medvjed23 wrote:
I moje iskustvo je slično. Najgora osoba koju znam stalno kuka kako su ljudi oko nje pokvareni, nepristojni, bezobzirni i sl. Najbolja osoba koju znam rijetko komentariše tuđe mane. Previše je zauzeta kritikom onih svojih, malobrojnih. Naravno, sve to ne isključuje mogućnost da je postavljačica teme zaista, ni kriva ni dužna, u problemima. Ipak, nije naodmet, tek onako, opreza radi, zapitati se: ako su svi oko mene loši, a jedino ja sam dobar, da li je isključivo do njih ili je, barem malo, i do mene?
Nasa zgrada ima na svakoj etazi 2 stana - ukupno 6 stanova, prizemlje kat i podkrovlje ( 2 stana su pod kirijom ostali, zive vlasnici).
Bracni par ispod mene - njemci(ja sam na prvom katu) ostavili mi kljuceve da im za vrijeme godisnjeg cvijece zalijevam.
Kad sam cvijece zalijevala tutanj iz podkrovlja dobro se mogao cuti - nesto blaze nego kod mene ali i te kako se culo a vlasnici (bar na sastancima) nikad nisu htjeli da moje izjave podupru.Tad sam se uvjerila koliki su licemjeri.
Kad sam ih pred svim vlasnicima upitala zasto nikad nista ne kazu kad se i u njih sve cuje gospodja je samo pocrvenila i dodade da joj je muz pogluh.
Zaprijetila sam da cu poceti i ja da zivim kao divljaci a i da razmisljam da odem pod kiriju a moj stan izdam turskoj porodici sa djecom pa ce im tek onda veselo biti. Eh, onda su se trgli a doticna (sto je ispod mene) prva se oglasi ne,ne, to se dijalogom mora rijesiti.
Koliko puta smo dijalog imali ali u tim dijalozima vas nikad nije bilo,kontate , meni je najgore pa nek ja sama rijesavam.
Dok god se svi ne oglasimo oni se smiriti nece a djeca sto su veca to su glasnija. Tek tada uz par prijedloga od kucnog upravitelj pocelo se malo u pozitivu pomicati a kad je moj klepo proradi onda je pomak dobro napredovao.
Tu su prije ove bagre (prije 8 godina ) stanovali bracni par sa cetvorogodisnjom kcerkicom i nikakvih problema nije bilo.
Ponekad bi se culo da gore parodica sa djeteom stanuje ali to je bilo u razini ljudske tolerancije.
Ova bagra kad se probudi kaos do 12 sati poslije noci ne prestaje.
Takvo stanje odrazilo se i na djeci.Tete iz vrtica vec su par puta oca pozivali na razgovor.
Hanuma 8 godina u Njemackoj a ja slusajuci njih vise turski rijeci naucih nego sto je ona Njemacki pa kad god je nesto mora joj muz
letiti.
Dok god se ostali zitelji zgrade ne ujedine i sa kucnim savjetom ne krenu na pojedince nece tu pomaka nekog biti.
Ko ovakva komsije nije dozivio taj zrtve sigurno nemoze razumjeti - to je da na psihickoj bazi obolis.
Evo ja se o mom iskustvu raspricah pa mozda nekom od ovog od koristi bude.
Cak su se djeca znala igrati i u haustoru, dok se nisu poceli zakljucavati. Zidovi u zgradi jesu malo tanji, ali nije bilo krkanluka medju ljudima, osim u periodu kad su svi poceli nabavljati blindirana vrata pa im merak lupiti da se zatrese sva stolarija u zgradi.
I lik kupi stan na zadnjem spratu i merak mu kad mu troje djece pocne skakati, kaze "Sto sam trpio, trpio sam!"...neko i u tome uziva