direktni wrote:Republika BiH bila je međunarodno priznata država i 177. po redu članica UN. Po Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN ne mogu se mijenjati agresijom neke druge države, pa cak ni Ujedinjene nacije nemaju pravo miješanja u unutrašnje stvari svojih članica.
Član 2, paragraf 7 Povelje UN se kaže:
Ništa sadržano u ovoj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim nacijama da se miješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka bilo koje zemlje.
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija u svojoj rezoluciji broj 752 iz 1992. godine je proglasio SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) agresorima na Republiku BiH, a u rezoluciji broj 757 iz 1992. počeo kažnjavati agresore uvodeći im ekonomske sankcije.
Svaka zemlja ima pravo da mijenja svoje unutrašnje uređenje i stvara administrativne jedinice kako se dogovore legitimno izabrani predstavnici naroda i institucije te zemlje.
18.03.1994.
U Washingtonu, u prisustvu Billa Clintona, Krešimir Zubak i Haris Silajdžić, potpisali su sporazum o uspostavi hrvatsko-bošnjačke federacije (Federacija BiH).
30.05.1994.
Ustavotvorna skupština FbiH izabrala Krešimira Zubaka za predsjednika FBiH, Ejupa Ganića za potpredsjednika, a Harisa Silajdžića za predsjednika vlade.
Uspostavom Federacije BiH automatski je od strane Bošnjaka i Hrvata priznato da se BIH treba podijeliti na dvije administrativne jedinice: Federaciju BiH i ono što nije Federacija BiH. Puno ranije, Srbi su isto tako uspostavili Republiku Srpsku na istim principima. Naravno, ovo je sve još uvijek bilo samo u domenu želja i tek će u Daytonu biti ozvaničeno. Ali je bitno kao dokaz da je ovaj sistem "dva entiteta" bio prihvaćen od svih strana u BiH i prije Daytona.
18.07.1994.
Poslanici parlamenta FBH prihvatili plan Kontakt-grupe o podjeli 51-49 sa 303 glasa za i 46 glasova protiv. Ovo nam je bitno kao dokaz da je parlament prihvatio čak i omjer 51-49 i to godinu dana prije samog Daytona.
Naravno, u Daytonu su zatim bili mirovni pregovori i tu se se predstavnici naroda dogovorili o novom administartivnom uređenju zemlju. Isto sutra može uraditi šta ja znam Francuska i podjelit se na dva entiteta. Ili bilo koja druga zemlja. Svaka zemlja ima pravo da mijenja svoje unutrašnje uređenje. Pa čak i da se podjeli na više nezavisnih država ako je to rezultat sporazuma građana te zemlje.
To ne treba miješati sa agresijom ili agresijama iz vana kada agresor na silu mijenja granice i ustav tvoje zemlje. Mada je u našem slučaju agresija iz vana očigledno postojala, na kraju su ipak predstavnici sva tri naroda iz BiH prihvatili Daytonski sporazum i samim tim radi se o unutrašnjem dogovoru.
Plač Bošnjaka zbog RS-a se zaista može porediti sa plačem Hrvata zbog toga što nemaju treći. I jedni i drugi pokazuju zapanjujući otpor prema realnosti. Niti će RS ikada nestati niti će Hrvati ikada dobiti treći entitet. Gotova priča. Prošla baka sa kolačima.