Forum Klix.ba

Secer_033 wrote:

ljubav_aha wrote:

Secer_033 wrote:slava, pare i uspjeh mi ne znace nista

eh to ti ne vjerujem

Gabri me. ne vjerujes zato sto 99% ljudi na svijetu zive za ovo, ja ne. Imala sam periode kad sam imala puno para, dobre ocjene itd i perioda kad nisam imala ni za kafu i kad u skoli nije islo sve kako treba pa sam opet bila prezadovoljna jer imam super familiju i super raju. To je najvaznije. Samo da sam ja zadovoljna, ne zanima me sta drugi misle, a slava i uspjeh se 'pokazuju' imam osjecaj.

Jedno pitanje: Sta je vama bitno? Imati para i uspjeha a biti sam ili biti kokuz ali barem imati porodicu i raju koji ce sve za vas uraditi i vi za njih?
Zar nije to prava sreca i pravo bogatstvo?

napisala sam jer,nije logicno biti ravnodusan prema necemu sto si postigla,i sto postizes svaki dan sama ili ne,naravno

moze oboje ,i to je sasvim normlano biti obrazovana,mati uspjeha,imati prijatelje razlicith drustvenih krugova,rodbinu ,i naravno novca iz svog iskustva pisem,dobro ja bih malo vise novca ali ne da bih ga gurala pod jastuk,vec da ga trosim,jer ne planiram umrijeti sa ne-potrosenim novcem,jedino sma kokus,baksuz,sta god u ljubavi,a tu od svih navedenih faktora ne pomazu,jedino Bog

ljubav_aha wrote:
napisala sam jer,nije logicno biti ravnodusan prema necemu sto si postigla,i sto postizes svaki dan sama ili ne,naravno

moze oboje ,i to je sasvim normlano biti obrazovana,mati uspjeha,imati prijatelje razlicith drustvenih krugova,rodbinu ,i naravno novca iz svog iskustva pisem,dobro ja bih malo vise novca ali ne da bih ga gurala pod jastuk,vec da ga trosim,jer ne planiram umrijeti sa ne-potrosenim novcem,jedino sma kokus,baksuz,sta god u ljubavi,a tu od svih navedenih faktora ne pomazu,jedino Bog

Ma naravno. Bas kako kazes: ne umrijeti pun para. Neka djeca i unuci sami zaradjuju i trose. Nista im nece biti.

Neznam sta smatras pod uspjehom
ako kupis kucu na kredit -- to nije tvoje za sljedeci 30 godina
ako kupis auto na kredit -to nije tvoje za sljedeci 5 godina
Iskreno slabo mogu neki uspjeh da vidim dijaspore u americu zivim ovde dugo vremena 3 % od cjele dijaspore mozda je uspjelo ostali zive od plate do plate
NEMA ZEMLJE KO BOSNA I HERCEGOVINA volite te

isaisa wrote:Neznam sta smatras pod uspjehom
ako kupis kucu na kredit -- to nije tvoje za sljedeci 30 godina
ako kupis auto na kredit -to nije tvoje za sljedeci 5 godina
Iskreno slabo mogu neki uspjeh da vidim dijaspore u americu zivim ovde dugo vremena 3 % od cjele dijaspore mozda je uspjelo ostali zive od plate do plate
NEMA ZEMLJE KO BOSNA I HERCEGOVINA volite te

Hajd ti sebi u BIH priusti taj luksuz da kupis auto i kucu na kredit, i to da ti ne pomaze ni familija ni prijatelji, vec da sav rizik preuzmes na sebe i eventualno zenu ako je imas!!!
Nemas ti pojma sta znaci zivjeti u neuredjenoj drzavi gdje poslove dobijaju podobni a ne sposobni, pa onda ti podobni dovode svoje podobne i imas zacarani krug iz kojeg je emigracija iz BIH jedino rijesenje, ako se ne tjesis vjecitom frazom da ce biti bolje jednog dana.

Uspjeh se mjeri sa srećom i zadovoljstvom koje pojedinac osjeća u svom životu. Ja živim u Americi već 12 godina i došo sam ovdje odmah poslije rata, kao tinejdžer. Poslije srednje i nekakvog skromnog koledža nikako se ne bih mogao svrstati u grupu ljudi koji "olako" žive i koji su dogurali do nekog stepena u životu kada imaju obilje novca da bi se mogli skoncentrisati na neke druge stvari u životu. Radim pošteno ali ne i previše i presretan sam zbog posla kojeg imam. U gradu u kojem živim potrebno mi je auto sa kojim neću imati mehaničkih problema jer dnevno proputujem i previše da bi me takvo šta sikiralo. Znači mijenjam auta svakih nekoliko godina, putem lease sistema. Ne isplati mi se kupiti auto na kredit, plaćati ga 3-5 godina i da mi se šeste godine pokvari na sred autoputa - ja i ono ispod haube - kao noć i dan. Kuća, tj. stan (kondominijum) kojeg sam kupio, također je nešto jako skromno, a za mene lično i puno više nego što mi treba. U njemu imam sve što mi treba i ne treba i jedina bolna tačka mi je elektronika i gadžeti. Kreditnu karticu imam jednu i skoro nikako je i ne koristim. Ne treba mi.

Nemam se čime pohvaliti osim da radim za sve ono što imam, ali mi novac nije na prvom mjestu, niti materijalne stvari. Istina, ovdje malo ko (nezavisno od novca) ima kuću za koju ništa ne plaća, auto kupljeno gotovinom jer takve stvari ovdje skoro pa i nemaju smisla. Ovdje se ne grade kuće da bi se ostavile sinovima. Kao što ja nisam ostao sa svojom majkom, tako neće ni moje dijete samnom, niti bi trebalo. Ovdje se ne praktikuju termini poput "očevina" i "svoje", niti meni lično to išta znači. Meni jedino puno znači familija, a gdje ona bila, uopšte nije važno. A to da li živimo u kući u kojoj su prije nas živjele 3-4 druge familije niti mi kada pada na pamet niti bi trebalo.

Mislim da je važno neporediti se sa drugim ljudima, a to naši ljudi rade vazda, gdje god bili. To mi srećom nije bolna tačka pa zbog toga kolko-tolko mislim da sam uspio, barem što se tiče mog karaktera. Imam sreću što imam fino društvo (koje je većinski sastavljeno od naše raje) i što smo otprilike svi istog mišljenja kod ovakvih stvari. Svi imamo istu pozadinu, iz istog smo došli, u istom se borili za ovo što imamo, i što je najvažnije ostali smo isti ljudi.

Najveci uspjeh je kad si zdrav, pa kad imas prijatelje, koji bi dali zivot za tebe..kad si sretan kad su drugi sretni oko tebe, od neprijatelja napraviti prijatelja..kad djecu odgojis da budu humana bica..mislim da su to najvece i najteze stvari za ostvariti..

foreigndude wrote:Uspjeh se mjeri sa srećom i zadovoljstvom koje pojedinac osjeća u svom životu. Ja živim u Americi već 12 godina i došo sam ovdje odmah poslije rata, kao tinejdžer. Poslije srednje i nekakvog skromnog koledža nikako se ne bih mogao svrstati u grupu ljudi koji "olako" žive i koji su dogurali do nekog stepena u životu kada imaju obilje novca da bi se mogli skoncentrisati na neke druge stvari u životu. Radim pošteno ali ne i previše i presretan sam zbog posla kojeg imam. U gradu u kojem živim potrebno mi je auto sa kojim neću imati mehaničkih problema jer dnevno proputujem i previše da bi me takvo šta sikiralo. Znači mijenjam auta svakih nekoliko godina, putem lease sistema. Ne isplati mi se kupiti auto na kredit, plaćati ga 3-5 godina i da mi se šeste godine pokvari na sred autoputa - ja i ono ispod haube - kao noć i dan. Kuća, tj. stan (kondominijum) kojeg sam kupio, također je nešto jako skromno, a za mene lično i puno više nego što mi treba. U njemu imam sve što mi treba i ne treba i jedina bolna tačka mi je elektronika i gadžeti. Kreditnu karticu imam jednu i skoro nikako je i ne koristim. Ne treba mi.

Nemam se čime pohvaliti osim da radim za sve ono što imam, ali mi novac nije na prvom mjestu, niti materijalne stvari. Istina, ovdje malo ko (nezavisno od novca) ima kuću za koju ništa ne plaća, auto kupljeno gotovinom jer takve stvari ovdje skoro pa i nemaju smisla. Ovdje se ne grade kuće da bi se ostavile sinovima. Kao što ja nisam ostao sa svojom majkom, tako neće ni moje dijete samnom, niti bi trebalo. Ovdje se ne praktikuju termini poput "očevina" i "svoje", niti meni lično to išta znači. Meni jedino puno znači familija, a gdje ona bila, uopšte nije važno. A to da li živimo u kući u kojoj su prije nas živjele 3-4 druge familije niti mi kada pada na pamet niti bi trebalo.

Mislim da je važno neporediti se sa drugim ljudima, a to naši ljudi rade vazda, gdje god bili. To mi srećom nije bolna tačka pa zbog toga kolko-tolko mislim da sam uspio, barem što se tiče mog karaktera. Imam sreću što imam fino društvo (koje je većinski sastavljeno od naše raje) i što smo otprilike svi istog mišljenja kod ovakvih stvari. Svi imamo istu pozadinu, iz istog smo došli, u istom se borili za ovo što imamo, i što je najvažnije ostali smo isti ljudi.

Ti si uspjesan covjek To ja i govorim. A to sto se nasi ljudi porede sa drugima vidjam svaki dan. To mi je nesto najgore. Briga me sta drugi imaju i koliko i sta misle o meni.

A1fa wrote:

isaisa wrote:Neznam sta smatras pod uspjehom
ako kupis kucu na kredit -- to nije tvoje za sljedeci 30 godina
ako kupis auto na kredit -to nije tvoje za sljedeci 5 godina
Iskreno slabo mogu neki uspjeh da vidim dijaspore u americu zivim ovde dugo vremena 3 % od cjele dijaspore mozda je uspjelo ostali zive od plate do plate
NEMA ZEMLJE KO BOSNA I HERCEGOVINA volite te

Hajd ti sebi u BIH priusti taj luksuz da kupis auto i kucu na kredit, i to da ti ne pomaze ni familija ni prijatelji, vec da sav rizik preuzmes na sebe i eventualno zenu ako je imas!!!
Nemas ti pojma sta znaci zivjeti u neuredjenoj drzavi gdje poslove dobijaju podobni a ne sposobni, pa onda ti podobni dovode svoje podobne i imas zacarani krug iz kojeg je emigracija iz BIH jedino rijesenje, ako se ne tjesis vjecitom frazom da ce biti bolje jednog dana.

na zalost,kapaciteti BiH propadaju

foreigndude wrote:Uspjeh se mjeri sa srećom i zadovoljstvom koje pojedinac osjeća u svom životu. Ja živim u Americi već 12 godina i došo sam ovdje odmah poslije rata, kao tinejdžer. Poslije srednje i nekakvog skromnog koledža nikako se ne bih mogao svrstati u grupu ljudi koji "olako" žive i koji su dogurali do nekog stepena u životu kada imaju obilje novca da bi se mogli skoncentrisati na neke druge stvari u životu. Radim pošteno ali ne i previše i presretan sam zbog posla kojeg imam. U gradu u kojem živim potrebno mi je auto sa kojim neću imati mehaničkih problema jer dnevno proputujem i previše da bi me takvo šta sikiralo. Znači mijenjam auta svakih nekoliko godina, putem lease sistema. Ne isplati mi se kupiti auto na kredit, plaćati ga 3-5 godina i da mi se šeste godine pokvari na sred autoputa - ja i ono ispod haube - kao noć i dan. Kuća, tj. stan (kondominijum) kojeg sam kupio, također je nešto jako skromno, a za mene lično i puno više nego što mi treba. U njemu imam sve što mi treba i ne treba i jedina bolna tačka mi je elektronika i gadžeti. Kreditnu karticu imam jednu i skoro nikako je i ne koristim. Ne treba mi.

Nemam se čime pohvaliti osim da radim za sve ono što imam, ali mi novac nije na prvom mjestu, niti materijalne stvari. Istina, ovdje malo ko (nezavisno od novca) ima kuću za koju ništa ne plaća, auto kupljeno gotovinom jer takve stvari ovdje skoro pa i nemaju smisla. Ovdje se ne grade kuće da bi se ostavile sinovima. Kao što ja nisam ostao sa svojom majkom, tako neće ni moje dijete samnom, niti bi trebalo. Ovdje se ne praktikuju termini poput "očevina" i "svoje", niti meni lično to išta znači. Meni jedino puno znači familija, a gdje ona bila, uopšte nije važno. A to da li živimo u kući u kojoj su prije nas živjele 3-4 druge familije niti mi kada pada na pamet niti bi trebalo.

Mislim da je važno neporediti se sa drugim ljudima, a to naši ljudi rade vazda, gdje god bili. To mi srećom nije bolna tačka pa zbog toga kolko-tolko mislim da sam uspio, barem što se tiče mog karaktera. Imam sreću što imam fino društvo (koje je većinski sastavljeno od naše raje) i što smo otprilike svi istog mišljenja kod ovakvih stvari. Svi imamo istu pozadinu, iz istog smo došli, u istom se borili za ovo što imamo, i što je najvažnije ostali smo isti ljudi.

lease jeste dobra opcija,to cu uraditi sa narednim autom

drago mi je da volis posao koji radis

ljubav_aha wrote:

foreigndude wrote:Uspjeh se mjeri sa srećom i zadovoljstvom koje pojedinac osjeća u svom životu. Ja živim u Americi već 12 godina i došo sam ovdje odmah poslije rata, kao tinejdžer. Poslije srednje i nekakvog skromnog koledža nikako se ne bih mogao svrstati u grupu ljudi koji "olako" žive i koji su dogurali do nekog stepena u životu kada imaju obilje novca da bi se mogli skoncentrisati na neke druge stvari u životu. Radim pošteno ali ne i previše i presretan sam zbog posla kojeg imam. U gradu u kojem živim potrebno mi je auto sa kojim neću imati mehaničkih problema jer dnevno proputujem i previše da bi me takvo šta sikiralo. Znači mijenjam auta svakih nekoliko godina, putem lease sistema. Ne isplati mi se kupiti auto na kredit, plaćati ga 3-5 godina i da mi se šeste godine pokvari na sred autoputa - ja i ono ispod haube - kao noć i dan. Kuća, tj. stan (kondominijum) kojeg sam kupio, također je nešto jako skromno, a za mene lično i puno više nego što mi treba. U njemu imam sve što mi treba i ne treba i jedina bolna tačka mi je elektronika i gadžeti. Kreditnu karticu imam jednu i skoro nikako je i ne koristim. Ne treba mi.

Nemam se čime pohvaliti osim da radim za sve ono što imam, ali mi novac nije na prvom mjestu, niti materijalne stvari. Istina, ovdje malo ko (nezavisno od novca) ima kuću za koju ništa ne plaća, auto kupljeno gotovinom jer takve stvari ovdje skoro pa i nemaju smisla. Ovdje se ne grade kuće da bi se ostavile sinovima. Kao što ja nisam ostao sa svojom majkom, tako neće ni moje dijete samnom, niti bi trebalo. Ovdje se ne praktikuju termini poput "očevina" i "svoje", niti meni lično to išta znači. Meni jedino puno znači familija, a gdje ona bila, uopšte nije važno. A to da li živimo u kući u kojoj su prije nas živjele 3-4 druge familije niti mi kada pada na pamet niti bi trebalo.

Mislim da je važno neporediti se sa drugim ljudima, a to naši ljudi rade vazda, gdje god bili. To mi srećom nije bolna tačka pa zbog toga kolko-tolko mislim da sam uspio, barem što se tiče mog karaktera. Imam sreću što imam fino društvo (koje je većinski sastavljeno od naše raje) i što smo otprilike svi istog mišljenja kod ovakvih stvari. Svi imamo istu pozadinu, iz istog smo došli, u istom se borili za ovo što imamo, i što je najvažnije ostali smo isti ljudi.

lease jeste dobra opcija,to cu uraditi sa narednim autom

drago mi je da volis posao koji radis

Cuj lease dobra opcija, moze biti ako ces bacati $$$; ja nisam spreman
A ti mozda imas na bacanje $$$

corolla02,auto nikad nije bilo investicija koja se isplati

Znate,.ja mislim da na zapadu stvarno moras imat srece..a da bi imo srece moras letit, trcat za njom sto znaci ,..pokusavat pokusavat i sve tako .

ljubav_aha wrote:corolla02,auto nikad nije bilo investicija koja se isplati

Tu si upravu, niko ne stavlja auto kao asset na svoju listu ali eto nemoze se ni bez auta!

Inace najbolja kupovina auta staro neke 2-3 godine, cash ili credit opcija, lease gotovo nikako, ali eto do tebe je

corolla02 wrote:

ljubav_aha wrote:corolla02,auto nikad nije bilo investicija koja se isplati

Tu si upravu, niko ne stavlja auto kao asset na svoju listu ali eto nemoze se ni bez auta!

Inace najbolja kupovina auta staro neke 2-3 godine, cash ili credit opcija, lease gotovo nikako, ali eto do tebe je

tu sam opciju vec kesirala,dragom Bogu hvala

kec75 wrote:Znate,.ja mislim da na zapadu stvarno moras imat srece..a da bi imo srece moras letit, trcat za njom sto znaci ,..pokusavat pokusavat i sve tako .

aaa,zelis reci,svako je krojac/ica vlastite sudbine ,ima tu mnogo vise od jednostavnog proces krojenja

ljubav_aha wrote:

kec75 wrote:Znate,.ja mislim da na zapadu stvarno moras imat srece..a da bi imo srece moras letit, trcat za njom sto znaci ,..pokusavat pokusavat i sve tako .

aaa,zelis reci,svako je krojac/ica vlastite sudbine ,ima tu mnogo vise od jednostavnog proces krojenja

Pa da ima..zato sam ubacio rijec "sreca"..nekad svarno moras bit u pravo vrijeme na pravom mjestu

... sa pravim osobama

ljubav_aha wrote:... sa pravim osobama

Pa da ima i ta svoje ..bas tako

bulevarmostar wrote:Nije bogat onaj koji puno ima, nego onaj kome malo treba...
Na Zapadu, apetiti rastu svaki dan, svakim danom covjeku sve vise treba da bude rahat. Ko se uspije spustit na zemlju, taj se moze osjecati uspjesnim.

cim se ima kako odmga guzica zine na ljepse stvari jelda

KREMEN wrote:Najveci uspjeh je kad si zdrav, pa kad imas prijatelje, koji bi dali zivot za tebe..kad si sretan kad su drugi sretni oko tebe, od neprijatelja napraviti prijatelja..kad djecu odgojis da budu humana bica..mislim da su to najvece i najteze stvari za ostvariti..

Static-X wrote:

KREMEN wrote:Najveci uspjeh je kad si zdrav, pa kad imas prijatelje, koji bi dali zivot za tebe..kad si sretan kad su drugi sretni oko tebe, od neprijatelja napraviti prijatelja..kad djecu odgojis da budu humana bica..mislim da su to najvece i najteze stvari za ostvariti..

pa to vrijedi za sve cetiri osnovne strane svijeta

Problem nasih ljudi je sto uvelicavaju Zapad. Svi misle otice na Zapad i zaraditi ce tonu para nista ne radeci. Razlika izmedju Balkana i Zapada je sto na Zapadu imas vise mogucnosti za zaradu, ali opet se mora raditi danonocno.