Prelistavsi na brzinu ovu podforumsku temu, ostadoh neprijatno iznenadjen cinjenicom da je kod Bosnjaka i Hrvata znanje i SVIJEST o cirilici toliko niska i u problematicnoj mjeri prisutna medju vecim dijelom forumasa.
Iako mi sve to nije profesija, ja cu pokusati da napravim mali osvrt na historiju cirilice, zeleci da dam svoj doprinos, kako bi se eventualno medju nama forumasima, koliko je god moguce, smanjio broj hvalisavaca koji su ponosni na svoje neznanje cirilice. Jer, nastave li ti ljudi tako razmisljati, strah me je da bi se moglo desiti, da bi i oni i njihovi potomci, uskoro mogli poceti da se hvale da ne znaju tablicu mnozenja, a mozda i da pocnu izlaziti na ulice i zahtjevati ukidanje, algebre, aritmetike i ko zna sta sve jos!
(Neka mi profesionalci oproste za sve nedostake i eventualne nepreciznosti u mom narednom tekstu. Pozivam ih i molim da nadju vremena i putem foruma strucno pomognu svojim zabludjelim sunarodnicima i komsijama).
Grk Cirilo, zeleci prosvijetiti paganske Slavene, preradio je grcki alfabet i stvorio novo pismo, GLAGOLJICU, kako bi im preko njega prenio monoteisticko hriscansko ucenje.
U nasim krajevima su postojala najpreije okrugla (bugarska) glagoljica , da bi iz nje u Hrvatskoj bila izvedena uglasta glagoljica. Ista se (okrugla u Bosni a uglasta u Hrvatskoj) dugo zadrzala u nasim krajevima.
Zato sto je glagoljica bila komplikovano pismo (nekakvi „akrepi“, slicno kao kod Kineza), Cirilov ucenik Kliment Ohridski, stvara jednostavnije pismo iz 24 grcka slova i nesto glagoljice, koje naziva Cirilica, po svom velikom ucitelju Cirilu.
Masovno prihvaceno , novostvoreno pismo – cirilica, od zemlje do zemlje, biva prilagodjavana. Tako je nastala bugarska, srpska, ruska (crkveno-slovenska) te bosanska cirilica – zvana Bosancica , kojom su pisali bosansko-humski vladari, a koja je jedno vrijeme, paralelno, bila cak u zvanicnoj upotrebi i u administraciji Bosanskog pasaluka!!!
U Bosni, Bosancicom pise bosansko begovsko plemstvo i bosanski Franjevci. Otuda se nerijetko bosanska cirilica nazivala i Begovicom. Bosancicom se u Bosni pisalo sve do u 19. stoljece.
Moja rahmetli majka mi je govorila da se nekad „patila“ sa ovom novom ( Vukovom reformiranom ) cirilicom, te da se radije za svoje potrebe sluzila (prilagodjenom) arebicom. Poslije drugog svjetskog rata, majka je u organizaciji AFZ-a (Antifasisticki front zena!), isla na kurs ucenja latinice koju ranije nije znala ni citati ni pisati!
Postepenim uvodjenjem turske uprave, u upotrebu ulazi i arapsko pismo koje je i kod njih bilo i jedino pismo u upotrebi ,sve do Ataturka. Arapsko pismo biva prilagodjeno bosanskom jeziku, da bi istim bila pisana nasa bosanska, tkzv. Alhamijado knjizevnost. Reformirana arebica ostaje u upotrebi u nasim vjerskim islamskim skolama sve do 1913 god., kada se zvanicno zamjenjuje cirilicom i latinicom.
Sta je onda nama Bosancima (Bosnjacima i Hrvatima) cirilica? Pravi odgovor: isto sto i Srbima!
Medjutim, dosli su „neki novi decki“, neki Murati, Saje, Mate i Jure, citave ergele heroja koji su nas oslobodili od tereta "kulturoloskog otpada“- cirilice (a Bogme i gusala!), i sve to istresli direktno u krilo „ veoma uvrijedjenim“ Srbima.
