao osoba koja je stvarno puno propatila zbog ove "bolesti" molim te da nađeš drugu temu gdje ćeš se zaj*bavati a ovdje ako imaš kakav normalan savjet daj, ako nemaš zaobiđi.

Terapija! Džabna, na knjižicu, a i da sam plaćala svaku marku bih halalila! Kad se samo sjetim da sam pola 2018. i skoro cijelu 2019. godinu provela u jednom konstantnom stanju anksiozosti, više u hitnoj nego bilo gdje, tahikardije, aritmije, pritisak, gušenja... Sredi me žena u desetak "sesija", preporodila me.
Ono treba svakome ko ima bilo kakav stres na poslu ili privatno.

A sta se radi na toj terapiji?

...

pozdrav raja evo moja priča. U trecem srednje su nam formirali nove razrede, vecinu ljudi sam otprilike znala i nije bilo nikakve potrebe da se bojim nepoznatog ili novog ali od prvog dana u tom razredu sam imala napade panike, i uzasnu anksioznost. Plakajuci sam kuci dolazila svaki dan dok me mama nije odvela doktorici privatno jer nismo mogle cekati ono klasicno. Propisala mi je citram koliko se sjecam i neki od benzodijazepama tacno sada ne znam. Uglavnom na tome sam bila godinu, malo jace i dosla kod nove doktorice. Mislim da je max jedno 20mg ja sam to postepeno povecavala, uz doktoricu naravno, i kad sam dostigla max dozu odlucila preci na druge tablete. Nova doktorica mi preporuci zoloft koji se moze povisiti cak do 300 400mg meni se cini. Sad sam 3 godine na njemu, 100mg samo!! pored njega uzimam prazepam od 5mg kad znam da cu se lose osjecati ili pocnem da se lose osjecam. Jbg ne idem na psihoterapiju, nekako nemam vremena kako studiram u sarajevu , a doktorica u zenici...a trebala bi...

Eto to je neka moja prica. Sto se tice kontra efekata kad sam se skidala sa citrama sjecam se da sam morala smanjivati svake sedmice...15mg pa 10 pa 5 .... do nule, i te 2 3 sedmice na najnizoj dozi , pa skroz bez tableta su bile teske. Glavobolja, nesanica, i najgore nekako nesvjescenje osjecaj malaksalosti, sve ti se ljulja, kao da si napusen
Nemam namjeru skidat se sa zolofta, pomaze mi, nemam nikakvih kontra efekata na njemu, ali kad svaku tabletu pocinjes ima par sitnica, ta malaksalost mi je svaki put bila kad sam pocinjala nove tablete ali prodje.

Ako neko ima pitanja kakvih, slobodno. Lijepo je pricati o ovome bez da vam govore da ste bolesnik koji nije dovoljno jak da se bori sa svojim problemima bez tableta

Čekaj, ti si bila treći srednje i radi promjene razreda si osjećala ... anksioznost, paniku? i doktorica ti je na prvu prepisala antidepresive? Za anksioznost?

I onda još pojačavanje doze, mijenjanje terapije i godinama na farmakoterapiji za nešto što se možda moglo sasvim fino riješiti samo s KBT...
Ja sam na hitnoj završavala sa tahikardijama, aritmijama, skokovima pritiska, pa ni psihijatrici ni psihologu nije palo na um da mi u startu da bilo šta osim Lexilliuma od 1.5, a i to samo po potrebi. Otvorila bolovanje nekih mjesec dana da nisam na poslu, jer je stres bio povezan s poslom, tad imala česte razgovore, naučila disati, složila stvari u glavi, po povratku na posao imala sedmično termin, pa mjesečno i evo skoro godina da je nisam vidjela. Možda sam ove godine sve skupa popila 5-6 tableta, kad mi je fizička manifestacija baš smetala. A nije da nam je bila bezbrižna godina.

banjaluka078 wrote: ↑30/09/2020 08:59 I onda još pojačavanje doze, mijenjanje terapije i godinama na farmakoterapiji za nešto što se možda moglo sasvim fino riješiti samo s KBT...
Ja sam na hitnoj završavala sa tahikardijama, aritmijama, skokovima pritiska, pa ni psihijatrici ni psihologu nije palo na um da mi u startu da bilo šta osim Lexilliuma od 1.5, a i to samo po potrebi. Otvorila bolovanje nekih mjesec dana da nisam na poslu, jer je stres bio povezan s poslom, tad imala česte razgovore, naučila disati, složila stvari u glavi, po povratku na posao imala sedmično termin, pa mjesečno i evo skoro godina da je nisam vidjela. Možda sam ove godine sve skupa popila 5-6 tableta, kad mi je fizička manifestacija baš smetala. A nije da nam je bila bezbrižna godina.

Ja sam se samostalno borila sa anksioznosti i depresijom neke 6-7 godina. Odlazak psihologu je bio na nagovor sviju koje sam znala, mama me je doslovno uslovila time, odvela me za ruku k'o dijete. Nakon mjese-dva razgovora sa psihologom žena je samo u čudu rekla: "Ja ne mogu da vjerujem da se ti sa time boriš toliko dugo a da nisi totalno skrenula i da iole funkcionišeš u društvu" i opet su trebali mjeseci da se odlučimo za terapiju.

Zato mi je nevjerovatno da dijete od 17 godina dođe sa jednim problem (koji je vjerujem njoj bio ogroman, ali nije toliko teško rješiv u praksi) i odmah dobije tablete (i to antidepresive) i da mu se samo pojačava doza.

Ili nije ispričala ful priču, ili je to jedan jako neodgovoran tim ljekara.

Boemica wrote: ↑30/09/2020 12:08 Ja sam se samostalno borila sa anksioznosti i depresijom neke 6-7 godina. Odlazak psihologu je bio na nagovor sviju koje sam znala, mama me je doslovno uslovila time, odvela me za ruku k'o dijete. Nakon mjese-dva razgovora sa psihologom žena je samo u čudu rekla: "Ja ne mogu da vjerujem da se ti sa time boriš toliko dugo a da nisi totalno skrenula i da iole funkcionišeš u društvu" i opet su trebali mjeseci da se odlučimo za terapiju.

Zato mi je nevjerovatno da dijete od 17 godina dođe sa jednim problem (koji je vjerujem njoj bio ogroman, ali nije toliko teško rješiv u praksi) i odmah dobije tablete (i to antidepresive) i da mu se samo pojačava doza.

Ili nije ispričala ful priču, ili je to jedan jako neodgovoran tim ljekara.

Ja kad sam skontala da je pola manifestacija zbog mog psihičkog stanja (pritisak, aritmije, nervoza, promjene raposloženja...), meni je već pola posla bilo odrađeno. Najbolja stvar koju mi je doktor ikad rekao na moje "lupa mi srce" je bilo njegovo "lupa tebi u glavi" (nije bahat i nepristojan, nego porodični prijatelj). Iz istih stopa sam bila u centru za mentalno zdravlje, bukvalno sam im rekla da sam došla, jer mi kardiolog kaže da mi lupa u glavi. Kad sam shvatila da je pola toga iz glave, bila sam mirna, jer sam znala s čim imam posla. Da se neću srušiti od infarkta kao stari i da su me ljudi razvukli u sto pravaca i da sam izgubila sebe. Nije išlo preko noći, nije bilo filmsko rješenje mojih problema, učim i sad i korigujem, ali ja sam ove godine samo jednom bila na urgentnom, a i to zato što su se moji prepali za mene. Prethodnih godina sam imala rezervisano mjesto u čekaonici.


Definitivno mislim, ako je napisana puna priča, da je kod nje pristup bio jako pogrešan.

banjaluka078 wrote: ↑30/09/2020 15:28

Boemica wrote: ↑30/09/2020 12:08 Ja sam se samostalno borila sa anksioznosti i depresijom neke 6-7 godina. Odlazak psihologu je bio na nagovor sviju koje sam znala, mama me je doslovno uslovila time, odvela me za ruku k'o dijete. Nakon mjese-dva razgovora sa psihologom žena je samo u čudu rekla: "Ja ne mogu da vjerujem da se ti sa time boriš toliko dugo a da nisi totalno skrenula i da iole funkcionišeš u društvu" i opet su trebali mjeseci da se odlučimo za terapiju.

Zato mi je nevjerovatno da dijete od 17 godina dođe sa jednim problem (koji je vjerujem njoj bio ogroman, ali nije toliko teško rješiv u praksi) i odmah dobije tablete (i to antidepresive) i da mu se samo pojačava doza.

Ili nije ispričala ful priču, ili je to jedan jako neodgovoran tim ljekara.

Ja kad sam skontala da je pola manifestacija zbog mog psihičkog stanja (pritisak, aritmije, nervoza, promjene raposloženja...), meni je već pola posla bilo odrađeno. Najbolja stvar koju mi je doktor ikad rekao na moje "lupa mi srce" je bilo njegovo "lupa tebi u glavi" (nije bahat i nepristojan, nego porodični prijatelj). Iz istih stopa sam bila u centru za mentalno zdravlje, bukvalno sam im rekla da sam došla, jer mi kardiolog kaže da mi lupa u glavi. Kad sam shvatila da je pola toga iz glave, bila sam mirna, jer sam znala s čim imam posla. Da se neću srušiti od infarkta kao stari i da su me ljudi razvukli u sto pravaca i da sam izgubila sebe. Nije išlo preko noći, nije bilo filmsko rješenje mojih problema, učim i sad i korigujem, ali ja sam ove godine samo jednom bila na urgentnom, a i to zato što su se moji prepali za mene. Prethodnih godina sam imala rezervisano mjesto u čekaonici.


Definitivno mislim, ako je napisana puna priča, da je kod nje pristup bio jako pogrešan.

Pa mislim... Citram, pa zoloft, od tako rane dobi, pa godinama, samo bi ujebalo insana, da se tako nekulturno izrazim.

Da sam na mjestu ove djevojke Def bih potražila drugo mišljenje.

Kakve su tablete Ksalol? Meni to doktorica propisla za anksioznost i stvarno pomazu

ja na seroxatu 2 godine,i fakat sam dobro. odo reko smanjiti dozu,i krenem postepeno,i smanjim upola i tu stanem smanjivati. nikakvih nuspojava. za jedno 20 dana na toj 1/2 moje standardne doze, poceo sam plakati svaki dan, anksiozan, depresija,uzas, bas onakav kakav sam bez lijekova.
i vratim opet sebi punu dozu i trebalo je dobrih 10 dana da mi opet bude dobro.
ja ne kontam sto bjezite toliko od tableta i kako ne razumijete da nas ima koji bi poludili bez njih.