Nurudin wrote:¤ jelena ¤ wrote:Nurudin wrote:Klavirdžija nam nije skonto sarkazam kod Jelene, koja inače obožava čika Ivu.
Inače, kod kritičara i obožavatelja lika i djela Ive Andrića je primjetna jedna zajednička stvar , a to je
isključivost. Ili je smeće ili je cvijeće i kao, nemoguće je, da bude oboje istovremeno. A jeste oboje
I obožava sarkazam.
Pozdrav, stari poznaniče i ''ljuti neprijatelju'' sa mnogih tema o Andriću.
Stvar je u tome što današnji kritičari/obožavatelji i cvijeće i smeće posmatraju isključivo kroz prizmu etničke/vjerske/nacionalne pripadnosti.
To je problem u glavi većine savremenih čitalaca na teritoriji ovih ex-yu prostora.
Kako posmatramo komšije/susjede (i one preko granice i ove koje susrećemo svaki dan na ulici, haustoru...), poznanike, kolege s posla, konkurenciju prilikom zapošljavanja u državnoj službi, političare i svakog novog čovjeka u našem životu, kojeg upoznamo iz bilo kog dijela naše zemlje i okruženja, tako posmatramo i Andrićeve likove, a da zlo bude gore....i odavno pokojnog Andrića. Pitanje je samo koliko smo toga svjesni.
Jasno mi je da se ovo ''cvijeće i smeće'' u tvom postu odnosi na Ivu i naravno da si u pravu ako tvrdiš da je on (kao i njegovo djelo) ujedno i jedno i drugo, ali ja mislim da je to tako kod svih nas, lično, kao i kod svih drugih pisaca i umjetnika. Po tome se Andrić uopšte ne razlikuje od svih ostalih ljudi, umjetnika na ovom svijetu.
Svi smo mi i cvijeće i smeće, a i sve ono između te dvije krajnosti - jesmo li?
Pozdrav ...
Naravno da jesmo, upravo zato to i kažem i to i vidim u realnosti da ljudi nisu crni ili bijeli sa svojim
identitetima i osobnostima u koje je ugrađen isti, već su više kao spektar duginih boja (a pri tom ne mislim na
seksulano opredjeljenje, naravno) . Tako da nema mjesta nikakvoj isključivosti ni za kritike ni za hvale.
Pa onda opet pitanje o tome može li se i dokle razgraničiti umjetnik od njegovog dijela itd
Griješe oni koji govore kako je Andrić "naše ogledalo", jer sam pisac je, istina, crpio inspiraciju iz naše istorije
ali nije bio savremenik doba o kojem je pisao, već je pisao u periodu nakon osmanlija i periodu koji je
stvarao mitove o prošlosti Balkana i turske okupacije.
Dakle, zadnjih 100 godina u kojem se dogodilo hrpu nekakvih revolucija i smjena ideologija koje su promjenile svijet
nisu sigurno ni bosanske muslimane ostavile ni približno istim onakvim kakvi su bili prije nekoliko vjekova
jer su baš bos.muslimani doživljavali najveće promjene i kulturološke šokove u tom periodu.
Znači , niti je Andrićeva fikcija relevantna za bilo kakvo ogledanje, samim time što je fikcija, niti je čak ni da je
riječ o istini (a nije) , to ogledanje moguće jer se ne radi o istom mentalnom sklopu .
To što Andrić majstorski i dubinski opisuje psihologiju svojih likova pa to onda stvara privid nekakve stvarnosti
samo je dokaz njegovog umijeća i ničega više.
Ono što sam ja nekad na ovakvim temama o Andriću govorio (a nije mi se dalo za pravo) jeste to da ljudi nisu u
stanju da razdvoje fikciju od istorije , naročito ako je to "istorija" u koju se želi vjerovati.
Lik koji je otvorio temu ubjeđen je izgleda da je "islam zlo i kancer" (dakle islam a ne religije) i da smo zbog njega
zaostali (a drugi zbog svojih religija valjda nisu, nego su napredni ) i to sve na osnovu iščitavanja andrića.
Mada, moram priznati da meni djeluje malo nesuvislo, pa ili je riječ o sarkazmu isto kao i kod tebe ili je jednostavno
pogubljen u vremenu i prostoru. Što kod nas nije uopće izuzetak koji potvrđuje pravilo, već je obrnuto
@Nurudine, Andrićeva fikcija je relevantna za ogledanje isto koliko i Selimovićeva. Ni Selimović, u svojim najpoznatijim djelima, nije pisao o vremenu u kom je živio. Potpuno je nebitno u koji vremenski period je smještena radnja jednog romana jer njegov sadržaj je univerzalan, svevremen i percepcija tog sadržaja se stalno mijenja. A percepcija i naša tumačenja Andrićevih djela, kao i djela svih drugih umjetnika, je naše ogledalo. Stigmatizacija Andrića odnosno slijepo nacionalističko slavljenje istog je naše ogledalo, identifikacija sa Radisavom, nabijenim na kolac, Kraljević Markom; Alijom Đerzelezom, Mustafom Madžarom...Napoleonom... je naše ogledalo.
Kvalitet jednog romana/pripovijetke/epa, između ostalog, ne dozvoljava da razlikuješ istoriju od fikcije u kontekstu tog djela. Dok čitaš jedan roman ili pripovijetku, potpuno je nebitno šta je u tom djelu istinito sa aspekta istorije kao nauke o prošlosti ljudskog društva, a šta ne (isto važi i za sve ostale nauke...biologiju, geografiju itd.) jer književno djelo ima svoju istinu koja je mnogo više od te hrpe suvoparnih, hronološki poređanih podataka o godini i mjestu dešavanja nekog istorijskog događaja ili mjestu rođenja, slavi, uspjehu i mjestu smrti neke važne istorijske ličnosti. Sve druge istine, činjenice iz navedenih nauka, su u funkciji motivacije, strukture djela, karakterizacije likova... i podređene su nekoj univerzalnoj istini, ideji u tom umjetničkom djelu (tj. cvijeće, smeće i cijeli spektar između, a ne samo jedna krajnost ili samo jedan segment stvarnosti).
Istoriju pišu pobjednici i ona je jednostrana, a roman piše umjetnik i istina u tom romanu je svestrana i samim tim - univerzalna.
Što se tiče stava pokretača teme o islamu....to je njegovo lično mišljenje, njegova lična glupost i isključivost, a ne nešto proizašlo iz čitanja Andrićevih djela. Ako malo pažljivije pročitaš njegov post, vidjećeš da on do tog zaključka dolazi na osnovu čitanja teksta Nadana Filipovića i to teksta koji, pored toga što nije
proandrićevski, predstavlja Filipovićevu interpretaciju Andrićevog doktorata. Znači, Filipović servirao svoje viđenje, ovaj se poslužio onim što mu odgovara, a onda, na osnovu tuđeg, Filipovićevog, mišljenja o Andrićevom odnosu prema islamu, napisao svoj kancerogeni stav koji je formiran ko zna kad i ko zna pod uticajem čega sve... Za takve interpretacije i reinterpretacije pisac ne može biti odgovoran i ne treba biti. Za takve stavove i mišljenja, a pogotovo za društveno djelovanje zasnovano na takvom mišljenju, odgovorni su oni koji tako misle u sadašnjosti.
Meni je zaniljiviji post istog forumaša u kojem kaže kako on, lično, dok je čitao Andrićeva djela u školi, njegove likove nije doživljavao kao muslimane, nego nekako drukčije...što i moje čitalačko iskustvo potvrđuje. Zato ne mogu prihvatiti ova današnja tumačenja (uključujući i tvoje) zasnovana (i time ograničena, u smislu redukovana) na religijsko-etničkoj podjeli Andrićevih junaka i kroz taj nasilno nametnuti kalup doživljavati i tumačiti njegove likove.
Alija Đerzelez, Mustafa Madžar - muslimani, Bošnjaci? Mara, Jelena - hrišćanke, Hrvatice, Srpkinje? Ćorkan - dijete miješanog braka?
Nigdje smisla, pameti, širine pomenutog spektra, samo crno ili bijelo, cvijeće ili smeće.
Kratka, slijepa ulica koja definitivno ne vodi ka onom univerzalnom.
Sve u svemu...bio jednom jedan, naizgled dobar domaćin, Prokrust.
