Great Cornholio wrote:Adventizam je, barem za mene, jedino pozitivističko, oficijelno religijsko tumačenje nastalo na osnovu tumačenja Starog i Novog zavjeta.
Adventizam je takođe vrlo "jednostavan", pripadnici ove vjerske zajednice ne moraju prakticirati neke komplikovane rituale, molitve su im "mudre", jer kad se mole Bogu, za nešto, oni uvijek dodaju " Bože, ako ti misliš da je to dobro za mene", i zbog toga se nikada ne mogu razočarati ako im Bog neku molitvu ne usliši.
Adventisti je zabranjeno da konzumira alkohol ( podrazumijeva se ni bilo koje drugo sredstvo koje može opiti), svinjsko meso ( i još neke vrste mesa, ne znam tačno koje), zabranjeno mu je stupanje u spolne odnose prije braka, a član Hrišćanske Adventističke Crkve možeš postati kad postaneš punoljetan, tad se možeš krstiti, ali prije toga moraš prihvatiti pravila članstva, moraš prihvatiti svaki dio adventističkog učenja, a ako se nečega od toga ne budeš pridržavao možeš biti i isključen.
Adventisti vjeruju jedino u Raj ( njega možeš zaslužiti vjerom u Isusa i pridržavanjem deset Božijih zapovjedi,kod njih ne postoji Pakao, loši će biti zauvijek uništeni, pridržavaju se deset Božijih zapovjedi, i kod njih je Subota "Božiji dan", taj dan je zabranjeno raditi bilo šta što donosi materijalnu korist, i tim danom adventisti se druže u Crkvi, slušaju predavanja adventističkih svećenika ( koji se imaju pravo ženiti), uglavnom Subota je "rezervisana" eksluzivno za Boga.
Što se tiče sahrana mrtvih tu su vrlo tolerantni, dopuštaju svojim članovima da se sahranjuju na groblju na kojem žele, dopuštaju i kremiranje, a njihovi članovi ne moraju plaćati svećenike jer njih plaća Crkva, koja se finansira od strane vjernika.
Sve u svemu, da mogu prihvatiti ideju u postojanju sotone, kao nekog stvarnog zlog bića, i da ne sumnjam u to da su ljudi i dinosaurusi živjeli u isto vrijeme, mogao bih i ja postati njihov član, ali pošto to nije slučaj, onda moram ostati nezavisni vjernik, a o adventistima mogu i dalje govoriti kao o vjerskoj zajednici kojoj sam najbliže što se tiče viđenja i doživljaja Boga.
Da si završio teologiju na Fakultetu u Maruševcu, ne bi bolje sažeo učenje i principe kršćanstva izražene kroz AC.
Dvije decenije sam prijatelj te zajednice i stojim iza tvrdnje da je malo zajednica koje su na takav način doprinijele Sarajevu, posebno tokom najtežih godina. Ne želim pominjati imena, jer adventisti po defaultu ne žele i neće da promovišu svoja djela na korist "drugih građana i vjernika", ali znam da istorija Grada bilježi da su neki od najuglednijih akademskih građana bili vjernici te male protestantske zajednice. Kao kršćanin, lično sam odlučio da proučim Sveto pismo, i nakon dužeg suživota sa tim divnim ljudima(neki su nažalost "zaspali u Gospodu", kako se to kaže u tradicionalnom adventizmu)- odlučio sam se na krštenje baš u Adv.crkvi u Tepebašinoj ulici. Nisam ostao aktivni član crkve zbog svoje lične odluke i stava prema određenim učenjima koja nisam mogao shvatiti- ne jer su možda "protivna Pismu", već jer kao iskren čovjek nisam mogao da javno izražavam svoju pripadnost,a da taj isti "kanon" ne mogu prihvatiti u potpunosti.
Ipak, i nakon toliko godina, nikada nisam bio ostavljen na cjedilu od svoje kršćanske braće i sestara, i pored toga što sam "izašao" iz zajednice. Adventisti nikada ne ostavljaju svoje prijatelje u teškoj situaciji, čak ni u smrtnoj opasnosti, i uvjerio sam se da su često rizikovali život suprotstavljajući se ratnom ludilu, fašistima, i ekstremistima SPC i Kat.Crkve koji su njihov rad smatrali heretičkim i izdajničkim.
Ovom prilikom želim samo pomenuti legendarnog ratnog pastora , časnog Ivana Brechelmachera, rođenog Sarajliju, čiji je otac Pavao bio jedan od osnivača zajednice u Sarajevu još prije Drugog svjetskog rata. Najugledniji, pastor Ivan i đakon Žile, su bili u više navrata zatvarani i mučeni u zatvorima VRS i HVO, dok je Žilenkov bio pritvoren i od strane bezumnika Armije BiH u Silosu- jedini čovjek koji je prošao sva tri kazamata samo iz razloga jer nije prihvatao nemogućnost prolaska i pomoći sirotinji i bijedi. Oni koji znaju, sjetit će se crvenog golfa keca izrešetanog gelerima i naljepnice ADRA, i malenog čovjeka koji je u autu uvijek prevozio hranu, lijekove i knjige.