Kako su Alispahić, Mujezinović i Ugljen prisluškivali Pejanovića, Halilovića, Ganića....
Komisija u sastavu Nijaz Duraković, Hasib Dazdarević i Izet Muhamedagić dobili su zadatak od Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine da ispitaju neregularnosti i zloupotrebe unutar MUP-a i Službe državne bezbjednosti RBIH. Saslušavani su Bakir Alispahić, Nedžad Ugljen i Enver Mujezinović. Prilikom njihovog svjedočenja oni su, zapravo, slagali Komisiju Predsjedništva RBiH da nikada nisu nelegalno prisluškivali, da su teroristi iz "Ševa" "heroji", da iz MUP-a nije nstala droga, da nisu vršili neovlašteno praćenje i slušanje članova Predsjedništva Republike BiH.
Bivši načelnik Službe državne bezbjednosti Sarajevo, Munir Alibabić, je u opširnom pismu koje je uputio predsjedniku Predsjedništva Republike BiH augusta 1994.godine informisao o brojnim neregularnostima koje se događaju unutar MUP-a RBiH.
"Mujezinović svjesno prozivodi neprijatelje, svjesno je proizvodio netrpeljivosti između Sefera i Pušine, mene i ministra Alispahića" napisat će Alibabić dodajući kako Mujezinovićevo ponašanje nije i ne može biti slučajno jer ga je "agresija na Republiku BiH zatekla u centrali KOS-a u Beogradu".
Pored ovih tvrdnji Alibabić je napisati da unutar MUP-a postoji jedinica za likvidacije "Ševe" ali će Nedžad Ugljen, priikom saslušanja, kazati "da su Ševe heroji čija imena ne želi u štampi".
Prilikom saslušanja na optužbu da se vrši nelegalno prisluškivanje, tadašnji ministar MUP-a Bakir Alispahić će ustvrditi da je "nelegalno prisluškivanje kriminal" te da se to u njegovom mandatu ne događa.
Ipak, dokumenti će demantovati Alispahića, Mujeznovića i Ugljena. Ugljenovi "heroji iz Ševa" će, uskoro će pokazati svjedočenja, dokazi ali i dokumenti koji su pronađeni, bit će, zapravo, obične prljave ubice koji su likvidirali, uglavnom civile.
Za teroriste iz "Ševa" će se uskoro dokazati da su likvidirali Admiru Ismić, Boška Brkića, zarobljene golobrade vojnike iz Velikog parka, Medihu Halilović, Edina Rondića, kao i nekolicinu civila koje je Šošić lično likvidirao snajperom, o čemu je BNN pisao kada je pronašao dokument i svjedoke Šošićeve likvidacije žene koja je prala šerpe na okupiranoj Grbavici. O svemu ovome svjedočila su još tri pripadnika Službe državne bezbjednosti Republike BiH ali do danas optužnica niti iz jednog tužilaštva u BiH jednsotavno nema. Da li to znači da su "Ševe", zapravo radile za sistem koji je krvlju branio stolice!?
S druge strane, kada je riječ o prisluškivanju tu su, ponovo, dokumenti demnatovali Alispahića, Ugljena, i Mujezinovića kojisu tvrdili da se članovi PRedsjedništva RbiH ne slušaju a da za one koji se slušaju "imaju papiri".
Naime Služba državne bezbjednosti prisluškivala je razgovore člana Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića, pratila i prisluškivala člana Predsjedništva RBiH Mirka Pejanovića pod kodnim imenom "Šekspir", pratili su i prisluškivali prvog komandanta ARBiH i člana Ratnog Predsjedništva RBiH Sefera Halilovića, pratili i prisluškivali lokalne komandante Kerima Lučarevića, Sakiba Puškara, Ismeta Hadžića i druge.
Kada je u pitanju slušanje svih navedenih funkcionera o njihovom praćenju i slušanju ne postoji niti jedan, legalno i zakonski pisani trag da su navedeni funkcioneri i komandanti slušati u skladu sa zakonom a to je, kako će Alispahić kazati Komisiji, "kriminal". I zaista jeste bio, Alispahićev kriminal.
S obzirom da je Alibabićevo pismo predsjedniku Predsjedništva RBiH Izetbegoviću uznemirilo duhove unutar tajne službe, Alispahić, Ugljen i Mujezinović krenut će u akciju "pokrivanja papirima" nelegalnih praćenja i prisluškivanja kao i, pokazat će se, uništavanja dokaza.
O prisluškivanju Mirka Pejanovića nestat će svi dokazi izuzev nekolicine Pejanovićevih prisluškivanih razgovora a nikada nije pokrenuta procedura o nelegalnom slušanju što je krivično djelo.
O prisluškivanju Sefera Halilovića napravit će antidatirane dokumente koje su potpisivala neovlaštena lica. Alispahić će Komisjii izjaviti da mu ne pada "na pamet da sluša članove Predsjedništva taman i da mu Alija Izetbegović kaže. Ako hoćeš, bujrum šefe potpiši i ja ću slušati" kazat će Alispahić što će biti još jedna od brojnih neistina u vezi za zloupotrebom tajne službe u privatne, KOS-ovske, profiterske ali i SDA-ove stranačke svrhe.
Ipak Alispahić, Ugljen i Mujezinović su, zapravo, vršili klasično kršenje zakona o unutrašnjim poslovima i zakona o državnoj bezbjednosti, što će rezultirati smrtnim posljedicama jer su prisluškivanje i praćenje određenih lica, kao u slučaju generala Halilovića, iskorišteni za pokušaj njegovog ubistva i ubistvo članova njegove porodice.
Dokumenti o praćenju i prisluškivanju Halilovića otkriće da je "saglasnost" za Halilovićevo prisluškivanje potpisao komandant "Ševa" Nedžad Ugljen koji to nije mogao uraditi po zakonu jer je u vrijeme kada je dokument napravljen šef tajne službe bio Jozo Jozić koji je morao, ali nije dao odobrenje za Halilovićevo praćenje i prisluškivanje. Bio je to dokaz antidatiranosti dokumenta. Nadalje za Halilovićevo ali i Pejanovićevo praćenje i prisluškivanje trebala je odluka predsjednika Predsjedništva RBiH, pismena, ali ni ona nije postojala a Alispahić je sam naglasio da bez pismene odluke nikoga neće slušati što će se pokazati kao laž.
Također, u dokumentu o praćenju Halilovića upisane su adrese na kojima će se on nalaziti tek od kraja 1993. i početkom 1994. a dokument, je, zapravo, napravljen sa datumom juni 1993. što je bio još jedan dokaz o zlupotrebi tajne službe. Zanimljivo Mujezinović, Alispahić i Ugljen su u dokumentu o uvoenju mjera, recimo, Haliloviću napisali "da vrši opstrukcije odluka Predsjedništva RBiH" što je paradoskalno jer je Halilović i sam bio član Ratnog Predsjedništva RBiH.
Pored toga za Halilovića su napisali "da posredstvom obavještajnog centra u Republici Hrvatskoj zagovara preuzimanje komande OSRBiH" što je, također, bilo smiješno i paradoksalno jer je upravo hrvatski predsjednik Franjo Tuđman višestruko tražio Halilovićevu smjenu i proglasio ga neprijateljem Hrvatske.
Postavlja se pitanje kome su, ako Predsjedništvo RBiH to od njih nije tražilo niti je predsjednik Izetbegović dao takvu pismenu odluku, Alispahić, Mujezinović i Ugljen davali prisluškivane razgovore najznačajnih ličnosti Republike BiH!? Za koga je ovaj KOS-ovsi trojac radio kada im je osnovi posao bio prisluškivanje i praćenje članova Predsjedništva i komandanata RBiH i izazivanje njihovih međusobnih sukoba kao, zapravo, vrhunske operacije KOS-a.
Nadalje vrlo je indikativno da Alispahić, Ugljen i Mujezinović nisu znali, recimo namjere Fikreta Abdića kojeg su prisluškivali ili su, pak, namjerno pustili da Abdić otpočne bratoubilački sukob?
Pored svega, treba spomenuti i to da je iz centrale MUP-a RBiH i Službe državne bezbjednosti RBiH oko desetak radnika koji su slušali i pratili Pejanovića, Ganića, Halilovića i druge funkcionere, prebjegli na agresrsku stranu i sa sobom odnijeli najtajnije podatke države RBiH!
Alispahić, Mujezinović i Ugljen ove radnike tajne službe su pustili da odu, namjerno ili ne, jer su očito bili prezauzeti progonom bh.patriota pa su im, ispred nosa, otišli četnički špijuni na agresorsku stranu dok su oni, istovremeno, od bh.patriota proizvodili neprijatelje u opkoljenom Sarajevu štoje Alibabić napisao Izetbegoviću augusta 1994.godine.
Redakcija BNN
(Nastaviće se)
Izvor:
BNN.BA
