Njegov otac s nama!?

Sve o kulinarstvu, o uređenju stana, o modi...

Moderator: anex

Locked
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#126

Post by Svemirski_Jebach »

tempora wrote:Nesto meni ovdje nije bas sasvim jasno.Je li otac tvoga momka tek tako iznenada odlucio da zivi s vama, bez kojekakvih "predgovora" i dogovora ili se ta situacija mogla nazreti ranije?
Ja potpuno razumijem tvoju zelju da zivot sa svojim buducim suprugom pocnes na nacin na koji ti zelis.Ali na zalost, kako je vec receno, zivot nije perfekcija niti se moze isplanirati u tancine.
Dilema je strasna i razumljiva.No postavlja se pitanje, sta bi se desilo,da vi odbijete njegovu "ponudu" a da otac tvoga momka nakon nekog vremena dobije jos jedan napad i ne bude imao nikoga u blizini pa se sve zavrsi sa fatalnim posljedicama? Koliko bi vas razjedala griza savjesti i koliko bi takvo nesto utjecalo na vas zivot?
Na tvoju dilemu ne moze niko utjecati.A nesto sumnjam da postoje srednja rjesenja koja iziskuju finansije, prostor, njegu-koje u BiH jednostavno nema.

Ja ne bih da moralisem, jer moja moralna nacela nisu tvoja.Ali licno bih bez dvoumljenja pristala na tu obavezu, jer sam taj "rizik" uzela vec unaprijed, stavivsi potpis na Da-bez obzira na tezinu situacije i silna odricanja koja nose ovakve zajednice.Ja to jednostavno smatram svojom duznoscu i teze bih podnijela grizu savjesti nego sve peripetije zajednice.A slicnih situacija tj gorih sam imala i apsolutno znam o cemu pricam.

No mene je ova tema podsjetila na jednu pricu rodjaka, koji radi u hitnoj pomoci.Veli nerijetki su slucajevi staraca u Sarajevu, koji umru u samoci a da niko ne zna da su i umrli, dok se smrad ne pocne siriti stubistem.Djeca koja su vani ili prezauzeti zivotom, salju novce, peruci tako svoju savjest i misleci da ce novac rijesiti/olaksati bolest.Ali ne i starost i nemoc.Ali ne i usamljenost.Ali ne i strah.Ali ne i potrebu za zivim bicem-onim najmilijim.
Takva jedna starica, bukvalno je odljepljena sa plocica u kupatilu stana, gdje je trunula ko zna koliko dugo, a dijelovi koze, kose, dugih noktiju, ostali su u fugama da se speru varkinom.

I naravno,tempo zivota, individualizam, modernizam i sl pojave, nose svoj danak i transformisu drustvo u neke druge oblike.ALi se zaboravlja, da mi jos ni na vratima nismo koja mogu izbalansirati ove tokove a da ne ostete nezbrinute, stare, bolesne, one kojima je potrebna pomoc na svim nivoima.

Jedino sto mi nije jasno u nas, je ta cesta pojava djece koja se vrlo brzlo ( dilema u rijeci brzo) prizene, dovedu partnere kod roditelja i smatraju da je to sasvim normalna stvar, da ih roditelji trebaju i moraju trpiti i pomagati.Ali obratno je opet stvar tersluka, sebicnosti, podlosti jer nam se uskracuje nacin zivota koji mi zelimo imati.

Ti ces naravno rjesavati stvari u zavisnosti od svog stava prema njima.I jedino ti sama, mozes suditi o njima, niko drugi.
nemam puno vremena da pisem ali ukratko...mislim tempora da je tvoj stav ovdje previse fatalisticki.

Svaka cast tebi ako bi bila spremna na zrtvu koju ovo zahtijeva...ja nisam siguran da bi bio spreman na to.

Medjutim ima tu jos jedna kvaka.

Ja, kad ostarim, ne mogu traziti od svoje djece da zrtvuju svoj zivot da bi se ja osjecao bolje. Duznost djece jeste da se brinu o roditeljima, i mislim da je ta briga ispoljena na nacin da im ne fali novca za zivot, da im se ode kupiti sta im i kad treba, da se opere, pocisti, skuha i donese svjeza hrana, da ih se redovno posjecuje itd itd...

ali postoje granice "brige" za nekoga...granice fizickih mogucnosti. Danasnje drustvo nije drustvo poljoprivrednih seoskih zajednica i sirokih porodica u kojima se generacije samo smjenjuju. Tempo zivota i rada, skola, obaveze i roditelja i djece postaju sve zahtijevnije i ne znam koliko je moguce ostvariti sve sto bi smo mozda i zeljeli.

Ja ziasta ne vidim nikakav problem u tome da covjek zivi u garsonjeri koja je dovoljno blizu djeci, koja ce ga obici, donijeti, pomagati itd itd a da ce i dalje imati svoju nezavisnost i svoju komociju.

Zar nije bolje za jednu stariju osobu da je u drustvu prijatelja, ljudi istih ili slicnih godina, koji dijele iste tegobe, iste brige i iste strahove...koji najbolje razumiju jedni druge?

Ja bih licno volio ostariti u takvom okruzenju bez da znam i osjecam da sam nekome teret.

Ti navodis ekstremne situacije gdje ljudi umiru sami bez igdje ikoga...a ja tebi kazem da izmedju toga da roditelji zive s djecom do smrti i toga da umiru sami ima makar 20 raznih kategorija i rjesenja od kojih neka ne zahtijevaju posebna finansijska odricanja.

ako je zajednica normalna i dobra, zasto onda 90% roditelja i djece nastoji omoguciti nezavisnost?
DONY
Posts: 1257
Joined: 20/07/2006 18:23

#127

Post by DONY »

tempora wrote:Nesto meni ovdje nije bas sasvim jasno.Je li otac tvoga momka tek tako iznenada odlucio da zivi s vama, bez kojekakvih "predgovora" i dogovora ili se ta situacija mogla nazreti ranije?
Ja potpuno razumijem tvoju zelju da zivot sa svojim buducim suprugom pocnes na nacin na koji ti zelis.Ali na zalost, kako je vec receno, zivot nije perfekcija niti se moze isplanirati u tancine.
Dilema je strasna i razumljiva.No postavlja se pitanje, sta bi se desilo,da vi odbijete njegovu "ponudu" a da otac tvoga momka nakon nekog vremena dobije jos jedan napad i ne bude imao nikoga u blizini pa se sve zavrsi sa fatalnim posljedicama? Koliko bi vas razjedala griza savjesti i koliko bi takvo nesto utjecalo na vas zivot?
Na tvoju dilemu ne moze niko utjecati.A nesto sumnjam da postoje srednja rjesenja koja iziskuju finansije, prostor, njegu-koje u BiH jednostavno nema.

Ja ne bih da moralisem, jer moja moralna nacela nisu tvoja.Ali licno bih bez dvoumljenja pristala na tu obavezu, jer sam taj "rizik" uzela vec unaprijed, stavivsi potpis na Da-bez obzira na tezinu situacije i silna odricanja koja nose ovakve zajednice.Ja to jednostavno smatram svojom duznoscu i teze bih podnijela grizu savjesti nego sve peripetije zajednice.A slicnih situacija tj gorih sam imala i apsolutno znam o cemu pricam.

No mene je ova tema podsjetila na jednu pricu rodjaka, koji radi u hitnoj pomoci.Veli nerijetki su slucajevi staraca u Sarajevu, koji umru u samoci a da niko ne zna da su i umrli, dok se smrad ne pocne siriti stubistem.Djeca koja su vani ili prezauzeti zivotom, salju novce, peruci tako svoju savjest i misleci da ce novac rijesiti/olaksati bolest.Ali ne i starost i nemoc.Ali ne i usamljenost.Ali ne i strah.Ali ne i potrebu za zivim bicem-onim najmilijim.
Takva jedna starica, bukvalno je odljepljena sa plocica u kupatilu stana, gdje je trunula ko zna koliko dugo, a dijelovi koze, kose, dugih noktiju, ostali su u fugama da se speru varkinom.

I naravno,tempo zivota, individualizam, modernizam i sl pojave, nose svoj danak i transformisu drustvo u neke druge oblike.ALi se zaboravlja, da mi jos ni na vratima nismo koja mogu izbalansirati ove tokove a da ne ostete nezbrinute, stare, bolesne, one kojima je potrebna pomoc na svim nivoima.

Jedino sto mi nije jasno u nas, je ta cesta pojava djece koja se vrlo brzlo ( dilema u rijeci brzo) prizene, dovedu partnere kod roditelja i smatraju da je to sasvim normalna stvar, da ih roditelji trebaju i moraju trpiti i pomagati.Ali obratno je opet stvar tersluka, sebicnosti, podlosti jer nam se uskracuje nacin zivota koji mi zelimo imati.

Ti ces naravno rjesavati stvari u zavisnosti od svog stava prema njima.I jedino ti sama, mozes suditi o njima, niko drugi.
svaka cast@tempora..
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#128

Post by Svemirski_Jebach »

samo da se razumijemo...daleko od toga da bi ja ostavio svoje roditelje ili roditelje moje zene na cjedilu u slucaju da bude stani-pani...al eto, nije to bas tako jednostavno...i moze izazvati mnogo problema.

Samo, nesto sumnjam da bi moji roditelji dosli ovamo da zive sa mnom :D :D :D
freak_with_a_laptop
Posts: 1024
Joined: 12/10/2006 13:01
Location: Kifino selo

#129

Post by freak_with_a_laptop »

surajaa wrote:
Nema potrebe da bilo ko ispasta, sve zivotne situacije su rjesive. Ukoliko bi taj starac bio preveliko opterecenje i nepozeljan za zivjeti s njima, oni uvijek mogu (ukoliko imaju mogucnost) rentati stan za sebe.

Neko je vec pomenuo, nesto se u zivotu mora zrtvovati ili ti ga, svako zlo za neko dobro...

A njegov otac moze razmisliti o tome da li da stan nakon smrti ostavi kao poklon svom sinu ili mogucim skrbnicima, koji bi zivjeli s njim i brinuli se o njemu, sto je danas vrlo cest slucaj u Sarajevu. Znam nekoliko slucajeva koji su na ovaj, istina, tezak nacin dosli u posjed nekretnina...

Citam komentare na podforumu 'kucni ljubimci' o starim kucama i macama ... jao sto su pepi, cakani, imam 5 maca, nije to nista, ja imam 6 kuca, teret, ma joook, nikakvo to opterecenje nije, za njih bi zivot dala, nedo Bog da mi se razbole, jao sta cu kad mi umru, ubicu se ... kamo srece da se taj 'starac', tvoj buduci punac, rodio kao ker ... mozda bi mu sirom vrata otvorila.

U nasoj familiji su starije osobe potpuno integrisane u nas zivot i nikad se jos nije desilo, da je bilo tko od njih bio izolovan ili cak odbacen, uklonjen. Respekt prema starijoj osobi je dio kulture, mozda je karakter bitan, ali je za sigurno pitanje odgoja. Nisu nam na teretu, prilete gdje god im se prilika ukaze, pomognu koliko im je moguce, samo je bitno, da im mi tu priliku pruzimo, da im pruzimo paznje i ljubavi, da im damo do znanja da su pozeljni.

Surajaa - egocentricnost i samoljubivost nas dovodi do nivoa ispod svakog razuma. Staru osobu pripazit, koju godinu, nije se niko okovo, ne smatram tolikim teretom. Kud i kamo veci teret bi im bio, da su na ulici, da se potucaju po tudjim podrumima za 1.000km mjesecno. Ako joj danas smeta puncac, mozda ce joj sutra smetat i muz - takvom egu, nigdje kraja.

Pitam se ... da li bi taj 'stari teret' njima vrata otvorio, kad bi oni, bezkucnici, njemu pokucali na vrata?
prleitihi
Posts: 4131
Joined: 24/01/2007 16:44
Location: laktaši

#130

Post by prleitihi »

bojim se ako opet pročitam njen post..da će pokvariti ovo saznanje da se u nečemo i mi slažemo.. :D
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#131

Post by Svemirski_Jebach »

freak_with_a_laptop wrote:
surajaa wrote:
Nema potrebe da bilo ko ispasta, sve zivotne situacije su rjesive. Ukoliko bi taj starac bio preveliko opterecenje i nepozeljan za zivjeti s njima, oni uvijek mogu (ukoliko imaju mogucnost) rentati stan za sebe.

Neko je vec pomenuo, nesto se u zivotu mora zrtvovati ili ti ga, svako zlo za neko dobro...

A njegov otac moze razmisliti o tome da li da stan nakon smrti ostavi kao poklon svom sinu ili mogucim skrbnicima, koji bi zivjeli s njim i brinuli se o njemu, sto je danas vrlo cest slucaj u Sarajevu. Znam nekoliko slucajeva koji su na ovaj, istina, tezak nacin dosli u posjed nekretnina...

Citam komentare na podforumu 'kucni ljubimci' o starim kucama i macama ... jao sto su pepi, cakani, imam 5 maca, nije to nista, ja imam 6 kuca, teret, ma joook, nikakvo to opterecenje nije, za njih bi zivot dala, nedo Bog da mi se razbole, jao sta cu kad mi umru, ubicu se ... kamo srece da se taj 'starac', tvoj buduci punac, rodio kao ker ... mozda bi mu sirom vrata otvorila.

U nasoj familiji su starije osobe potpuno integrisane u nas zivot i nikad se jos nije desilo, da je bilo tko od njih bio izolovan ili cak odbacen, uklonjen. Respekt prema starijoj osobi je dio kulture, mozda je karakter bitan, ali je za sigurno pitanje odgoja. Nisu nam na teretu, prilete gdje god im se prilika ukaze, pomognu koliko im je moguce, samo je bitno, da im mi tu priliku pruzimo, da im pruzimo paznje i ljubavi, da im damo do znanja da su pozeljni.

Surajaa - egocentricnost i samoljubivost nas dovodi do nivoa ispod svakog razuma. Staru osobu pripazit, koju godinu, nije se niko okovo, ne smatram tolikim teretom. Kud i kamo veci teret bi im bio, da su na ulici, da se potucaju po tudjim podrumima za 1.000km mjesecno. Ako joj danas smeta puncac, mozda ce joj sutra smetat i muz - takvom egu, nigdje kraja.

Pitam se ... da li bi taj 'stari teret' njima vrata otvorio, kad bi oni, bezkucnici, njemu pokucali na vrata?
bla bla bla :zzzz: :zzzz:

nidje veze. potpuno si profulala temu. al opet stara prica...moralizator. al si me bas raspizdila sada...kao i mnogi drugi.

niko normalan nije govorio o odbacivanju roditelja, o izolovanju starijih osoba, nasih roditelja ili nana...

rekla si sama, starije osobe su integrisane...ali to ne znaci da djeca zive s roditeljima.

Niko ovdje ne govori o tome da je cura htjela da mu babu ocima ne vidi nikad nego o tome kako je zivjeti u malom stanu sa njegovim ocem...i da to vrlo lako (i jako cesto) dolazi do problema...ako ne izmedju oca i snahe (ili cak i sina) onda izmedju muza i supruge.

Jednostavno, nije to pozeljno.

Ti ne vidis ili namjerno neces da vidis da ovdje nije poenta u tome hoce li se oni brinuti o covjeku - nego hoce li on i treba li zaista zivjeti sa njima. Svakako da je pozeljno da zive negdje u blizini, da mu pomognu kad sta treba, da mu odnesu hranu, da operu, pociste, redovno posjecuju i zovu kod sebe...

Htjeti zivjeti svoj zivot ne znaci nikako izolovati nekoga jer je ta osoba, iako ne zivi skupa, i dalje neotudjivi dio tvog zivota.

Zamislimo da je situacija malo drugacija - recimo da je njegova majka prisutna i da roditelji imaju dva stana i kucu. I tako, roditelji zive u svojoj kuci gdje su oduvijek zivjeli a dijete sa svojom zenom u stanu...je li to izolacija? ? Ili bi po tebi i ostalim otac i majka trebali doseliti u dvosoban stan kod snahe i sina? Ili bi snaha i sin trebali useliti kod njih u kucu? Fakat nidje veze..

Njegov otac nije na ulici, on ima svoju kucu u kojoj moze biti rahat, svoj na svom i nema potrebe da ide kod nekog tudjeg.

Na kraju, sasvim je legitimna i opravdana njena zelja da sa svojim muzem zivi u svom domu bez ikoga sa strane...jer ipak, ona i on i njihova djeca su sada nova porodica. Za roditelje svakako tu ima mjesta i uvijek ce biti ali na nacin koji je najbolji za sve.

Ovdje ne racunam izuzete prilike i okolnosti koje su druga prica...govorim o normalnom poretku stvari.

I na kraju - ako je vec njegov stan - nek se on useli u stan a njih dvoje rentaju pa polako...
obuca
Posts: 2642
Joined: 04/01/2007 18:46

#132

Post by obuca »

mislim da su problemi neizbjezni ma koliko se vi voljeli i slagali. zajednica je teska. pisemo se sutra
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#133

Post by Svemirski_Jebach »

prleitihi wrote:bojim se ako opet pročitam njen post..da će pokvariti ovo saznanje da se u nečemo i mi slažemo.. :D
procitaj bolje. tekst je nidje veze s temom.
prleitihi
Posts: 4131
Joined: 24/01/2007 16:44
Location: laktaši

#134

Post by prleitihi »

dobro sam ja pročiato..i slažem sa s njom..a sad sam kod tebe pročiato da se radi o malom stanu kod pokretačice teme..pa se vratih na prvi post..nigdje to ne nađoh!

ali nađoh ovo:"ne zelim jos jednog starca u kuci jer godinama je moja nana kod nas koja je ostala nepokretna...ne treba mi jeos jedan starac na grbaci... " :roll:

frikava..ali pred pepim macama i sWatkim cukama se može šetati gologuz od kade do ormara..ali pred ocem svoga muža to ne može..a ko bi normalan odustao od takvog luksuza?! :oops:
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#135

Post by Svemirski_Jebach »

prleitihi wrote:dobro sam ja pročiato..i slažem sa s njom..a sad sam kod tebe pročiato da se radi o malom stanu kod pokretačice teme..pa se vratih na prvi post..nigdje to ne nađoh!

ali nađoh ovo:"ne zelim jos jednog starca u kuci jer godinama je moja nana kod nas koja je ostala nepokretna...ne treba mi jeos jedan starac na grbaci... " :roll:

frikava..ali pred pepim macama i sWatkim cukama se može šetati gologuz od kade do ormara..ali pred ocem svoga muža to ne može..a ko bi normalan odustao od takvog luksuza?! :oops:
rekla je da je stan dovoljan za njih dvoje...ja pretpostavljam da je stan mali. ali to nije sustina...osim ako je stan od 300 kvadrata.

jebo cuke i mace...nije bar meni u tome poenta.

moj dedo je kod nas boravio 8 mjeseci dok se oporavljao od operacije (netom nakon rata), nas cetvero i on...i nije nam smetao (bar ne meni) ali je covjek jedva docekao da to prodje i da ide svojoj kuci...sigurno je njemu bilo lijepo, al nije to to...
Last edited by Svemirski_Jebach on 20/03/2007 21:31, edited 1 time in total.
tempora
Posts: 2798
Joined: 03/07/2002 00:00

#136

Post by tempora »

Svemirski, ne znam sta je fatalisticki u zemlji koja vristi od fatalizma.O vrijednostima i sistemu vrijednosti smo vec pisali eseje i disertacije.A drustvo se najbolje mjeri u odnosu prema slabijima! A takvih kategorija je u BiH jako puno!
Nista ja nisam uvelicala kada sam dala primjer te jedne starice.Jer na moju veliku zalost, srela sam ih jako puno.Ne pricamo vise o izuzetcima! Pricamo o masovnoj poslijeratnoj pojavi, izazvanoj sa vise faktora.

Mimo toga, o kakvim mi zrtvama pricamo? Da je situacija bolja kao sto nije, moglo bi se birati, zar ne? Ali posto drustveno uredjenje ne daje izbora, u mom slucaju i opet samo u mom slucaju, nema dileme! Naravno da danasnjica ostavlja jako malo vremena za odnose s ljudima, ali ona istovremeno amputira te odnose. Ja svoje najmilije ne mogu voljeti na daljinski upravljac.Ljubav, u mome slucaju, ne znaci samo jedan segment i lijepe momente vec i sve ono sto donosi zivot.I opet, u svome slucaju, bez obzira na tezinu situacije, znam i iskusila sam da postoji mogucnost olaksanja.A to olaksanje dolazi upravo od pomoci ljudi.

Nicim nisam osudila, niti na to imam pravo, zelju ove mlade djevojke da zivi svoj zivot.Niti joj zamjeram niti joj dizem palac.Ja se vise osvrcem na jednu sveopstu pojavu kod nas i uopsteno svuda u svijetu.( sa tom razlikom, da je u svijetu "stvar" malo bolje uredjena i poznaje alternativu)

Ali da smo postali tijesni i bjesni, pokazuju svi moguci fragmenti zivljenja.Rado cu ih ponavljati, kao eho na potrebu za civilnom solidarnosti.

Nerijetko na zapadu cujem kritike nasih ljudi o odnosu domacih prema roditeljima i ostalim clanovima familije.Ali nigdje ne vidjoh ruznijeg oblika zanemarivanja nego kod nas.Upravo zbog nepostojeceg aparata koji bi ipak na neki nacin zbrinuo sve one kojima je to potrebno.

Ali ovakve dileme, nisu proizvod samo trenutnog stanja i znanja.One su slijed nacina odgoja, svoga stava u zivotu, prozivljenoga, prioriteta, onoga sto ocekujemo od drugih i sto ocekujemo od sebe!

Sto se tice nezavisnosti, nje u nasem slucaju nema.Niti u jednom dijelu postojanja.Pocev od one drzavne, do one porodicne.Kao sto vec rekoh, nasi roditelji ne uce djeci nezavisnosti vec ovisnosti-sto se obicno ocituje u skoro dozivotnoj materijalnoj podrsci-pa se stoga i ocekuje "nadoknada"
Mi nemamo ustanove za zbrinjavanje bilo koga. Niti imamo materijalne mogucnosti ( osim nekolicine njih) a i ona nije uslov za sve ostale dijelove tog zbrinjavanja.

Naravno,da postoje fizicke granice i ja sam ih najbolje upoznala na samrtnoj postelji nekolicine osoba.Ali mislim, ko nije pokusao taj nece ni znati.Postoji milion nacina da se stvari organizuju u zavisnosti od prioriteta koje sami sebi postavimo.
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#137

Post by Svemirski_Jebach »

tempora wrote:Svemirski, ne znam sta je fatalisticki u zemlji koja vristi od fatalizma.O vrijednostima i sistemu vrijednosti smo vec pisali eseje i disertacije.A drustvo se najbolje mjeri u odnosu prema slabijima! A takvih kategorija je u BiH jako puno!
Nista ja nisam uvelicala kada sam dala primjer te jedne starice.Jer na moju veliku zalost, srela sam ih jako puno.Ne pricamo vise o izuzetcima! Pricamo o masovnoj poslijeratnoj pojavi, izazvanoj sa vise faktora.

Mimo toga, o kakvim mi zrtvama pricamo? Da je situacija bolja kao sto nije, moglo bi se birati, zar ne? Ali posto drustveno uredjenje ne daje izbora, u mom slucaju i opet samo u mom slucaju, nema dileme! Naravno da danasnjica ostavlja jako malo vremena za odnose s ljudima, ali ona istovremeno amputira te odnose. Ja svoje najmilije ne mogu voljeti na daljinski upravljac.Ljubav, u mome slucaju, ne znaci samo jedan segment i lijepe momente vec i sve ono sto donosi zivot.I opet, u svome slucaju, bez obzira na tezinu situacije, znam i iskusila sam da postoji mogucnost olaksanja.A to olaksanje dolazi upravo od pomoci ljudi.

Nicim nisam osudila, niti na to imam pravo, zelju ove mlade djevojke da zivi svoj zivot.Niti joj zamjeram niti joj dizem palac.Ja se vise osvrcem na jednu sveopstu pojavu kod nas i uopsteno svuda u svijetu.( sa tom razlikom, da je u svijetu "stvar" malo bolje uredjena i poznaje alternativu)

Ali da smo postali tijesni i bjesni, pokazuju svi moguci fragmenti zivljenja.Rado cu ih ponavljati, kao eho na potrebu za civilnom solidarnosti.

Nerijetko na zapadu cujem kritike nasih ljudi o odnosu domacih prema roditeljima i ostalim clanovima familije.Ali nigdje ne vidjoh ruznijeg oblika zanemarivanja nego kod nas.Upravo zbog nepostojeceg aparata koji bi ipak na neki nacin zbrinuo sve one kojima je to potrebno.

Ali ovakve dileme, nisu proizvod samo trenutnog stanja i znanja.One su slijed nacina odgoja, svoga stava u zivotu, prozivljenoga, prioriteta, onoga sto ocekujemo od drugih i sto ocekujemo od sebe!

Sto se tice nezavisnosti, nje u nasem slucaju nema.Niti u jednom dijelu postojanja.Pocev od one drzavne, do one porodicne.Kao sto vec rekoh, nasi roditelji ne uce djeci nezavisnosti vec ovisnosti-sto se obicno ocituje u skoro dozivotnoj materijalnoj podrsci-pa se stoga i ocekuje "nadoknada"
Mi nemamo ustanove za zbrinjavanje bilo koga. Niti imamo materijalne mogucnosti ( osim nekolicine njih) a i ona nije uslov za sve ostale dijelove tog zbrinjavanja.

Naravno,da postoje fizicke granice i ja sam ih najbolje upoznala na samrtnoj postelji nekolicine osoba.Ali mislim, ko nije pokusao taj nece ni znati.Postoji milion nacina da se stvari organizuju u zavisnosti od prioriteta koje sami sebi postavimo.
moguce i sve to dvoje stoji ali mislim da se malo postavljeno preekstremno.

znam da je starost teska i da se ovo sto pricam lako moze promijeniti poslije, ali zato i govorim sad - kasnije ako postanem cangrizavi, sebicni starac - necu sebe uzimat za ozbiljno.

Moji roditelji konkretno, su mene donekle ucili nezavisnoscu...a ostalo sam ja sam sebe ucio i zivot me je ucio. I oni nikad ne bi bili sretni da zive u zajednici sa mnom - oni vole svoju kucu, svoje komsije, svoj nacin zivota i svoj komfor i ne bi ga mijenali ni za sta na svijetu...

a moje je da im omogucim da u tome uzivaju do kraja zivota i da im nista ne fali...pa ni mene.
freak_with_a_laptop
Posts: 1024
Joined: 12/10/2006 13:01
Location: Kifino selo

#138

Post by freak_with_a_laptop »

Nisam ja temu profulila, Svemiru, cak sta vise, izgleda da sam 'ubola' - osjecas se prozvanim, pa se zato gicas, grebes i lajes. Mizeran je taj karakter, koji smatra da paznju i ljubav pokazuje stim, sto bi ponudio krov nad glavom i zalogaj hljeba. Covjeku je potrebno stosta vise - meni je lijepa rijec vrijednija od kuce. A tebe ako iskljucivo zadovoljavaju materijalne stvari, u sta ne sumnjam, onda si ti siromah i bjedna dusa.

cijela diskusija se vrti oko stana i kvadrature, cijoj guzici je koliko potrebno, kome pripada sta i koja je vrijednost objekta. Pa zar smo stvarno spali na tako niske grane, da se jedna osoba, jedan covjek, jedan otac, jedan punac mjeri po imanju? Ljudska vrijednost je adekvatna cijeni kvadrature stana? Pa zaista, nikako sebi da dodjem.

Ako je egocentricnost u toj mjeri uhvatila maha - kako cete vi onda djecu radjat? Zar nije ogroman preokret u zivotu kad se dijete rodi? Zar vam to ne uskracuje vasu svetu slobodu? Hodate li vi goli gologuzi po stanu kad su vam djeca prisutna? Upitate se mozda nekad, da niste slucajno vasim roditeljima na teretu bili? Kud vas ne ostranise, ne dadose u dom ... bas bi onda rahat bili.
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#139

Post by Svemirski_Jebach »

freak_with_a_laptop wrote:Nisam ja temu profulila, Svemiru, cak sta vise, izgleda da sam 'ubola' - osjecas se prozvanim, pa se zato gicas, grebes i lajes. Mizeran je taj karakter, koji smatra da paznju i ljubav pokazuje stim, sto bi ponudio krov nad glavom i zalogaj hljeba. Covjeku je potrebno stosta vise - meni je lijepa rijec vrijednija od kuce. A tebe ako iskljucivo zadovoljavaju materijalne stvari, u sta ne sumnjam, onda si ti siromah i bjedna dusa.

cijela diskusija se vrti oko stana i kvadrature, cijoj guzici je koliko potrebno, kome pripada sta i koja je vrijednost objekta. Pa zar smo stvarno spali na tako niske grane, da se jedna osoba, jedan covjek, jedan otac, jedan punac mjeri po imanju? Ljudska vrijednost je adekvatna cijeni kvadrature stana? Pa zaista, nikako sebi da dodjem.

Ako je egocentricnost u toj mjeri uhvatila maha - kako cete vi onda djecu radjat? Zar nije ogroman preokret u zivotu kad se dijete rodi? Zar vam to ne uskracuje vasu svetu slobodu? Hodate li vi goli gologuzi po stanu kad su vam djeca prisutna? Upitate se mozda nekad, da niste slucajno vasim roditeljima na teretu bili? Kud vas ne ostranise, ne dadose u dom ... bas bi onda rahat bili.
a sta bi to bilo "ispravno" po tebi? Da sjedim sa njima non stop?

De ne valjaj...hljeba ti.

Ne osjecam se prozvanim jer moji ne bi ni htjeli da zive sa mnom...cak i da ih molim. :-) i ne gicam se...otkad nisam cuo ovu rijec... :-)

Temu si profulala jer tema je da li je u redu da njegov otac, zdrav i prav i ne previse star, dodje zivjeti sa njima ili nije...s obzirom da ima svoju kucu i svoje selo. Na kraju, ako covjek stvarno ima zelju zivjeti u tom stanu...onda fala bogu, moze se biti i podstanar.

Sustina teme nije u tome treba li pomagati roditelje jer ce se svako normalan sloziti da treba i da im nikad ne mozemo vratiti ono sto su oni dali nama.

Sustina je zajednica - da ili ne. Ja tvrdim da zajednica nije nimalo dobra i da nosi mnoge probleme i mnoge opasnosti koje se cesto zavrse ili potpunim zrtvovanjem i nesrecom jedne osobe ili velikim belajem, svadjom pa i razvodom. Na kraju, nece njen muz toliko podnijeti tezinu te situacije koliko ona i ima puno pravo da joj se ne zivi sa njegovim ocem.

Naravno, u izuzetnim situacijama, takva zajednica moze biti razumna i opravdana. Ali ako nema prijeke i zivotne potrebe zasto komplikovati zivot sebi i drugima.

A svako je od nas na kraju krajeva sam...rodis se i umres uvijek sam.
User avatar
spreca
Posts: 66518
Joined: 07/11/2006 19:31
Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu

#140

Post by spreca »

tempora wrote:Nesto meni ovdje nije bas sasvim jasno.Je li otac tvoga momka tek tako iznenada odlucio da zivi s vama, bez kojekakvih "predgovora" i dogovora ili se ta situacija mogla nazreti ranije?
Ja potpuno razumijem tvoju zelju da zivot sa svojim buducim suprugom pocnes na nacin na koji ti zelis.Ali na zalost, kako je vec receno, zivot nije perfekcija niti se moze isplanirati u tancine.
Dilema je strasna i razumljiva.No postavlja se pitanje, sta bi se desilo,da vi odbijete njegovu "ponudu" a da otac tvoga momka nakon nekog vremena dobije jos jedan napad i ne bude imao nikoga u blizini pa se sve zavrsi sa fatalnim posljedicama? Koliko bi vas razjedala griza savjesti i koliko bi takvo nesto utjecalo na vas zivot?
Na tvoju dilemu ne moze niko utjecati.A nesto sumnjam da postoje srednja rjesenja koja iziskuju finansije, prostor, njegu-koje u BiH jednostavno nema.

Ja ne bih da moralisem, jer moja moralna nacela nisu tvoja.Ali licno bih bez dvoumljenja pristala na tu obavezu, jer sam taj "rizik" uzela vec unaprijed, stavivsi potpis na Da-bez obzira na tezinu situacije i silna odricanja koja nose ovakve zajednice.Ja to jednostavno smatram svojom duznoscu i teze bih podnijela grizu savjesti nego sve peripetije zajednice.A slicnih situacija tj gorih sam imala i apsolutno znam o cemu pricam.

No mene je ova tema podsjetila na jednu pricu rodjaka, koji radi u hitnoj pomoci.Veli nerijetki su slucajevi staraca u Sarajevu, koji umru u samoci a da niko ne zna da su i umrli, dok se smrad ne pocne siriti stubistem.Djeca koja su vani ili prezauzeti zivotom, salju novce, peruci tako svoju savjest i misleci da ce novac rijesiti/olaksati bolest.Ali ne i starost i nemoc.Ali ne i usamljenost.Ali ne i strah.Ali ne i potrebu za zivim bicem-onim najmilijim.
Takva jedna starica, bukvalno je odljepljena sa plocica u kupatilu stana, gdje je trunula ko zna koliko dugo, a dijelovi koze, kose, dugih noktiju, ostali su u fugama da se speru varkinom.

I naravno,tempo zivota, individualizam, modernizam i sl pojave, nose svoj danak i transformisu drustvo u neke druge oblike.ALi se zaboravlja, da mi jos ni na vratima nismo koja mogu izbalansirati ove tokove a da ne ostete nezbrinute, stare, bolesne, one kojima je potrebna pomoc na svim nivoima.

Jedino sto mi nije jasno u nas, je ta cesta pojava djece koja se vrlo brzlo ( dilema u rijeci brzo) prizene, dovedu partnere kod roditelja i smatraju da je to sasvim normalna stvar, da ih roditelji trebaju i moraju trpiti i pomagati.Ali obratno je opet stvar tersluka, sebicnosti, podlosti jer nam se uskracuje nacin zivota koji mi zelimo imati.

Ti ces naravno rjesavati stvari u zavisnosti od svog stava prema njima.I jedino ti sama, mozes suditi o njima, niko drugi.



Bilo bi takvih ljudi vise na ovom svijetu bilo bi manje problema.
Hvala ti z tvoj ljudski odnos do drugih.
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#141

Post by Svemirski_Jebach »

sve je to divno i krasno ovako u teoriji i zvuci prelijepo, ruzicasto...svi se volimo, nema problema, cvijece raste....niko nije zlocest...sunce sija...ima se, moze se...

ali realnost je drugacija...neki ljudi su zlocesti, sebicni...nekad se zivotna bajka pretvori (bez ikakve krivice) u nocnu moru...ono sto se voljelo pocinje se mrziti...frustracije rastu iz dana u dan...a sve je manje ljubavi, sve je vise sranja...

cinjenice i statistika su neumoljivi...
User avatar
spreca
Posts: 66518
Joined: 07/11/2006 19:31
Location: Na Spreci fatam ribe....... za guzicu

#142

Post by spreca »

Svakakvih nas ima.
Kad bi roditelji znali kakav ce im se hairlija/ka roditi vjerovatno bi ga i ne pravili oprostite na grubosti.

emancipovana
a da sebi potrazis nekog bez babe(al nemaju stan)


Svemirski kad ostaris pricaces apsolutno drukcije
Svemirski_Jebach
Posts: 3929
Joined: 13/08/2003 00:00
Location: Tel Aviv

#143

Post by Svemirski_Jebach »

spreca wrote:Svakakvih nas ima.
Kad bi roditelji znali kakav ce im se hairlija/ka roditi vjerovatno bi ga i ne pravili oprostite na grubosti.

emancipovana
a da sebi potrazis nekog bez babe(al nemaju stan)


Svemirski kad ostaris pricaces apsolutno drukcije
ma jarane, kad ostarim da ne mogu nista sam...nek mi inekciju kakvu dadnu, da odem spavat...vjecno
freak_with_a_laptop
Posts: 1024
Joined: 12/10/2006 13:01
Location: Kifino selo

#144

Post by freak_with_a_laptop »

Svemirski_Jebach wrote: Temu si profulala jer tema je da li je u redu da njegov otac, zdrav i prav i ne previse star, dodje zivjeti sa njima ili nije...s obzirom da ima svoju kucu i svoje selo. Na kraju, ako covjek stvarno ima zelju zivjeti u tom stanu...onda fala bogu, moze se biti i podstanar.

Sustina teme nije u tome treba li pomagati roditelje jer ce se svako normalan sloziti da treba i da im nikad ne mozemo vratiti ono sto su oni dali nama.

A de mi bogati objasni, koji je to ona faktor, da odredjuje gdje ce tko i tko ce skim i zasto?

Evo uzmimo za rijec sta je napisala, bez da nesto oduzmemo ili dodamo: PROBLEM je njegov otac. Pa kaze... hoce da se vrati, jer je vec star, bolestan, drugim rjecima treba neko da se brine o njemu ...ja covjeka znam i dobra sam s njim, vrlo dobra. Postujem ja njega, cijeni on mene i draga sam mu kao kcerka ... da je i jednom njegov otac osjetio nesto od mene negativno, ne bi me toliko volio...

Zasto bi onda nastao problem, ili cak belaj, da je covjek sa njima u zajednici? Znaci, volim te, ali mi ne prilazi blizu i ne kvari mi moj rahatluk. Ma poserem se ja na takvu ljubav i takvo postovanje. Svakom svoje, ali njoj ... ponajvise. Nije ona njega obilazila na selu, sto je osjecala potrebu ili sto ga cijeni, nego je svom momku oci zamazivala i prodavala svoju ljepotu i dobrotu.

Tko njoj daje za pravo, da ona odredjuje, hoce li on zivjeti u gradu ili na selu? Ja nisam jos procitala njenu ponudu, da ona svoju guzicu izseli, a starom da ustupi stan. Zamisli, da je punac to predlozio - kuku lele, vristala bi ona, pa bi se i u selu zidovi tresli. Cisto sumnjam da je tom covjeku stalo do Sarajeva ili do stana, njemu je potrebna paznja i razgovor i toplina doma, ljubav i osjecaj da i on necemu vrijedi i sluzi. Ocigledno sam zivi, zene nema. Sta ce njemu garsonjera, kurci palci. On da je zeljan samoce, otisao bi u sumu da zivi. Eto Svemiru, ukazala se tom njegovom sinu prilika, da uzvrati bar MALO, da se oduzi za trud i ljubav i novac i paznju i stan i sta jos sve nisu na njega roditelji ulozili. Mozda on i bi, ali hanuma srkleti.

Mala je dosla na gotovo! Nije zuljeve nabila, da bi sagradila sebi cetiri zida i sa svoje pisljive 23 godine smatra se gazdaricom. Dize prasinu, jer joj jedan subjekt gologuzu komociju kvari, o-ton mala: i on (momak) isto misli kao ja ,ali kao sto mi kaze ''sta da ja radim sad..ko da ja ne bih volio da kuhamo goli''

Halo bolan - i za ovakve parazite se ti zalazes?
User avatar
black
Posts: 18618
Joined: 19/06/2004 16:00
Location: ispod tresnje

#145

Post by black »

sad me ne cudi sto on ne moze..(tema na lj&s "kad padne libido") :oops:
User avatar
maccarona
Posts: 13675
Joined: 06/07/2005 00:47
Location: u tvom profilu

#146

Post by maccarona »

roditelji su nesto jako vazno u zivotu :oops: njeni njegovi to nema veze :oops:
ne daj boze da vi budete oni koji su pod stare dane ovisni o nekome :oops:
i kakve su diskusije sad potrebne :? :oops:
Sogan
Posts: 1421
Joined: 29/10/2006 02:46
Location: Centar za socijalnu skrb Kraljevine Svedske

#147

Post by Sogan »

ljudi nemojte emancipovanu optuzivati za sebicnost ili bezosjecajnost, pa dragom je pao libido u njegovoj 24-oj godini zivota... golom mu je jedino kuhanje preostalo... ako babo doseli onda ce mu i to zadovoljstvo biti uskraceno :oops:
tempora
Posts: 2798
Joined: 03/07/2002 00:00

#148

Post by tempora »

Mene ova tema pogadja iz vise razloga. ( emancipovana je vec sporedni kotac u svojim dilemama) Pogadja me tema, zato sto mi svi vapimo, vristimo,urlicemo za razumjevanjem pa i onim najminimalnijim, a ne nalazimo ne mikroskopsku prasinu.
Neko je nametnuo moralisanje kao negativan kontekst, jer valjda poziv na moralisanje ugrozava licni odabir.A da se povelo pitanje ko ce snositi troskove ovakvog jednog penzionera, tj da li ce se njegovo zbrinjavanje srediti iz zajednickih dzepova-ili budzeta, vecina nas bi zasigurno zapjevala o licnoj odgovornosti najblizih.A neko bi dao i novce da se utjesi-jer na kraju krajeva, ljudske odnose smo vec odavno sveli na milostinju i humanitarni rad.Platimo, posaljemo kartu,uputimo rijec podrske i vratimo se sebi, uz pjesmu " sve smo mogli mi, da je duzi bio dan......"

Jedan od subjektivnih razloga, zasto ovakvu tematiku smatram mrskom, je nedavna smrt moje komsinice, sedamdesetogodisnje senilne starice.Ima skoro 7 godina, da luta po mahali, a vrata se otvore i zatvore te se u neka doba, pojavi neko sa plasticnom flasom supe ( valjda se tanjiri ne dijele u ovakvim slucajevima) bez ulaska preko njenog kucnog praga.Sin sa kojim je zivjela, bukvalno je pustao da krepira u sobi, bez struje, vode, grijanja.
Katkada su joj prsti bili ukoceni od zime a nerijetko je policija dovodila iz grada.Senilna i stara, u brizi za sinom, hodala je okolo-a kosmije su je nerado sretale, jer bi ih nervirala njena "kuknjava" njen zaborav i njeno hodanje oko zatvorenih vrata komsiluka.Rodbina je imala pune ruke svoga posla.
Nedavno je smjestena u nekakav, nazovimo staracki dom.Umrla je nakon sedam dana.Usta puna spuzve iz jastuka.
Dzenaza je bila velika.Cijela ulica je oplakala.Ispostovala njenu smrt.Ali se osramotila o njen zivot.
Kao i sto se mi sramotimo prema sebi samima. A onda prema drugima.
Prostorne trice i kucine, su u glavi.A ne da nas zastite od prevelike blizine, drukcijeg razmisljanja, tudje boli, straha, nedace.

Niciji moral nije mi upitan.Ali ja ne zelim da dozvolim, u ovo malo zivotnog vremena, da mi se jos jednom desi da oplakujem svoje najdraze a da mi u dusi ostane osjecaj da sam htjela reci jos i mogla dati vise.Meni se licno zuri.

Naravno da covjek treba i svoj prostor i svoje vrijeme.Naravno da je svaka veza izmedju ljudi drukcija.Neko zahtijeva vise, a nekome je potrebno manje.Naravno da nisu svi ljudi spremni za "zrtve" niti su u ovakvim slucajevima potrebne etikete herojstva.
Ono sto je potrebno, je sasvim malo volje, malo ljubavi, mrva strpljenja i zelja da se ne zivi samo za sebe.Jer to nas valjda cini ljudima?

Pitanje zajednice, je sasvim jedna druga stvar.A ovdje nije rijec o zajednici, barem ne nametnutoj zajednici kroz nemogucnost izbora-jer izbora se ima.Uvijek.I onaj koji zivi sam, svojom voljom, pozeli da bude u nekoj zajednici-nebitnog oblika.Pa mu se desi, da se nadje u losem braku ili bezobraznom cimeru.Samo osjecaj ili stav o izboru, cini situaciju olaksavajucom ili tezom.Samo stav.Nista vise.
penzioner
Posts: 515
Joined: 17/02/2007 17:06

#149

Post by penzioner »

Tempora.....



























........................................................................................... udaj se za mene!
visby
Posts: 367
Joined: 15/02/2007 05:46

#150

Post by visby »

Jadan covjek. Ni na kraj pameti mu nije bilo da ce mu u kucu doci vjestica.
To je njoj momak rekao da mu je otac poklonio stan, zna se vec zbog cega :D
Locked