iceman2010 wrote: Prvo New York Times nije nikakava interesna grupa, niti su oni predstavnici neke interesne grupe.
Netacno. New York Times je interesna grupa svojih vlasnika i dionicara.
iceman2010 wrote: Drugo gdje pise da New York times ne smije napisati preporuku za koga da se glasa? Da li bi prekrsili profesionalne standarde? Vjerovatno! Da li bi prekrsili zakon? Vjerovatno ne bi.
Netacno. Zakonom je definisano na koji nacin mediji mogu ucestvovati u politickom procesu -- tako sto ce dati istu kolicinu prostora svim zastupljenim opcijama. Mediji su regulisani zakonima o medijskom djelovanju i zato postoje agencije koje ih nadziru. Studije i studije su napisane o Murdochovom podrivanju demokratskog procesa. Zato postoje zakoni o vlasnistvu, zakoni o ulozi medija u izbornom procesu, itd. Oni su vjerovatno razliciti od drzave do drzave, ali koliko ja znam, medijima nije dozvoljena politicka agitacija za jednu politicku opciju -- to je oprecno osnovnim principima demokratskog pluralizma.
U zapadnom svijetu, mediji se smatraju 'fourth estate'-om, sto otprilike znaci da je uloga dodijeljena medijima u drustvu da drze sve ideoloske institucije pod pritiskom javnog misljenja da bi iste obavljali svoje duznosti u skladu sa opstim drustvenim dobrom.
iceman2010 wrote: A ako bi otkud ti to da se slika poslanika po zakonu moze objaviti pozivanjem na slobodu, a new york times ili vjerske institucije po istom principu ne mogu pozvati birace da glasaju za nekoga? Je li to te tvoje "slobode" ne vaze za svakoga jednako?
To nisu iste stvari. Sekularna drzava se zalaze da se sve sto ima veze sa religijom prebaci iz domena javnog u domen privatnog. Nema tog Ustava ili Krivicnog Zakonika u sekularnoj drzavi koji zabranjuje crtanje Poslanika, jer se drzave Poslanik ne tice. Vjerski zakoni i vjerovanja su prebaceni u domen privatnog i nemaju nikakav pravni znacaj za zajednicu sekularne drzave. Jedina debata koja se u javnom domenu moze voditi je da li su tvoja vjerska prava ugrozena ili ne. Dakle, da li te ja ugrozavam u tvom pravu da vjerujes. Ako ti nanosim dusevne boli svojim stavom, ti me mozes tuziti, ali ne na osnovu toga sta tebi tvoja vjera prepisuje. Moje pravo je da je vjerujem nesto drugo. To sto je moje pravo krsi tvoje vjerske propise ili ucenja ne pije vode. Zato ti mozes slobodno propovijedati da Isus nije Boziji sin, a onaj drugi moze slobodno propovijedati da Isus jeste Boziji sin. I jedan i drugi krsite ucenje one druge religije i vjerovatno vrijedjate jedan drugog, ali ne vrijedjate pravo na slobodu ispovijesti.
Vjerske institucije se ne bi trebale mijesati u politicki proces, osim ako ih se on direktno ne tice. Na primjer, pop moze reci, ova partija zagovara zakon protiv abortusa, sto je u skladu sa ucenjem nase crkve. Popov zadatak je da se brine o duhovnom stanju svoga stada (domen privatnog), a ne da agituje za politicku partiju (javni domen). Evo ti, na primjer, stava jedne od crkava:
"In face of political differences, contradictions and struggle, the Church preaches peace and co-operation among people holding various political views. She also acknowledges the presence of various political convictions among her episcopate, clergy and laity, except for such as to lead clearly to actions contradicting the faith and moral norms of the church Tradition.
It is impossible for the Church’s Supreme Authorities and for the clergy, hence for the plenitude of the Church to participate in such activities of political organisations and election processes as public support for the running political organisations or particular candidates, election campaigns and so forth. The clergy are not allowed to be nominated for elections to any body of representative power at any level. At the same time, nothing should prevent bishops, clergy and laity from participation in the expression of the popular will by voting along with other citizens."
iceman2010 wrote: Ako ja tebe tuzim i dobijem znaci da nije dozvoljeno zar ne?
Netacno. Ako ti mene tuzis, to znaci da imas pravo da me tuzis. Ako dobijes, u sekularnoj drzavi zasigurno neces dobiti na argumentu da je crtanje poslanika zabranjeno, nego na argumentu da sam ti nanijela bol vrijedjanjem tvojih vjerskih osjecanja. I pitanje je kako bi se proces zavrsio. U Britaniji jos uvijek putuje onaj ateisticki autobus na kojem pise: "Boga vjerovatno nema, dakle, uzivajte u zivotu." Da li to vrijedja osjecaje, ucenja i zakone religijskih zajednica? Da. Vjernici tuzili, tuzba odbijena. A Britanija cak i nije sekularna drzava u najstriktinijem smislu.
iceman2010 wrote: Ako ja tebe vrijedjam i psujem ti sta ti mozes uraditi?
Obratiti se organima drzave.
iceman2010 wrote: Isto tako da bi objavila sliku u nekoj slikovnici za djecu to treba proci odredjene procedure. Ja ti objasnjavam da niti u jednoj sekularnoj drzavi to ne bi proslo.
Prva recenica, tacno. Druga, netacno. Vidi pod primjer naveden gore -- Britanija i reklama: "Boga vjerovatno nema" koja slobodno putuje britanskim cestama -- zasigurno je to najveca uvreda svim vjernicima monoteistickih religija?
iceman2010 wrote: Ti bi napravila slikovnicu, pokucala nekom ciki na vrata i trazila dozvolu da se to pokazuje djeci u obdanistu. Cikica bi ti fino objasnio da nema sanse. Zasto ako ti je to dozvoljeno?
U obdanisitma sekularne drzave ne bi uopste trebalo biti dozvoljeno da se djeci propagira religija, jer je to protivno principima istinski sekularne drzave koja trazi odvajanje religije od politike, drzave i obrazovanja kroz drzavne aparate. Ali to nije tema.
Ja bih rekla da bi zavisilo od procedure i javnog mnijenja. Ako bi neko bas zapeo da objavi takvu slikovnicu, vjerovatno bi mu dali pravo da je objavi, ali mu ne bi dali pravo da je distribuira kroz sistem. Ne znam kako bi se takav proces zavrsio, pravo da ti kazem. Neki dan zabranise gradnju dzamije u jednom naselju u Australiji. Gradjani iz naselja se bunili da vrijedja njihove vjerske osjecaje i da im dzamija u njihovom predominantno krscanskom naselju ne treba ... a pravo na slobodno ispovijedanje i prakticiranje vjere zagarantovano Ustavom. U New Yorku debata da li treba dopustiti gradnju dzamije u istom kvartu gdje su srusena ona dva nebodera. Po Prvom amandmanu americkog Ustava, tu uopste nema price i ne bi je trebalo biti. Ali je ima. Vrijedja osjecanja onih koji smatraju da su Blizanci napadnuti od strane muslimana. Onda, ima onaj lik sto putuje svijetom i promovise ideju da Holokausta nije bilo. U Britaniji je objavio knjigu. U neke druge zemlje ne moze uci, ali gradjani tih zemalja njegove knjige mogu kupiti i citati ako tako zele. Mozda nekog ateistu vrijedja sam pogled na crkvu/dzamiju, jer ona za njega simbolizuje religijsko ugnjetavanje. Hoce li to dovesti do zabrane gradnje crkve/dzamije? Dakle, sve je relativno, moj Alberte. Ako garantujes pravo sebi, moras ga garantovati i drugima, bez obzira sto te u toj jednacini mozda nesto vrijedja.
iceman2010 wrote: Ovo tuzi me dodje kao imam ja tebe pravo ubiti, a nek me onda neko od tvojih tuzi?
Mislim da je poredjenje neumjesno. Radi se o jednakom pravu na vjerovanje i na iskljucenje tih vjerovanja iz domena javne drustvene prakse. Ne radi se o ugrozavanju zivota drugog covjeka.
iceman2010 wrote: Evo sta mislis da li bi meni na ovom forumu bilo dozvoljeno da te vrijedjam i govorim pogrdne rijeci?
Pravila foruma ti to ne dozvoljavaju. Zakoni sekularne drzave meni dozvoljavaju da vjerujem u ono sto je za tebe uvredljivo i obrnuto. Da ti opet navedem primjer Isusa sina Bozijega naspram Isusa Bozijeg poslanika kao eklatantan primjer. Ili onu kampanju u Britaniji kao jos eklatantniji primjer. U Danskoj su dozvolili crtanje Poslanika na osnovu prava na slobodu izrazavanja, negdje drugdje nisu i nece (doduse, Danska isto tako nije sekularna drzava). Mogu li ja crtati Isusa sa magarecim usima? Po zakonu sekularne drzave, da, iako ce oko toga nastati strasna halabuka, neko ce me tuziti, a neko mozda pokusati da me prebije, ali po zakonu -- ja na to imam pravo. Po zakonu teokratske drzave, ne.
iceman2010 wrote: Sta bi bilo kada bih te tako vrijedjao na ulici. Sada bi bezobrazno bilo da ti kazem da ja to imam pravo, a ti me tuzi.
To se svuda na svijetu desava svakodnevno. Neko ignorise, neko pokusa civilizovano razgovarati, neko se se pobije, neko obrati policiji. Pristojni ljudi ne vrijedjaju jedni drugi, to je poenta. Za sve drugo, postoji zakon. E, a to sto je zakon problematican kad dodje do emotivnih pitanja vjere i nevjere, Bozijih i ljudskih zakona, teokratskih i sekularnih pogleda na svijet, to je druga stvar.
