Forum Klix.ba

laserShow wrote: ↑18/08/2022 10:05 cuj ne seri, pa je li tako? Gdje smo bili na prvi znak talenta ovog dijamanta da trazimo da se izgradi hebeni bazen? GDJE?

Sta smo uradili, pa da kazes ne seri, nisi u pravu? STA?

Logovan wrote: ↑18/08/2022 10:22 To je ta ekipa!

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:33 Ja ne znam gdje si ti bio ali nas je bilo solidno koji smo to potencirali i gurali.

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:36 Fali jos Alena Cemalovic

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:36 Fali jos Alena Cemalovic

splinter wrote: ↑18/08/2022 10:26

smijesni_ste wrote: ↑17/08/2022 15:24 Čitam članak o ovom Rumunu što dominira na prvenstvu i izdvajam rečenicu koja mi je zapala za oči.

"...U dobi od devet godina počeo je trenirati u Aqua Team Bucharest, pod vodstvom trenera Adriana Rădulescua, bivšeg plivača s doktoratom atletskih performansi specijaliziranim za plivanje...."

Imamo li mi ovakvih stručnjaka posebno u individualnim sportovima? Imamo, ali u qrcu

Po meni je to veći problem od nedostatka novca i infrastrukture, govorim općenito ne samo za plivanje.

"Profesor Goran Grahovac, najbolji plivački trener na Balkanu i najbolji taktičar u plivačkom sportu u Evropi, mentor KVS Orka i Lanin trener sa Alenom Ćemalović."

https://www.klix.ba/sport/plivanje/otac ... /220818033

laserShow wrote: ↑18/08/2022 10:39

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:33 Ja ne znam gdje si ti bio ali nas je bilo solidno koji smo to potencirali i gurali.

sta ste(smo) izgurali?

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:36 Fali jos Alena Cemalovic

Ne fali, spomenuta je.

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:41 Nema je na slici to sam mislio

laserShow wrote: ↑18/08/2022 10:42

hrasno38 wrote: ↑18/08/2022 10:41 Nema je na slici to sam mislio

Nije valjda da samo nje nema

splinter wrote: ↑18/08/2022 10:55 EVROPSKA PRVAKINJA

Draško Stanivuković: Draga Lana, Banja Luka je ponosna na tvoj uspjeh, uvijek ćemo te rado dočekati i ugostiti
Pokazali si da su tvoj talent i rad iznad sistema i zemlje koja često ne prepoznaje najbolje među nama, napisao je Stanivuković na Facebooku


https://sport.avaz.ba/ostali-sportovi/7 ... i-ugostiti

agent_zero wrote: ↑18/08/2022 11:09

splinter wrote: ↑18/08/2022 10:55 EVROPSKA PRVAKINJA

Draško Stanivuković: Draga Lana, Banja Luka je ponosna na tvoj uspjeh, uvijek ćemo te rado dočekati i ugostiti
Pokazali si da su tvoj talent i rad iznad sistema i zemlje koja često ne prepoznaje najbolje među nama, napisao je Stanivuković na Facebooku


https://sport.avaz.ba/ostali-sportovi/7 ... i-ugostiti

a da pliva za srbiju dao bi joj pare.

inače nevjerovatno koliko je na udaru srpskih nacionalista porodica pudar, pjene na sve otvore što ne pliva za srbiju. stoka rusofašistička.

Ne daj da ovaj osjećaj ode Basna o zlatnoj ribici

Zlatna, čudesna, nevjerojatna Lana Pudar radi dvije stvari istovremeno. Pobjeđuje protivnike i nadilazi okolinu iz koje dolazi. Mislim da je krajnje vrijeme da se, Lani u čast, pobrinemo za tu okolinu.

Ne znam kako ste se osjećali jučer, kakva je to silna emocija bila i što se sve miješalo u vama i izlazilo napolje, pogotovo u zadnjih stotinu metara staze. Ne znam kako i s čim možete usporediti emocije koje su vas zasule onog trenutka kada ste shvatili da je Lana Pudar europska prvakinja. A jesu, zasule su vas, možda i toliko jako da ste načas zaboravili stotinu i jednu stvar kojom se inače bespotrebno opterećujete u životu, najednom više nisu bile važne sve one stvari koje vas koče i koje vam ne daju da dišete ispravno, mislite ispravno i činite ispravno.

Čistoća emocije koja vam je natjerala suze na oči, potpuno mimo vaše kontrole i mimo bilo kakve vaše volje, i ona slatka kapitulacija trenutku u kojem bi najednom zagrlili svakoga koga niste odavno, u kojem bi najednom podijelili sve što imate, jer u malom djeliću sekunde ste osjetili kako je lijepo živjeti bez tereta na leđima, u zagrljaju čiste i nepatvorene emocije. Još kad ste vidjeli Lanu kako je obuzima ona neopisiva megadoza sreće nakon što je shvatila da je uvjerljivo prva dotakla i tako izdominirala sve u bazenu. I kad je kasnije stajala mirno, kulerski, dok je svirala himna i dizala se zastava...

Nekako bih volio da ne zaboravite tu emociju. Nekako bih volio da zadržite sjećanje. I da vam stalno stoji parkirano negdje u kutku mozga, spremno uletjeti svaki put kad opet postanete lošija verzija sebe. A postat ćete možda već danas, ako niste već sinoć. Bespotrebno ćete kenjati, politizirati, razglabati sa sličnima sebi čija je Lana, pametovat ćete okolo vraćajući se u okove svih onih stotinu i kusur granica u vašoj glavi koje, nažalost, čine standardnu zonu komfora i puno više su od običnog okvira. Dopustit ćete sebi po tko zna koji put da se umiješate tamo gdje nikada niste niti bili, u uspjeh jedne djevojke koja je, kao i mnogi drugi dječaci i djevojčice s ovih prostora, uspjela ne zahvaljujući, nego unatoč društvenoj zajednici. Kojoj, da ne zaboravimo, svi mi pripadamo.

Lana Pudar, čudo izniklo u nimalo idealnim vremenima, plod je odricanja, volje i upornosti. Prije svega svojih vlastitih, a onda i svojih roditelja, Velibora i Nade, kao i nezaobilaznih ljudi u čitavoj priči – Alene Ćemalović, koja s Lanom toliko već vremena i trenira i razgovara i sudjeluje u njezinom sportskom i ljudskom odrastanju, koja joj je gotovo treći roditelj – i Damira Đedovića, prvog čovjeka kluba vodenih sportova Orka, koji je učinio sve da Lana ima kakve, takve uvjete da postane šampionka i koji svojim entuzijazmom ruši uobičajene postulate koji kažu da se odavde ništa ne može i kako treba odustati čim te netko mrko ili tupo pogleda.

Možda postoji još netko direktno zaslužan, a da ne znam, ali to je to. Svi drugi su sporedni likovi. I mi, sretni, pogođeni emocijom, naglo probuđenog ponosa, i mi smo posve sporedni likovi. Koliko god da se danas raspisivali po društvenom mrežama, koliko god da se busali u prsa i ugrađivali u Lanin uspjeh, mi smo sporedni. I koliko god da nam se Lana i njezini roditelji zahvaljivali, ma koliko nam posvetili zlato iz Rima, mi smo sporedni. -

I ostat ćemo sporedni sve dok ne postanemo bolja verzija sebe. A ta bolja verzija sebe smo mi koji ne govorimo „šuti, dobro je, samo nek' ne puca“, koja ne gnjili s godinama, truli i smrdi u trapovima klimajući glavom i smatrajući normalnim sve ono što nije normalno. Bolja verzija sebe smo mi koji ne želimo da nam se djeca razvijaju unatoč i usprkos, nego zahvaljujući. Bolja verzija sebe nije ona koja je zadovoljna pričom o jednom bazenu u zamišljenoj izgradnji, nego ona koja će tražiti pet bazena u Mostaru, koji ima još dosta plivačkih klubova i djece koja osvajaju medalje na državnim prvenstvima. I u kojem bazen i voda znače život, u svakom smislu. I kojem bazen neće biti sinonim za raskalašenu noćnu zabavu, nego za sport i osvježenje.

Bolja verzija sebe će već sutra tražiti da se izgradi izletište za sport, odmor i rekreaciju na Mostarskom jezeru, da se Bunica dovede u stanje koje je normalno u 21. stoljeću, da se očiste naše rijeke i da Radobolja i Neretva ne budu smetljište i skupljač fekalija. Bolja verzija sebe će već sutra tražiti da se krene u razradu ideje izgradnje šetnice uz Neretvu, da se otvorimo rijeci u potpunosti, da imamo kuda provesti turiste koji nakon obilaska Starog grada lunjaju u potrazi za malo više.

Bolja verzija sebe neće pristajati na kompromise i govoriti „šuti, dobro je i ovako“, nego će tražiti da imamo sve kako i drugi i da bude ovaj grad poput drugih. Ali i dati sve od sebe na tom putu. Evo, nešto jednostavno za početak - prvo ćeš odlučiti da nećeš prelaziti cestu gdje ti se ćefne, ali da ćeš tražiti više pješačkih prijelaza. Označenih, sigurnih i uređenih. Pa i osvijetljenih. Da neka buduća šampionka izbjegne mogućnost da joj neka budala oduzme budućnost.

Da se polako i sigurno, od danas pa nadalje, riješimo balasta minulih godina i krenemo u neko drugo sutra. Nabrajao bih ja puno toga ovdje, mnogo toga u ovom gradu nemamo, a trebali bi imati. Puno toga smo imali, pa smo razvalili ili razdružili. Otpisali, predali, oteli. I još puno toga nam fali – i reda i rada i discipline i upornosti i cilja i predanosti i odricanja. Fali nam svega što Lana ima. A Lana ima i ono što joj nismo bili u stanju dati. -

I zato, tek kad postanemo bolja verzija sebe, kada počnemo tražiti naizgled nemoguće, kada spustimo ratne bogove na zemlju i učinimo sve da se Mostar vrati u okvire koji ga čine gradom bolje budućnosti, možemo s punim pravom izaći pred Lanu i reći da smo i mi u toj priči neka mala karika. Kad se naučimo redu, radu i disciplini, kada počnemo osuđivati i upozoravati kabadahije među nama, samovoljne tipove za koje norme i mjere ne vrijede, kad opet počnemo cijeniti finoću, pamet i dobre namjere, tek onda ćemo svi mi biti Lana. Koja je, da napomenem i to, nevjerojatno bistra, elokventna i učtiva. Sve ono što Mostarci počesto zaborave biti.

Tek kad, upornim radom i zalaganjem za bolje sutra nas i naše djece, naše trule emocije zamijenimo za one prave, za one pozitivne, dobre navike postat će nam pravilo, a ne iznimka. I vidjet ćeš onda kako je lakše. Kako je lijepo živjeti zahvaljujući, a ne usprkos ili unatoč. Kako je lijepo živjeti u otvorenom gradu, a ne u raspolućenoj učmaloj i neurednoj čaršiji. Kad bi samo znali kako je lijepo riješiti se balasta zbog kojeg do podne mrziš njih, a od podne sam sebe. I to radiš na onaj šupački način, preko tastature kompjutora i zaslona mobitela, iz busije, sa sigurne udaljenosti koja te čini nečovjekom.

Promijenimo li i sebe i grad u kojem živimo, to će i Lani biti najveća nagrada. To će joj biti vrijednije od tisuća aplauza. Da s još više ponosa kaže – ja sam vam iz onog prekrasnog Mostara, gdje nije samo slika Starog Mosta snimljena iz zgodnog kuta prekrasna i ljubi je CNN, nego je čitav grad, skupa sa svojim ljudima, prekrasan, predivan i predobar, s puno mogućnosti i sadržaja za sve nas koji živimo ovdje. I koji ostajemo ovdje.

I još kad jednom, nakon svega što bi gore navedenim postigli, dođe onaj nastavak – „i sve nas je više takvih koji ostajemo i ne idemo nikuda“, ona najljepša emocija, ona koju nam je Lana izazvala jučer, bit će zagarantirana i stalno ponavljajuća.

Zato, ne budimo samo publika, indiferentni promatrači Laninih uspjeha. Uzmimo svoj život i život svoje djece u svoje ruke i konačno učinimo ovu kotlinu vrijednom življenja. Imamo Zlatnu Ribicu, nadam se da svi osjećamo kako imamo i zlatnu priliku da se mijenjamo i plivamo skupa s njom u neko bolje sutra. Ne na njezinim leđima, poput parazita, nego uz nju, poput dobrodušnih dupina.

dr_Evil wrote: ↑18/08/2022 11:24

darius_maximus wrote: ↑18/08/2022 11:40

dr_Evil wrote: ↑18/08/2022 11:24

Tako, samo nabacujte pritisak curi za vrat.
Vežite naš napredak za njen uspjeh, pa kada negdje podbaci, popljujte.
Kao što se i u Džeki vazda tražio mesija koji će povući državu i tim u bolje sutra, a kada bi promašio jedan zicer, svi bi mu se navalili na kosti.

Njoj bi bolje bilo da se kloni svega ovoga, ali neće da može kod nas.

darius_maximus wrote: ↑18/08/2022 11:40

dr_Evil wrote: ↑18/08/2022 11:24

Tako, samo nabacujte pritisak curi za vrat.
Vežite naš napredak za njen uspjeh, pa kada negdje podbaci, popljujte.
Kao što se i u Džeki vazda tražio mesija koji će povući državu i tim u bolje sutra, a kada bi promašio jedan zicer, svi bi mu se navalili na kosti.

Njoj bi bolje bilo da se kloni svega ovoga, ali neće da može kod nas.

Commentator 2:52: "Two Italians and two Britons in this final and a Dane in lane number 4."
Lana: "Hold my beer!"

Čestitke in pozdrav iz Slovenije!

dr_Evil wrote: ↑18/08/2022 11:24 https://bljesak.info/kolumna/kolumne/Ba ... ici/391184

Boris kao i uvijek pravi mostarac, i tacno u sridu

dr_Evil wrote: ↑18/08/2022 11:44

darius_maximus wrote: ↑18/08/2022 11:40

Tako, samo nabacujte pritisak curi za vrat.
Vežite naš napredak za njen uspjeh, pa kada negdje podbaci, popljujte.
Kao što se i u Džeki vazda tražio mesija koji će povući državu i tim u bolje sutra, a kada bi promašio jedan zicer, svi bi mu se navalili na kosti.

Njoj bi bolje bilo da se kloni svega ovoga, ali neće da može kod nas.

Kakv bolan pritisak, sta pricas ti bezveze. Covjek je u kolumni sve fantasticno obrazlozio. Nek masi koliko hoce, vec je postigla vise nego 99% populacije u BiH.