Feedback

[KENJAC]

Lazi ? Kojih ?

[PM72]

Pa valjda znaš radi čega si banovan.Šta si lagao?

[KENJAC]

Ko i obicno upetljas se ko pile u kucine!
Covjece, prokocko si jos jednu priliku da se ne provalis. Bas te nesto ne ide !
Vidi, ako kontas da cu ja po onoj Pametniji popusta , stati , varas se. Ono sto si se provalio , bez ikakvog razloga, cu ti na nos nabijat do sudnjeg dana ili dok se ne izvinis.
A onda cu predjem o onoj smijuriji i Srpskom djetetu vezanom za PAM i PAT .... na temi o deblokadi....
Sve , ama bas sve ostaje zapisano !
Dakle...... Da cujem izvinjenje !

[PM72]

Ti si ovdje izjednačavao Nikolu Kalabića sa Alijom Izetbegovićem...Dakle,ne samo da si lažov nego i falsifikator i vrhunski bezobraznik.Ako treba da ti kopiram post?


KENJAC wrote:
Eno Srbi rehabilitovali Kalabica !
Izdo Tita , izdo djenerala. Da je zivio u Mongoliji izdo bi i Dzingis Kana ! I nasretni Srbi ga rehabilituju.
Ko kad bi danas Bosnjaci slavili Aliju Izetbegovica !


kakav god bio Alija, koliko god loš i nesposoban, kritikovan ili šta već, u najmanju ruku je zlonamjerno staviti ga u istu ravan sa običnim lokalnim koljačem. ne samo zbog Alije, nego zbog svega onoga šta je on u jednom trenutku predstavljao.

Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» KENJAC

mjesec

[Maraschino]

KENJC popusti malo. Citav dan covjeka provociras.

Nije on tema.

[KENJAC]

KENJC popusti malo. Citav dan covjeka provociras.

Nije on tema.

Nebi ja majke mi, i sto se mene tice bilo bi gotovo tamo gdje je poceto. Covjek me bez ikakvog razloga uvrijedio i kad su mu drugi nasli ( ja nisam ni trazio) da laze tj. da bez ikakvog tazloga lupa gluposti, umjesto da se smiri on se jos kofrci i nastavlja vrijedjat. Znam da nije tema, al priznat ces da nije lijepo kad (ponavljam , bez ikakvog razloga) se neko tako ponasa.
I to sve bez ikakvog razloga ....

[KENJAC]

Ti si ovdje izjednačavao Nikolu Kalabića sa Alijom Izetbegovićem...Dakle,ne samo da si lažov nego i falsifikator i vrhunski bezobraznik.Ako treba da ti kopiram post?


KENJAC wrote:
Eno Srbi rehabilitovali Kalabica !
Izdo Tita , izdo djenerala. Da je zivio u Mongoliji izdo bi i Dzingis Kana ! I nasretni Srbi ga rehabilituju.
Ko kad bi danas Bosnjaci slavili Aliju Izetbegovica !


kakav god bio Alija, koliko god loš i nesposoban, kritikovan ili šta već, u najmanju ruku je zlonamjerno staviti ga u istu ravan sa običnim lokalnim koljačem. ne samo zbog Alije, nego zbog svega onoga šta je on u jednom trenutku predstavljao.

Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» KENJAC

mjesec

[TheMule]

Kenjac, ti jesi znao da je Juka imo agenciju, a PM nije, ali si isto tako obeco da ces na ljeto potraziti i postaviti tu kartu ovdje, sto jest jest.

[KENJAC]

Kenjac, ti jesi znao da je Juka imo agenciju, a PM nije, ali si isto tako obeco da ces na ljeto potraziti i postaviti tu kartu ovdje, sto jest jest.

Mozda je do mojih poznih godina , mozes li me napomenut gdje ja to izricito obecah ?
Kako sam mogao to obecat kad sam rekao da je vizitka bila ziva na kraju rata ali se posje ne sjecam gdje je? I prica je bila da se agencija NIJE ZVALA ZELENE BERETKE .
Aj sad nadji to !

[KENJAC]

....a nije receno, mozda je i nadjem....

[TheMule]

....a nije receno, mozda je i nadjem....

Evo ovdje Kenjac, na 105. strani teme o deblokadi:

Nego, volio bi i ja da skeniras tu karticu da vidimo na sto je to licilo, ne kazem da ne vjerujem, jer mi nekako to zvuci bas u njegovom stilu, vec cisto iz radoznalosti

Ma bolan bez veze. Kakvo povezivanje i cega povezivanje? A kazem ti da sam je imo i da je je vizitka iz rata ziva izasla. Zlu ne trebalo! Dje je sada... Mozda ljetos kad dodjem , mozda je nadjem !

[KENJAC]

....a nije receno, mozda je i nadjem....

Evo ovdje Kenjac, na 105. strani teme o deblokadi:

Nego, volio bi i ja da skeniras tu karticu da vidimo na sto je to licilo, ne kazem da ne vjerujem, jer mi nekako to zvuci bas u njegovom stilu, vec cisto iz radoznalosti

Ma bolan bez veze. Kakvo povezivanje i cega povezivanje? A kazem ti da sam je imo i da je je vizitka iz rata ziva izasla. Zlu ne trebalo! Dje je sada... Mozda ljetos kad dodjem , mozda je nadjem !

Ja...i gdje ja to obecah ???

[TheMule]

Gore tvrdis da nisi reko "mozda je i nadjem", a vidis da jesi. Kako je ne mozes naci, velika zelena slova, jedino sto je zeleno medju tvojim papirima i starim stvarima, ima odma da se primjeti

[PM72]

Gore tvrdis da nisi reko "mozda je i nadjem", a vidis da jesi. Kako je ne mozes naci, velika zelena slova, jedino sto je zeleno medju tvojim papirima i starim stvarima, ima odma da se primjeti

Ja fino rekoh da ću je pojest ako je Kenjac nađe. a to će biti kad na onoj stvari nokat naraste...

[KENJAC]

Mitraljezac,
aj se ti fino izvini dok je vrijeme. Ovako, kad te ovaj brani samo ispadas sve veca budala !

[PM72]

Po tebi je budala svako ko traži dokaz ? Šteta što nisi rođen dvadesetih godina prošlog vijeka jer bi vjerovatno dobio od Tita ručni sat.Veći si bombaš od Boška Buhe.

[pirpa]

[KENJAC]

Po tebi je budala svako ko traži dokaz ? Šteta što nisi rođen dvadesetih godina prošlog vijeka jer bi vjerovatno dobio od Tita ručni sat.Veći si bombaš od Boška Buhe.

Ili pocetkom sedamdesetih, onda bih tvrdio da sam bio na svakom ratistu, svakoga poznavo, dje god da je frka bila bio bih i ja, i ....provalio se za bezveznu agenciju za utjerivanje dugova...

[PM72]

Po tebi je budala svako ko traži dokaz ? Šteta što nisi rođen dvadesetih godina prošlog vijeka jer bi vjerovatno dobio od Tita ručni sat.Veći si bombaš od Boška Buhe.

Ili pocetkom sedamdesetih, onda bih tvrdio da sam bio na svakom ratistu, svakoga poznavo, dje god da je frka bila bio bih i ja, i ....provalio se za bezveznu agenciju za utjerivanje dugova...

Evo,i za ovo ti tražim dokaz.Navedi mi gdje sam to napisao.U nedostatku argumenata posežeš za lažima i bezobrazlukom.

[KENJAC]

...a odkud znas da se ovo odnosi na tebe ?

[seln]

Vala, ljudi, kako hocete... al' mes'cini da ste odlutali od teme.

[PM72]

Vala, ljudi, kao hocete... al' mes'cini da ste odlutali od teme.

Samo,šta ono bi tema?

[seln]

Vala, ljudi, kao hocete... al' mes'cini da ste odlutali od teme.

Samo,šta ono bi tema?

Feedback.

[pirpa]

Bosna i Hercegovina je u jesen 1991. podsjećala na bure baruta. Nit paleža je polako i sigurno dogorijevala i nitko nije ni prstom maknuo da je ugasi. Neki su vatru radije još potpirivali. Srpski nacionalisti u BiH, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Nikola Koljević i njihovi pajdaši, uz podršku Beograda su otvoreno prijetili ratom. Za naoružanje se nisu trebali brinuti jer su nadzirali većinu prepunjenih skladišta JNA. I hercegovački Hrvati imali su snažnu potporu Zagreba, gdje je glavne političke niti vukao "hercegovački lobi" s ministrom obrane Gojkom Šuškom na čelu. Pouzdali su se i u pomoć moćne ustaške emigracije. Samo su bosanski Muslimani tada još prisezali za Titovu Jugoslaviju, iako ni vođe ni države već odavno nije bilo. Ukliješteni između Srba i Hrvata bili su prepušteni sami sebi. Muslimani nisu imali novaca za oružje niti otvorenih prometnica kojima bi moglo dospjeti u njihove ruke. Tako se u nekim bosanskim glavama rodila zamisao da Sloveniji odgovore slično kao što su Slovenci s punim kamionima dinara nekoliko mjeseci ranije napravili Bosancima. Kad su ideju ostvarili, na noge je ustala cjelokupna slovenska policija.
U prvoj polovici 1992. sve je bilo spremno za mjere osvete protiv Slovenaca. Otisnute su velike količine falsificiranih novčanica po tisuća tolara. Tada su u opticaju bili samo "vrijednosni bonovi", nekakav privremeni novac koji je bilo lako falsificirati. Njime su bosanski Muslimani namjeravali u Sloveniji kupiti oružje. Skupinu je vodio Fadil Đozo iz Sarajeva. Savjetnik ministra unutarnjih poslova Franc Kosi sjeća ga se kao zamjenika generalnog

direktora jedne od sarajevskih banaka kojeg mu je poslao Alija Delimustafić, ministar unutarnjih poslova u tadašnjoj vladi BiH. Sredinom travnja 1992. je, naime, trebao poravnati račun za nabavljene neprobojne prsluke u vrijednosti većoj od četiristo tisuća dolara, iako ga Kosi poslije nikad nije vidio. S njime se pak susreo direktor Voma Andrej Lovšin. S punomoći bosanske vlade Đozo se obratio direktoru vojne tajne službe u Sloveniji. Velike količine vojnog oružja tada je bilo najlakše kupiti kod njega. Đozin popis za kupovinu obuhvaćao je dvadeset i šest različitih stavki, od kamiona do različitih vrsta pješadijskog oružja. Posjet izaslanika iz BiH Lovšinu kasnije je potvrdio i nekadašnji službenik Voma. No, Lovšin je odmah prepoznao falsificirane tolarske novčanice i obećavajući posao je propao. Unatoč tome, Đozini su čuvari sami počeli raspačavati krivotvoreni novac po Sloveniji. Kad već nisu mogli kupiti oružje, kući su namjeravali odnijeti barem nešto deviza i kakvu zaradu. Ali slovenska ih je policija brzo onemogućila. "U Sloveniji je od 9. do zaključno 16. lipnja bilo zaplijenjeno osamsto trideset i osam krivotvorenih novčanica od po tisuću slovenskih tolara različitih serija. Najviše novčanica pronađeno je na području Krškog, Ljubljane, Kopra i Kranja. U opticaj je u to vrijeme došlo četiristo novčanica, ostale su bile otkrivene prije no što su unovčene", sredinom srpnja izvijestilo je Ministarstvo unutarnjih poslova.


Policija je usko surađivala s Bankom Slovenije, Službom društvenog knjigovodstva i mjenjačnicama. Spriječila je da u opticaj dođu veće količine krivotvorenih tolara koji su se najprije pojavili u koparskoj podružnici Promdei banke. Potom su se usredotočili na traženje izvora krivotvorina. U šumi pokraj autoceste kod Ivančne Gorice našli su putnu torbu u kojoj su bile dvadeset i četiri tisuće novčanica po tisuću tolara. Na području Zagreba otkrili su skrovište sa 97.151 krivotvorinom, istražili su i unovčavanja krivotvorenih tolara u Promdei banci Zagreb. Opsežna akcija slovenske policije zvala se Tolar. Vodio ju je šef operative kriminalističke službe Robert Rožaj.

Direktor Promdei banke Ibrahim Dedić jedanaest je mjeseci ranije pomagao slovenskim trgovcima oružjem, koji su mijenjanjem deviza na crno nabavili pet milijuna maraka gotovine iz Hrvatske. Kad su policajci iz Slovenije tražili lažne tolare i njihove krivotvoritelje, poznati bankar se zrakoplovom kojim je sletio na Brniku upravo vratio iz inozemstva. Dedić je bio malenog i zdepastog rasta. Bio je upadljiv i zbog širokog, okruglog lica i uvijek kratko ošišane kose. Unatoč tome, predstavnici slovenskih vlasti bili su u neprilici. Dobili su naredbu da ga zadrže već na Brniku i da ga saslušaju u vezi krivotvorenja tolara. Ali nitko ga nije poznavao. Nitko sa sobom nije imao ni njegovu fotografiju. Onda se netko od skupljenih kriminalista i službenika Sigurnosno-informativne službe (VIS) dosjetio zamke. Otišao je do osoblja zračne luke i za nekoliko trenutaka se iz zvučnika u središnjoj zgradi zračne luke začuo ljubazan glas stjuardese: "Poruka putnicima. Molimo gospodina Ibrahima Dedića da se javi na informacije. Hvala". Bankar je, ne sluteći ništa loše, prišao šalteru za informacije. Trenutak kasnije, kad se predstavio službenici, okružili su ga muškarci u civilnoj odjeći i odveli.

U pritvoru je sjedio dvanaest dana. Istražni sudac u Kopru je za to vrijeme pokrenuo sudsku istragu protiv četiri osumnjičena službenika Promdei banke, direktora Dedića, njegovog rođaka i vođe koparske poslovnice Habiba Dedića te dva blagajnika. Krajem lipnja 1992., kad je bio pušten, u hrvatskim je medijima na sebi svojstven način ocrnio slovensku vladu: "Trebala je nekoga koga će optužiti za prodor u monetarni sustav i tako prikriti svoj neuspjeh i hiperinflaciju. Slovensku ću vladu tužiti i zahtijevati milijardu dolara odštete", prijetio je Dedić.

Nakon dva mjeseca istražitelji su u akciji Tolar utvrdili još više. "Policija je u suradnji s Bankom Slovenije i policajcima susjednih država zaplijenila velike količine krivotvorenih tolarskih novčanica i spriječila prodor krivotvorenog novca u slovenski monetarni sustav. Time akcija, nazvana Tolar, još nije završena", u kolovozu 1992. javnosti je poručilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Prema riječima direktora kriminalističke službe Darka Mavera, skupljeni podaci pokazuju da je svrha krivotvorenja bila stjecanje materijalne koristi, a ne destabilizacija monetarnog sustava. Dodao je da nisu našli dokaze o mogućoj upletenosti hrvatskog političkog vrha. U opsežnoj akciji sudjelovali su skoro svi slovenski krimi- nalisti. Iako su krivotvorine bile vrlo kvalitetne, zaplijenili su 4,3 milijuna maraka lažnih tolara. "Sada je već poznato da su ih tiskali u inozemstvu. U Zagreb su ih dovezli u posebnom skrovištu u kamionu s humanitarnom pomoći. Poznato je također da je organizator cijele akcije bio sarajevski biznismen F. Đ. Slovenska policija za njim je raspisala međunarodnu tjeralicu. Papir na kojem su bili tiskani tolari nije bio izrađen na području bivše Jugoslavije, ali nije još jasno gdje je točno novac bio tiskan i tko ga je tiskao", izvijestili su. Zbog raspačavanja lažnih tolara u Sloveniji su pritvorili osamnaest osoba. Organizator čitave kriminalne operacije, "biznismen F. Đ.", bio je nesuđeni kupac oružja Fadil Đozo. Nekadašnji službenik Sigurnosno-informativne službe koji ne želi biti imenovan još uvijek je uvjeren da su krivotvoritelji imali pomoćnike i u slovenskoj centralnoj banci. Vođa akcije Tolar, Robert Rožaj, tri godine kasnije kriminalistima je priznao ono što Ministarstvo unutarnjih poslova ranije nije poručilo javnosti. "Operativnom analizom došao sam do podataka da su novčanice po tisuću tolara krivotvorene s namjerom da se u Sloveniji kupi oružje koje se potom trebalo dovesti u BiH". Sarajevski "biznismen" Fadil Đozo u ljeto 1992. postao je jedna od najtraženijih osoba u Sloveniji. Sigurnosno-informativna služba je, naime, brzo utvrdila tko je organizirao i vodio tako opsežnu kriminalnu operaciju krivotvorenja i raspačavanja novca, da su morali sudjelovati svi financijski i sigurnosni organi u državi. No, odmah nakon neuspjele kupovine oružja vratio se u BiH, gdje međunarodnu tjeralicu, izdanu u Ljubljani, nisu poštivali. U nekim glavama su se tada rodile vratolomne ideje da ga uz pomoć specijalaca otmu i silom dovedu u Sloveniju, ali su akciju zbog prevelikog rizika otkazali.

Đozo je bio upleten i u rizične špijunske spletke među Srbima, Hrvatima i Muslimanima u Sarajevu. Dva mjeseca nakon otkrića krivotvorenog novca u Sloveniji, postao je meta atentatora.

Atentat koji se 10. kolovoza 1992. dogodio na planini Igman iznad Sarajeva opisao je njegov suputnik Mirsad Ćatić. "Oko devetnaest sati i trideset minuta bili smo u Hamzićima. Upozorili su nas da četnici granatiraju put, ali da do sada nije bilo pogodaka… Fadil i ja smo se nakon deset minuta vožnje pozdravili s domaćinima. Promatrači s Jahorine tada nas nisu mogli vidjeti. Bljesak i eksplozija! Vozilo krene prema ponoru. Fadil ga uspije zaustaviti na samom rubu. Pucanje. Od gore desno. I lijevo iza vozila. Prilično je blještavih naboja. Opet bljesak i eksplozija. Smrdi po paljevini. Podignem glavu s naslona. Fadil je naslonjen na mene. Živ je. Negdje straga uspije izaći iz vozila. Na mojoj strani se vrata ne mogu otvoriti. Zaglavljena su… Opet bljesak i eksplozija. Otkoturam se u rupu i dopužem do slomljenog debla. Iza sebe čujem Đozu: 'Brate, što je bilo?' Pogledam ga i počnem govoriti: 'Desna noga, lijeva noga, desna ruka, lijeva ruka. Drugo ne vidim.' 'Trbuh', začujem Fadila. Čekam da nas netko dođe ubiti. Pripremim pušku i stavim je na koljeno. Bombu bez sigurnosne igle stavim ispod pazuha i lijevom rukom uhvatim pištolj. Čekam. Neobično je tiho. Pala je noć, a nitko nije došao."87 Tako je zapisao Mirsad Ćatić. Atentat su obojica preživjela. Odvezli su ih u bolnicu u Konjicu gdje su ležali u istoj sobi. "Đozo je u trenutku umro. Tri, četiri puta je trznuo glavom i sve je bilo gotovo. Pokušao sam pozvati liječnika, ali nisam imao glasa. Zgrabio sam bocu sa stola i bacio je u vrata. Brzo je došla sestra i odmah je sve bilo jasno. Soba je odjednom bila puna osoblja. Panično su pokušavali oživjeti Fadila. Puno su vikali. Onda je u sobu ušao dr. Sejo Buturović. Pogledao je Fadila. Smirio je prisutne i rekao da se maknu. 'Pripremite mi adrenalin', naredio je. Brzo ga je imao u rukama. Nikad još nisam vidio tako dugačku iglu. Zabio ju je u prsa. Malo je pričekao i rekao: 'Pogriješio sam.' Izvukao ju je i ponovo zabio. Dobro je… Kraj… Počeo je pljeskati i zvati Fadila. Uspio je. Fadil se pomaknuo i počeo disati. Bio sam iscrpljen".

Tako je oživljavanje 13. kolovoza 1992., tri dana nakon atentata, sažeo Ćatić. No, Đozo je ubrzo nakon toga umro u bolnici. Atentat na Igmanu i njegova smrt i danas uznemiruju političko podzemlje u Bosni i Hercegovini. Njegov slučaj spada u skupinu nerazjašnjenih smrti koju istražuju međunarodni tužitelji. Fadil Đozo, sarajevski biznismen na sumnjivom glasu, očito je previše znao. Neki su i nakon što su ga teško ranjenog dovezli u bolnicu, na nezakonit način pokušali saznati više o njegovim tajnama. "Bio sam unaprijed obaviješten da su Đozo i ostali u bolnici u Konjicu. Netko mi je rekao da su provalili u njegovu sobu dok je spavao u vili Borik i da su tamo nestali novac i torba s dokumentima", u travnju 1993. je na saslušanju pred istražnim sucem rekao major Sead Rekić, koji je bio osumnjičen za špijuni- ranje za Srbe i upletenost u Đozinu smrt. Rekić je prije rata bio vojni oficir sigurnosne službe JNA. Istog dana kad je Đozo u Ćatićevoj pratnji na Igmanu pao u zasjedu, potonji je Rekića optužio da je neprijateljski špijun. Rekić je na saslušaju najprije priznao da je radio za srpsku stranu i da je primio naredbu tadašnjeg ministra BiH za unutarnje poslove Alije Delimustafića da treba ubiti Fadila Đozu. Kasnije je tu izjavu pred sudom porekao, jer je navodno pred istražnim sucem bio drogiran i prisiljen na lažno svjedočenje. Rekić je potom obavljao visoke zapovjedničke dužnosti u Armiji BiH, a umiješanost u Đozino ubojstvo i špijunažu nikad mu nije dokazana. Još uvijek nema odgovora je li krivotvorenje tolara na bilo koji način povezano sa smrću Fadila Đoze. Nema sumnje da je kupovina oružja u Sloveniji krivotvorenim tolarima propala i da su oni koji su uložili puno novca u tiskanje kvalitetnih krivotvorina pretrpjeli priličnu štetu. Prema riječima glavnog logističara Armije BiH, generala Hamida Bahta,90 na početku 1992. godine su za nabavu oružja bili zaduženi upravo ministar unutarnjih poslova Alija Delimustafić i ministar paradržavne tvorbe Herceg-Bosne Bruno Stojić. I vlasnika Promdei banke Ibrahima Dedića sedam je godina kasnije snašla slična sudbina kao Fadila Đozu. Dedić je neprestano upozoravao da mu zadiru u život i da su ga već više puta pokušali ubiti. U drugom neuspjelom atentatu bio je pogođen u vrat, u četvrtom je naposljetku ubijen. Početkom srpnja 1999., tik prije nego što je ušao u svoj stan u Zagrebu, pokosili su ga meci. Istraga o njegovom ubojstvu nije donijela rezultata. Još uvijek nisu otkriveni ni naručitelji ni izravni počinitelji.

Slovenija je suvremeno oružje nabavila devizama koje je Ministar- stvu obrane na crnom tržištu diljem Jugoslavije pomogla nabaviti albanska mafija. Danski brod Ardal je 21. rujna 1991. u Kopar91 dovezao tri kontej- nera. U njima su bila dvadeset i četiri lansera za protuavionske rakete Igla i dvjesto četrdeset raketa. Prema izvještaju republičkog savjetnika Ludvika Zvonara ministru obrane Jelku Kacinu, pošiljka namijenjena slovenskim oružanim snagama vrijedila je 12.192.000 dolara.

Plaćanje je bilo izvršeno nekoliko dana nakon dolaska broda.

Od toga su veći dio, 8,8 milijuna dolara, dobili tako što su cijelu svotu iz obrambenog proračuna u visini od četiristo milijuna dinara zamijenili po tečaju od dvadeset i šest dinara za marku, zapisao je Zvonar. Tako su dobili 15.384.615 maraka, odnosno 8.806.809 dolara.Ipak im je do cjelokupnog iznosa nedostajalo još 3.385.191 dolar. Prema njegovim navodima, razliku je pokrilo slovensko ministar- stvo financija. Prodavaču oružja je preko Ljubljanske banke 23. rujna 1991. uplatilo 13,4 milijuna dolara. Od te su svote poravnali iznos koji je nedostajao za protuavionske rakete koje su u Sloveniju došle 21. rujna. Preostalih deset milijuna dolara bila je preduplata namijenjena brodu koji je s oružjem doplovio u listopadu, ministra je izvijestio republički savjetnik. No, izjave njegovog pomoćnika Daniela Anžiča i Omanovog suradnika Jerneja Čepina govore drukčije. Potvrđuju, naime, da su se upleteni okoristili tečajnim razlikama. To potvrđuje i veća količina novca koju su pomoću albanska mafije skupili mijenjanjem dinara u marke. Izvještaji banke Central-European International Bank iz Budimpešte, naime, otkrivaju da je 23. rujna 1991. na račun Scorpion International Servicea, panamskog poduzeća sa sjedištem u Beču, bilo isplaćeno 14.411.170 maraka ili 8.601.116 dolara. Kao uplatitelj je bilo navedeno poduzeće Intertrade. Zapravo su sve kupljene devize usput vozili preko granice u Austriju, u ruke Nikolaju Omanu.

Banka je marke zamijenila u dolare po dnevnom tečaju, po kojem je dolar vrijedio 1,67 maraka, a Zvonar je u izvještaju ministru obrane Kacinu pretvorbu valuta preračunao po drugom tečaju, i to 1,74 marke. Otuda proizlazi skoro milijunska razlika između maraka, doista skupljenih na crnom tržištu, i iznosa iz izvještaja. U dolarima, u kojima se inače odvijala većina poslova s oružjem, razlika je puno manja, nešto više od dvjesto tisuća. No, ministar obrane bio je barem za taj iznos pogrešno obaviješten. Zvonar je, naime, tri godine kasnije, u rujnu 1994., istražiteljima ponovio da su za plaćanje pošiljke u vrijednosti 8,8 milijuna dolara "na različite načine zamijenjeni tadašnji dinari, a devize posredovane prodavaču". Zapravo su 25. rujna 1991. trgovcu oružjem platili 8,6 milijuna dolara, odnosno 14,4 milijuna maraka. Da su dinare u marke mijenjali na jugoslavenskom crnom tržištu nema nikakve sumnje. U lipnju 2010. Zvonar je objasnio: "Što se tiče Promdei banke, radi se o svoti od četiristo milijuna dinara koje smo zamijenili u marke u onim republikama Jugoslavije gdje su dinari još uvijek vrijedili. Taj je novac bio namijenjen kao dio plaćanja za pošiljke oružja". Kasnije je potvrdio da su dinari iz proračuna najprije uplaćeni na poduzeće Daniela Anžiča i dodao da su "nakon nekoliko dana odande i maknuti".

Brodom Ardal došla je i dosta velika količina oružja za hrvatske kupce. Obuhvaćala je "četrnaest ili šesnaest kontejnera u kojima su bile puške AK-74 i streljivo". Vjerojatno je i u toj tajnoj preprodaji barem dio plaćanja išao preko poduzeća u slovenskom vlasništvu. Predujam u visini od 249.600 dolara102 je na račun poduzeća Scorpion, naime, već 6. rujna 1991. uplatila švicarska podružnica slovenskog koncerna Iskra. To je bilo poduzeće Cranex sa sjedištem u Zürichu. Na njegovom računu skupila se zarada od prodaje oružja Hrvatima iz zaplijenjenih skladišta JNA u Sloveniji. Kao što je poznato, švicarska je podružnica Iskre kasnije prešla u vlasništvo tadašnjeg ministra financija Dušana Šešoka. Spomenuti četvrtmilijunski iznos vjerojatno se odnosi na dio oružja iz "četrnaest ili šesnaest" kontejnera koji su kao "balast" doplovili danskim brodom i bili namijenjeni hrvatskim kupcima. Posve isti iznos, naime, zapisan je u dopisu zadarskog poduzeća Jugotanker koje je od slovenskih posrednika, velenjskog poduzeća Orbis, šest dana nakon spomenute uplate zahtijevalo da mu pošalje račun za 249.600 dolara.

"Hrvati su oružje preuzimali postupno i ne sve odjednom. Dozvola za tranzit izdana je za cjelokupnu količinu", piše u izvještaju o uvezenom oružju.105 Što znači riječ "balast" zorno je objasnio Zvonarov pomoćnik Elo Rijavec. Neki brodovi su uz naručenu količinu oružja za Sloveniju, koja je iznosila približno deset posto cijelog tereta, dovezli još devedeset posto drugog oružja i opreme. Ono za slovensku vojsku nije bilo zanimljivo. Nazvali su ga "balast" i kasnije preprodali kupcima u Hrvatskoj. Radilo se uglavnom o automatskim puškama kalašnjikov kalibra 5,45 milimetara,106 pištoljima makarov, uniformama, šljemovima i slično. "Količinu oružja i opreme, koju su zvali balast, za daljnju je prodaju određivao ministar Janez Janša osobno", dodao je Rijavec. Potvrdio je to i Ludvik Zvonar: "Dokumente je potpisao Janez Janša, koji je bio prisutan prilikom svih preuzimanja oružja".

[KENJAC]

Neki dan je bila godisnjica ubistva (ubojstva) Josipa Reihl Kira , mozda jedinog covjeka u tom trenutku na podrucju SFRJ koji je htio da sprijeci nadolazecu katastrofu.
Mozda najveci heroj Jugoslovenskih ratova !