Didier wrote: ↑14/11/2022 01:36
Ozimician wrote: ↑14/11/2022 00:57
Pa ja mislim da to nikad niko nije nigdje rekao.
Eh sad ako se negdje ističu minusi života u Njemačkoj (koje svakako treba uzeti u obzir kad se iseljava) - to ne znači da neko smatra da je bolje u BiH nego na Zapadu.
Ono što ovdje svi podcrtavamo - 2022 god. je za početnike teška, 2023 god. će po svemu sudeći - biti još teža.
Problem je što pod "bolje" velika većina isključivo misli na novac.
Odu u Njemačku, rade tamo od zvijezde do zvijezde, nema im ko dijete pričuvati, nemaju nikakav socijalni život, ne idu na koncerte, ne zaglave u kafani, fudbal igraju s Turcima, žive u unajmljenoj rupi od 1.500 eura, i kažu može se više uštedjeti.
Pritom svi kažu otišli na Zapad, a ustvari idu 99% u Njemačku. Niko ne ide u Francusku, Španiju, Italiju, Belgiju i sl. Poneko završi u Americi, a već Kanada je misaona imenica.
I svi ti ljudi ni ovdje nisu imali nekog života, pa onda naravno da im nije velika promjena. Ko ovdje nije preživljavao, nego je živio dostojan život jer je znao zaraditi novac, nikad neće otići Švabi prati guzicu, nego će to isto vrijeme iskoristiti da u svojoj zemlji, među svojim ljudima, nešto od života uradi.
Ja u toj Njemačkoj ne bih živio da me suhim zlatom plaćaju. Kad vidim da moram tri sedmice ranije zakazati termin za jebenog frizera, nije mi dobro, a da ne pričam da i sva važna pitanja tako regulišeš, da te uvijek gledaju kao građanina drugog reda i da moraš pričati njihov odvratni jezik. Neka, hvala...
Evo ja vec sesta godina na zapadu, doduse nije Njemacka nego Austrija. Ali mogu iz licnog iskustva demantovati sve sto si naveo kao negativne aspekte zivota ovdje.
Da li to znaci da je generalno pravilo da je svima dobro na zapadu? Ne. Ne mogu ni ja generalizirati na osnovu toga sto je meni dobro. Ali ovdje poznajem masu ljudi kojima ne da je dobro, nego im je odlicno.
Postoje neki stereotipi o Svabama (Njemci, Austrijanci...) u koje sam ja vjerovao dok nisam poceo zivjeti ovdje.
Npr. mnogi su mi govorili: Nece Austrijanac s tobom nista drugo osim njemackog da prica, posebno u drzavnim institucijama. Moje iskustvo pokazuje drugacije. Prosao sam hrpu tih institucija, od vadjenja RWR, do odlazaka u AK i sl. Apsolutno svi su prihvatili komunikaciju na engleskom jeziku.
Drugi stereopit je bio onaj da radis od jutra do mraka i nema drustvenog zivota. Apsolutno netacno, opet iz mog iskustva. Austrijanci zive za pivu i rucak poslije posla. Zive za vikend i odlazak na jezera, planine i sl. Okruzenje u kojem zivis te bukvalno tjera da to i sam prihvatis. Naravno ako se drzis druzenja sa turcima, sirijcima i nasim ljudima koji znaju biti dosta ograniceni, onda je malo vjerovatno da ces moci u ovom uzivati.
Da li je sve bajno? Nije. Ima te neke prikrivene diskriminacije u nekim situacijama. Npr kad trazis stan, znaju te odbiti cim ti vide ime. Nema veze sto zaradjujes duplo vise od njih, ili sto si visoko obrazovan. Ali opet, iz moga iskustva to je nesto sto se jako rijetko desava.
Zivot je skup, ali drzava koliko-toliko kompenzuje neke stvari, tako da su male sanse da ces doci u situaciju da nemas nista.
Poslodavci su posebna prica, pogotovo u sektoru u kojem ja radim (IT). Ako vrijedis icemu, placen si kako treba. Ako je firma iole ozbiljna, bonusi su tu. Cak i poslovi tipa rad u Hoferu ili Billi, su fino placeni. Jednom kada tu pocnes raditi, ne mozes tek tako dobiti otkaz i masa ljudi obilato koristi usluge AK (Arbeiterkammer) ukoliko osjete da ih neko iskoristava.
Ko ima djecu, taj definitivno moze uzivati onom sto npr Austrija nudi u takvim situacijama. Vrtici su jako dobri, subvencionirani od strane drzave u slucaju da neko od roditelja ne radi, ili ima nista primanja.
Ovo za termine zna biti zeznuto u pocetku, dok se ne naviknes. I meni je smetalo, ali onda uporedim to sa onim nasim dole u BiH, kada svako dodje kad hoce. Iskreno, lakse mi je kad znam da imam termin kod doktora u 12 i znam da ce me primiti do 12:15, nego bilo kakav drugi setup u Bosni.
Toliko od mene
pa chovjeche. shta to pishesh.. eto te k.o Senad. mlatish li shakama kao on.
. 
