U zemlji u kojoj vladaju kleptomani, ubice, varalice, pedofili, kradljivci stranih donacija i jetimskih hedija, narkodileri grade elitne hotele da operu novac, u kojoj ima para za povećanje poslaničkih paušala, a nema za penzije od 300 KM, u kojoj nemoral i licemjerstvo doseže dosad nepojmljive razmjere, jedno udruženje žrtava rata koje bi trebalo biti moralna vertikala društva diže kuku i motiku zbog, pazite sad, krmeta u osrednjoj humorističnoj emisiji
Naravno sve će se ovo zaboraviti za par dana, ali tako me nekad pogodi neka banalna situacija, jer odražava svo dno i mulj u kojem smo se našli. Pa jebote, i Simon Wiesenthal se debelo zajebao kad je lovio ratne zločince, trebao je daljinski u ruke i ganjati Babe-ove i Peppe ovog svijeta
Stvarno sam naivan, sinoć sam se smijao onim scenama, ni slutio nisam da se radi o najvećem napadu na mene još od Mladića i Riste Đoge
