Mjesanac wrote:NightSkyWalker wrote:
SDA nije uvela vjeru u politiku, vec je samo uklonila ban sa vjere kojeg su crveni fasisti stavili.
to hoces da kazes da se nije mogli ici na Dzumu prije rata? Ili uopste u Dzamiju?
Naravno da to nije točno. Moglo se ići u vjerske objekte, ali recimo djelatnicima u obrazovanju nije bio + ako su javno pokazivali da su vjernici, ignorirali su se vjerski blagdani i općenito su se ograničavale vjerske slobode u smislu kako je to u demokratskim zemljama.
Da, se malo vratim na glavnu temu. Već od sredine 80-tih tadašnje komunističke vlasti su se pripremale na promjene. Jedan od pokazatelja je i to što su se temeljito čistili komunistički arhivi. To je činjenica.
Baš na Kapital Netu (TV) već neko vrijeme rade intervjeu s osobama iz tog vremena i povjesničarima koji se bave tim razdobljem. Zgodno za vidjeti i informirati se. Jedan od okidača ako ne i glavni okidač raspada bivše države je ekonomija. Vjerojatno se većina od vas ne sjeća kakva je inflacija bila tada. Nakon što si dobio plaću, ako je nisi zamjenio u njemačke marke u roku dan vremena bi izgubio i 10% vrijednosti. To je sa sadašnjeg stanovišta nerazumljivo. Novčanice su imale hrpe nula.
Činjenica je i da je u Jugoslaviji dominirao srpski narod. Mogla se nazvati i srboslavija. Primjer za to je i jezik kojim se govorilo u JNA koji je čisto srpski jezik. Kasnija ratna djelovana navedene vojske su jasno to i potvrdila.Djelatne vojne osobe su velikom većinom bili srbi. Republike su punile državni proračun, a dobivale natrag mrvice. Jedan od glavnih izvora deviza tog vremena je bio turizam u hrvatskoj. Već ranije su se vodile borbe da se manje novca izdvaja u proračun savezne Vlade ili tadašnji SIV (Savezno izvršno vijeće).
Sve to je potpomognuto i kretanjima u svijetu, padom Berlinskog zida i dugoočekivanim krahom komunističkog totalitarizma, podjelom Češkoslovačke na Češku i Slovačku, raspad SSSR-a i stvaranje novih neovisnih država. Uglavnom vrijeme promjena.
Problem je što smo mi u ex Jugoslaviji imali Miloševića. Njegov uspon je počimao već od '88. (ako se ne varam). "Legendarni" govor na Kosovu polju kad je poručio srbima da nitko ne smije da ih bije, i teza da svi srbi moraju živjeti u istoj državi. Milošević nikad nije govorio da je za Veliku Srbiju, nego je to sve radio pod krinkom borbe za Jugoslaviju (što bi rekli multientičar). Nakon prvih demokratskih izbora, vodstva, prvenstveno Slovenije i Hrvatske su strepila od Miloševića. BiH je u to vrijeme bila neodlučna i rekao bih politički nespremna. Nakon napada na Sloveniju od strane JNA i blokade vojarni u Hrvatskoj sva vojna sila iz tih dviju tadašnjih republika se slila u BiH. Nekako u isto vrijeme su bili razgovori predsjednika republika, pa moratoriji na proglašenje neovisnosit, pa nuđenje konfederacije, no Milošević nije pristajao na to. Znao je da nakon ovih demokratskih promjena na demokratski način neće moći ostvariti utjecaj u Jugoslaviji kakav je htio. Kako je imao vojsku krenuo je s vojnim riješavanjem nastale situacije.
Dakle, izbori 1990. i raspad bivše države su nadasve kompleksno područje i za to nisu krivi nikakvi klerofašisti nego prvenstveno Miloševićeva hegemonija.
Ti izbori su donijeli volje naroda u pojedinim republikama, od Slovenije do Makedonije. Što se tiče Hrvatske tu je pobjedila opcija koja je zagovarala stoljetni san o nezavisnoj i slobodnoj Hrvatskoj. I to plebistiarno. Što je bilo i očekivano jer su se ljudi htjeli maknuti od "zagrljaja" mrske Jugoslavije. Slovenija isto.
Kad počenem pisati i prisjećatise toga vidim koliko je to kompleksno vrijeme bilo.
Samo da se još jednom osvrenem na onu besmislicu o klerofašistima. Riječ nacionalist je u ranijem vremenu totalno promjenila svoje značenje. Sada se nacionalistom označava zapravo šovinist.
Evo što sam našao brzinski o toj temi
Nacionalizam može značiti više stvari:
* u pozitivnom smislu nacionalizam je isto što i domoljublje (patriotizam)
* u negativnom smislu nacionalizam se poistovjećuje s šovinizmom prema svim nepripadnicima većinske nacije
* općenito, nacionalizam je ideologija u kojoj je nacionalni identitet osnovni (i dovoljni) razlog za postojanje neke države.
Npr. ja sam nacionalist ali nisam šovinist. Ja ne želim da moj nacionalizam osporava prava drugim narodima. Doživaljavanje nacionalnog kao nešto što je fašizam ili nazadno je besmisleno i netočno. Voljeti svoj narod ne znači mrziti druge. To je valjda sindrom i zatucanost balkana.
Dokle ide dogmatska indoktrinacija Zlajine Mladeži na ovom forumu...
