Taman kontam ugasiti TV i komp i pokušati da zaspem, ja hajvan otvorih forum i k'o na šibicu - baš na ovu temu.... Kontam, možda i pročitam šta 'poučno', međutim - teško. Sve neka patetika i uglavnom offtopic (čast par izuzetaka) uzevši u obzir naslov teme i pokretačev uvodni post. Otprilike, par postova moglo bi pod temu 'Dobri vojnik švejk', a za ostalo možda otvvoriti neku novu temu tipa 'moje viđenje rata' ili nešto slično... Kako god, ovdje je tema POČETAK rata u Sarajevu. Ne mogu se oteti utisku, ali kada čitam većinu ovih postova, dobijem onaj osjećaj kad ti se od muke želudac prevrće jer, neodoljivo me podsjeća na mog komšiju Boru koji se onako na hinjaka ispalio još 20 marta '92 u četnike i vrativši se, isto tako na hinjaka '97 -me (serbez, k'o u svoje jel'), kad me jedne prilike sretnu na ulici, onako, k'o šatro sav sretan što sam živ izvali onu legendarnu: 'šta nam ovo uradiše dragi komšija?' Pitaj Karadžića jebo ti on mater!!!!! - to mu bješe odgovor i dobro je prošao... Baš dobro. Jeftino. Isto k'o što nam jeftino zadnjih 15-ak godina pokušavaju (a sudeći po nekim reakcijama na temi - i uspješno) prošnjirati one krilatice tipa; 'zaraćene strane', 'svi su podjednako krivi', svi su činili strašne zločine', 'vjerski rat','ne dajte da vas prevare' i da ne nabrajam dalje.... Ispade ono, eto, da ne glasasmo za nezavisnu BiH ne bi bilo ni rata. E ne bi al' u q..cu.... Rat je počeo mnogo ranije nego 6-og aprila, eh sad, što to neko nije želio da vidi i prihvati - to je njegova stvar, i neko za to ne krivi nikoga sem sebe. Krenulo je od Slovenije. Bješe malko komešanja, pokoji pucanj, JNA izvuče MTS i Bog te veselio... A onda Hrvatska. Haos. Pakrac, Knin, Sisak, Osijek, Zadarsko zaleđe, VUKOVAR..... A onda je na redu bila i Bosna. Treba samo zamisliti koja je sila materijalno tehničkih sredstava, oružja i ljudstva bila koncentrisana na ovom prostoru a u službi SAMO jednog naroda!!! Upućeniji to znaju, ali za one neupućene, JNA je u saradnji sa srpskim paravojnim formacijama planirala potpuno 'staviti pod kontrolu' (čitaj okupirati, a usput opljačkaj, pobij, pokolji, siluj) cijelu Bosnu za okruglo 40 dana!!! I to, prvobitni plan je bio da se to 'odradi' još u oktobru '91, prije referenduma o nezavisnosti (pa bi to izgledalo kao 'sređivanje stvari' unutar države, tadašnje, još uvijek Jugoslavije), međutim, prvenstveno zahvaljujući miroljubivoj politici (čitaj vještom političkom manevru) tadašnjeg BH-rukovodstva i onim čuvenim porukama tipa 'mirno spavajte, rata neće biti', agresorima je falila ta itekako potrebna inicijalna kapisla. U svrhu toga ide i činjenica da je čak i tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije pizda izdajnička Raif Dizdarević potpisao akt kojim se svo oružje iz skladišta Teritorijalne odbrane, koje nam je itekako bilo potrebno preda u ruke, odnosno kasarne JNA. A onda 3. mart '92. i barikade. Ispipavanje snaga, prije svega da bi se tačno definisalo brojno stanje 'neprijateljske vojske' uobličeno u tada već uveliko organizovane u jedinice Patriotske lige, Zelenih beretki i još par manjih (narvno, prije svih navedenih tu su i jedinice rezervnog sastava policije pridruženih onim iz aktivnog sastava koji su ostali lojalno ovoj državi). E to je po meni, prijelomni trenutak u onom prvom udaru na Sarajevo koji je kasnije slijedio, jer naime, naredba unutar tih jedinica je bila da njihovi članovi NE UČESTVUJU u tim događajima, što je naravno, kod četnika proizvelo krivu i netačnu sliku o samom brojnom stanju naših jedinica. Otud i onako, za onoliku silu, u prvim naletima,naročito pri pokušaju presijecanju grada na pola linijom Grbavica - Kasarna Maršal Tito - Pofalići, onako, rekao bih poprilično mlohavi udari. Potcijenili nas papci. Potcijenili papci moć one niti patrijarhalnog u bosanca kad mu njegov 80godišnji dedo još u septembru kaže 'djeco, spremite se, napast će vas šta god vi radili... Četnik je to...' Tako i bi.. Sreća, ja poslušah dedu, pa kupih 2 puške, 10 okvirova, preko 1200 metaka i još nekih 'sitnica', dok je većina kupovala tadašnje Yuge 55-ice na poštanske čekove i gledala u JNA ko u neuzubillah Boga, k'o ono - neće ona nas', žmireći na činjenice da je ta ista vojska krvlju nevinih podobro natopila hrvatsko tlo. Eki neće nas.... Ccc. Sad se šatro vade, kao ono, što nam je Alija govorio da neće biti rata, on nas je zajeb'o... A neće da prihvate činjenicu, da je rekao suprotno, odnosno, nešto kao 'spremite se za rat', kakav bi karakter u očima Svijeta tek tada naša borba imala i da li bi u konačnici ikada bili prihvaćeni kao država. To ti je naš čovjek. Nejse, dođe i bajram. Prvi dan se, kao što neko reče, neobično mnogo pucalo, a ja bih rekao da je tog bajrama papanluk koji nas i dan danas uguši (barem je to kod mene slučaj) ušao u naš grad na velika vrata jer, za bajram se ne puca... Nikad se nije pucalo. Nije se za bajram još mnogo toga od današnjih 'običaja' radilo', ali eto, to je ipak priča za neke druge teme. A onda drugi dan i - INICIJALNA KAPISLA!!! Svatovi 'ložači' (ili kurbani , kako god ko želi), došli sa SDS zastavama i geverama usred čaršije i počeli šenlučit'. Dakako u toj već podobro mjesecima naelektrisanoj atmosferi, jedan se bošnjo našao isprovociran (a kako i ne bi - Sarajevo je ovo , hej) i - epilog se zna. Jedan svat ubijen. I to kao bi razlog pa ta bagra četnička oplete iz svih raspoloživih oružja i oruđa po gradu, avionima stade gađati 'mrske' releje itd, itd... A Sarajlije zajebane. Al' ono baš....Tako je nekako i počelo.
Sa flasom zestine nas dvanaest mortus pjano, a morao nam je svima alkohol udariti u glavu kad smo bili hafifni, citaj: ne adekvatno uhranjeni, mada je kod mene sve naopako u zivotu pa tako i u vezi toga... U jednom momentu sam imao 90 kg (10-ak vise nego danas) i rahmetli mama mi je imala obicaj reci: "Pa kako te nije stid, samo se ti i Rasim Delic debljate u ovom ratu" 
jedna od jacih scena je bila iseljenje marsalke, kada nasi u patikama pomazu 'sumadincu' da upali a unutra nakav oficir samo ponavlja 'ja sam muzicar, ja sam muzicar' 
Slusamo sta se sprema, znamo sta se desava u susjednoj Hrvatskoj, ali to je daleko i nas se bas i ne tice. Gledamo svojim ocima kako JNA sa nekakvim NN uniformisanim licima (nisu imali ni petokraka ni kokardi) utvrdjuje polozaje po Trebevicu i nista ne kontamo. U stvari, nismo htjeli da kontamo, nismo htjeli da priznamo sebi da ce zapucati po nasem gradu. Starija raja iz mahale je u istom filmu, neki nas vode sa sobom na "obuke" a neki nam ne dozvoljavaju... nisu nas htjeli ofirati za godine, ali nas odstrane uz prijetnju da ce prijaviti "nadleznima" kako smo prekucavali godista u licnim kartama 
ove price i slike ne smijemo zaboraviti, a to sto sad necu par dana spavati... sad ce se moja hanuma obradovati 
, Rijeka, Đakovo, Maribor, Austrija i Njemacka i eto tako
) '92 i naseg prvog dolaska na Dobrinju. Dobrinja zatvorena sa svih strana, mi usli preko Mojmila, pjeske, natovareni k'o stoka, u po noci, a i iz Nedzarica i iz Lukavice nas deru svjetlecim PAM-ovima. Mi se razvukli k'o teravija - po jedan na svakih 40-50 metara 
