#128 Re: Iskrivljena povijest Bosne i bajka o bogumilima
Posted: 07/11/2008 10:28
by Jazz_Junkie
Bosanac sa dna kace wrote:
da nisi napiso ovo na kraju, ovaj bi ti post ja mislim bio najbolji na sa-x koji si napiso, ti na to gledas iz perspektive nacionaliste iz 21. vijeka, pokusaj na osnovu cinjenica i podataka malot to da pogledas iz perspektive jednog seljaka, zantalije ili sitnog vlastelina u 15. vijeku. Za njih je feudalizam bio sasvim normalno i uzdizzali su ga isto kao sto danas vecina ljudi uzdize kapitalizam i Ameriku.
A do kontradiktornost tvog posta je i suvisno komentarisat, zapravo upravu si, ako su drzali svoj naord kao robove, kakve veze onda ako su isti taj narod samo predali drugima pod komandu? Narod je opet nastavio da ''robuje''!
Hm sad sam i nacionalist.
Smijem li pitat ciji? Pokusavam biti sto objektivniji, no uvijek ispadne da neka od milijun strana koje tumace povijest kako im odgovara (uvijek pod utjecajem nekih faktora kao vjere, politickog opredjeljenja, danasnjih drustvenih i politickih okolnosti) druge optuzuje za nesto sto je cinjenica u suprotnom pravcu. Povijest nije bosnjacka, srpska, hrvatska, turska, austrijska ili madjarska - ona je povijest. Povijest kao neovisna naucna disciplina je evoluirala od politicke potrebe do ozbiljne struke cija je svrha da nam pomogne kako bi kroz proslost razumjeli sadasnjost, ucili iz gresaka proslosti i gradili novu i bolju buducnost umjesto da se vracamo u proslost. Ona se samo u propalim drzavama zloupotrebljavama gdje se pseudo-znanstveni revansizam potvrdjuje kao opca istina, a u biti je zapravo bijeg od istine. Za tebe je istina samo ono sto tebi odgovara. Takvu istinu ti ne mogu pruziti i osudjujem svaki nacionalizam i politizaciju povijesti da bi se opravdala danasnjost, a ona, kako znamo, nije najljepsa.
A sada da se malo vratimo na neke poente koje si zatakao. Za nekoga kome je lijepo pod guzicom je feudalni ustroj naravno sasvim prirodna stvar. Za seljake sigurno ne. Mnogi seljaci su dolazak Osmanlija cak dozivljavali kao oslobodjenje, jer su im Osmanlije vjerojatno obecavale kule i gradove. No, jedino sto se promijenilo je bila vjera njihovih dotadasnjih vladara i sve se nastavilo pod starom. Kasnije su se krscani radovali dolasku Austrijanaca i bijase razocarani nakon sto su Austrijanci muslimanskim zemljoposjednicima dozvolili da dalje drze kmetove kako bi ih pridobili na svoju stranu. Muslimani su bili prilicno anacionalni dok se medju krscanskim pukom sirila nacionalna svijest pa bi tako makar u Bosni zadrzali mir i lojalnost monarhiji. Tako je nastala bogumilska teorija, bosnjastvo kao politicka garancija i teza o muslimanskim Bosnjacima kao jedinim legitimnim starosjediocima. Neispunjene zelje o konacnoj slobodi, te svrstavanje u status stranaca je bh. krscane jos vise gurnulo u srpstvo i hrvatstvo. Da, knezovi, begovi i age feudalstvo dozivljavaju kao totalnu prirodu covjecanstva, no cudo je da je obicni puk vjecno bio glup. Seljaci i zanatlije su se svojim robovlasnicima klanjali, radnici se klanjaju svojim izrabnicima i sitna buranija nacionalistickim vodjama bez kojih mogu zivjeti. Robovlasnici nikada nisu nestali nego uvijek mijenjali karakter: nekada feudalci, poslije industrijalci i nacionalne vodje, uvijek tu uz blagoslov vjerskih institucija. Veli kralj popu:"Ti ih drzi glupe, a ja cu siromasne."
Tvrtko, Katarina, Tomislav, Car Dusan, Gradascevic: ti ljudi mi nista ne znace. Oni su detalji proslosti zbog kojih imamo besperspektivnu sadasnjost i buducnost. Postujem licnosti koje su cinile nesto za narod umjesto da narod tjeraju u bijedu i smrt iz licnih kapitalnih interesa.
#131 Re: Iskrivljena povijest Bosne i bajka o bogumilima
Posted: 07/11/2008 12:25
by lamija_SA
Interesantno je kako se većina, u cilju dokazivanja nepostojanja Bogumila ili teze da su Bogumili bili Hršćani, pozivaju na strane autore!?
To treba neki stranac, koji sasvim moguće nikada nije vidio stećak osim na slici, da vam prosipa pamet i prekrojava historiju!
Normalno dešavanja iz prošlosti se trebaju izučavati, saznanja nadopunjavati, ali ne neosnovanim teorijama.
Ništa ovdje rečeno ni najmanje nije promjenilo moje vjerovanje da su Bogumili postojali i da nisu bili nijedne današnje konfesije.
Mi možda jesmo malo izromantizirali priču o postojanju Bogumila, ali osnovna činjenica, da su postojali i da su prakticirali vjeru koja danas više ne postoji, ostaje!
Ipak svakako sam za daljnje izučavanje života i običaja Bogumila (i naši i strani naučnici, historičari...), ali da to bude na ozbiljnjom naučnom nivou. Mi to dugujemo sebi, svojoj historiji i svom naslijeđu!
#135 Re: Iskrivljena povijest Bosne i bajka o bogumilima
Posted: 07/11/2008 13:03
by Ponekad s'proljeca
Uzmite kartu Bosne u Tvrtkovo doba pa ce te vidjeti da se protezala u djelove danasnje Srbije i Hrvatske!!!!!
Pravoslavno stanovnistvo se naselilo na prostore Bosne dolaskom Turaka!!!!!
[quote="Jazz_Junkie"][quote="Bosanac sa dna kace"][quote="Jazz_Junkie"][quote="Ponekad s'proljeca"]Htjeli ne htjeli, ali imamo jako malo pisanih tragova o crkvi bosanskoj i ne vjerujem da ih ista nije ostavila nego su te iste tragove nasi preci sto zagubili i negdje zaboravili a dosta toga su vjerovatno unistili ini osvajaci!!!!!
Ali jedini prezivjeli tragovi su stecci koji su razasuti diljem BiH kao i na podrucjima dokle se protezala Tvrtkova Bosna.
Stecci govore mnogo toga, jer ih nema ni u Srbiji ni u Hrvatskoj!!!!!
Kako ono rece cijenjeni Miroslav Krleza: neka oprosti gospodja Evropa, ali niko nema stecke kao sto Bosna ih ima!!!!!!![/quote]
Stecci su naslijedje naroda BiH. Oni su svjedoci vremena i prostora koji su dijelili katolici, krstjani i dijelom pravoslavci. Danas se nazalost nastoji takodjer prikazati stecke kao iskljucivo "bogumilsku" ostavstinu. Stecke mozemo naci i u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. Nisam siguran, ali mislim da postoje u zanemarivom broju i u Srbiji.[/quote]
postoje steccu u zapadnoj Srbiji, mislim da je isti broj kao i u Dalmaciji, i ima ih i u Crnj Gori....
nisu to samo dijelom pravoslavci, citava nekropolja Radimlja je kazu ppravoslavno groblje
[/quote]
Ne znam cije je Radimlja groblje. Moguce je da je ortodoksno, jer je vecinski dio tadasnjeg Huma ipak bio najvise naseljen pravoslavnim zivljem. Hum (Zahumlje i Travunija) je bio daleko veci i zauzimao dijelove danasnje Crne Gore.[/quote]
#138 Re: Iskrivljena povijest Bosne i bajka o bogumilima
Posted: 08/11/2008 20:50
by zonbirile
nekako s proljeća
Ne kontam zašto bi se stećci koristili kao nadgrobni spomenici kod Bošnjaka,možda si mislila kod Bosanaca i Hercegovaca.
Mislim da pored neznanja suviše se glorifikuje vlastitog osvajača.Kada se smogne snage društveno,javno reći da je bosna PALA pod tursku vlast i da ta vlast kao svaka tuđa,osvajačka vlast nije bila dobra i sretna za naše narode onda će i istina o krstijanima,starim bošnjanima biti moguća.Onda ćemo svi znati za svoje kraljeve,imati njihove ulice,gajiti tradiciju kao sav normalan svijet.Turska okupacija je dio istorije Bosne,ali s njom nije sve počelo,tolika neumjerena glorifikacija postaje neumjesna i kontraproduktivna,kao i svaka politička manipulacija i laž.
#139 Re: Iskrivljena povijest Bosne i bajka o bogumilima
Posted: 08/11/2008 20:51
by zonbirile
nekako s proljeća
Ne kontam zašto bi se stećci koristili kao nadgrobni spomenici kod Bošnjaka,možda si mislila kod Bosanaca i Hercegovaca.
Mislim da pored neznanja suviše se glorifikuje vlastitog osvajača.Kada se smogne snage društveno,javno reći da je bosna PALA pod tursku vlast i da ta vlast kao svaka tuđa,osvajačka vlast nije bila dobra i sretna za naše narode onda će i istina o krstijanima,starim bošnjanima biti moguća.Onda ćemo svi znati za svoje kraljeve,imati njihove ulice,gajiti tradiciju kao sav normalan svijet.Turska okupacija je dio istorije Bosne,ali s njom nije sve počelo,tolika neumjerena glorifikacija postaje neumjesna i kontraproduktivna,kao i svaka politička manipulacija i laž.
#142 Re: Iskrivljena povijest Bosne i bajka o bogumilima
Posted: 13/11/2008 10:27
by Ponekad s'proljeca
Interesantno!!!!
BOSNA IZ VELIKOSRPSKOG UGLA I VELIKOHRVATSKOG KUTA
Autor: Edit Agović
Objavljeno: 06. November 2008. 17:11:13
Edit AGOVIĆ
Da nekim slučajem velikosrpski i velikohrvatski autori historije vjeruju u to što propagiraju, onda bi oni, svoj jezik zvali bosanskim jezikom, a ne mu izmišljali skalamerne nazive. Također, njihov nacionalni simbol bio bi grb Kotromanića sa šest - Lilum bosniacum – bošnjačkih ljiljana - jer za Lilum bosniacum se sigurno zna da je autohton na prostoru Bosne i da se kao motiv, osim na stećcima, često sreće i na grnčarijama još iz vremena prije naše ere, dok je kao državni simbol stariji više od 500 godina od “kokarde”, simbola vizantijske dinastije Paleologa, kao i od perzijske, odnosno iranske “šahovnice”. Zašto misle da su bosanski pravoslavci Srbi, a katolici Hrvati, dok su muslimani fifti-fifti...
BOSNA IZ VELIKOSRPSKOG UGLA:
Ovdje je bitno napomenuti da su Srbima - odnosno Serbima, nacionalno ime koje na grčkom znači sluga-rob, dali njihovi vlasnici, Vizantijci, odnosno Grci, dakle nisu s tim imenom mogli odnekle doći, pa su sva izmišljanja u tom smislu od strane srpskih historičara bježanje od istine. Usto, radi se i o heterogenoj grupaciji grčkih robova, tako da je njihovo etničko pozicioniranje nemoguće. Što se slavenskog porijekla Serba tiče, genetska istraživanja to jasno opovrgavaju, a njihovo tobožnje naseljavanje Bosne, kretenizam je.
… >A=0 A5 ?>4 B8< 8<5=>< ?>G8Z5 A?><8Z0B8 >4 958. 0 2@5<5 :=570 '0A;020 (931—960) 8 :@0Y0 >48=0 (1081 —1101) >A=0 A5 =0H;0 C A0AB02C X548=AB25=5 A@?A:5 4@6025. 548=AB25=C 4@602C C >A=8 AB2>@8> X5 10= C;8=. !@54Z>25:>2=0 >A=0 X5 ?>@54 !@18X5 18;0 4@C30 A@?A:0 4@6020 B>:>< @0728X5=>3 (B@0X0> >4 XII 4> XIV 25:0) 8 :0A=>3 A@54Z53 25:0 (B@0X0> >4 XIV 4> XV 25:0). >A=0 8 %5@F53>28=0 AC A5 ?@28 ?CB CX548=8;8 1326. :040 X5 1>A0=A:8 10= !B5D0= I >B@><0=8[ >A2>X8> %C< (%5@F53>28=0). / Wikipedia na tzv. srpskom jeziku – tema: Bosna i Hercegovina/
BOSNA IZ VELIKOHRVATSKOG KUTA:
2. Nakon Pacte Convente i dolaska na vlast dinastije Arpadovića u istočnim djelovima današnje BiH jačaju devolucijski procesi prema ostatku Hrvatskog kraljevstva. Tu banovinu koja kasnije postaje kraljevstvom (oko 1200) hrvatsko ugarski vladari su nazivali Ramom i u svoj kraljevski naslov su pridodali rex Ramae (kralj Rame). godine. Mnogi hrvatski povjesničari (počevši od V.Klaića, pa nadalje) samo čežnju za neovisnosti bosanskog kraljevstva vide u otporu koji su hrvatski plemići pružali prema kralju "strane krvi"./Wikipedia na tzv. hrvatskom jeziku – tema: Bosna i Hercegovina/
KOTROMANIĆI IZ VELIKOSRPSKOG UGLA:
1-a. “>B@><0=8[8 X5 A@?A:0 2;040@A:0 48=0AB8X0 C A@54Z>2X5:>2=>X >A=8, :>X0 X5 2;040;0 ?@81;86=> >4 1250. 4> 1463. >@8X5:;> X>X =8X5 @07X0HZ5=> (?>AB>X5 @07;8G8B5 H?5:C;0F8X5 > B><5, ?@8:07 :>X8E A5 <>65 =0[8 C 4X5;8<0 @18=8X0 8 0=48[0).” /Wikipedia na tzv. srpskom jeziku. Kasnije ću pojasniti zašto tzv. srpskom/
Grb Kotromanića
KOTROMANIĆI IZ VELIKOHRVATSKOG KUTA:
2-a. “Kotromanići su prvotno banska, a potom i bosansko-humska kraljevska kuća čije izvorno porijeklo do danas ostaje obavijeno maglom tajanstvenosti. Postoje razne teorije o mogućim zemljopisnim krajevima njihovog porijekla no umnogome ih se te pri samom spomenu misaono veže uz središnju Bosnu. Uspinjući se na vlast u XIII. st. bili su donekle svjesni svoje vezanosti za zapad i zemlju maticu – Hrvatsku, tako da će to uroditi stalnom težnjom ka širenju prema njoj.” /Hrvatski povijesni portal/
KOTROMANIĆI O SEBI:
3. “Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na Bošnjaninu, da ga pozove pred gospodina bana...” /Ban Stjepan Kotromanić – Povelja Dubrovčanima iz 1332. godine/
Kao što vidite velikosrpske i velikohrvatske teze međusobno se isključuju, ali ipak, taj naučni i moralni kretenizam kvazi- istoričara i povjesničara iz Srbije i Hrvatske, sedamdeset godina paralelno uspješno je egzistirao u školskom sistemu, odnosno sistemima, jedne države, dok je istina po svim aspektima jednostavno bila zabranjena, pa i ova, tako očigledna poput navedene u citatu iz Povelje Stjepana Kotromanića Dubrovčanima. Bosna je nesumnjivo mjesto zločina, a rekontrukcijom njezine historije, siguran sam, s lakoćom bismo locirali nalogodavce deset genocida nad Bošnjacima islamske vjere, kao i uzrok procentualno najmasovnije asimilacije dijelova jednoga naroda u historiji čovječanstva /Bošnjaka katolika i pravoslavaca/ koji su prosto nacionalizovani od strane susjednih država. Kao rezultat tog izvrtanja fakata danas imamo retroaktivno historijsko konstituiranje bosanskih pravoslavaca i katolika, odnosno prilagođavanje historije Bosne tzv. konstitutivnim elementima, pa se pristaje i na prihvatanje gore navedenih gluposti, iako su njihove međusobno kontradiktornosti više nego jasne. Demontiranje Bosne po svim aspektima, počev od prelamanja države neutemeljenim dodavanjem pojma “Hercegovina” njezinom imenu, pa do nacionalno-kulturnog identiteta i jezika, značilo je otimačinu i krađu njezinih dobara, a ono što se kasnije, nastankom Jugoslavije, učilo u školama, samo je perfidna legalizacija tih kriminalnih radnji i zločina prema jednoj državi, narodu, ali i historiji. U nastavku ću iznijeti nekoliko neospornih činjenica:
STEĆCI: MEĐE BOSNE I BOŠNJAŠTVA
U Wikipediji na tzv. srpskom jeziku u članku o stećcima, u dijelu koji govori o njihovoj rasprostranjenosti se kaže:
Nalaze se najvećim delom na prostorima današnje Bosne i Hercegovine kao i Srbije, Crne Gore i Hrvatske, a nastajali su od XI do kraja XV veka. Do sada je pronađeno više od 66.000 stećaka, od čega preko 50.000 na području današnje Bosne i Hercegovine. Najveća koncentracija stećaka je u Hercegovini (Bileća, Stolac, Trebinje, Gacko, dolina Neretve itd.) a najpoznatija nekropola je Radimlja kod Stoca.
Kao historijski i geografski pojam Hercegovina se prvi put javlja 1454. u pismu bosanskoga sandžakbega Isa-bega Ishakovića. Samo ime javilo se nakon što je bošnjački velikaš Stjepan Vukčić Kosača, 1448. uzeo titulu hercega, iz čega je izveden pojam hercegovina, kasnije pisan velikim slovom. U novije doba nazivu države Bosne, bez ikakvog logičnog utemeljenja pridodato je i ono “Hercegovina”, a s ciljem njezina prikazivanja kao nekakve konstrukcije. Puno logičnije i historijski korektnije je bilo, da je imenu Srbije recimo, dodato Kosovo i Vojvodina, ili Hrvatske: Istra i Dalmancija.
Velikonacionalistički apetiti
U Srbiji se stećci uglavnom nalaze u Raškoj oblasti ili zapadnoj Srbiji…
Tzv. Raška oblast je pojam koji ni najvrsniji srpski historičari ne umiju definisati, a zapravo radi se o današnjem Sandžaku. Inače, sva pobrojana područja su teritorij srednjovjekovne Bosne. Sandžaci su provincije /današnji kantoni/ na koje su bile podijeljene države unutar Otomanskog carstva.
… Na Zlatiboru stećci postoje gotovo u svakom selu, iako su mnogi korišćeni kao građevinski materijal. Stećci su težine od 100kg do 32 tone. Najslavniji pojedinačni stećak je Zgošćanski stećak, nađen u okolini Kaknja, koji se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. On nema natpis, a zbog izuzetne ukrašenosti neki istraživači, kao Đorđe Stratimirović, smatraju da je reč o grobu Stefana -{II}- Kotromanića…
Stjepan II Kotromanić po potrebi bude i Stefan? Glupost, ali ne bezazlena!
Iz natpisa se izvode zaključci da pod stećcima počivaju vernici Bosanske crkve, Pravoslavne crkve i Katoličke crkve…
Pored pripadnika spomenute Bosanske crkve, pod stećcima su sahranjivani pripadnici Bosanske pravoslavne i Bosanske katoličke crkve, što nije bio slučaj sa katolicima i pravoslavcima u susjednim zemljama, pa je jasno da su oni specifikum Bosne, a da su pod njima sahranjivani isključivo Bošnjani /Bošnjaci/ nezavisno od konfesionalne pripadnosti. Nažalost, neinstitucionaliziranje bošnjačkih crkava, posebno pravoslavne, omogućilo je uticaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi i asimilaciju dijela bošnjačkog naroda, što je kasnije ponukalo i velikohrvatske elemente da s istim ciljem osnuju Vrhbosansku nadbiskupiju kako bi neutralisali franjevce, našto je svojevremeno upozoravao i fra Ivan Frano Jukić kada je govorio, citat:
"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."
Ta nemarnost o kojoj fra Jukić govori, u ranom srednjem vijeku, kada su se širom Evrope dešavale česta preslojavanja na vjerskom planu, do sredine 19 stoljeća, nije se činila opasnom po Bosnu, jer nije imala značajan uticaj na nacionalnu svijest i običaje Bošnjaka toga vremena, pošto je etnička kultura ostala konstanta, što stećci upravo i potvrđuju, ali kasnije, naročito nakon pojave Načertanija o kojem sam govorio u prošloj kolumni, došlo je do zloupotrebe bošnjačkog vjerskog liberalizma i plasiranjem gnusnih laži i historijskih falsifikata, izvršena je brutalna agresija na identitet Bošnjaka i Bosne. Epitafi stećaka napisani su bosančicom i svjedok su onodobne pismenosti. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika, ili više njih, jer često se pod stećcima pokapalo više osoba. Na nekim primjercima je i potpis dijaka - pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikova života ili molitve. Ukrasi na stećcima, odnosno njihova simbolika još su enigma, ali su i dokaz nasljeđa čak i iz doba antike. Pojavljuju se motivi sunčeva diska, polumjesec u pratnji zvijezde koji izaziva brojna tumačenja, zatim križ i ljiljan /Lilum bosniacum ili bošnjački ljiljan/, prikazi lova, oruđa i alata, figure muškaraca i žena sa štapovima ili križevima u ruci.
Povelja Kulina Bana
POVELJA KULINA BANA KAO TAPIJA NA NAZIV JEZIKA
Bosanski jezik također se našao na udaru velikodržavnih aspiracija naših komšija i susjeda, što je iziskivalo dodatne falsifikate neospornih činjenica, a ja bih za ovu priliku spomenuo tri koje smatram značajnim:
1- Jezik kojim se govori u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu isti je jezik, a pokušaj negiranja te činjenice spada u domen naučnog šarlatanstva.
2- Povelja bošnjačkoga bana Kulina napisana je 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Taj dokument nije samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država, pa je samim tim i tapija na naziv jezika.
3- Zamjenu bosanskoga jezika nazvali su srpkohrvatskim, čime je, pored historijske neutemeljenosti tog naziva, napravljena i nakaradna konstrukcija, jer zamislite da nekome padne na pamet preimenovanje engleskog u američko-australijski? Nadajmo se da će se jezikoslovci u okolnim državama urazumiti i vratiti jeziku kojim govore njihovi narodi korektan historijski i naučni naziv: bosanki jezik.
IRONIJA SUDBINE
Bosna prije i nakon turske okupacije nije ista zemlja u zemljopisnom smislu, jer izgubila je veliki dio svojih historijskih područja, ušto se je lako uvjeriti analizom teritorijalne rasprostranjenosti stećaka. Herceg Novi, osnovan 1382. godine nakon što se naš kralj Tvrtko I Kotromanić utvrdio u župi Dračevica u Topaljskom zalivu i nazvao ga Sveti Stefan, jedan je od primjera toga. No, ironijom sudbine, Bošnjaci koji su 1992. godine potražili utočište u tom, historijski i simbolički svom gradu, pohapšeni su i predati pod nož mahnitom Radovanu Durmitorcu i njegovim hordama.
KOSOVSKE BITKE
Bile su dvije kosovske bitke protiv Turaka, a ne samo jedna o kojoj se u školama učilo. Ta bitka koja se izučavala je izgubljena, dok je ona druga, zaboravljena, bila turski poraz, odnosno naša pobjeda. U prvoj s jedne strane bili su Turci, a s druge nekoliko evropskih naroda, među kojima i Bošnjaci. Odigrala se 1389. godine na Kosovu polju, trajala je četiri sata i u strateškom smislu nije imala veći značaj osim za srpske mitopatske historičare, koji su Lazara Hrebljanovića, srpskoga kneza koji je u toj bici poginuo, posthumno unaprijedili u cara, i to svetog!? Pored toga skovali su još niz drugih laži i historijskih falsifikata, među kojima i onu da je Miloš K/Obilić ubio cara Murata, mada se ne zna da li je on uopšte i postojao?!
Druga kosovska bitka odigrala se nakon što je bošnjački general Husein-kapetan Gradaščević - Zmaj od Bosne - koji se borio za bosansku autonomiju u Osmanskom carstvu, 1831. godine izabran za vođu autonomaškog pokreta. Brzo je otjerao vezira, te tako postao vladar Bosanskog pašaluka, a 18. jula iste godine Gradaščević, nakon što je sakupio vojsku kod Novog Pazara /u tadašnjoj Bosni/, pošao je u Štimlje na Kosovu, gdje je, gle ironije, pored Turaka protiv sebe imao i dežurne vazale, Srbe. Gradaščević je potukao i Turke i “njihove serbe, Srbe”, a onda se vratio u Bosnu gdje je 12. septembra proglašen novim vezirom. Međutim, 17. i 18. maja, 1832. godine, Osmanlije sa svojim vazalima iz susjedstva i uz pomoć naših domaćih izdajnika, u bici koja se odigrala u blizini Sarajeva, porazuju bošnjačku vojsku i Bosna opet pada pod tursku okupaciju.
ŠTA BI BILO KAD BI BILO?
Da nekim slučajem velikosrpski i velikohrvatski autori historije vjeruju u to što propagiraju, onda bi oni, svoj jezik zvali bosanskim jezikom, a ne mu izmišljali skalamerne nazive. Također, njihov nacionalni simbol bio bi grb Kotromanića sa šest - Lilium bosniacum – bošnjačkih ljiljana - jer za Lilium bosniacum se sigurno zna da je autohton na prostoru Bosne i da se kao motiv, osim na stećcima, često sreće i na grnčarijama još iz vremena prije naše ere, dok je kao državni simbol stariji više od 500 godina od “kokarde”, simbola vizantijske dinastije Paleologa, kao i od perzijske, odnosno iranske “šahovnice”. Zašto misle da su bosanski pravoslavci Srbi, a katolici Hrvati, dok su muslimani fifti-fifti, ti mudraci nisu odgovorili, i nejanso je?; mada se logičkom analizom njihovih tvrdnji, analogijom dolazi do zaključka po kojoj su Srbi i Hrvati zapravo isti narod! Kao što se vidi oni su zapleteni u mreži svojih gluposti.
REZIME
Ne očekujem da će pojedini zadrti kvazi- istoričari i povjesničari, uskoro uvidjeti očiglednu nebuloznost svojih tvrdnji, no očekujem sve veći povratak Bošnjaka /nemuslimana/ svojim korijenima, a samim tim i njihovu institucionalnu zaštitu kroz vjerske ustanove, što će, posebno u slučaju Bošnjaka pravoslavaca, dovesti do osnivanja Bošnjačke pravoslavne crkve
