toska wrote: ↑04/01/2021 21:22
@Grean vidim da se stalno pitaš gdje si bio. Crni vrh ili vrhovi.
Mi smo došli krajem augusta poslije Unprofora i bili 30 dana Crni vrh, okrenuto prema jugoistoku.
mislim da nikome nije bilo jasno zašto smo poslani na Igman,već je Unp. razdvojio linije, bilo je kao na godišnjem odmoru nakon Stupa i klaustofobije u Sarajevu.
Crni vrh, nekih 45 min do sat vremena od Hrasničkog stana, prođe se pored štala ....?
Mislim da sam tamo bio 1993., izašli smo negdje iza 10. augusta, kroz netom prokopani tunel. Na Cnom vrhu nije bilo ničega, nikakvih linija, samo smo zatekli i smijenili neke momke (nije ih bilo puno - možda desetak), čini mi se "Kobre" iz Jajca, barem su tako rekli. Na idućem brdu - uzvišenju (Vijenac, ako se ne varam) je Unprofor postavljao kamp, a na idućem brdu dalje su bili č. Prvu noć smo pravili neke improvizovane zaklone od granja za prespavati, a onda su sutradan došle sjekire, lopate, UNHCR folije i vreće za spavanje.
15 dana odmora, sunčanja, mira i tišine. Svaki dan po 2 konzerve, Homburg - plave, lanč paketi, beef u crveno-crnim konzervama, riba Makarel, paštete u velikim sjajnim zlatnim konzervama bez ikakvih oznaka i natpisa ..... Cigare, naravno. Ronhil. Plavi.
Pomalo kopali neke zaklone i rovove (tada smo vidjeli koliko je lakše kopati na terenu na Stupu nego na planinskom zemljištu). Jedina frka bila kada je lik iz 1. ili 2. brdske, s kojima smo se spajali, iz nehata i zaj.bancije ispucao metak prema drugom brdu pa pogodio unproforca
Nakon toga smjena na liniji (možda si to bio ti?) i povratak u pripremu na Hrasnički stan. Tamo ostali nekih 7-10 dana, u pravom malom kampu - pravi šatori, došao septembar, okišalo se i smrzli se ko p.
I naravno, utalili se cigarama i uzelo se i ispeklo janje i karnister od 5 litara rakije.
Povratak niz Igman po kiši, pa boravak u razvaljenoj školi u Hrasnici dok ne padne mrak i na tunel. Ništa na meni suho ostalo nije - mokar do gaća
U tunelu voda do koljena

, kamion od Dobrinje do Žice a onda pješke u grad kući. Jedva sam se dovukao.
Kod kuće, nevjerovatno, došla struja sve blješti, voda, kupanje, okreće se pretis lonac sa teletinom kupljenom u nekoj garaži - podrumu u Hrasnici.
Šta više od života očekivati, u tom trenutku.
Jedino, nisam mogao stati na noge jedno dva dana od žuljeva....
102. MtBr.