STARx wrote: ↑20/08/2021 17:39
U biti je pristup isti, jedina bitna razlika je sto je drvo zivo. Upija konstantno, sire se vlakna, dize se. Potrebno ga je doradjivati, ponavljati premaze. Dok je metal mrtav, ne upija nista. Ne mijenja oblik. Ja metalne konstrukcije pripremam lamelnim diskom od keramike. Keramika ne ostavlja riseve iako je manja granulacija. Ovisno o izlozenosti prajmer-antikorozivni premaz, susenje, brusenje finijom granulacijom p400-600, boja, lak. Opet po nacinu eksploatacije, zavrsnog izgleda, zeljama, moze se prebrusiti izmedju boje i laka jos finijom granulacijom p800. Prelakirati. Ako je potreba za jos ljepsim izgledom, da je bljestavije, p1500, p2000, p3000, poliranje grubo, fino, super finoo, neka kvalitetnija uv zastita. Da napomenem, farbanje metalnih konstrukcija i auta je slicna, s tim da auto zahtjeva puno kompleksiju pripremu. Posebne uslove rada, temperaturu. Da ne bude kritika i poredjenja na relaciji metalna konstrukcija - auto.
I meni se svidja, na drvetu, ako je neko kvalitetnije da se vidi njegov oblik. Da se ne premazuje bojom, samo presmirgla i zastiti. Da se vidi korijen.
Da, drvo ima problem da se skuplja i širi više od metala. Zato je na starim, nekada i na relativno "svježim", drvenim predmetima puno pukotina, odvajanja dijelova, nastanu skupljanjem i širenjem.
Način da se to spriječi je korištenje "mrtvog" drveta, to jeste šperploče, iverice ili medijapana umjesto punog drveta. Ako se koristi puno drvo mora se paziti na smjer vlakana, ne može se praviti ploča tako da vlakna jednog komada idu okomito na vlakna drugog itd.
Zato se treba dobro paziti na suhoću. Kada tek oboriš stablo ono je puno vlage, sokova, smole. Kako se daska od takvog drveta suši, ti sokovi nestaju, drvo se skuplja, krivi, uvrće. Daska za manje precizne poslove, građevinske na primjer, treba se sušiti najmanje godinu. Za namještaj nekoliko godina barem. Za fine, umjetničke, predmete, kvalitetne muzičke instrumente na primjer, koristi se drvo koje se sušilo decenijama, danas lutijeri koriste drvo koje je ne njihov otac, nego njihov djed kupio i ostavio da se suši. Slično kao kvalitetno vino, viski, itd, kupiš ga, nakon što je ležalo kod proizvođača barem 20 godina, danas sa planom da ga otvoriš nakon 20-30 pa i više godina ležanja u tvom podrumu.
Naravno, velike fabrike suše drvo u sušarama koje ubrzavaju sušenje, ali mali (po obimu proizvodnje i veličini radionice, ne po kvalitetu) ateljei, zanatlije itd, koji nemaju prostor za sušaru i ne mogu obezbijediti dovoljno energije za njen rad, ili kupuju već sušeno drvo ili ga izvlače iz zaliha koje du njihovi pretci pravili.
A ne može biti ista cijena drveta koje je stajalo u sušari godinu, šta godinu, mjesec, a koja je simulirala za tu godinu 20 godina "prirodnog" sušenja i ono koje je stajalo sušeći se negdje 20 godina.
I kada imaš rijetko, egzotično, ili teško, sporo, za uzgoj drvo koje je samo po sebi skupo, koje je stajalo neupotrebljeno 30 godina sušeći se, cijenu kvalitetnog dizajnera, cijenu sata kvalitetnog majstora itd dobiješ trpezarijski stol za 6 osoba koji košta 10.000 eura ili violinu od 200.000 itd.
, a peglanje falcova bih morao raditi rotorašpom, a ta masina, ako nemas iskusnu i stabilnu ruku, pravi haos u drvetu!
