Sufizam

[sarajlija_ba]

Cinjenica je fatmorgana da u selefizmu, ovom koji pohodi muslimanske zemlje vec 50 godina, pa i više godina, ima svega. Al ostavimo tu temu za neke druge podteme. Lijepo bi bilo ovdje stavljati neke tekstove iz tesavufa koji nisu prevedeni. Evo neko je skrenuo na Rabbanijeve Mektubate. Ima više stranica na našem ( koliko ja znam ) koji ih prevode. Možda je nekad tesavuf bolje prezentovati šta je on, nego ga braniti.

Vidim da nemaš vremena da odgovoriš...

[fatamorgana]

Cinjenica je fatmorgana da u selefizmu, ovom koji pohodi muslimanske zemlje vec 50 godina, pa i više godina, ima svega. Al ostavimo tu temu za neke druge podteme. Lijepo bi bilo ovdje stavljati neke tekstove iz tesavufa koji nisu prevedeni. Evo neko je skrenuo na Rabbanijeve Mektubate. Ima više stranica na našem ( koliko ja znam ) koji ih prevode. Možda je nekad tesavuf bolje prezentovati šta je on, nego ga braniti.

Vidim da nemaš vremena da odgovoriš...

Možel' odgovor od mene pa makar bio pogrešan,

[sarajlija_ba]

Cinjenica je fatmorgana da u selefizmu, ovom koji pohodi muslimanske zemlje vec 50 godina, pa i više godina, ima svega. Al ostavimo tu temu za neke druge podteme. Lijepo bi bilo ovdje stavljati neke tekstove iz tesavufa koji nisu prevedeni. Evo neko je skrenuo na Rabbanijeve Mektubate. Ima više stranica na našem ( koliko ja znam ) koji ih prevode. Možda je nekad tesavuf bolje prezentovati šta je on, nego ga braniti.

Vidim da nemaš vremena da odgovoriš...

Možel' odgovor od mene pa makar bio pogrešan,

Haj da čujem

[amoninan]

S obzirom da sam spomenuo Imama Rabbanija, evo i mali doprinos od mene (kurtisi of sis vajti )

Imam Rabbani MEKTUBAT

Najvažnija mjesta 266. pisma

* Prva obaveza je ispravnost akaida shodno stavovima učenjaka ehli sunneta ve'l-džemaata, Allah ih nagradio za njihov trud; oni su spašena grupa

* Uzvišeni Allah se ne smješta (ne utjelovljuje) u bilo šta, niti se bilo šta smješta u Njega

* On Uzvišeni se ne sjedinjava ni sa čim, niti se apsolutno išta sjedinjava s Njim

* Allah obuhvata svaku stvar, blizu ih je i sa njima je, međutim mi ne znamo suštinu Njegovog obuhvatanja, blizine niti spomenutog bivanja

* Stvaranje stvorenja je radi postizanja njihove potpunosti a ne potpunosti koja se vraća Njemu; Nisam stvorio džine i ljude osim samo da mi ibadet čine tj. da Me spoznaju, također se i pod riječima Pa sam stvorio stvorenja kako bih bio spoznat misli na postizanje njihove spoznaje

* Njegovih glavnih svojstava savršenstva je osam: hajat, ilm, kudret, iradet, besar, sem', kelam i tekvin

* Uzvišeni je bespočetan (kadim) i iskonski (ezeli) i niko drugi. Zbog ovoga je Imam Gazali proglasio Ibn Sinaa i Farabija nevjernicima jer oni govore o bespočetnosti razuma (ukul) i duša (nufus) te o bespočetnosti El-Hujuli(ja) i Es-Suret(a); također su govorili i o bespočetnosti nebesa

* Imami Rabbanijev šejh smatra da je Ibn Arebi-jin stav o bespočetnosti duša potpunih ljudi (ervahu'l-kummel) potrebno skrenuti sa doslovnog značenja na preneseno značenje (te'vil, objašnjenje i komentar) kako ne bi bio oprečan sa konsenzusom našeg milleta

* Nesretnici koji nisu slijedili vjerovjesnike su zalutali i druge su u zabludu odveli. Kada je poziv Isaa, a.s., došao do Platona rekao je: „Mi smo upućeni ljudi, pa nam nije potreban uputitelj.“ Ove njegove riječi su vrhunac inata i glupavosti

* Ibn Arebi je imao neke greške u svojim kešfovima. Jedna grupa sufija ga napada i smatra da je on griješio u svim svojim naučavanjima, druga grupa ga slijedi u potpunosti vjerujući da je on na istini u svim svojim stavovima. Ove dvije grupe su otišle u krajnosti. Treba zauzeti umjereni stav; kako odbacivati jednog od prihvaćenih evlija zbog greške u kešfu a kako prihvatati njegove stavove koji su daleko od ispravnosti i koji se suprotstavljaju mišljenjima posjednika istine?! Ispravnost je u zauzimanju srednjeg stava.

* Uzroci (esbab) koje je Allah postavio su zbog mudrosti, u njima su mnogobrojne koristi (Gospodaru naš nisi ti ovo uzalud stvorio). Poslanici su vodili računa o uzrocima i u isto vrijeme su stvari prepuštali Allahu (tefvid). Npr. Jakub, a.s., je zbog bojazni od uroka savjetovao svojim sinovima: „O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije“, uz uvažavanje esbaba oslanjao se na Allaha i Njemu se prepuštao (tefvid) govoreći: „a ja vas nemogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!“ Uzvišeni je potvrdio ovu spoznaju riječima: „a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili.“ Dalje, Svom Vjerovjesniku, a.s., je objavio: „O vjerovjesniče, dovoljan ti je Allah i oni koji te slijede od vjernika.“ (hasbukellahu ve men'ittebeake mine'l-mu'minin) Allah nekada daje da uzroci imaju uticaj a nekada da nemaju. (lijek nekada djeluje a nekada ne djeluje). Pridržavanje sebeba je potpunost tevekkula a ne njegova negacija.

* Allah želi dobro i zlo (muridu'l-hajri ve'š-šerri) i njihov je Stvoritelj, međutim On je zadovoljan hajrom a nije zadovoljan šerrom. Između zadovoljstva i volje postoji tanka razlika koju poznaju učenjaci ehli sunneta dok su drugi u zabludi po ovom pitanju. Zbog toga mutezile govore da ljudi stvaraju svoja radnje i vezuju stvaranje nevjerstva i grijeha za njih. Ibn Arebi i njegovi sljedbenici smatraju da je iman zadovoljstvo imena El-Hadi a također i dobroh djela, a da je kufr zadovoljstvo imena El-Mudill kao i grijeha. Ovaj njegov stav je oprečan onome na čemu su ljudi istine (ehlu'l-hakk)

* Ljudi sa voljom (iradet) i kudretom (moć) koje im je dao Allah zarađuju djela (kesb) svojim izborom, pa je stvaranje djela (ef'al) vezan za Uzvišenog Allaha, a zarada djela pripada robovima

* Ibn Arebi smatra da je viđenje Allaha na ahiretu zapravo spuštanje na manifestaciju lika (tedželli suveri). Iako je ahiretska manifestacija lika različita od dunjalučke manifestacije lika nije to viđenje Hakka Uzvišenog. Vjernici će vidjeti Uzvišenog Hakka na ahiretu u Džennetu bez strane (min gajri džihe), bez kakvoće (bila kejf), bez poređenja (bila šebeh) i bez primjera (bila misal)

* Vjerovjesnici su milost svim svjetovima. Da nije veze (vesata) tih velikana ko bi nas uputio na spoznaju Uzvišenog Bića i Njegovih svojstava, na ono s čim je zadovoljan i na ono sa čim nije zadovoljan? Naše ograničene pameti nisu u stanju dosegnuti ovo značenje, jer su im stalno pridodate snage srdžbe i prohtjeva. Čistota i čistoća su vezani za dobra djela, koja su objekti Allahovog zadovoljstva, i spoznaju koji se vezuju za vjerovjesništvo, pa nije olakšana suština čistote srca (tasfijetu'l-kalb)) i čistoće duše (tezkijetu'n-nefs) osim sa vjerovjesništvom. Šerijatski propisi su milost a ne opterećenje, jer je zahvala na blagodatima po nalogu razuma obaveza, a šerijatski propisi su objašnjenje za ispoljavanje te zahvalnosti. Također, svijet ima potrebu za šerijatom jer u suprotnom svako postupa po svojim mjerilima dobra i zla, a to dovodi u stanje općeg nereda

* Allah je apsolutni vladar a svi ljudi su Njegovi robovi. Pa kada bi ih sve uveo u vatru, On ne bi djelovao u tuđem posjedništvu da bi bilo i najmanje nepravde

* Sve što su vjerovjesnici dostavili je istina i bez greške. Učenjaci mogu napraviti grešku u svojim idžtihadskim sudovima, ali ne smiju biti podržani na greškama nego trebaju radi njih biti upozoreni kako bi se vratili na ispravnost. Njihove greške ne treba uzimati u obzir (ne treba se za njima povoditi).

* Kaburski azab za kafire i neke neposlušne vjernike je istina. Ispitivanje Minkira i Nekira vjernika i kafira u kaburu je istina. Kabur je berzah između dunjaluka i ahireta. Kaburska kazna s jedne strane liči dunjalučkoj kazni pa može biti prekinuta, a s druge strane je ahiretska kazna, mada se u suštini radi o ahiretskoj kazni. Allahove riječi: „Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti.“ (el-Mu'min, 46.) su vezane za kaburski azab. Kijametski dan je istina; prvim puhanjem u rog će se nebesa racijepiti, zvijezde popadati, zemlja, planine, mora, biljke i životinje će nestati, sve će postati rasuta prašina; nakon drugog puhanja u rog svi će izaći iz svojih kaburova i krenuti ka mahšeru. Filozofi ne vjeruju u nestanak nebesa i zvijezda i nestanak ovog svijeta, smatraju da su nebesa oduvijek i zauvijek. Uzvišeni kaže: „Kada se nebo rascjepi, i kada zvijezde popadaju...“

* Sirat, mizan i hisab su istina. Džennet i džehennem postoje. Nagrada džennetlija je neprekidna, a i kazna stanovnika džehennema. Ibn Arebi, u Fususu, smatra da će ipak sve obuhvatiti milost, da će nevjernicima kazna trajati tri hukba (labisine fiha ahkaba) a potom će, kako veli, džehennemska vatra postati hladna i spasonosna kao što je bila Ibrahimu, a.s. Još veli da je dozvoljeno za Uzvišenog da ne ispuniti prijetnju i da niko nije od posjednika zdravih srca rekao da će nevjernici ostati vječno u vatri. On je i po ovom pitanju daleko od istine, jer ne zna da je širina i općenitost milosti vezana za vjernike a za nevjernike samo na dunjaluku, dok na ahiretu kafiri neće osjetiti ni miris rahmeta. Uzvišeni kaže: „Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 87.) Uzvišeni još kaže: „A milost Moja obuhvaća sve; daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali.“ (el-Ea'raf, 156.) Kao da je Ibn Arebi čitao prvi dio ajeta, a ostavio njen drugi dio. Što se tiče njegovih riječi da su ljudi zdravih srca na idžmau (konsenzusu) da kafiri neće vječno ostati u vatri to je iz njegovih kešfova, a domen greške u kešfovima je veliki. Stoga, ne smije su uzimati njegovo mišljenje u obzir kada se kosi sa idžmaom muslimana.

* Meleki su Allahovi robovi zaštićeni od grijeha i sačuvani od grešaka, ne jedu, ne piju i ne dijele se na muške i ženske. Većina učenjaka sljedbenika istine je na stanovištu da su odabrani ljudi vrijedniji od odabranih meleka. El-Gazali, Imamu'l-Haremejn (el-Džuvejni) i Ibn Arebi smatraju da su odabrani meleki vrijedniji od odabranih ljudi. Međutim, vilajet meleka je vrijedniji od vilajeta vjerovijesnika, ali u vjerovjesništvu (nubuvvetu) i risaletu postoji deredža vjerovjesnika koju niko od meleka nije postigao. Također, punine (kemalat) vilajeta se ne mogu mjeriti sa kemalatima nubuvveta, to je kao kap naspram mora. Općenita

vrijednost pripada vjerovjesnicima, a djelomična (u nekim segmentima) melekima. Tako da je istina ono što je rekla većina učenjaka, Allah ih nagradio za njihov trud na Kijametskom danu!

* Treba se znati da nema pitanje u kojem su se razišli učenjaci i sufije, ako se valjano razmotri, a da nije istina na strani učenjaka. Tajna toga je u tome da je promatranje učenjaka vezana za slijeđenje vjerovjesnika kroz prozor nubuvvetskih kemalata i znanja, a promatranje sufija je ograničeno na kemalate i spoznaje vilajeta; pa nema sumnje da je znanje uzeto iz niše pejgamberluka ispravnije od znanja uzetog iz stupnja vilajeta.

* Iman je izraz za srčanu potvrdu (tasdik kalbi), a znak tog tasdika je odricanje od nevjernika i svega onoga što ide uz kufr. Najmanji stupanj ovog odricanja je srčani a najveći je srcem i tijelom. Allah uzvišeni kaže: „O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima!“ (et-Tahrim, 9.) Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, a.s., se ne mogu zamisliti bez neprijateljstva prema neprijateljima Allaha i Njegovog poslanika, a.s. Ono što rade pogane Šīje od pokazivanja prijateljstva prema ehli bejtu na račun odricanja od prve trojice halifa i drugih ashaba kao uvijet za odricanje od Allahovih neprijatelja je nedopustivo. Odricanje je vezano samo za neprijatelje a ne općenito odricanje od svih onih koji nisu ehli bejt. Kako ashabi mogu biti Allahovi neprijatelji?! Pa oni su žrtvovali i imetke i živote za ljubav prema Poslaniku, a.s. Ostavili su ugled i vođstvo, pa kako je moguće govoriti o njihovom neprijateljstvu prema ehli bejtu?! Ljubav prema ehli bejtu je potvrđena Kur'anom i ljubav prema njima je nagrada/plata za poslanički poziv. Uzvišeni kaže: „Reci: "Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske." A umnogostručićemo nagradu onome ko učini dobro djelo“ (eš-Šura, 23.) Ibrahim, a.s., je postigao to što je postigao od krajnjeg vrhunca i postao je korijen pejgamberskog stabla, zahvaljujući svom odricanju od Allahovih neprijatelja. „Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!“ (el-Mumtehine, 4.) Po ovom fekiru nema vrijednijeg djela kojim se postiže Hakkovo zadovoljstvo od odricanja od Njegovih neprijatelja.

* Pitanje povećanja i smanjenja imana je tačka razilaženja učenjaka. Imami Ea'zam Ebu Hanife, r.a., smatra da se iman ne povećava niti se smanjuje. Ima Eš-Šafii, r.a., smatra da se iman povećava i smanjuje. Nema sumnje da je iman izraz za potvrdu (tasdik) i srčanu ubjeđenost (jekin kalbi) i u tome ne može biti povećanja ili smanjenja. Povećanje i smanjenje može jedino biti vezano za mišljenj (zann) a nikako za ubjeđenje (jekin). Krajnja tačka onoga što se može reći po ovoj temi je da dobra djela donose sjaj i blistavost (džela) ovog jekina i njegovu čistoću, a djela s kojima Allah nije zadovoljan prlja i zatamnjuje njegov sjaj. Povećanje i smanjenje imana u vezi sa činjenjm dobrih djela i njihovo ne prakticiranje se odnose na sjaj jekina (dželau'l-jekin) a ne na sami jekin. Obzirom da je jedna grupa zadobila sjaj i čistoću svoga jekina rekli su o povećanju u odnosu na jekin u kome nema sjaja i čistoće, oni ne smatraju jekinom onaj jekin koji nema sjaja nego je, po njihovom mišljenju, jekin samo onaj koji sadrži sjaj. Zbog toga su govorili o smanjenju imana. Međutim, oni koji imaju izoštren pogled su uvidjeli da se povećanje i smanjenje vezuje za svojstvo jekina a ne za sami jekin. Primjer toga su dva ogledala koja su jednaka po veličini ali su različiti po sjaju i blistavosti, pa čovjek kada vidi ogledalo koje ima sjaj za njega kaže da je veće od drugog u kome nema takvog sjaja. „Allah na visoke stepene uzdiže one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (el-Mudžadele, 11.) Radi ovog pojašnjenja kojim se otklanja suprotnost različitih pogleda ne znači da je iman običnih vjernika jednak imanu vjerovjesnika sa svih aspekata; iman vjerovjesnika ima potpun sjaj i blistavost i posjeduje rezultate koji su dosta puta umnogostručeniji od imana vjernika širokih masa. To je značenje pretezanje imana Ebu Bekra, r.a., na vagi nad imanom ovog ummeta. Dakle, radi se o sjaju i osvjetljenosti a što je povećanje potpunog svojstva.

* Imami Ea'zam je rekao: „Ja sam mu'min istinski!“, a Imam Eš-Šafija je rekao: „Ja sam mu'min inšallah!“ Različitost ovih riječi je u izrazima a ne u suštini. Ebu Hanife je govorio vezano za vrijeme izgovatranja riječi

a Šafija vezano za okončanje stanja. Međutim, oblik istisnaa (inšallah) je preči i oprezniji, kao što nije skriveno pravednom čovjeku.

* Kerameti evlija su istina. Vrijednost Hulefa-i rašidina je po njihovom redoslijedu. Najveća vrijednost pripada Ebu Bekru i Omeru, u čemu su saglasni svi ashabi i tabiini. To su jasno i svojim riječima potvrdili velikani ovog ummeta poput Imami Šafije i Imama Ebu'l-Hasana el-Eš'arije. Osman je vrijedniji od Alije po mišljenju većine ehli sunetske uleme. U hanefijskim knjigama se na mnogo mjesta navodi da je vrijednost halifa po njihovom poznatom redoslijedu. Najviše odlika i kerameta je prenešeno od hazreti Alije, međutim to nije i dokaz za najveću vrijednost. Imami Malik je rekao: „Ni od koga od ashaba nije prenešeno vrijednih djelao kao od Alije“, ali on i pored toga daje prednost trojici prvih halifa. Ibn Arebi, u Futuhatu, navodi da su oni došli poznatim redoslijedom zbog dužine njihovih života. U ovome što on navodi nema dokaza za jednakost u njihovoj vrijednosti, jer je pitanje hilafeta jedno a vrijednost nešto drugo. Ovaj i sličnji njegovi stavovi su od njegovih ekstatičnih izjava kojih se ne treba držati. Većina njegovih kešfova u kojima je oprečan učenju ehli sunneta su daleko od ispravnosti, pa ih niko ne slijedi osim onih bolesnih srca i tvrdih oponašatelja.

* Obavezno je sve ashabe spominjati po dobru

* Druga obaveza, nakon postizanja ispravnog vjerovanja, je poučavanje fikhskih propisa. Svi moraju znati šta su farz, vadžib, halal, haram, sunnet, mundub, sumnjivo i mekruh i shodno tome djelovati. Neophodno je proučavati knjige fikha.

* Nakon postizanja dva krila; vjerovanja i djelovanja, potrebno je slijediti sufijski put, ne s ciljem postizanja nečega dodatnog u spomenutom akaidu i djelovanju i nečega novog mimo ovoga dvoga, nego je cilj tarikata postizanje jekina i smirenosti u vjerovanju, na način da ga ne mogu odvesti u sumnju oni koji sumnje ubacuju a niti njegovo vjerovanje poništiti oni koji navode raznorazne šubhe. 'Noga dokazivanja' nema postojanosti, posuda od gline nema čvrstoću. Mustedill (onaj koji navodi i traži dokaze) nema učvršćenja osim sa zikrullahom. Dalje, cilj tarikata je i postizanje lahkoće i olakšanja u sprovođenju djela šerijata, odagnavajući lijenost, inat i tvrdoglavost koja dolazi od nefsi emmare. Nije cilj tarikata osvjedočenje gajbskih likova, viđanje boja i nurova, jer to spada u igru i zabavu.

* Davanje prednosti nakšibendijskom putu nad ostalim tarikatima je podesnije i preče jer se nakšibendijski velikani striktno drže slijeđenja sunneta a ostavljaju novotarije. Zbog toga ih vidiš radosnim dok slijede sunnet pa makar ne posjedovali ništa od duhovnih stanja, a kada osjete slabost u ovom slijeđenju a dobiju halove oni te halove na prihvataju i ne žele ih. Zbog toga oni ne dozvoljavaju ni ples niti sema' (slušanje muzičkih instrumenata i pjesama), i ne prihvataju stanja koja dolaze usljed plesa i semaa. Čak smatraju džehri zikr novotarijom i svojim drugovima zabranjuju džehri zikr i ne obaziru se na plodove koji od njega dolaze. Šahi Nakšibend, kuddise sirruhu, je sakupio učenjake Buhare i odveo ih u hanikah svoga šejha Emira Kulala da tamošnjim sufijama zabrane džehri zikr. Učenjaci su sejjid Emiru Kulalu rekli: „Džehri zikr je novotarija, pa ga nemojte prakticirati!“ Sejjid Emir Kulal je, u odgovoru na to, rekao: „Neću više činiti!“ Pa kada je od ovakvih velikana ovog tarika došla zabrana džehri zikra šta da kažemo u vezi semaa, plesa, vedžda, tevadžuda, halova i mevadžida koji razultiraju uzrocima koji nisu u skladu šerijata; to je sve po mišljenju ovog fekira istidradž (padanje sa niskih na niže deredže), jer se stanja i zevkovi događaju i posjednicima istidradža. Znaj da su ples i sema, u suštini, igra i zabava. Uzvišeni kaže: „Ima ljudi koji kupuju govor za razonodu.“ (Lukman, 6.) Ovaj ajet je spušten kao zabrana za pjesmu, kako veli Mudžahid učenik Ibn Abbasa. Također mnogi velikani tabiīna vele da je lehvu'l-hadis pjesma. Nikada nijedan učenjak fikha nije dozvolio pjesmu, a niti ples i udaranje nogama. Praksa sufija nije nešto na šta se oslanja po pitanju dozvoljenosti i zabrane. Po fikhskim pitanjime se uzima u obzir ono što su rekli Imam Ebu Hanife, Imam Ebu Jusuf i Imam Muhammed, a ne praksa Šiblija ili Ebu'l-Husejn en-Nurija. Današnje nezrele sufije su učinile sema i ples svojom vjerom, oslanjajući se na djela svojih šejhova. Allahu hvala naši šejhovi nisu ovo prihvatili i nas koje ih slijedimo su očistili od ove prakse.

[fatamorgana]

Haj da čujem

Zaboravio sam pitanje,

[sarajlija_ba]

Haj da čujem

Zaboravio sam pitanje,

Izvori iz Kur'ana, Sunnete, Idžmae i Kijasa u Svezi sufizma.

[fatamorgana]

Haj da čujem

Zaboravio sam pitanje,

Izvori iz Kur'ana, Sunnete, Idžmae i Kijasa u Svezi sufizma.

možel' za prvi put neko lakše pitanje,

[sarajlija_ba]

možel' za prvi put neko lakše pitanje,

Može.
Znaš li zašto sufije ne odgovaraju na ovo pitanje a pričaju o svemu drugom ?

[fatamorgana]

možel' za prvi put neko lakše pitanje,

Može.
Znaš li zašto sufije ne odgovaraju na ovo pitanje a pričaju o svemu drugom ?

Možda odvrću sijalice za doček Nove,

[svojnasvom]

Evo naumpa mi jedna misao, listajuci ove mushafe koje sam stavio gore u rubrici mushafa. Pa rekoh da je podjelim sa forumom. Dole negdje u uglu nađoh mushaf štampan u veršovom Kiraetu, što mi onako povuce neke misli.

Prije nekih 15.-tak godina kada su tek arapi nadirali u Bosnu tu i tamo u nekim džamijama neko je ostavio jedan ili dva primjerka ovog mushafa. Susretao sam se i sam sa istim. Onaj ko zna šta su kiraeti zna da je to nauka i da nije nikakva ideologija koju bi neko nekom sa strane donosio. Međutim neko je to tada zapazio i u preporodu i objavio clanak u kojem se obrušava na ljude koji eto ne samo mezheb nego i kiraete hoće da nam promjenu. Tekst mi se dobro urezo i znam sa kakvom je oštrinom pisan.
Šta hoću da kažem, neku ideologiju treba osuđivati zbog njenog nauka, ali ne i ljude kao licnosti. Osoba koja se istresla na kiraete osim neznanja pokazala je još samo visok nivo provincijalizma. Taj duh provincijalizma, malodušnosti i šta caršija kaže, nikako ne smije biti motiv kritike selefizma. Ja ga osjecam i kod cjenjenih forumaša, a i kod mnogih koji vehabije kritikuju. Provincijalizam je ubitacniji od vehabizma.

[bijela]

ah, ah... samo priča..
a kad će započeti ljuštenje ilovačne maske do teomorfnog bisera našeg suštinskog bića?!?!

[fatamorgana]

Normalni provincijalci ne pucaju na ambasadu ...

[sarajlija_ba]

Evo naumpa mi jedna misao, listajuci ove mushafe koje sam stavio gore u rubrici mushafa. Pa rekoh da je podjelim sa forumom. Dole negdje u uglu nađoh mushaf štampan u veršovom Kiraetu, što mi onako povuce neke misli.

Prije nekih 15.-tak godina kada su tek arapi nadirali u Bosnu tu i tamo u nekim džamijama neko je ostavio jedan ili dva primjerka ovog mushafa. Susretao sam se i sam sa istim. Onaj ko zna šta su kiraeti zna da je to nauka i da nije nikakva ideologija koju bi neko nekom sa strane donosio. Međutim neko je to tada zapazio i u preporodu i objavio clanak u kojem se obrušava na ljude koji eto ne samo mezheb nego i kiraete hoće da nam promjenu. Tekst mi se dobro urezo i znam sa kakvom je oštrinom pisan.
Šta hoću da kažem, neku ideologiju treba osuđivati zbog njennog nauka, ali ne i ljude kao licnosti. Osoba koja se istresla na kiraete osim neznanja pokazala je još samo svoj provincijalizma. Taj duh provincijalizma, malodušnosti i šta caršija kaže, nikako ne smije biti motiv kritike selefizma. Ja ga osjecam i kod cjenjenih forumaša, a i kod mnogih koji vehabije kritikuju. Provincijalizam je ubitacniji od vehabizma.

Da li ćeš naći vremena da mi odgovoriš kako si obećao a obećanje je dug

[svojnasvom]

na šta veso bio?

[sarajlija_ba]

na šta veso bio?

Dokazi iz Kur'ana, Sunneta, Idžmae i Kijasa koji podupiru sufizam.

[svojnasvom]

Nauci arapski i procitaj onu knjigu na koju sam naišaretio ili kupi onu prevedenu za prvu pomoc Istine o tesavufu ili nešto slicno.
Nemam vremena da odgovorim tvojim ambicijama, ali ako želiš ostavit ću ti ovdje broj telefona i kucnu adresu, pa bujurm pozijareti nas
.

[sarajlija_ba]

Nauci arapski i procitaj onu knjigu na koju sam naišaretio ili kupi onu prevedenu za prvu pomoc Istine o tesavufu ili nešto slicno.
Nemam vremena da odgovorim tvojim ambicijama, ali ako želiš ostavit ću ti ovdje broj telefona i kucnu adresu, pa bujurm pozijareti nas
.

Znači toliki je problem pronaći par ajeta i par hadisa koji direktno podupiru sufizam i tesavuf ?

[fatamorgana]

Možel' onda ovaj: zikrulah ekber ...

[amoninan]

Nauci arapski i procitaj onu knjigu na koju sam naišaretio ili kupi onu prevedenu za prvu pomoc Istine o tesavufu ili nešto slicno.
Nemam vremena da odgovorim tvojim ambicijama, ali ako želiš ostavit ću ti ovdje broj telefona i kucnu adresu, pa bujurm pozijareti nas
.

Znači toliki je problem pronaći par ajeta i par hadisa koji direktno podupiru sufizam i tesavuf ?

jel može šejh Kardavi?

Osvrt na pravac sufija

Bez dvojbe, po pitanju sufija ljudi su podijeljeni na one koji ih pristrano podržavaju isticuci njihove vrline, posvajajuci njihove postavke u svemu i braneci ih, makar se radilo i o pogrešci, iduci do te mjere da ne mogu ni pretpostaviti da sufije mogu ikako pogriješiti, i one koji ih u potpunosti osuduju, kao i ono što je u vezi s njima, pa makar to u osnovi bilo i ispravno. Oni otvoreno tvrde da je tesavvuf pravac stran islamu, preuzet iz kršcanstva, budizma, brahmanizma, itd.

Medutim, nepristranost od nas zahtijeva da kažemo kako tesavvuf ima duboke islamske korijene koji se ne mogu osporavati, kao i to da sadrži neke temeljnje islamske elemente koji se ne mogu prikriti. To saznajemo na osnovu Kur'ana, sunneta i biografija casnog Poslanika i njegovih pobožnih drugova, kao što su Omer, Alijja, Ebud-Derda', Selman, Ebu Zerr i dr. Onaj ko išcitava Kur'an i hadis naici ce na cesta upozorenja na izazove ovozemnog života i prepuštanje njegovim carima. Na taj nacin covjek se usmjerava Allahu i Kuci Vjecnoj, a u njegovom srcu se izaziva žudnja za Džennetom i Allahovim zadovoljstvom. U tom kontekstu je i zastrašivanje džehennemskom vatrom i fizickim i duševnim bolom u njoj.

U Kur'anu postoje pasusi koji govore o Allahovoj ljubavi prema Njegovim robovima i njihovoj ljubavi prema Njemu: «On ih voli i oni vole Njega», «A koji vjeruju, jace su ljubavi prema Allahu», «Reci: 'Ako volite Allaha, tad slijedite mene, volice vas Allah», «Allah voli dobrocinitelje», «Allah voli strpljive», «Uistinu! Allah voli one koji se bore u saffu» itd.
U Kur'anu i hadisu postoje brojni tekstovi koji govore o ustezanju (zuhd), prepuštanju (tevekkul), pokajanju (tevba), zahvaljivanju (šukr), uvjerenju (jekin), bojaznosti (takva), samokontroli (murakaba) i drugim dinskim stupnjevima cijem tumacenju, uzrocima, podjelama i vrijednostima niko izuzev sufija nije dao odgovarajuci tretman. Stoga su oni, medu razlicitim grupacijama ummeta, najbolji poznavaoci duševnih mahana ('ujubu-n-nefs), srcanih bolesti (emradu-l-kulub) i šejtanskih utjecaja (medahilu-š-šejtan). Oni posebnu pažnju vode o i duhovnom napredovanju i vodenju kroz razlicita stanja na putu odgajanja zainteresovanih (terbijjet-s-salikin). Koliko se grješnika, zahvaljujuci njima, pokajalo, koliko je nevjernika preko njih islam primilo?!

......

Medutim, istina nas obavezuje da istaknemo kako su prve umjerene sufije upozoravale na opasnost pretjerivanja i zastranjivanja, strogo se vezujuci za tekstove šerijata (nusus-š-šer'i) i njegove temelje koji ne griješe niti kome štetu cine.
Ibnu-l-Kajjim bilježi od prvaka sufija brojne izreke o tome. Tako jedan od njihovih prvaka i ucitelja El-Džunejd b. Muhammed (preselio 297. h.g.) kaže: «Svi putovi stvorenjima su zatvoreni osim onome ko slijedi Poslanika, s.a.v.s.» «Na ovom putu se ne može pristajati za nekim ko ne pamti Kur'an i ne poznaje hadis, jer je naše znanje uvjetovano (poznavanjem) Kur'ana i hadisa.»

Ebu Hafs je rekao: «Onaj koji svoje postupke i stanja u svakom trenutku ne samjerava Kur'anom i sunnetom i ne vodi racuna o svojim mislima - ne smatra se sufijiom!»
Ebu Sulejman ed-Darani kaže: «Ponekad mi se na srce spusti neka dosjetka, ali ja je ne primam bez dva pravedna svjedoka: Kur'ana i sunneta.»
Ebu Jezid kaže: «Ako biste vidjeli covjeka kojem su date pocasti (kerameti) da po zraku lebdi, nemojte da vas to zavede, sve dok ne vidite kakav je u naredbama i zabranama, odnosno cuvanju granica i primjeni šerijata!»
Možda je najpravedniju ocjenu o sufijama dao Ibn Tejmijje, kada je, odgovarajuci na upit o njima, izmedu ostalog, rekao: «Ljudi se spore o njihovom usmjerenju. Neki odbacuju sufije i tesavvuf smatrajuci da su novatori koji su odstupili od sunneta. Takve ocjene koje su prenijeli neki imami poznate su i u tome su im se prikljucile skupine pravnika i teologa. Jedna skupina ide u drugu krajnost, smatrajuci da su sufije najbolji i najsavršeniji ljudi nakon vjerovjesnika… NIjedan od ta dva stava nije ispravan. Ispravno je reci: Sufije, kako to cine i drugi, trude se u pokornosti Allahu Uzvišenom. Tako medu njima ima onih koji svojim zalaganjem prednjace po blizini Allahu, dž.š, ima i onih koji su osrednji, ali su na pravoj strani. Obje skupine rade i ponekad pogriješe. Medu sufijama ima i grešnika koji se kaju ili ne kaju. Neki njihovi pripadnici sami sebi nepravdu cine i neposlušni su Gospodaru svome.
Njima se prispodobljavaju i pojedine skupine novatora i otpadnika. Medutim, strucnjaci (muhakkikun) tesavvufa ih ne smatraju svojim, kao što je na primjer El-Halladž kojeg je vecina njihovih prvaka osudila i odvojila od svog pravca, poput imama El-Džunejda i drugih.»
A Allah, dž.š., najbolje zna.

[svojnasvom]

Normalni provincijalci ne pucaju na ambasadu ...

"Možda je bolje reci: Provincijalizam je uskogrudniji od vehabizma."

Ali i ubitacniji, primjera, radi: Srbi u zadnjem ratu da nisu bili provincijalci i primitivci ( ne govrim o cijelom narodu ) nikada ne bi zapali u takav šovinizam kakav su zapali. Samo covjek sa margine svijeta može vjerovati da može zapaliti jedan cijeli grad ( poput Srebrenice )i pobiti stanovništvo, a zatim da to niko u svijetu niti vidi, niti cuje, niti osudi, niti sankcioniše.
Da se sav svijet nije završavao uz Moravu i niz Moravu, nikada im ne bi naumpalo etnicko cišcenje. To je svojstveno samo još plemenima tipa Hutu i Tuci.

[svojnasvom]

Nauci arapski i procitaj onu knjigu na koju sam naišaretio ili kupi onu prevedenu za prvu pomoc Istine o tesavufu ili nešto slicno.
Nemam vremena da odgovorim tvojim ambicijama, ali ako želiš ostavit ću ti ovdje broj telefona i kucnu adresu, pa bujurm pozijareti nas
.

Znači toliki je problem pronaći par ajeta i par hadisa koji direktno podupiru sufizam i tesavuf ?

jel može šejh Kardavi?

Osvrt na pravac sufija

Bez dvojbe, po pitanju sufija ljudi su podijeljeni na one koji ih pristrano podržavaju isticuci njihove vrline, posvajajuci njihove postavke u svemu i braneci ih, makar se radilo i o pogrešci, iduci do te mjere da ne mogu ni pretpostaviti da sufije mogu ikako pogriješiti, i one koji ih u potpunosti osuduju, kao i ono što je u vezi s njima, pa makar to u osnovi bilo i ispravno. Oni otvoreno tvrde da je tesavvuf pravac stran islamu, preuzet iz kršcanstva, budizma, brahmanizma, itd.

Medutim, nepristranost od nas zahtijeva da kažemo kako tesavvuf ima duboke islamske korijene koji se ne mogu osporavati, kao i to da sadrži neke temeljnje islamske elemente koji se ne mogu prikriti. To saznajemo na osnovu Kur'ana, sunneta i biografija casnog Poslanika i njegovih pobožnih drugova, kao što su Omer, Alijja, Ebud-Derda', Selman, Ebu Zerr i dr. Onaj ko išcitava Kur'an i hadis naici ce na cesta upozorenja na izazove ovozemnog života i prepuštanje njegovim carima. Na taj nacin covjek se usmjerava Allahu i Kuci Vjecnoj, a u njegovom srcu se izaziva žudnja za Džennetom i Allahovim zadovoljstvom. U tom kontekstu je i zastrašivanje džehennemskom vatrom i fizickim i duševnim bolom u njoj.

U Kur'anu postoje pasusi koji govore o Allahovoj ljubavi prema Njegovim robovima i njihovoj ljubavi prema Njemu: «On ih voli i oni vole Njega», «A koji vjeruju, jace su ljubavi prema Allahu», «Reci: 'Ako volite Allaha, tad slijedite mene, volice vas Allah», «Allah voli dobrocinitelje», «Allah voli strpljive», «Uistinu! Allah voli one koji se bore u saffu» itd.
U Kur'anu i hadisu postoje brojni tekstovi koji govore o ustezanju (zuhd), prepuštanju (tevekkul), pokajanju (tevba), zahvaljivanju (šukr), uvjerenju (jekin), bojaznosti (takva), samokontroli (murakaba) i drugim dinskim stupnjevima cijem tumacenju, uzrocima, podjelama i vrijednostima niko izuzev sufija nije dao odgovarajuci tretman. Stoga su oni, medu razlicitim grupacijama ummeta, najbolji poznavaoci duševnih mahana ('ujubu-n-nefs), srcanih bolesti (emradu-l-kulub) i šejtanskih utjecaja (medahilu-š-šejtan). Oni posebnu pažnju vode o i duhovnom napredovanju i vodenju kroz razlicita stanja na putu odgajanja zainteresovanih (terbijjet-s-salikin). Koliko se grješnika, zahvaljujuci njima, pokajalo, koliko je nevjernika preko njih islam primilo?!

......

Medutim, istina nas obavezuje da istaknemo kako su prve umjerene sufije upozoravale na opasnost pretjerivanja i zastranjivanja, strogo se vezujuci za tekstove šerijata (nusus-š-šer'i) i njegove temelje koji ne griješe niti kome štetu cine.
Ibnu-l-Kajjim bilježi od prvaka sufija brojne izreke o tome. Tako jedan od njihovih prvaka i ucitelja El-Džunejd b. Muhammed (preselio 297. h.g.) kaže: «Svi putovi stvorenjima su zatvoreni osim onome ko slijedi Poslanika, s.a.v.s.» «Na ovom putu se ne može pristajati za nekim ko ne pamti Kur'an i ne poznaje hadis, jer je naše znanje uvjetovano (poznavanjem) Kur'ana i hadisa.»

Ebu Hafs je rekao: «Onaj koji svoje postupke i stanja u svakom trenutku ne samjerava Kur'anom i sunnetom i ne vodi racuna o svojim mislima - ne smatra se sufijiom!»
Ebu Sulejman ed-Darani kaže: «Ponekad mi se na srce spusti neka dosjetka, ali ja je ne primam bez dva pravedna svjedoka: Kur'ana i sunneta.»
Ebu Jezid kaže: «Ako biste vidjeli covjeka kojem su date pocasti (kerameti) da po zraku lebdi, nemojte da vas to zavede, sve dok ne vidite kakav je u naredbama i zabranama, odnosno cuvanju granica i primjeni šerijata!»
Možda je najpravedniju ocjenu o sufijama dao Ibn Tejmijje, kada je, odgovarajuci na upit o njima, izmedu ostalog, rekao: «Ljudi se spore o njihovom usmjerenju. Neki odbacuju sufije i tesavvuf smatrajuci da su novatori koji su odstupili od sunneta. Takve ocjene koje su prenijeli neki imami poznate su i u tome su im se prikljucile skupine pravnika i teologa. Jedna skupina ide u drugu krajnost, smatrajuci da su sufije najbolji i najsavršeniji ljudi nakon vjerovjesnika… NIjedan od ta dva stava nije ispravan. Ispravno je reci: Sufije, kako to cine i drugi, trude se u pokornosti Allahu Uzvišenom. Tako medu njima ima onih koji svojim zalaganjem prednjace po blizini Allahu, dž.š, ima i onih koji su osrednji, ali su na pravoj strani. Obje skupine rade i ponekad pogriješe. Medu sufijama ima i grešnika koji se kaju ili ne kaju. Neki njihovi pripadnici sami sebi nepravdu cine i neposlušni su Gospodaru svome.
Njima se prispodobljavaju i pojedine skupine novatora i otpadnika. Medutim, strucnjaci (muhakkikun) tesavvufa ih ne smatraju svojim, kao što je na primjer El-Halladž kojeg je vecina njihovih prvaka osudila i odvojila od svog pravca, poput imama El-Džunejda i drugih.»
A Allah, dž.š., najbolje zna.

Kardavi na Džeziri o tesavuffu.

http://www.youtube.com/watch?v=IFz8TGOg9t4
Uzgred nije svaka Kardavijeva za ramazana. Koliko god covjek bio objektivan i ucen, on sa sobom nosi i neke sudove na koje utice škola kojoj pripada. Kardavi je pripadnik muslimanske brace, a muslimanska braća nose mnoge stavove škole reformatorske škole al Menar, a na al Menar je dosta ostavio utjecaja Rešid Rida koji je proijeklom bio iz Sirije iz porodice koja je gajila trdaiciju Ibn tejmije i hanbelija. Ovo za Halladža je netacno koliko god Kardavi bio ono što jeste. Halladđ je ubijen pod politickim okolnostima a sve je kasnije dobilo vjersku formu, baš kao npr Hamzevije kod nas u vrijeme Osmanlija.

[fatamorgana]

Normalni provincijalci ne pucaju na ambasadu ...

"Možda je bolje reci: Provincijalizam je uskogrudniji od vehabizma."

Ali i ubitacniji, primjera, radi: Srbi u zadnjem ratu da nisu bili provincijalci i primitivci ( ne govrim o cijelom narodu ) nikada ne bi zapali u takav šovinizam kakav su zapali. Samo covjek sa margine svijeta može vjerovati da može zapaliti jedan cijeli grad ( poput Srebrenice )i pobiti stanovništvo, a zatim da to niko u svijetu niti vidi, niti cuje, niti osudi, niti sankcioniše.
Da se sav svijet nije završavao uz Moravu i niz Moravu, nikada im ne bi naumpalo etnicko cišcenje. To je svojstveno samo još plemenima tipa Hutu i Tuci.

S ovim se potpuno slažem osim sa konstatacijom da je provincijalizam uskogrudniji od vehabizma, to ne mora biti po defaultu, ima u provinciji divnih ljudi, lično ih poznajem!

[amoninan]

Kardavija sam citirao, izuzev toga što je sigurno danas najveći islamski autoritet, upravo zato što nije sufija. Stoga njegove riječi imaju posebnu težinu. Jer drugačije ljudi percipiraju stvari kad im vazi neki sufija, i kad im to isto kaže neko ko ne pripada toj školi mišljenja.

Nije ničija svaka zlatna osim govora Kur'ana i Poslanika s.a.v.s. Apsolutno nepotrebna opaska s tvoje strane.

[fatamorgana]

Pošto imam jednu knjigu od al-hallaj-a, DIWAN u predgovori ima i njegov kraći životopis i tu piše otprilike da vlasti nisu znale šta da rade sa njim jer je pozivao sve na put Ljubavi pričajući javno ljudima na pijacama i trgovima Bagdada što je tad bilo u kontrastu sa vladajućim mišljnjem da je Put sufizma ili predaje Uzvišenom samo za plemenite i odabrane ali ne i za prosti puk.

Izgleda da se kap prelila kad je on na jednoj pijaci u Bagdadu uzkliknuo u mističnoj ekstazi: An-al-Haq', Ja sam Istinski,
S obzirom ja je Istinski atribut Boga onda je to protumačeno kao da je on izjavio "Ja sam Bog" i to mu je onda pripisano kao bogohuljenje.

Zanimljivo je to što predaja kaže da su jedne od njegovih zadnjih riječi kad su ga vodili na mučenje i pogubljenje bile:

"Bože, oprosti im jer znaju šta rade".

[fatamorgana]

Kardavija sam citirao, izuzev toga što je sigurno danas najveći islamski autoritet, upravo zato što nije sufija. Stoga njegove riječi imaju posebnu težinu. Jer drugačije ljudi percipiraju stvari kad im vazi neki sufija, i kad im to isto kaže neko ko ne pripada toj školi mišljenja.

Nije ničija svaka zlatna osim govora Kur'ana i Poslanika s.a.v.s. Apsolutno nepotrebna opaska s tvoje strane.

A pogotovo ne Ibn Tejmije,