Jedan ali vrijedan susret...situacija se desila dok sam bio vani, i to u jednoj ulicici blizu malog parka gdje sam naletio na veliki copor pasa. Bilo ih je sigurno preko 15-ak, pola deset uvece, ja u setnji sa psom ciji su vlasnici otisli na kratko putovanje i ostavili mi psa na cuvanje.
Elem, Gorbi (skotski ovcar sa crvenom flekicom na nosu=Gorbacov

) je zauzeo defanzivnu poziciju i stao ispred mene i copora. Bio je na kratkoj uzici koju sam u tom momentu stegao kao da je od zlata

. Pas je bio "miran" i nije lajao, cak se malo spustio i izgledao mi je kao sprinter na startu trke. Nije lajao, nije rezao
Copor je prisao na par metara, a par najvecih i najagresivnijih pasa iz copora je rezalo i vidjela im se pjena na ustima. Skontao sam da nema nazad i da je pitanje vremena kada ce nas napasti...Gorbi je bilo toliko "miran" da mi ni dan danas nije jasno sta se desavalo sa psom (morao bi pitati Cesara Milana

).
Skinuo sam uzicu i uhvatio psa za ogrlicu koju je nosio oko vrata...u tom trenutku pas se "katapultirao"...trzaj je bio toliko jak, skoro da mi je iscupao ruku iz ramena.
U naletu adrenalina, ne razmisljajuci ni sec, potrcao sam za psom i u dvije sekunde se nasao u situaciji da "punim niskim kruznim" (ko Chuck Norris

) udaram nekakvog dodz-a koji je Gorbiju prisao sa strane. Sve se desilo u 4-5 sec., ludi pas kojeg sam setao je zgrabio za vrat vodju copora (bar mi je izgledalo da je vodja zbog agresevnosti) i bukvalno ga bacio na zemlju i davio ga zubima

Nije se obazirao na nalete, a vjerovatno i ujede, ostalih pasa iz copora...ja sam zadao 3-4 kruzna

i Gorbija uhvatio za ogrlicu i povukao ga metar-dva nazad. Pas se vratio u prvobitni polozaj "sprintera" i cekao

. U citavom tom metezu vodja copora je skicuci odskakutao (valjda ga je Gorbi i za nogu zgombo), a ostatak se razbjezao u trenu.
Tu noc skoro da nisam ni spavao. Naredni dan sam psa odveo na pregled i hvala Bogu bio je OK. Nije imao cak ni ogrebotine
Sjecam se da sam vlasnicima (bliskim prijateljima) ispricao susret sa coporom ali sam u citavoj prici "zaboravio spomenuti" okrsaj. Rekli su mi da se pas inace ponasa veoma zastitnicki prema clanovima porodice i da me vjerovatno dozivljava kao takvog.
Bio sam toliko ponosan na tog psa i svaki naredni put kada bih dosao u posjetu prijateljima i kada bih ga izvodio u setnju trudio bih se da ta setnja traje sto duze. Nikada vise nismo dozivjeli slicnu situaciju, a psa sam setao sa stavom kao da sam oslobodio Evropu, i kao da setam 3 pitbull-a i 2 sarplaninca zajedno
Btw. nakon tog dozivljaja sam imao jos par susreta sa manjim coporima, a bez "zastite" nekog "mog" psa...nikada nisam napravio korak nazad. Naucio sam lekciju od najludjeg i najhrabrijeg psa
