Svi naši reprezentativci

[bingov buraz]

Sto sad ti spamas?

Popravljam krivi navod u cilju funkcionisanja teme, inace spam je ono što nema veze sa temom, npr. tvoj post koji sam citirao i moj odgovor.

Svi moji postovi koje sam izbriso su itekako imali veze sa temom pa si opet pametovo i pleko se gdje ti nije mjesto

Naporan si, odjebaus.

Molim moderatora da brise sve ovo.

[cyprus]

Šta vam je ba? @Micaha, realno nije bilo razloga da brišeš svoje postove...

[cyprus]

Zoran Kvržić



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2013. BiH – Lihtenštajn 4:1

Stigao sam do najnovijeg kolača u našoj reprezentaciji. Naravno, radi se o Zoranu Kvržiću, rođenom u Doboju 7. avgusta 1988. godine. Fudbal je počeo trenirati u lokalnom Rudaru iz Stanara, mjesta u zapadnom dijelu dobojske opštine poznatom po rudniku uglja. Iz Rudara je prešao u poznatiji i jači Proleter iz Teslića, sa kojim je igrao u Prvoj ligi Republike Srpske. Nakon jedne sezone provedene u Tesliću, odlučio je sreću potražiti u Hrvatskoj. Iako je bio vrlo blizu da zaigra za zagrebačku Lokomotivu, taj klub je u zadnji moment ipak odlučio da ne računa na usluge našeg fudbalera. To je Kvržića gotovo bacilo u depresiju, te je razmišljao da li da nastavi sa fudbalom na zelenom terenu ili da se u potpunosti okrene malom fudbalu. Naime, Kvržić je jedan od rijetkih igrača koji je paralelno igrao i mali i veliki fudbal. Bio je čak naš reprezentativac u malom fudbalu. Ipak, te 2009. godine je donio odluku da će odustati od parketa i posvetiti se isključivo travnatoj podlozi. Prethodno je prihvatio prelazak u hrvatskog trećeligaša, HAŠK iz Zagreba. U HAŠK-u se nametnuo kao lider ekipe i najbolji strijelac, te je bio najzaslužniji za promociju kluba u drugu ligu. Također je proglašen za najboljeg igrača 3. HNL u sezoni 2009/10.

Time mu je otvoren put ka transferu u veći klub, a to je bio Osijek, stabilni prvoligaš. Na samom početku je bilo problema sa njegovom registracijom, tako da je za Osječane debitovao tek u 5. kolu sezone 2010/11. Postigavši sjajan evrogol u debiju protiv Istre sebi je otvorio vrata igranja na profesionalnom nivou, te je postao standardan prvotimac Osijeka u naredne tri sezone. Obzirom da je njegov klub bio finalista hrvatskog kupa i na taj način izborio mjesto u pretkolu Europa lige 2012. godine, Kvržiću se pružila prilika da po prvi put nastupi u evropskim takmičenjima. Iako Osijek nije naročito briljirao, naš fudbaler je obilježio svoj nastup pogotkom protiv Santa Colome iz Andore, za domaću pobjedu od 3:1. Prošle zime je potpisao za Rijeku, ali ga je ona ostavila na posudbu Osijeku do kraja prošle sezone. Ljetos je inkorporiran u novi ambiciozan i jak tim Riječana, a po svemu prikazanom se može zaključiti da se fantastično snašao u novoj sezoni. Najstandardniji je igrač Rijeke, budući da nije propustio niti jednu utakmicu ove sezone. U prvi plan je izbio u pretkolima Europa lige, kada je Rijeka baš zahvaljujući njegovim golovima na Kantridi izbacila prvo Žilinu, a zatim i favorizovani Stuttgart. I u prvenstvu je počeo mnogo češće zabijati nego što je to bio slučaj dok je igrao za Osijek. Trenutno sa Rijekom igra u grupnoj fazi Europa lige, dok na domaćem planu njegov klub također dobro stoji u borbi za prvo mjesto u HNL-u.


Rijeka - Stuttgart 2:1 (Kvržić strijelac za 2:0)

Mnogi ljudi smatraju da je onaj duel protiv Lihtenštajna bio Kvržićev debi u bosanskohercegovačkom dresu. To međutim nije tačno, jer je on prije toga nastupio i u prijateljskoj utakmici protiv Poljske 2011. godine. Istina, tad je bila riječ o srazu tzv. olimpijskih reprezentacija. Tu utakmicu smo izgubili sa 1:0, a Kvržić je bio jedini igrač u našoj reprezentaciji koji nije dolazio iz Premijer lige. Osim toga, kao što sam već naveo, on je bio i naš futsal reprezentativac. Nakon odličnih nastupa ove jeseni za Rijeku, Sušić mu je uputio poziv za posljednje dvije utakmice u minulom ciklusu, a priliku na terenu je dobio u duelu protiv Lihtenštajna, pri sigurnom vodstvu od 4:1. U 62. minuti utakmice je zamijenio Lulića na lijevom krilu, iako je njegova primarna pozicija desno krilo. Vrijeme na terenu je odradio korektno, ali kako je cijela ekipa ostatak utakmice igrala pod ručnom, nije bilo značajne prilike da se naročito iskaže u fazi napada. Što se tiče budućnosti, Kvržić je jedan od ozbiljnih kandidata za put u Brazil, a ako nastavi sa ovakvim igrama u Rijeci, ta opcija bi mogla biti vrlo izgledna, kao i prelazak u bolji evropski klub. Ako se mene pita, gledajući prema trenutnoj formi, on bi trebao imati prednost nad Miroslavom Stevanovićem, koji mu je, eto da tako kažem, konkurencija na krilnoj poziciji.

[It_is_a_Leclerc]

Samo mi se čini da je Kvržić malo predugo u opskurnoj HNL. Sa 25 godina će ga teško uzeti neki klub iz Liga petice.

[oglo]

malo smo podigli kriterije,lige 5, ako uspoije se docepat neke ukrajine,rusije, turske bice dobro.
Ko da smo puni igraca liga 5

[cyprus]

Samo mi se čini da je Kvržić malo predugo u opskurnoj HNL. Sa 25 godina će ga teško uzeti neki klub iz Liga petice.

Hm, pa nije nemoguće... Ako nastavi ovako, pogotovo ako Rijeka pokaže još šta u preostalim utakmicama Europa lige, vjerujem da može do ako ništa nekog slabijeg ili prosječnog kluba iz Bundeslige, Serie A ili slično... Ali ne mora biti ni liga petice, ima dobrih klubova (boljih od Rijeke) i u Portugalu, Holandiji, Rusiji, Turskoj, Ukrajini... Naravno, samo ostaje pitanje da li je ovo neki trenutni bljesak u formi ili to može održati kao konstantu...

[mistek]

Nije me bilo par dana, pa ću sutra odraditi još barem 2 kvalifikaciona ciklusa. Doduše, ušli smo već u ovaj period koga se i sadašnji srednjoškolci dobro sjećaju

[jeza u ledja]

Jesam li ja jedini koji je opterecen Kvrzicevim krvnim zrncima , a stid ga pitati?




Inace, cyprus i mistek, puno hvala za ovu temu, sa uzivanjem je citam.

Sajpruse, mislio sam da si pobenavio dok nisam skonto da samo racunas igrace koji su igrali takmicarske utakmice. Jer ovih po prijateljskim mogu mislit tek koliko ima.

Mistek, kad citam ove kvalifikacije, ne mogu da ne mislim da smo otprilike od vremena Cire Blazevica dozivjeli prekretnicu. Prije nam je bio pojam dobiti tim poput Norveske, Austrije, Danske, a redovno smo gubili bobe i protiv dosta slabijih.

[mistek]

Kvalifikacije za SP 2006:

Nakon što je samo korak falio da se dokopamo EP u Portugalu, u ove kvalifikacije smo ušli izuzetno "naloženi" da možemo mnogo, s obzirom na uspon reprezentacije. Žrijeb nam nije bio naklonjen kao u većini slučajeva ranije. Španija, Belgija, SCG, Litvanija, te San Marino su svakako bili gora varijanta od bilo koje od ranijih grupa. Naši su se pri pravljenju rasporeda vodili starim pravilima, da sa Špancima igramo ljeti, kad "igrači nisu u formi", te da na početku riješimo i drugu tešku utakmicu kući, sa SCG. Naravno, sve oči su bile uprte u upravo taj meč.
Po prvi put, jedan selektor ostaje ekipu voditi u dva ciklusa, to je bio Blaž Slišković. Nakon dobrih rezultata u Zenici u kvalifikacijama za Euro, reprezentacija je premještena da igra na Bilinom Polju, pa u izvjesnoj mjeri počinje prepucavanje Zenica-Sarajevo već tad.

Prva utakmica kući, i došla je Španija. Naši su igrali jednu prilično dobru utakmicu, stvarali prilike, ali je sredinom drugog poluvremena uslijedio hladan tuš, kada Vicente projektilom dovodi Špance u vodstvo. Naši nisu klonuli, Bešlija sjajno asistira Boliću koji još bolje pogađa. Zaslužili smo bod, ako ne i više, te je ovaj rezultat još više ohrabrio pred nastavak ciklusa. Međutim, na ovoj utakmici Juan Valeron je pogođen tvrdim predmetom u glavu (nagađalo se o raznim predmetima ), te FIFA suspenduje stadion. Koševo nije imalo licencu za utakmice ovog nivoa, te su se naši pribojavali opcije da će se utakmica čak morati igrati i van BiH. Međutim, tu je FIFA popustila, ili kompenzirala.
Srbiju i Crnu Goru smo dočekali u oktobru, pribojavajući se nereda. Na tribinama je proteklo očekivano, čak i bolje nego što sam recimo ja pretpostavljao da će biti, a na terenu su ekipe više pazile da ne prime gol, nego da nešto zabiju. Gosti su imali zrelije prilike, ali i naša reprezentacije je 2-3 puta bila blizu gola, pogotovo kada je Baljić izašao iz kosa 1 na 1 i gađao kroz noge, ali promašio.

U proljeće 2005. gostovali smo Belgiji. Ovo gostovanje je do tada bilo najmasovnije što se naših navijača tiče. Belgija je u prethodnim kolima igrala očajno, imala 1 bod iz 3 utakmice, pa smo nekako svi vjerovali da možemo dobiti u Briselu i ozbiljno se uključiti u borbu za plasman. U 1. minuti, naši prave pritisak pred njihovim golom, lopta se odbija do Bajramovića koji zabija za 0-1 i erupciju oduševljenja. Međutim, do kraja, reprezentacija je odigrala očajno. Mpenza nas je terorisao, zadnja linija na čelu sa Papcem nije nikako funkcionisala i na kraju smo doživjeli skoro pa blamažu - 4-1.
Kako to obično biva, po starom dobrom balkanskom običaju, kada se desi nešto ovakvo, pad je neminovan. Četiri dana kasnije, na očajno posjećenom Koševu, Litvanija je otkinula bod, u igri bez igre. Ni čovjek više u posljednjim minutama meča nam nije pomogao. Već tada, naše šanse su se mjerile u promilima i za većinu kvalifikacioni ciklus je bio izgubljen.
Gostovanje u San Marinu smo riješili koliko-toliko rutinski, iako realno uz dosta problema. Pobjeda od 1-3 i nije neki aman-zaman dobar rezultat, ali nakon svih dešavanja, došla je odlično. U Valenciu smo otišli da primimo što manje golova. Ova utakmica je već stvar historije. Samo mrski sudija Steve Bennett nas je spriječio da skinemo najveći skalp u historiji reprezentacije. Misimović je zabio u 39. nakon greške španske odbrane, a naši se branili do kraja na sve načine. Zbog zadržavanja su Bešlija i Halilović isključeni, pa smo utakmicu završili sa 9 igrača. Omjer šuteva, kornera, te posjed lopte je bio nevjerovatan. U 97. minuti, Marchena je odbicu u našem petercu iskoristio i donio Špancima, ispostaviti će se, skoro pa najvažniji bod.

Međutim, s obzirom na ostale okolnosti, remi SCG i Belgije, kiks Španije u Litvaniji, u nama se opet probudila nada da možemo do prve dvije pozicije. I recept je bio isti kao u prethodnim kvalifikacijama. Jesenja frka, Bilino Polje opet, euforija, strpljiva igra kontra Belgije i 1-0. Gostovanje u Litvaniji odrađeno na isti način. Strpljivo, pametno, i opet 0-1. Samo 6 bodova iz posljednje dvije utakmice su nam garantovali baraž. Protiv San Marina smo odigrali u grču, željni pobjede, ali izgledalo je dosta nezreli. Na kraju je bilo ubjedljivo, 3-0, uz hat-trick Bolića, ali i sve golove u drugom poluvremenu. Utakmica na Marakani je opet svima poznata, a meni je čak ružno i prisjećati se. Utakmica je ostala u sjeni događaja na tribinama, a da se danas igra, siguran sam da bi bila prekinuta. Naši su više gledali na tribine, nego na teren. Kežman je doveo komšije u vodstvo na startu, i do kraja, ni mi ni oni nismo uspjeli ništa. No, ova tekma će biti glavna tema u medijima narednih mjeseci, pa čak i godina.

Završili smo sa 16 bodova, iza SCG i Španije, a ispred Belgije, Litvanije i San Marina. Gol razlika je bila 12-9 i primjećujete, igrali smo baš tvrdo tih godina. Naše utakmice u ova dva ciklusa (EP 2004 i SP 2006) su bile skoro pa najmanje atraktivne od svih u kvalifikacijama.

Posjete:
Španija 15.000
SCG 25.000
Litvanija 7.000
Belgija 15.000
San Marino 9.000

Primjetan je već pad u posjeti u odnosu na neke ranije cikluse. Razočarenja zbog reprezentacije su očito imala maha.

Što se sastava tiče, Baka je u ovim kvalifikacijama imao neki kostur, a na njega često dodavao anonimuse, koje će vjerovatno cyprus obraditi. Bilo je tu i igrača koje je Baka iskopao, pa su odradili sasvim kvalitetnu rolu u reprezentaciji. Istovremeno, bilo je i taktičkih eksperimenata, poput onog sa Baraberzom na liberu, zbog kojih mnogi osporavaju kvalitet Sliškovića kao selektora. Moje mišljenje je da to i nije bilo tako loše, odnosno da u većini tih ideja ima i nešto pametno.
Nosioci igre su većinom bili isti kao u prethodnom ciklusu. Bajramović, Bolić, Barbarez (posljednja dvojica mogu podijeliti ulogu najboljeg u ovim kvalifikacijama), Spahić, Baljić, Bešlija, Grujić, Salihamidžić, Misimović, Papac, Milenković, Berberović su iznijeli ove kvalifikacije.

Utakmice:
BiH - Španija 1-1: http://www.youtube.com/watch?v=VCInH2Y2Hfk
BiH - SCG 0-0: http://www.youtube.com/watch?v=9lYPeawPEmQ
Belgija - BiH 4-1: http://www.youtube.com/watch?v=mlV_MDv1vcU
BiH - Litvanija 1-1: http://www.youtube.com/watch?v=iuZjQGzurWA
SMA - BiH 1-3: http://www.youtube.com/watch?v=FTsSd28oKBQ
Španija - BiH 1-1: http://www.youtube.com/watch?v=hYGBBWFlVzE
BiH - Belgija 1-0: http://www.youtube.com/watch?v=D01YuIk2fKs
Litvanija - BiH 0-1: http://www.youtube.com/watch?v=kl4o2yYY3PM
BiH - SMA 3-0: http://www.youtube.com/watch?v=j7FfZszirZM
SCG - BiH 1-0: http://www.youtube.com/watch?v=lEIZQcVYC7U

[cyprus]

U proljeće 2005. gostovali smo Belgiji. Ovo gostovanje je do tada bilo najmasovnije što se naših navijača tiče. Belgija je u prethodnim kolima igrala očajno, imala 1 bod iz 3 utakmice, pa smo nekako svi vjerovali da možemo dobiti u Briselu i ozbiljno se uključiti u borbu za plasman. U 1. minuti, naši prave pritisak pred njihovim golom, lopta se odbija do Bajramovića koji zabija za 0-1 i erupciju oduševljenja. Međutim, do kraja, reprezentacija je odigrala očajno. Mpenza nas je terorisao, zadnja linija na čelu sa Papcem nije nikako funkcionisala i na kraju smo doživjeli skoro pa blamažu - 4-1.

Ja samo da kažem da je i njemački DSF (kog smo imali na kablovskoj) prenosio ovu utakmicu Meni je to bilo tako kul pa sam početak utakmice gledo na njemu, uključujući i naš gol... Međutim, kako ne znam njemački moro sam vratit na naš kanal, taman prije nego što nas je Mpenza počeo bušiti... Kasnije nam nije pomoglo ni to što sam vraćao na DSF, kontajući da ćemo tako proigrat

Jesam li ja jedini koji je opterecen Kvrzicevim krvnim zrncima , a stid ga pitati?

Imam neki lud osjećaj da je on Ostali

[Romanista 101%]

kakav je ovaj Bajramovic bio igrac

[Lakat Jebić]

pogledajte ovaj klip litvanija-bih, poslusajte mladog zorana suku

[mistek]

Kvalifikacije za Euro 2008:

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Austriji i Švajcarskoj su igrane u nešto drugačijem formatu u odnosu na ranija takmičenja. Napravljeno je 7 grupa od po 7 (u jednoj i timova, te su 2 prvoplasirana direktno išla na prvenstvo.
Bosna i Hercegovina je u žrijebu, opet, imala sreće. Iz prvog šešira smo dobili Grke, koji bi jedva bili u 2. da nisu kao branioci titule morali u prvi. Truska i Norveška su svakako solidne varijante iz svojih šešira, a Mađarska možda jedina nepovoljna, kao ekipa iz 5. jakosne skupine. Moldova i Malta su također bile odlične opcije, s obzirom na druge reprezentacije.

Ja ove kvalifikacije mogu po slobodnoj procjeni nazvati i najneuspješnijim od svih koje je igrala reprezentacija. U njih se ušlo možda i najoptimističnije do tada. Rezultati iz prethodna dva ciklusa, plus težina grupe su nam davali to za pravo. Također, jedna velika generacija je bila na izmaku, pa je Euro trebao biti kruna njihove karijere. Slišković je dočekao treće kvalifikacije na čelu reprezentacije.

Sjećam se da je pred početak kvalifikacija kao plan pred igrače stavljeno da se osvoji maksimalnih 12 bodova iz prve 4 utakmice, na jesen. Nakon što smo Maltu dobili 2-5 na Ta'Qaliju, sve je izgledalo u najboljem redu. Međutim, onda počinje pravi raspad naše reprezentacije. U Zenici su nas isprašili Mađari sa 3-1, a mjesec dana kasnije i Grci sa ogromnih 4-0. Između, 2-2 s Moldavijom je predstavljalo samo dodatnu sol na ranu. Porazu od Mađara je uveliko kumovao kiparski sudija, ali i očajna naša igra nazad. U Moldaviji smo većinu drugog poluvremena igrali s čovjekom manje i branili se, a s obzirom da smo stigli zaostatak 2-0, ispalo je i dobro. protiv Grka smo se opet žalili na suđenje, s obzirom da smo i u trećoj tekmi imali penal kontra nas i crveni karton (za pogrešnog čovjeka). Slišković i Pašalić su se bili povukli nakon Mađarske, a nakon vraćanja na klupu, konačni odlazak je uslijedio nakon Grčke. Bilo je jasno da od ovih kvalifikacija nema ništa.

Sliškovića će naslijediti Fuad Muzurović, u svom drugom mandatu na klupi reprezentacije. Istovremeno, 13 reprezentativaca potpisuje pismo, odnosno odluku da neće igrati za nacionalni tim dok je situacija u Savezu takva kakva jeste. Nažalost, za dosta njih će to značiti i oproštaj od nacionalnog dresa (uz oproštaj Brace prije kvalifikacije, nakon tekme s Francuzima). Jedini će u cijeloj priči na pravi način istrajati Saša Papac, koji se u reprezentaciju vratio tek 4 godine kasnije. Iako je preuzeo vruć krompir, Muzurović se odlično snalazi na klupi reprezentacije. Tačnije, stvara novu ekipu i slobodno mogu reći korijene onog što imamo danas. Muzurović je dosta igrača koji su 2006. bili nadomak Eura sa U21 reprezentacijom prekomandovao u prvi tim, iskopao neke po Evropi, te pratio domaću ligu više nego ijedan selektor ikada (znao gledati po 4-5 utakmica vikendom uživo) i u Norveškoj iznenadio sve. Dobili smo 2-1 golovima Misimovića i Muslimovića, uz veliki prekid zbog bakljade naših. Okosnicu nove reprezentacije činili su Gušo, Berberović, Hrgović, Misimović, Muslimović, Džeko, Ibišević, Nadarević, Pandža, Damjanović, a po prvi put šansu dobija i Elvir Rahimić. Istina, ne baš toliko respektabilna ekipa. Muzurović je reprezentaciju vratio na Koševo. U junu smo dočekali Tursku i u nevjerovatnoj utakmici, 2 puta gubili, a na kraju slavili sa 3-2 golom Čustovića, nakon užasne reakcije Rustua. Ova utakmica je bila debitantska za Edina Džeku. Malta je 4 dana kasnije izgubila 1-0 na Koševu golom Muslimovića, a Muzurović zbog srčanih problema nije bio na klupi. Tri pobjede, i opet smo imali realne šanse za Euro.

Septembar smo dočekali u velikoj euforiji, kao i skoro svaku jesen ranije. Gostovali smo u Sekešfehervaru Mađarskoj, ubjeđeni da smo bolji, i da će nas ta pobjeda lansirati da se do posljednjeg kola borimo sa Norvežanima i Turcima za drugo mjesto. Mađare smo analizirali mjesecima, zvali igrače maksuz za njih itd. Međutim, gera je iz penala srušio sve nade. Igrali smo dobro, ali promašili sijaset izglednih šansi, i praktično izgubili sve šanse da idemo na veliko takmičenje. Ekipa je opet podlegla pritisku, a naš mentalitet do kraja čini svoje. U utakmicama koje je, siguran sam, od osnivanja reprezentacije pratilo najmanje ljudi, što uživo, što preko TV, najprije nas je obrukala Moldavija na Koševu (0-1), a kasnije i Norveška (0-2). Turska nas je u zadnjem kolu dobila na jedvite jade sa 1-0 i otišla na (za njih) historijski Euro. Solidan nastup smo imali jedino u Atini, gdje smo poraženi sa 3-2.

Završili smo 4, iza Grčke, Turske i Norveške, te ispred Moldavaca, Mađara i Malte. Imali smo 13 bodova, gol razliku 16-22. Zanimljivo, da smo samo dobili Moldavce i Mađare, kao slabije rangirane reprezentacije, u svim susretima, bez obzira na kikseve u ostalim tekmama, našli bi se na Euru. Sve ovo svrstava ove kvalifikacije u ponajgore za našu reprezentaciju ikad. No, bilo je jasno da ovako neiskusna reprezentacija, koja je skupljena prvi put, teško može donijeti naciji Euro, ma kolika želja bila.

Ipak, u svakom zlu ima i nešto dobro. Izrodili su se mladići koji će u narednim ciklusima nositi našu igru. Dobili smo neke igrače koji su godinama bili zanemareni od ljudi u Savezu (Rahimić, Muslimović), a koji su mogli dati mnogo ovoj ekipi.

Posjete su nažalost bile očajne. Mađarska 16.000, Grčka 10.000, Turska 25.000, Malta 15.000, Moldavija 4.000, Norveška 1.500. Muzurović je napustio selekciju nakon kvalifikacija, a u Savezu je vladalo pravo rasulo.

Utakmice:
Malta - BiH: http://www.youtube.com/watch?v=gfNWYalRKiM
BiH - Mađarska: http://www.youtube.com/watch?v=RhUgyuP8wnc
Moldavija - BiH: ne nalazim na netu
BiH - Grčka: http://www.youtube.com/watch?v=G3OhjJmRT2s
Norveška - BiH: http://www.youtube.com/watch?v=NFIaAMKO-ik
BiH - Turska: http://www.youtube.com/watch?v=_thtOCkbg24
BiH - Malta: http://www.youtube.com/watch?v=eoccQY-C3I8
Mađarska - BiH: http://www.youtube.com/watch?v=SjIBNWNxxtM
BiH - Moldavija: http://www.youtube.com/watch?v=q_Lj4IHXIPs
Grčka - BiH: http://www.youtube.com/watch?v=85E8HMcF56s
BiH - Norveška: http://www.youtube.com/watch?v=sY7_9_piryY
Turska - BiH: http://www.youtube.com/watch?v=9idGwUkzswM

[cyprus]

Spomenko Bošnjak



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2002. Norveška – BiH 2:0

Spomenko Bošnjak se kod nas često spominje u kontekstu priče o anonimnim igračima koji su prodefilovali kroz reprezentaciju Bosne i Hercegovine. O ovom Kiseljačaninu mnogo afirmativnije pišu hrvatski mediji, što je razumljivo budući da je i najveći dio svoje karijere proveo u HNL-u. Ipak, ne može se reći da ovaj odbrambeni fudbaler nije imao pristojnu karijeru za nekoga ko dolazi sa ovih prostora. Rođen je 18. jula 1973. godine i spada u onu generaciju fudbalera čiji je fudbalski razvoj poremetio rat. Tek se od sezone 1996/97 može pratiti njegova profesionalna karijera, kada je bio član Hrvatskog Dragovoljca, kluba iz Novog Zagreba, tačnije kvarta Siget. Hrvatski Dragovoljac je u drugoj polovini 90-tih figurirao kao jedan od najjačih hrvatskih klubova, odmah iza Croatije i Hajduka. Tako je u tri uzastopne sezone izborio nastup u Intertoto kupu, nakon čega je krenuo silaznom putanjom. U tim najboljim sezonama za ovaj klub, Bošnjak je bio stub izrazito kompaktne Dragovoljčeve odbrane, tako da su ga na jednom hrvatskom portalu prozvali 'Montero iz Sigeta'. Važio je za igrača koji jako rijetko kiksa, ali i za veoma borbenog i grubog štopera, što dokazuje čak 11 skupljenih žutih kartona u jednoj od sezona.

Početkom 2000-tih, Bošnjaka su u svoje redove htjeli dovesti i Dinamo i Hajduk, što je za rukom pošlo Zagrepčanima. Dakle, Spomenko je ostao u istom gradu, samo se sa desne preselio na lijevu stranu Save. Iako se u Dinamu nije zadržao dugo, igrao je u generaciji koja je vratila trofej prvaka Hrvatske u Maksimir nakon dvije sušne godine. Sudeći po statistici, njegove nastupe za zagrebačke plave opisuje riječ prosječno. Postigao je dva gola, a jedna od njegovih generalnih karakteristika je baš to, da je znao relativno često postići pogodak (najčešće poslije kornera), iako je igrao u odbrani. Nakon jedne sezone je prodat u Ukrajinu, tačnije Metalurg iz Zaporožja. Sa Metalurgom je odigrao tri sezone, koje je njegov klub proveo u donjem dijelu tabele najjače ukrajinske lige. U Metalurgu je njegov status varirao između standardnog prvotimca i rezerve. Kao 32-godišnjak, 2006. godine stiže u Široki Brijeg, kojem je pomogao da osvoji drugu titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Međutim, već krajem sezone napušta Širokobriježane i dolazi mnogo bliže svom zavičaju. Kao igrač-trener se našao u Stanić Kreševu, gdje je i završio svoju igraču karijeru. Danas živi u rodnom Kiseljaku.

Bošnjak je svoja dva nastupa za reprezentaciju zabilježio u jesen 2002. godine, kada je bio član zagrebačkog Dinama. Blaž Slišković ga je pozvao za prijateljski susret sa selekcijom Njemačke i kvalifikacijski sa Norvežanima. Dakle, dvije prilično jake utakmice. To je bio period početka kvalifikacionog ciklusa za EP u Portugalu 2004. godine, koji smo jako loše otvorili, te je atmosfera u reprezentaciji bila na vrlo niskom nivou. Tako je duel sa velikom Njemačkom, tada vicepravkom svijeta, na Koševu pratilo svega nekoliko hiljada ljudi. Ta utakmica je bila ujedno debi za Spomenka Bošnjaka, koji je na terenu bio čitav susret i pružio sasvim solidnu partiju. Završilo je sa neočekivano dobrih 1:1. Dobar nastup protiv Njemačke je ovom igraču donio startno mjesto u timu i u utakmici protiv Norveške u Oslu. Tu smo u prvih pola sata iz prekida primili dva gola za konačnih 2:0, ali treba naglasiti da Bošnjak nije bio krivac ni za jedan. Izašao je u 65. minuti, kada ga je zamjenio klupski kolega Edin Mujčin, što je bio Sliškovićev potez pokušaja ojačavanja ofanzivnog segmenta naše igre. Bošnjak se nakon toga nikada više nije našao na spiskovima selektora.

[cyprus]

Haris Alihodžić



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2003. BiH - Luksemburg 2:0

Obzirom da se radi o jednom od najvažnijih igrača u poslijeratnoj historiji Željezničara, čudno je da ima razmjerno malo informacija o Harisu Alihodžiću na internetu. Tako da, ako ko od Željinih navijača zna više od ovoga što ću ja napisati, slobodno neka dopuni. Alihodžić je rođen 12. aprila 1968. godine u Sarajevu. Njegovu karijeru je nesumnjivo obilježilo igranje za plavi tim sa Grbavice, a zanimljivo je istaknuti da je on igrao i za prijeratnu i za poslijeratnu Željinu ekipu. Jedan je od rijetkih igrača koji se može time pohvaliti, a vjerovatno je jedini koji je u obje te ekipe imao značajniju ulogu. U prvom timu Željezničara je počeo igrati u sezoni 1989/90, a u narednoj je dobio znatno veću minutažu. Nadolazeći rat je prekinuo njegovo igranje na Grbavici, koja se u proljeće 1992. godine našla na prvoj liniji fronta. On je, kao i skovo svi ostali tadašnji Željini igrači, odlučio potražiti inostrani angažman. Uspio ga je naći u Austriji, prvo u niželigašu Favoritneru, a zatim je prešao u bečkog velikana – Rapid. U Rapidu se međutim nije naigrao, kao ni na sljedećoj njegovoj destinaciji – turskom Antalyasporu.

Jedini strani klub u inostranstvu u kojem se Alihodžić uspio skrasiti na više od jedne sezone je bila slovenačka Mura. Mura je sredinom 90-tih bila jedan od najboljih slovenačkih klubova, sa kojim je ovaj naš igrač došao do trofeja državnog kupa, kao i nastupa u evropskim takmičenjima. U kasnijim postratnim sezonama, Alihodžić se ponovo našao u svom matičnom klubu. Pravi je kuriozitet činjenica da se njegovo zlatno igračko razdoblje desilo baš kada je podobro zagazio u svoje 30-te. Početkom 2000-tih je bio neizostavan član prvog tima Željezničara, koji je pod vodstvom Amara Osima dominirao domaćim prvenstvom u tim godinama, kada je osvojeno nekoliko trofeja. Alihodžić je važio ne samo za stub Željine odbrane, nego i za ponajboljeg odbrambenog igrača u cijeloj ligi. Učestvovao je u evropskim utakmicama Željezničara, uključujući i duel protiv Newcastlea, u kome se odlično nosio sa engleskim zvijezdama. Jedan engleski novinar u članku povodom te utakmice je napisao:

Olivier Bernard, Jermaine Jenas and Lomana Lua Lua were required to grow up quickly, although they could not expect to discover the battle-hardened qualities of the hosts' 34-year-old defender Haris Alihodzic, a man who had dodged sniper bullets.

Pored toga svega potrebno je naglasiti da je Haris generalno bio prilično oštar i borben defanzivac. Kako su sezone prolazile, Alihodžić se sve više približavao svojoj 40. godini i shodno tome sve rjeđe igrao, a oprostio se 2005. godine. Ipak, ostao je u Željezničaru u funkciji trenera omladinske ekipe.

Alihodžićeva reprezentativna karijera je bila u skladu sa njegovom klupskom. Kako je svoj igrački zenit doživio u 30-tim, tako je i poziv u reprezentaciju dobio prilično kasno. Tako je ulaskom u igru protiv Njemačke u prijateljskoj utakmici 2002. godine, postao najstariji debitant u našoj reprezentaciji poslije Mehmeda Baždarevića i Fahrudina Omerovića. Tad je imao 34 godine. Ta utakmica je označila početak njegove reprezentativne karijere, koja je trajala puni jedan kvalifikacioni ciklus. Radilo se o kvalifikacijama za EP u Portugalu 2004. godine. Alihodžić je bio uvršten na Sliškovićeve spisakove za svih preostalih sedam utakmica tog ciklusa, ali je većinu odgledao sa klupe. Izuzetak je jedino bio domaći susret protiv Luksemburga u Zenici, kada je odigrao svih 90 minuta. Obzirom na kvalitet protivnika, jasno je da nije imao puno posla, a ono što je imao, odradio je korektno. U ostalim utakmicama, uključujući i onu čuvenu protiv Danske na Koševu, nije dobio priliku na terenu, prvenstveno iz razloga što je naša odbrana funkcionisala prilično dobro, a mučili smo se najviše oko toga kako protivniku postići gol.

[cyprus]

Gradimir Crnogorac



REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2004. BiH – SCG 0:0

Gradimir Crnogorac spada u red ekscentričnijih igrača koji su obukli dres Bosne i Hercegovine. Ovaj Tuzlak, koji veći dio svoje fudbalske karijere igra na poziciji štopera, osim po dobroj igri u defanzivi, poznat je i po tome što zna pogoditi iz slobodnog udarca. Rođen je 14. novembra 1982. godine, naravno u Tuzli. Iako je dio svoje rane mladosti proveo u engleskom Millwallu, zapravo je u Slobodi iz rodne Tuzle ozbiljno počeo igrati fudbal. U Slobodi je kao vrlo mlad igrač postepeno počeo dobivati šansu u prvom timu, a jednu sezonu je odigrao i u banovićkoj Budućnosti. Po povratku iz Banovića u Slobodu, u punom obimu je pokazao svoje mogućnosti, tako da je već tada bilo jasno da se radi o jednom od najvećih fudbalskih talenata koji su izašli iz Slobode. Sa 20 godina je bio neizostavan dio Slobodine odbrane, a postao je i reprezentativac U-21 državne selekcije. Blaž Slišković ga je tokom zimske pauze (početkom 2005. godine) doveo u Hajduk polažući velike nade na njega, kao važno pojačanje za Splićane. Međutim, Crnogorac nije dovršio ni pripreme sa novim klubom, a već je raskinut ugovor sa njim, službeno zbog neprofesionalnog odnosa (učešće u kafanskoj tuči u sitnim satima). Ta glupost je bila možda i ključna za negtivan preokret u njegovoj karijeri.

Od tada njegova karijera ide tokom suprotnim od očekivanja. Uslijedio je povratak u Slobodu, a zatim i ne posebno uspješna epizoda u Danskoj, gdje je bio član AB Kobenhavna, tima iz druge lige. Iz Danske prelazi u Rusiju, tačnije Spartak Nižnji Novgorod. To je bio još jedan drugoligaš, kao i još jedna prosječna sezona za Crnogorca. Novi povratak u Slobodu se desio pred sezonu 2007/08, ali na zimskoj pauzi se činilo da će ovaj nekada perspektivni fudbaler u potpunosti odustati od fudbala, i to iz prilično bizarnog razloga. Naime, u medijima se pojavila vijest da je razlog to što je dobio solidno plaćen posao u Iraku, u jednom tamošnjem internet centru. Nisam našao potvrdu te informacije, ali činjenica je da ga nije bilo uopšte u fudbalu duži niz mjeseci. Ipak, 2009. godine se vratio na teren u dresu Slobode i pod palicom trenera Vlatka Glavaša zaigrao u prepoznatljivoj formi iz mlađih dana. Uslijedio je transfer u grad na dva kontinenta. Ali nije se radilo o Istanbulu, nego o kazahstanskom Atyrauu, kojeg rijeka Ural dijeli na evropski i azijski dio. Kazahstanska liga nije naročito atraktivna, ali je svakako za naše igrače isplativija od BH Premijer lige. U njoj je Crnogorac proveo tri sezone igrajući za dva kluba: Atyrau i Kaisar. Veći trag je ostavio u Kaisaru, gdje je bio jedan od najboljih igrača tima. Nakon što se Sloboda našla u drugoj ligi, vratio se da joj pomogne da se vrati u društvo najboljih. Međutim, ljetos se nije uspio dogovoriti sa upravom oko uslova njegovog ostanka, pa je prešao u Zvijezdu iz Gradačca, za koju trenutno i nastupa kao 30-godišnjak.


Kompilacija najboljih poteza Gradimira Crnogorca (uglavnom iz Kazahstana)

Kao što sam već napomenuo, Crnogorac je prvo bio dio naše mlade selekcije, a važio je za jednog od najtalentovanijih defanzivaca u domaćoj ligi, iako je nastupao za prosječnu ekipu Slobode. Poziv u A reprezentaciju su mu također donijele dobre igre za tim sa Tušnja, i to odmah nakon što je prerastao U-21 tim. Do njegovog ulaska u A selekcije je došlo 2004. godine, kada smo započinjali kvalifikacije za SP u Njemačkoj. Debitovao je u prijateljskoj utakmici protiv Finske u Zenici, a zatim je upisao nastup i protiv Francuske u Rennesu. U obje utakmice je dobio priliku tek u posljednjim minutama. Prvi kvalifikacijski meč (protiv Španije) je presjedio na klupi, ali ga je Slišković uveo u igru u drugom poluvremenu protiv Srbije i Crne Gore (0:0), umjesto Saše Papca. Minutaža koju je dobivao jeste bila mala, ali se očekivalo da će to biti tek početak jedne solidne reprezentativne karijere. Međutim, on nikada više nije dobio priliku da obuče dres Bosne i Hercegovine u zvaničnoj utakmici, iz razloga što mu karijera nije krenula kako se priželjkivalo.

[Eborg]

U Danskoj je igrao i za Randers, također u nižoj ligi. Pisalo se o njemu a on se nešto standardno bunio kako ga trener ignoriše i slično. Nekada je bio velika nada i onda balkanski propade.

[Idemedosumom]

Svaka cast na temi

Gledam ove klipove sto je mistek postavio, stvarno smo znali katastrofalno igrati. Odbrana toliko smijesna, nemam komentara. Iako smo znali povremeno iznenaditi nekim dobrim rezultatom (Danska, Norveska), falio je kontinuitet, falila je sigurnost. Stalno smo se mucili s nekim ž repkama (moldavija, malta, luxemburg), dok su prosjecne ekipe poput Grcke, Mađarske i Rumunije izgledale kao velesile protiv nas. Dobro, i sudije su cinile svoje, ali bez obzira...

Jednu vrstu stabilnosti smo dobili kada nas je Ćiro preuzeo (tako mi se cini).

Nedavno je Osim na nekoj emisiji rekao da smo prije imali jaci sastav u reprezentaciji nego danas. Pa nesto razmisljam, koji bi to ondasnji igraci mogli konkurisati za prvu postavu danas?

Mozda Salihamidzic, Bajramovic i Barbarez? Sta ostali misle?

[cyprus]

Svaka cast na temi

Gledam ove klipove sto je mistek postavio, stvarno smo znali katastrofalno igrati. Odbrana toliko smijesna, nemam komentara. Iako smo znali povremeno iznenaditi nekim dobrim rezultatom (Danska, Norveska), falio je kontinuitet, falila je sigurnost. Stalno smo se mucili s nekim ž repkama (moldavija, malta, luxemburg), dok su prosjecne ekipe poput Grcke, Mađarske i Rumunije izgledale kao velesile protiv nas. Dobro, i sudije su cinile svoje, ali bez obzira...

Jednu vrstu stabilnosti smo dobili kada nas je Ćiro preuzeo (tako mi se cini).

Nedavno je Osim na nekoj emisiji rekao da smo prije imali jaci sastav u reprezentaciji nego danas. Pa nesto razmisljam, koji bi to ondasnji igraci mogli konkurisati za prvu postavu danas?

Mozda Salihamidzic, Bajramovic i Barbarez? Sta ostali misle?

Misliš da Konjić, Hibić, Varešanović ne bi mogli konkurisati za mjesto u ovoj odbrani? Baljić? Musić? Bešlija? Bolić iz mlađih dana? Po meni bi svi navedeni dobro došli ovoj ekipi...

[Idemedosumom]

Dobro dosli, DA, naravno.

Ja pitam da li bi ti isti iz svojih najboljih dana mogli izbaciti nekoga danas iz prve postave?

[cyprus]

Dobro dosli, DA, naravno.

Ja pitam da li bi ti isti iz svojih najboljih dana mogli izbaciti nekoga danas iz prve postave?

Sad ti kažem... Konjić i Hibić sigurno bi, možda i Varešanović... Bajramović, Barbarez i Salihamidžić također... Baljić još umjesto Lulića recimo...

I ne slažem se za tvoju konstataciju da nam je odbrana bila smješna... Smatram da nam je odbrana ranije bila kompaktnija nego danas (nikad nas niko nije nakanto) i bolji dio tadašnjeg tima... Greške su se naravno dešavale, ali to se svakome dešava, međutim, ne pamtim neku baš katastrofalnu igru naše zadnje linije... Efikasnost u napadu i kreacija na sredini su bili naši glavni problemi... Sa dolaskom Misketa se to počinje mijenjat, a kada mu se u napadu pridružio Džeko, postali smo ubojiti... Po meni, njih dvojica su osovina ekipe koja je donijela suštinske promjene...

[cyprus]

U Danskoj je igrao i za Randers, također u nižoj ligi. Pisalo se o njemu a on se nešto standardno bunio kako ga trener ignoriše i slično. Nekada je bio velika nada i onda balkanski propade.

Vidio sam to, ali prema dostupnoj statistici nije ni nastupio za njih, pa sam to odlučio izostavit...

[shalla]

Jbt. samo kad zamislim Hasana, na mjestu, znate već koga , nebo i zemlja

Ponukao si me sa ovim da sastavim neki svoj BH dream team gledajući zadnjih 10-ak godina, da ne sežem dalje u prošlost...

NAPOMENA (Misketa i Rahimića posmatrati kroz svoje najbolje sezone, ne u sadašnjim izdanjima)...

BEGOVIĆ
MUJDŽA-HIBIĆ-SPAHIĆ-SALIHAMIDŽIĆ
RAHIMIĆ-BAJRAMOVIĆ
PJANIĆ-MISIMOVIĆ-BARBAREZ
DŽEKO

Ekipa za minimalno četvrtfinale svjetskog ili evropskog prvenstva...

[Idemedosumom]

Ja mislio da je Braco desni bek

[shalla]

Ja mislio da je Braco desni bek

Ma on samo branio nije

Pa jest dešnjak ali kontam sa njim na desnom beku bi lijevo morao igrati Papac (ne kažem da je to loša opcija ali mi se čini lošija od ove prvobitne)... A znamo svi kako je Brazzo odigrao na lijevom beku protiv Danske tako da