Better Man wrote: ↑04/08/2026 11:22
Milan i Koja su razišli upravo zbog načina na koji su vidjeli dalji razvoj benda. Milan je rekao da je Koja htio najedan način, koji je nastavio sa Disciplinom Kičme, a on drugi snzibilniji, koji je radio sa EKV.
Da, pok. Milan Mladenović, bio je šef vrlo "čvrste ruke", kada je u pitanju upravljanje bendom. Nakon što se razišao sa Kojom, zbog različitog shvatanja i koncepta muzičkog izraza, koji je bio i vidljiv i očit, Milan i VD odlaze u Katarinu II, a Koja sebi okuplja Disciplinu kičme, koju će i voditi decenijama, pravcem koji je on zamislio i ostao je dosljedan tome.
Milan radi sa Draganom Gagijem Mihajlovićem u Katarina II i tu se dešava još jedan "sukob" dvojice autora različitog koncepta. Naime, kako su pričali članovi i ljidi bliski bendu, Gagi je nakon tog prvog albuma, takođe zamislio neki koncept daljeg razvoja i stila benda, koji se ostalima nije baš sviđao, a pogotovo Milanu.
Nakon toga, Gagi "leti" iz benda, a sa njim i ime, jer je on polagao pravo na ime, pa nakon toga nastaje Ekatarina velika (EKV), kao nešto "slično ali ne baš isto", kako je to definisao Milan.
EKV radi u postavi sa VD-om na bubnjevima, ali ga neke '84. Milan "izbacuje" iz benda na kulturan način (iako su višegodišnji prijatelji i saradnici), a na njegovo mjesto dolazi Ivan Fece-Firči. Inače, malo je poznato da je V.D. jedno vrijeme bio i u zatvoru, zbog narkotika, pa su tad već počeli pregovori da Firči, koji je inače Novosađanin, dođe u EKV, što je podrazumijevalo i njegov transfer u BG.
Nakon što više nije mogao koncentrisano svirati, što od bolesti (AIDS), što od narkotika, V.D. je definitivno izbačen iz benda, tako da ne znam je li Firči i snimio nešto od novog albuma, ili je došao da svira na "već snimljeno", ali tako je nekako bilo.
Firči je došao u bend sa kojim je dugo bio u jaransko-saradničkim odnosima, skoro kao i pridruženi član, bio je upućen u stil i fazon benda i brzo je to proradilo.
Međutim, toj saradnji ispriječio se jedan od "najljućih neprijatelja" bendova i kreativnosti u periodu '70-ih i '80-ih godina- vojni poziv za JNA.
Firči je u vojsci bio u Rijeci, blizu svoje tadašnje cure a kasnije supruge Marine Perazić, u vojsci je bio pri nekom armijskom bendu, ali opet, kako i sam kaže "i najbolja vojska je loša vojska".
Po povratku iz JNA, sve je bilo spremno za njegov nastavak aranžmana u EKV (ne znam ko ga je u tom periodu mijenjao), ali on se tu nešto nećkao, htio sebi neki predah, pa na bubanj dolazi Ivan Ranković-Raka, koji je odsvirao i onaj čuveni live u Kulušiću.
Raka je inače pričao da je taj bubanj koji je svirao na live-u u Kulušiću, nije bio neke ekstra marke ni kvalitete, neki "šrot -set", ali je ton majstor Mladen Škalec, vrhunski iznio snimak i produkciju.
Raka je otišao iz EKV-a mislim nekad '87-'88 i taj je odlazak bio jako pogodio Milana i Magi (koji su bili neka stalna jezgra benda), jer se Raka dobro uklopio u bend, bio stabilan, usviran, tako da ga je Milan molio da ostane, ali on je već "zapikirao" odlazak u London.
Raka je i prvi koji je javno govorio, a i sada govori o "narko -sklonostima" u tom bendu, pogotovo Margite, pričao je da je sa njom kao drugar, išao na te neke "narko-susrete" sa dilerima, koji su izgledali jezivo, kao iz najcrnjih američkih filmova.
Mislim da je i to bio jedan od razloga što je Raka i otišao, jer više nije htio da bude dio tog "miljea" i tog obola koji je "kružio" nad bendom, jer Beograd je "mali" grad i čaršija i sve se zna, slično kao i kod nas.
Mislim da je nakon njega došao Srđan Todorović-Žika, slavni glumac, koji je bio solidan bubnjar, svirao je u tom nekom najistaknutijem i najfrekventnijem periodu benda, kraj '80-ih, a iz muzike izlazi radi aktivnog i ozbiljnog bavljenja glumom, a čaršijske priče su govorile da je pametan i da je jedini iz te ekipe uspio da se skine sa narkotika i pobjegne iz toga, da li je istina, teško će se saznati.
Nekad poslije žIke iz benda odlazi i basista Bojan Pečar, pa dolazi D. Uskoković-Ćima i Boško Bole Stamatović, a studijski album Dum -dum, svira mislim čuveni beogradski basista Bata Božanić. Tad nakon Dum-duma, koji je čini mi se '91. izašao, kao najava i slutnja pravog "dum-duma" na prostoru ex Yu, ustalila se ta postava, Milan, Magi, Ćima, Marko (Marko je sin Dušana Milivojevića-Nafte, čuvenog bubnjara beogradske jazz i pop rock scene i bio je mislim najmlađi od svih u toj ekipi. Većina EKV-a bili su oko '60-og godišta, sad koju godinu mlađi ili stariji, Marko je mislim negdje '70-to ili tu negdje).
Ta ekipa radi svirke,tih ratnih '90-ih, uglavnom na skučenom prostoru Srbije, Makedonije i Crne Gore, jer se u HR i BiH već ne može.
Ima dobrih snimaka u bootlega sa tih koncerata po youtube.
Nakon Milanovog odlaska i povratka iz Brazila, vagalo se da li će nastaviti EKV ili će Milan krenuti u neki solo projekat. On već od neke '92. sa Magi radi kao duet i idu po klupskim svirkama u Srbiji u tom formatu koji im je vjerovatno bio unosniji nego da ide čitav bend.
Mislim da je bilo razmišljanja, kako će novi album Angels breath svirati u nekom solo projektu (Margita je tada već duboko u ovisnostima i uskoro će uslijediti njeno prodavanje stanova i porodične imovine), ali ipak to ljeto '94. nastavljaju kao EKV.
Zadnji koncert je u Budvi, nekad u augustu '94. neki festival i bina kao za "Vaš šlager sezone". Nakon tog konceta Milanu će pozliti, vraćaju se u Beograd, on se suočava sa teškom dijagnozom i za manje od tri mjeseca odlazi sa ovog svijeta, tog nekog 5.11.1992. godine.
EKV tad u toj formi prestaje postojati.
Kanije će Margita gurati neke besmislene EQV projekte, kao ona sama sa klavijaturama, bila je u Sarajevu, mislim nekad 1999/ 2000. vidio sam plakate kad sam se vraćao sa fakulteta. Nisam išao na taj koncert, mislim da su htjeli ići neki moji frendovi, uglavnom tad već je izgledala "kao oronula baba" da se niko ne naljuti. To nije više ninašta ličilo i ona će svijet napustiti nekih godinu-dvije poslije toga.
Sada ima nekih brdo Cover i Tribute to EKV projekata, vidim da izgleda nekoliko ekipa to radi u različitim formacijama.
Postoji i Zadužbina Milana Mladenovića što smatram da je dobar korak i vrijedan napor očuvanju istorije i naslijeđa ovog benda.
Mislim i da ove sadašnje "zvijezde" na ex Yu prostorima i danas tako rade, otprilike 30-ak koncerata godišnje, Čola i danas otprilike vozi tu dinamiku. 
