Feedback

[pirpa]

e cuj zvanicni dokument SIS.a budalastina...

[PM72]

Gori si ti što se primaš na te nebuloze.Šta veli izvještaj SIS-a "Hasan Čengić 04.08.1994 pričao u Lukavici sa svojim fočakom komšijom Vojom Maksimovićem o zamjeni teritorija između RS i BiH tj.teritorije zapadne Bosne za Goražde,Foču i Srebrenicu".Čenga bio u Lukavici pa tumačio sa Vojom oko zamjene teritorija između RS i BiH...

Pišam im se na izvještaj i službu.

[pirpa]

Kad su mogli pojedini nasi oficiri da idu na srpsku stranu i krkaju janjetinu sa njima, ne vidim sto to ne bi Cengic mogao malo posjetiti svog bivseg komsu...

[PM72]

to me od fočaka ne bi čudilo da je istina...nije to sadašnje vrijeme pa sjedneš u auto i put Lukavice...usput,navedi ime bar jednog oficira Armije koji je išao da krka jagnjetinu sa četnicima.Bar jednog!

[pirpa]

išao je korpuski bezbjednjak Kabaš na grbavicu....kad sam vec spomenu grbavicu,sta ti mislis ko organizova prelazak vojnika "Kralja Tvrtka" preko miljacke...

[PM72]

Misliš na Kabaša Krasnićija? a ko organizova prelazak domobrana ?Reci nam.

[pirpa]

ma doslo im samo od sebe da predju rijeku ....

[PM72]

Konkretna imena - mani se svoje uobičajene šuplje bez pokrića.

[pirpa]

a sto bi to ja spominjao imena ljude koji mi nisu ciljna grupa ...nek zive, nek gledaju unucad....šutnjom su pojedinim to uskratili.. Al oni me ne zanimaju..njihove more su im dovoljno a i zivotni ciklus im je pri kraju....nek im sudi jedini nepogresivi sud..

a sto se tice ovih vecih, predlozio bi ti da malo premotas film događaja u posljednjih pola godine....ma bjez ba PM

[PM72]

Trebalo ti dva sata da napišeš "a sto bi to ja spominjao imena ljude koji mi nisu ciljna grupa" na moj upit o imenima i dokazima a balegaš danima.Tvoj osnovni nijet na ovom forumu je bacanje ubleha i provociranje.

[pirpa]

ma ne odvajam se od compa i sve cekam tvoj post pa da ti hitro odgovorim na post....kakva si ti legenda

edit:

na moj upit o imenima i dokazima a balegaš danima.Tvoj osnovni nijet na ovom forumu je bacanje ubleha i provociranje.

pa nije fino linijski prasinaru da mi govoris da balegam i bacam ublahe.....pisao sam o likvidaciji rahmetli Taiba Loje, a ti si me tad proglasio lazovom a danasnji pojedini tekstovi koji se pojavljuju o politickim ubistivima spominju likvidaciju Loje.... cak sam i nasao i postavio izvjestaj HR SIS.a.... a za koji ti govoris da je glupost a u jednom svom postu spominjes da si bio aktivan pripadnik CSB.a ..pa bolan PM, znas li ti uopste koliki broj obavjestajni zapazanja stigne u centru za obradu podataka i koliko broj od tih informacija zavrse na obradu i a koliko zapazanja zavrse kao škart.....ti bas kontas da je jednostavno da se onakav dokument posalje iz obrade i da se pojavi na stolu sekretara obavjestajne sluzbe a ne nacelnika ili direktora...

Sto se tice likvidacije nacelnika obavjestajni poslova 115 brigade, koja se desila pocetkom 94.god, kod parlamenta....sta ti mislis sto se to ne javi neko od tih ljudi koji su bili tokom rata tu na liniji i ne kazu mi da lazem....ima ih dosta na ovom forumu...

[PM72]

Nije lijepo reći pripadniku MUP-a da je "linijski prašinar" jer to nije tačno,naljutiće se oni koji su čitav rat bili u rovu...dakle,balegaš,insinuiraš,lažeš i falsifikuješ.Ovo mi samo kaže koliko poznaješ materiju.

Već sam ti naveo da se "popišam na izvještaj SIS-a" na koji se ti pozivaš jer njihovi izvještaji po internetu nisu ništa drugo nego mahalsko naglabanje besposlenih ublehaša poput tebe.Vjerovati o informaciji iz njihovog "izvještaja" kako je Čengić u Lukavici pregovarao sa komšijom Maksimovićem 1994 o razmjeni teritorija RS i BiH (kontaš li ti uopšte?) može samo čovjek kome fali drvene građe u glavi iliti daske.Hasan Čengić nije smio ni do aerodroma a kamoli da ode u Lukavicu (inkognito )pa dogovara razmjenu Bihaća za Foču? Pa gdje to ima - jadan ne bio?

nebuloze oko tvog fočaka što navodno ubiše zoljom u Titovoj??? ili nekakvog načelnika obavještajnih poslova pred parlamentom???? ne treba ni komentarisati.Ja ti predlažem da odeš na sijelo fočaka (koje naravno održavaju u Sarajevu) pa upitaš Šaju,Radeljaša i Čengiće o njihovim talovima,lopovlucima i mućkama.Meni je samo žao što se svi međusobno ne poubijaše.

[pirpa]

Muslimović i Mujezinović su o braniocima RBiH pisali kao da su četnici!

Redakcija BNN-a, u svom feljtonu o državnim tajnama i političkim ubistvima počinjenim u Bosni i Hercegovini, nakon prva dva ekskluzivna nastavka koja su obilovala senzacionalnim svjedočenjima i dokazima, donosi nastavak feljtona. U našem trećem nastavku čitajte šta su ubačeni KOS-ovci Enver Mujezinović, Fikret Muslimović i njihovi saradnici pisali o braniocima Republike BiH i vodećim ličnostima odbrane naše države. Šta su pisali o herojima odbrane Sarajeva i drugih krajeva. Kako su sistematski unosili razdor među branioce naše države, u korist agresora. Kako su izazivali unutrašnje sukobe širenjem lažnih informacija i podmetanjem fantomskih "državnih udara", "saradnje sa neprijateljem", "oticanjem tajnih podataka" što su, zapravo, upravo radili oficiri KOS-a Muslimović, Mujezinović, Ugljen, Delimustafić i saradnici.

Fikret Muslimović i Enver Mujezinović, uz cijeli splet njihovih saradnika u MUP-u i Armiji RBiH na obavještajnim i bezbjednonosnim poslovima, su od početka instaliranja na odgovorne funkcije u državi otpočeli sistematsko rušenje Republike BiH i razaranje najneophodnijeg jedinstva branilaca naše države kao vrhunksog cilja KOS-a i agresora na našu zemlju.

Analizom njihovih "specijalnih informacija", "posebnih saznanja", "prisluškivanih razgovora" i "službenih zabilješki" nepobitno se vidi da su Muslimović i Mujezinović, kao i njihovi saradnici Nedžad Ugljen i Jusuf Jašarević, 95% svog posla posvetili braniocima Republike BiH koje su pratili, špijunirali, denucirali, kaljali i podmetali im dok su, istovremeno, propustili da rade onaj posao koji su po zakonu i obavezi odbrane države trebali raditi - da prate, špijuniraju i prikupljaju podatke o agresorima i neprijateljima naše države.

Upravo njihov opus rada, desetine hiljada stranica ispisanih protiv naših komandanata i vojnika, svjedoče da su Muslimović i Mujezinović u sred opkoljenog Sarajeva radili onaj posao koji četnici nisu mogli uraditi topovima - uništavali jedinstvo odbrane naše države.

Tako su po Muslimoviću, Ugljenu, Mujezinoviću i Jašareviću komandanti i branioci RBiH, Sefer Halilović, Jovan Divjak, Rasim Delić, Naser Orić, Osman Puškar, "Zelene beretke", Rifat Bilajac, Kerim Lučarević, pripadnici 1.Slavne brigade, Amor Mašović, pripadnici OG Igman, Ramiz Delalić, Mušan Topalović, Dževad Topić i na stotine drugih pripadnika odbrambenih formacija naše zemlje, ništa drugo do "pučisti", "izdajnici", "kriminalci" ili "šverceri" - što se da vidjeli u fotogaleriji našeg teksta.

U svojim zabilješkama Muslimović i Mujezinović su, svjesno, izazviali međusobnu netrpeljivost između najvažnijih karika u odbrani naše zemlje, svađali i sukobljavali vojne komandante, vršili dezinformisanje Predsjedništva Republike BiH i predsjednika Predsjedništva Republike BiH, sukobvljavali civilnu i vojnu vlast u našoj državi i sve to u trenucima kada naša zemlja je trpila najžešću agresiju.

Predsjedniku Predsjedništva RBiH pisali su da vojska želi izvršili vojni udar, iako nikada i niko o tome nije progovorio niti jedinu riječ niti održao bilo kakav sastanak, već upravo suprtono čemu svjedoče prisluškivani razgovori i stenogrami sastanaka - vojska je poštovala svoju civilnu komandu i naglašavala neophodnost funkconisanja sistema.

Muslimović i Mujezinović su izazvali međusobne sukobe vojnih i policijskih jedinica u opkoljenom Sarajevu i to u dva navrata jula i oktobra 1993. godine. Direktno su bili odgovorni za atentat na načelnika Glavnog štaba Armije RBiH Sefera Halilovića. Neumornog tragaoca za mrtivm tijelima naših branilaca, Amora Mašovića, Muslimović je optužio za šverc mrtvim tijelima. Jovana Divjaka Muslimović i njegov bezbjednjak Šaćir Arnautović doslovno su treitrali kao četnika!

Na osnovu Muslimovićevih i Mujezinovićevih "posebnih informacija" i "službenih zabilješki" Republika BiH je platila ogroman, krvavi ceh ne samo tokom agresije na našu zemlju - rušenjem jedinstva koje je njihovim djelovanjem bilo potpuno uništeno, već i proizvođenjem višedecenijskom unutarbošnjačkog rata sa krvavim posljedicama (politička ubistva!) koje su se dogodile na osnovu Muslimovićevih i Mujezinovićevih lažnih informacija. Također, treba reći da su naših komandantima kojima je suđeno u Den Haagu, dolazile "glave" upravo informacije koje su pisali Muslimović, Mujezinović, Ugljen i Jašarević kao što se to desilo u slučaju Rasima Delića, i zamalo u slučajevima Sefera Halilovića i Nasera Orića.

U fotogaleriji pogledajte neke od tih informacija koje su pisali Muslimović i Mujezinović. Bez ikakve sumnje bila je to "artiljerijska" priprema za bratoubilačke sukobe, za terorističko djelovanje "Ševa", za ubistva u opkoljenom Sarajevu, za zataškvanje zločina i podmetanje istih nevinim ljudima, kao i za beskrajno nepovjerenje među rukovodiocima raznih organa naše države. KOS-ova operacija "zavadi pa vladaj" imala je svoje užasne efekte po našu državu.

Redakcija BNN

(Nastaviće se)

[pirpa]

"Kriticnog dana sam od svog nacelnika dobio naredjenje da dodjem na punkt kod mosta na Zeljeznici i zaustavim bijelo vozilo UNPROFOR-a sa licima koja se nalaze u tom vozilu, a koji su pocinili masakr u Zenici. Po nalogu je iste trebalo razoruzati i privesti u Stanicu policije. Odmah sam dosao na punkt i od dezurnih policajaca saznao da je takvo vozilo rano ujutro vec proslo tim punktom i da se nalazi u Butmiru. U tom momentu je naisao nacelnik policije Velagic Rasim sa kolima i jos troje lica i pozvao me da i ja s njim podjem i ucestvujem u hvatanju tih lica i njihovom razoruzavanju. Nakon toga smo izvrsili raspored ljudstva i opkolili kucu u kojoj su se ta lica nalazila. To je bila kuca efendije Kubata. Vozilo se nalazilo ispred kuce. Efendija Kubat bio je u dzamiji. Rekli smo mu da udje u kucu i pozove ta lica na predaju, odnosno na razgovor, i da im utvrdimo identitet. Pojavio se jedan od njih: bio je Arap i naoruzan. Trazili smo odobrenje za kretanje po opcini Ilidza, ali nam ovo lice nije pokazalo bilo kakve dokumente o svom identitetu. Pokazao nam je dozvolu za prolazak kroz DB-objekt - tunel. Ova dozvola za prolazak kroz DB-objekt je bila na ta lica i bila su upisana neka arapska imena, koja ja nisam ni procitao niti bih ih upamtio. Ovaj koji je izasao iz kuce je pitao zasto se skupila tolika policija: rekli smo da smo obavijesteni da se tu nalaze neka lica koja su osumnjicena da su napravila neki eksces na podrucju Zenice. Razgovor smo vodili dijelom na arapskom jeziku preko efendije Kubata, a i ovaj Arap je nesto znao bosnjackog jezika. Nakon toga smo trazili da izvrsimo pregled auta. Nismo nasli nista sto bi upucivalo na neke tragove i to unutar auta, a na vanjskom dijelu smo kasnijim pregledom vidjeli da je brisana oznaka UN, a ispod vozila su se nalazili svjezi tragovi guljenja bijele farbe i navedene oznake. Za to vrijeme ostala dvojica Arapa koji su bili u kuci efendije Kubata nisu izlazila. U kuci je bila i porodica efendije Kubata. Tada je ovaj Arap zatrazio da udje u kucu i da klanja, sto smo mi odobrili. Niko od nas nije usao u kucu da klanja jer smo smatrali da bi time ugrozili sigurnost porodice Kubat. Ubrzo su sva trojica izasla iz kuce i to potpuno naoruzana. Arap koji je s nama razgovarao zatrazio je da telefonom pozove nekog komandanta u Sarajevu koji mu je dao odobrenje za prolazak kroz tunel. Za cijelo to vrijeme sva trojica su se vrlo agresivno ponasali. Za to vrijeme nacelnik Velagic, koji je i pregovarao sa Arapima, kontaktirao je sa MUP-om iz Sarajeva i rekao nam je da je od njih dobio naredjenje da mi smirujemo situaciju dok ne stigne ekipa iz Sarajeva. Tada smo, prema dogovoru, odobrili ovoj trojici Arapa da se posluze telefonom, svu trojicu smo stavili u jedno nase policijsko auto, koje ih je odvelo u komandu Cetvrte motorizovane brigade u Hrasnici. Ja sam ostao na licu mjesta, tako da mi nije poznato sta se dogadjalo u Komandi. Radiovezom smo javili u Komandu da se pripreme da bi ih po dolasku uhvatili i razoruzali. Nakon otprilike pola sata, radiovezom dobio sam nalog da porodicu efendije Kubata izvedemo iz kuce jer se Arapi vracaju nazad. Mi smo to i ucinili. Ponovo smo izvrsili raspored ljudstva oko kuce efendije Kubata i napravili blokadu. Kada su stigli, odmah po zaustavljanju vozila, a to je bilo na oko tri metra ispred mene, vidio sam da su ti Arapi uperili cijevi pusaka i pistolja u efendiju Kubata i vozaca-policajca. Arap koji je znao bosnjacki je izletio iz vozila, i to sa uperenim naoruzanjem prema meni, i naredio mi da bacim oruzje. Oruzje koje sam imao u rukama je bilo otkoceno i spremno za pucanje, ali pucanjem u njega doveo bih u opasnost zivot efendije Kubata i policajca-vozaca i zbog toga nisam pucao. Spustio sam svoje oruzje na zemlju pa me taj Arap doveo do vozila, prislonio uz vozilo i sasvim me razoruzao. Za to vrijeme niko nije pucao, ni nasa policija ni Arapi, ali je bilo velike galame. Jedan od druge dvojice Arapa je otisao do bijelog vozila s kojim su bili i dosli, sjeo u vozilo i izasao na ulicu. Zatim je za vozilo vezao, odnosno kablom meni vezao ruke. Nakon toga su me stavili u vozilo na zadnje sjediste. Tada su druga dvojica pustili vozaca-policajca i efendiju Kubata. Efendija Kubat je odbio da se udalji. Rekao je da zeli da krene sa mnom zbog mene, pa su i njega uveli u vozilo. Vozilom smo krenuli prema Hrasnici. U jednom dijelu Butmira su zaustavili vozilo i premjestili me sa zadnjeg na prednje sjediste. Povezli su nas prema Hrasnici, pa su policajci na punktu na mostu Zeljeznica pokusali vozilo zaustaviti, ali su oni tada uperili cijev meni u glavu. Kada smo stigli pred komandu Cetvrte mbr., izasao je iz vozila onaj koji je znao bosnjacki jezik i poceo vikati: "Sta je, nema vise brat muslim, sada je brat cetnik" i ispalio je jedan kraci rafal u zrak. Dalje smo krenuli prema Igmanu i na punktu Glavogodina dezurni policajci su napravili jednu manju zapreku. Oni su je zaobisli i zaustavili vozilo pred rampom. Uperili su cijevi u glavu meni i efendiji Kubatu. Morao sam reci policajcu da podignu rampu, da ne prave probleme. Poslije toga sam im rekao, preko efendije Kubata, da mi odvezu ruke kako bismo lakse prolazili kontrole. Oni su to i ucinili. Na punktu Radljevaca napravljena je zapreka prolaska ovom vozilu. Oni su pokusali autom da odguraju zapreku. Tada je Arap koji je sjedio iza vozaca ispalio kroz prozor u zrak jedan kraci rafal. Nasi su policajci na to..., zapravo, u tom trenutku nisam znao koji su to ljudi, samo znam da su odgovorili na ovu paljbu i poceli i oni pucati. U samom pocetku te pucnjave bio sam ranjen sa par metaka. Primijetio sam da je Arap koji je kroz prozor pucao u zrak izletio iz vozila i nastavio pucati. Iako ranjen, ja sam se velikom brzinom sageo i izgurao Arapa koji je vozio kola. Puzeci sam presao preko njegovog sjedista i spustio se na zemlju pored auta. Tada me je pogodio jedan metak u nogu. U vozilu su tako ostali jedan Arap i efendija Kubat. Nakon tog pucanja i mog ranjavanja, mene su odveli u bolnicu tako da mi ostali dio dogadjaja nije poznat", svjedocio je Cazim Mucic u okviru istrage vodjene pod oznakom KRI: 20/94 u Visem sudu u Sarajevu.

U depesi nacelnika CSB Sarajevo Munira Alibabica br. 17/05-2-372/94 od 1. februara 1994. godine se daje opis vozila i leseva. Iz depese je jasno da pregledom na mjestu pogibije, 30. januara 1994. godine oko 20,30 sati, poginuli Arapi nisu identifikovani. U zapadnim medijima je prihvacena izjava nacelnika CSB Zenica Asima Fazlica da su na Igmanu ubijeni "Arapi sa laznim pakistanskim pasosima". Ubistvo britanskog humanitarca u Zenici je tako pripisano "Afgancima" - arapskim veteranima afganistanskog rata. Afganci na Zapadu slove kao "nova ostrica islamske revolucije" usmjerena protiv sekularnih arapskih vlada i Zapada.

[pirpa]

[pirpa]

[pirpa]

[pirpa]

Tužilaštvo KS otvorilo istragu zbog krađe dokaza u predmetu političkog ubistva

Kako saznaje BNN, Tužilaštvo Kantona Sarajevo otvorilo je zvaničnu istragu protiv pripadnika policije Kantona Sarajevo, zaduženih za čuvanje dokaznih materijala, a kojima su nestali dokazi vezani za političko ubistvo u predmetu "Halilović".

Fotografije lica mjesta, kao i geleri a lica mjesta iz predmeta političkog ubistva "Halilović" nestali su iz depoa MUP-a Kantona Sarajevo što sasvim sigurno može implicirati da su u ovo krivično djelo umiješane osobe iz policije KS koje rade ili imaju dodira sa dokaznim materijalom.

Nakon skupštinskog istupa više zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo, te zahtijeva za otvaranjem zvanične istrage, Tužilaštvo KS je pokrenulo ovaj proces. Kako saznaje BNN opstrukciju davanja izjave unutrašnjoj policijskoj kontroli čini izvjesni Dino Osmankadić koji je, inače, nekada vještačio stan porodice Halilović ali bez potrebnih resursa i bez izvedenih opita. Osmankadić se, inače, bavi pištoljskom balistikom pa je i njegovo samo učešće u "vještačenju" pada granate, odnosno kako se kasnije pokazalo eksplozije bombe, bilo izuzetno čudno.


Izvor:
BNN.BA

[pirpa]

Kako je organizovano prvo političko ubistvo u BiH!

Nakon što je 8.6.1993.godine imenovan na čelo MUP-a RBiH Bakir Alispahić će, odmah, umjesto da uvodi red i zakon, otpočeti sa najprljavijim poslom koji obavještajna zajednica pamti u našoj državi. Za svoje prve saradnike postaviće KOS-ovce Nedžada Ugljena i Envera Mujezinovića dok će im, sa vojne strane, asistirati također KOS-ovi oficiri Fikret Muslimović i Jusuf Jašarević. Fabrikujući dokumente prepune neistina, već drugi dan preuzimanja svojih dužnosti otpočet će pripreme za svoje prvo i ujedno najveće političko ubistvo u Bosni i Hercegovini. Bez ikakve sumnje, bila je to operacija po obrascu KOS-a. Cilj - uništavanje probosanskog jedinstva i stvaranje gađenja prema odbrani države. Kako je počelo?

Sve je otpočelo hapšenjem oficira KOS-a Seada Rekića koji je, kao što smo pisali u prethodnim nastavcima ovog feljtona, priznao da je svoje natidržavne i prosrbijanske aktivnosti radio po direktnom naređenju i pod nadzorom KOS-ovog šefa Fikreta Muslimovića. Nakon što krajem maja 1993.godine glavni vojni tužilac Mustafa Bisić napiše informaciju da je, tokom istrage protiv Rekića, došao do dokaza o neprijateljskoj djelatnosti Muslimovića te, faktički, najavi njegovo skoro hapšenje, pokrenuće se KOS-ova mašinerija u Bosni i Hercegovini, ista ona koja je pokušala i državni udar 2.maja 1992.godine.

Umjesto da Muslimović završi u zatvoru, a potvrdu njegove neprijateljske djelatnosti dali su svjedoci Muharemović, Ovčina, Balta, Rekić i još nekoliko drugih, pokreće se velika operacija uklanjanja svih onih koji prozreli i krenuli u razbijanje KOS-ove mreže u našoj državi.

Tako početkom juna 1993.godine, paradoksalno, dolazi do unaprijeđivanja KOS-ovih kadrova na čelo državne i sarajevske bezbjednosti, zadržavanje Muslimovića na čelu vojne bezbjednosti, dok sa druge strane otpočinje smjena svih onih koji su KOS-ovu mrežu željeli razbiti: Sefera Halilovića, Mustafe Bisića, Senada Krehe, Munira Alibabića i dr.

Umjesto u zatvoru, KOS-ovi oficiri postali su još jači iako je dokaza protiv njihovog djelovanja bilo na pretek. Kao čin osvete, oni sa pozicija odakle su to mogli činiti, otpočinju praćenje, prisluškivanje svih onih koji su ih prozreli. Također, otpočinje fabrikovanje "specijalnih informacija" koje su, zapravo, bile ništa drugo nego na bazi laži štancanje "državnih neprijatelja" koje bi, potom, ubijali, hapsili i progonili.

Tek nakon što su 8 i 9.6.1993.godine postavljeni na svoje funkcije, Mujezinović i Ugljen već dan kasnije počinju pisanje "specijalnih informacija", "prijedloga" protiv čovjeka kojeg su smatrali da se nalazi na čelu razbijanja KOS-ove mreže u BIH - Sefera Halilovića.

“Kao načelnik ŠVK OS RBiH, Sefer Halilović je nakon postavljenja na ovu dužnost počeo vršiti opstrukciju odluka Predsjedništva RBiH posebno u domenu realizazije Odluka i naloženih mjera" napisat će Mujezinović.

"U prisustvu više lica, što je zadokumentovano, sa omalovažavanjem i negiranjem govori o ličnostima vojno - političkog i državnog vrha RBiH s ciljem stva- ranja nepovjerenja građana, a posebno pripadnika Armije prema rukovodnom kadru OS RBiH.Putem više izvora došli smo do podataka da ostvaruje veze sa obavještajnim centrom u RH u Zagrebu gdje pod legendom Udruženja Sandžaklija pokušava stvoriti paralelnu vojnu hijerarhiju u RBiH, a na čelo se postaviti kao komandant OS RBiH. U cilju dokumentovanja i presijecanja Seferove djelatnosti predlažemo primjenu “Zolja” i “Agava” prema imenovanom" zaključuje Mujezinović.

Naravno, sve je bila laž. Halilović nije mogao "vršiti opstrukciju odluka Predsjedništva RBiH", kako je tvrdio Mujezinović, jer je Halilović i sam bio član Ratnog Predsjedništva RBiH. Nadalje, Halilović juna 1993.godine nije imao nikave veze sa tzv. Udruženjem Sandžaklija jer je predsjednik istog, tada, bio izvjesni g.Hamzagić dok sa "obavještajnim centrom u Zagrebu", Halilović, posebno nije imao dodirnih tačaka jer, kao što je bilo čak i općepoznato, Halilovića su u Hrvatskoj bili proglasili neprijateljem.

Napose, 9.6,1993.godine na sastanku Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana, čiji stenogram je objavljen, Izetbegović je saopćio Tuđmani da je "smijenio Halilovića jer je bilo pritužbi da možda ne želi mir sa Hrvatskom" što dakle, sve ukupno, govori o kakvoj količini laži se radilo u Mujezinovićevom prijedlogu za praćenje i prisluškivanje Halilovića.

Međutim, još jedan detalj je posebno zanimljiv. U prijedlogu, kasnije i rješenju, o uvođenju mjera protiv Halilovića, Mujezinović, Ugljen i drugi KOS-ovci prave početničku grešku: kao mjesto Halilovićevog stanovanja navode adresu na kojoj će on živjeti tek 3 mjeseca poslije nakon Mujezinovićevog prijedloga, dok će kao radno mjesto navesti kancelariju u koju će Halilović useliti tek aprila 1994.godine, odnosno 8 mjeseci poslije Mujezinovićevog podmetanja. O čemu se, zapravo, radilo?

Za prisluškivanje Halilovića kao državnog funkcionera odobrenje je moralo dati Predsjedništvo RBiH. Ono to nikada nije uradilo. Tako je kompletno Halilovićevo praćenje i prisluškivanje, koje će na kraju rezultirati atentatom "Ševa" na njega i njegovu porodicu, vršit će se protivzakonito a sve papire Alispahić, Ugljen i Mujezinović napraviće retroaktivno kada ih Munir Alibabić optuži za uzurpaciju tajne službe i fabrikovanje tzv. "neprijatelja".

Jedan od radnika na Halilovićevom prsiluškivanju, Nikola Maslek, izjaviće da im je Mujezinović naredio da "bilježe čak i svaki Seferov uzdah", dok su radnice na Halilovićevom prisluškivanju, kao i Maslek, posvjedočili da su svaki dan izvještavali Mujezinovića o Halilovićevom kretanju te mu davali svježe Halilovićeve razgovore. Po iste je, prema njihovom svjedočenju, dolazio i "izvjesni Bakir, kurur Alije Izetbegovića" za kojeg će se kasniej ustanoviti da se radi o Bakiru Sadoviću.

Fizičko praćenje Halilovića vršile su "Ševe". Cilj sve akcije protiv Halilovića bila je, od početka, njegova likvidacija jer je u internim dokumentima KOS-ovaca Muslimovića, Ugljena, Mujezinovića i njihovih saradnika, Halilović lažno prikazivan kao državni neprijatelj. Sve je rađeno kako bi se, zapravo KOS-ovi oficiri, Muslimović, Rekić i Mujezinović, koji su hvaćeni kako rade za četnike, spasili zatvora.

Istovremeno kada i progon Halilovića, kreće i smjena Munira Alibabića za mjesta šefa sarajevske bezbjednosti, kao i smjena vojnog tužioca Bisića i predsjednika vojnog suda Senada Krehe a svi oni su, zapravo, došli do informacija i pokrenuli proces hapšenja četničkih špijuna u našoj zemlji: Muslimovića, Rekića i Mujezinovića.

U svom pismu, koje će kasnije nakon progona, Munir Alibabić uputiti Aliji Izetbegoviću, pisat će da su u slučaju "Rekić", koji je zapravo bio predmet razbijanja KOS-ovog lanca u RBiH, Ugljen i Mujezinović obrađivali svjedoke, zastrašivali ih te ih tjerali na mijenjanje iskaza.

Muslimović i Mujezinović juna mjeseca intezivno fabrikuju na desetine na lažima zasnovanih "informacija" u kojima pišu da Halilović, koji je smijenjen i prema izjavi samog Alije Izetbegovića "ne može komandovati vojskom, ni dati naredbu da se negdje krene u napad", priprema državni udar. Naravno, Halilović to niej radio što će kasnije ustanoviti i samo Predsjedništvo RBiH pa i sam Alija Izetbegović koji je kazao "da je ustanovljeno da nema nikakvih krupnih grešaka".

Ali tada je već sve bilo kasno. Muslimović i Mujezinović, uz Ugljena i Alispahića, stalnom fabrikacijom stvaraju velike tenzije u opkoljenom Sarajevu. U tim tenzijama vrše i hapšenja koja 2/3.7.1993.godine dovode do sukoba u Sarajevu koja su smirena razgovorom između Mušana Topalovića, Ramiza Delalića sa Alijom Izetbegovićem i Rasimom Delićem. Radi izazivanja sukoba Topalović i Delalić tražiće smjenu upravo Muslimovića. Muslimović i Mujezinović će, napisati da su tražili smjenu Delića sa mjesta prvog čovjeka Armije RBiH što će se, ali puno kasnije, pokazati kao još jedna KOS-ovska neistina.

Iako Halilović nije imao nikakve veze sa navedenim događajima, jer je bio smijenjen, Muslimović i Mujezinović će napisati da je haos u Sarajevu, koji su oni lično izazvali provociranjem Topalovića i hapšenjem njegovih saradnika, zapravo pokušaj državnog udara od strane Halilovića. Bilo je to direktno nabacivanje "lopte" za akciju KOS-ovih oficira Muslimovića, Mujezinovića i Ugljena iza kojih je stajao Alispahić i njihove ubice i odreda "Ševe".

Dan poslije ove Muslimović/Mujezinović informacije, Halilovićev stan biće višestruko osmatran. Dva dana poslije na balkon Halilovićevog stana, u 3 sata ujutro, popeće se pripadnik "Ševa" Dragan Šošić. Pet dana poslije, nakon Halilovićeve najave telefonom da stiže kući u 14h, u sarajevskom naselju Ciglane u 14h i 15minuta eksplodiraće naprava za koju će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, dvije decenije poslije, utvrditi da se radilo o postavljenoj bombi. Zvanično - pokušano je ubistvo prvog čovjeka Armije Republike BiH od strane oficira KOS-a, Muslimovića, Mujezinovića, Ugljena i Alispahića. Nastaće muk u Sarajevu. Svi su istog dana tvrdili ono što će danas biti dio istražne istine - pokušan je atentat, prvo političko, dvostruko ubistvo u Bosni i Hercegovini.

Šta će pokazati istraga? Da li je, uopće, istraga o atentatu na prvog čovjeka odbrane Republike BiH pokrenuta? Šta su izjavljivali svjedoci? Šta je stajalo u službenim dokumentima? Šta je pisao Munir Alibabić? Šta je stajalo u informaciji Mustafe Bisića i Senada Krehe? Kako su se ponašali Muslimović, Mujezinović, Ugljen i Alispahić? Kako je KOS-ova mreža nastavila da ubija i progoni branioce RBiH!? - u sutrašnjem nastavku.

Redakcija BNN

[pirpa]

06:15-min






https://www.klix.ba/vijesti/bih/vrhovni ... /170619070

[agent_zero]

Dosta je i Srba na ovom popisu.

[pirpa]

Dosta je i Srba na ovom popisu.

nemoj da te cudi, bilo je i muslimana u brigadi Kralj Tvrtko...

tko god nije imao muda za puske i ostale vojne obaveze, oni su se masovno prikljucivali brigadi K.T. ...

[pirpa]

Kako su KOS-ovci Muslimović i Mujezinović, Ugljen i Alispahić zataškali atentat na komandanta ARBiH!

Odmah po izvršenju atentata na porodicu načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, Sefera Halilovića, počet će se pojavljivati zvanične izjave, date organima MUP-a koje su direktno ukazivale da se radi o terorističkom aktu. Ali ni MUP, ni Služba vojne i državne bezbjednosti jednostavno su ih ignorisale. Zašto?

Dr. Šukrija Đozić, koji je stanovao do Halilovićevog stana, izjaviće da je „u vrijeme događaja sam se nalazio na balkonu, na istoj strani zgrade, na istom spratu. Najednom sam čuo eksploziju bez ikakvog prethodnog šištanja...“

Pripadnik Armije Republike BiH, Nihad Fazlić saopćit će inspektorima MUP-a: „Na sedam dana prije eksplozije vidio sam dva čovjeka i to jedan u maskirnoj uniformi, a drugi u civilu, koji su vodili psa, crnog pit-bul terijera, koji su sa dvogledom osmatrali stan Sefera Halilovića...“

Svjedok Bakir Filipović koji je direktno gledao eksploziju u stanu Halilović, kazat će da se „u kritično vrijeme sam se nalazio u dvorištu zgrade i nisam čuo nikakav šum već samo eksploziju...“, dok će svjedokinja Milosava Ilić izjaviti da se u kritično vrijeme nalazila u kuhinji i da nije čula nikakvo šištanje granate, već samo iznenadnu eksploziju.

Pored njih i svjedok Tarik Jusufbegović, koji će eksploziju na Halilovićevom stanu gledati sa druge zgrade, jasno je kazati da nije bilo nikakvog prelijetanja granate, karakterističnog šištanja i slično već da je, samo, iz Halilovićevog stana izletio plamen vatre.

Halilovićevi sin i kćerka izjaviće da su, nekoliko dana prije eksplozije u njihovom stanu, vidjeli da im neko osmatra stan dok su, neposredno prije eksplozije, u kasne ponoćne sate, vidjeli siluetu čovjeka koji im se popeo na balkon.

U svojoj izjavi, koju će dati 1998.godine, vojni bezbjednjak Jusuf Jašarević će izjaviti da je isti dan kada se atentat na Halilovićevu porodicu dogodio “razgovarao sa Fikretom Muslimovićem i došli su dok zaključka da je u Halilovićev stan udarila granata iz ručnog bacača”, dakle ispaljena iz neposredne blizine., odnosno iznutra. Zanimljivo, Vojna bezbjednost je “zaključila” ali nije poduzela niti jednu istražnu radnju.

Samo mjesto eksplozije u Halilovićevom stanu bilo je dokaz samo po sebi. Na njemu nije bilo nikakvih upečatljivih tragova samog udarnog mjesta granate,kako je tvrdio MUP, što bi granata od 50-ak kg koja je, prema MUP-u, doletjela sa razdaljine od 12.000 metara itekako morala ostaviti, odnosno ona bi sasvim sigurno odvalila terasu. Ipak ovdje karakterističnih tragova granate nije bilo.

Geleri su bili raspršeni uglavnom prema jednoj strani Halilovićevog stana što, opet, nije karakteristično za granatu već za bombu sa usmjerenim dejstvom.

A onda su, naprasno, počeli nestajati dokazi sa lica mjesta. Geleri lica mjesta, koji bi se mogli hemijski vještačiti su nestali. Fotografije lica mjesta iz Halilovićevog stana prvo nisu “mogli biti izrađeni” a onda su, potom, nestali.

MUP se uopće nije obazirao na gotovo deset (10) izjava koje su direktno indicirale da se nad porodicom Halilović dogodio, zapravo, akt terorizma. Služba državne i vojne bezbjednosti nisu bezbjedonosno tretirale napad na doskoro prvog, tada drugog čovjeka odbrane Republike Bosne i Hercegovine. Nijednu službenu zabilješku, fotografije lica mjesta, izjavu ili informaciju Službe državne i vojne bezbjednosti nisu sačinile povodom atentata na Halilovića i njegovu porodicu. Da su, inače, radili drugačije svjedoči obilna dokumentacija SDB-a i SVB-a u drugim slučajevima čak i ranjavanja pripadnika, oficira ARBiH.

Gotovo cijelo opkoljeno Sarajevo, oficiri i borci, obični građani, tiho su govorili da je na Halilovićevu porodicu, zapravo, pokušan atentat iznutra.

TV BiH i njen voditelj Senad Hadžifejzović će, istog dana kada se atentat na porodicu Halilović dogodio, prešutjeti ovaj događaj dok će agresorska Srna isti dan izvjestiti da je na Halilovića pokušan napad iznutra te da će se za isti pokušati okriviti pripadnici agresorske VRS.

Upravo u to vrijeme Sefera Halilovića će pozvati Alija Izetbegović koji će Haliloviću saopćiti, kako je to zabilježio Semir Halilović u svojoj knjizi "Atentat", sljedeće: “Vidi Halile, svašta se priča po gradu, čak i da smo to što se desilo tvojoj porodici mi učinili. Ja bih, pravo da ti kažem, volio da to čujem od tebe”, kazat će Izetbegović.

Halilović će, prema sopstvenom svjedočenju, tek nakon razgovora sa Izetbegovićem odlučiti da ode na mjesto tragedije svoje porodice. Inače, Halilović je bio artiljerijski oficir i odlično je znao kako dejstvuje granata i kakve tragove ostavlja. Prema sopstvenom svjedočenju, Halilović će, vidjevši lice mjesta, pogledavši udarno mjesto, “sliku gelera” granate i druge dokaze shvatiti da nije riječ o granati, već o bombi te će tu vijest saopćiti samom Izetbegoviću.

Nakon njihovog razgovora Izetbegović će o bombi u Halilovićevom stanu razgovarati sa Rasimom Delićem koji će, nakon razgovora, pozvati Halilovića.

Delić: Imali ste dug i iscrpan razgovor ali obojica ćemo još
jednom sjesti, tako si valjda kazao.
Treba još jednom.
 Kaže on još jednom. E sad vezano za ono, ja sam rekao da sam ja poslao MUP-u ono, ali ne znam, možemo sjesti da vidimo ima li neko od naših stručnih ljudi da to vidi. Ja ne znam ni jednog balističara dobrog koji bi to mogao uraditi. Trebalo bi razmisliti. Ja ne znam, znam onoga Srnu, on je nekada predavao balistiku i pravilo gađanja. Star čovjek.

Halilović: A gdje je on?

Delić: Ovdje je u Sarajevu.

Halilović: Ima li neko da zna tog?

Delić: Ma zna, pa tu mu je sin, u Ministarstvu energetike…On je najbolji stučnjak za pravilo gađanja, koga ja znam.

Ali balistički stručnjak Srna neće izaći na lice mjesta Halilovićevog stana. Neće ni Berko Zečević jer, jednostavno, niko ih od nadležnih organa Službe državne i vojne bezbjednosti, vojnog i dežurnog tužioca, kao niti iz MUP-a neće oficijelno pozvati da to urade. Tako je, zapravo, istraga o Halilovićevom pokušaju ubistva i ubistvu njegovih članova porodice, od početka, bila usmjeravana u pravcu da odumre te da dokazi nestanu.

Isti dan kada se atentat na Halilovića i njegovu porodicu dogodio, očito u panici da bi za isti mogli prije ili kasnije biti optuženi, KOS-ovci Enver Mujezinović i Fikret Muslimović pišu “specijalne informacije” u kojima, umjesto da istražuju napad na drugog čovjeka odbrane Republike BiH, oni, zapravo, vrše obavještano pokrivanje i opravdavanje zločina nad njim.

U Specijalnoj informaciji od 7. jula 1993., na dan atentata porodicu Halilović, Muslimović će se baviti događajima o 2/3.7.1993.godine kada su u Sarajevu izbili sukobi između Ramiza Delalića, Mušana Topalovića sa jedne i Muslimovića sa druge strane. Delalić i Topalović su tražili Muslimovićevu smjenu jer je protiv istih napisao krivične prijave, montirao im suđenja za ubistva i zločine i naložio hapšenja njih i njihovih saradnika.

Međutim, Muslimović će, sada, u svojoj “informaciji” na dan atentata nad porodicom Halilović, taj događaj okrenuti na stranu opravdavanja atentata na Sefera Halilovića pišući da “u drugim jedinicama borci ovaj incident karakterišu kao nedisciplinu komandanta 10. bbr. i zamjenika komandanta 9. mtbr., a isti se vezuje i za Sefera Halilovića i njegovo nezadovoljstvo kadrovskim promjenama u Štabu VK OS RBiH. Ima komentara među borcima 10. bbr. da su “ovo smislili Sefer i Delalić“, a da je Caco samo uvučen u igru...”

Muslimović je, ranije, u svojoj “specijalnoj informaciji” lažno napisao da je “Delalić Seferov sestrić” čime je stvarao “zavjereničku grupu” čak i na bazi “krvnih veza” koje nisu postojale.

Ipak mjesec dana ranije u svom privatnom razgovoru, koji je snimljen, Muslimović e Aliji Izetbegoviću, na dan smjene Halilovića, kazati: “Gospodine predsjedniče, niko ne dovodi u pitanje odluku Predsjedništva, pa ni sam gospodin Halilović!
Ima tih reagovanja samo oko načina. Neko misli da je trebalo postupiti ovako ili onako. Prema tome nema nikakvih indikatora ovde da bi moglo da dođe do bilo kakve opstrukcije u odnosu na Predsjedništvo”.

Dakle, Muslimović je znao da Halilović ne vrši nikakve opstrukcije i isto je saopćio Izetbegoviću. S druge strane Muslimović je, također, znao da Halilović nema nikakve veze sa sukobima u gradu jer je iste izazvao upravo Muslimović hapšenjem Topalovićevih boraca.

Pokazalo se jasnim da Muslimović, zapravo, piše najobičnije KOS-ovske podvale o kojekakvim “državnim udarima”, o kojima ne postoji niti jedan dokaz izuzev “mišljenja” Muslimovića i Mujezinovića kao oficira KOS-a ubačenih u strukture odbrane Republike BiH.

Muslimovićev KOS-ovski saradnik Enver Mujezinović će 8.7.1993.godine, na dan dženaze članova porodice Halilović, napisati da se toga dana Sefer Halilović ponovo sastao sa "zavjereničkom grupom u cilju izvršenja državnog udara". Naravno, sve je bila potpuna i monstruozna neistina ispisana od strane KOS-ovaca Muslimovića i Mujezinovića a koliko nisu prezali od najprljavijih metoda svjedoči činjenica da su na dan tragedije i na dan dženaze porodice Halilović pisali službene "zabilješke" protiv generala Halilovića.

Da će se sve ove informacije pokazati neistinitim, govorit će se i na sjednici Predsjedništva Republike BiH od novembra 1993. i aprila 1994.godine, kada su gotovo svi članovi Predsjedništva Republike BiH, i sam Izetbegović, konstatovali da Halilović nije napravio nikakve greške, niti ima indicija za ono što mu je državna i vojna bezbjednost stavljala na teret.

Ali sve je već bilo kasno. Muslimović i Mujezinović, odnosn Ugljen i Alispahić već su počinili prvo političko ubistvo u Republici Bosni i Hercegovini čime su doslovno uništili probosansko jedinstvo sa jedne, odnosno pokazali su kako će prolaziti oni koji se budu borili za cjelovitu državu sa druge strane.

Borci su, uskoro, počeli tražili masovnu demobilizaciju o čemu će svjedočiti dokumenti Ministarstva odbrane RBiH.

Pokušavšvi ubistvo prvog čovjeka Armije Republike BiH i njegove porodice, pritom počinivši dva ubistva, agenti i asistenti KOS-a Muslimović, Mujezinović, Ugljen i Alispahić, te njihove “Ševe”, uvest će državni terorizam u Bosni i Hercegovini kao “legalno sredstvo”. Pokazali su da mogu ubijati, montirati i proći nekažnjeno.

Godine 1998. protiv Muslimovića, Mujezinovića, Alispahića, Ugljena te pripadnika “Ševa” bit će podnesena krivična prijava radi atentata na porodicu Halilović. Istragu je vodio Mustafa Bisić ali, nikada, nije uzeo niti jednu izjavu jer je te, 1998.godine, Bisić bio kadar vrha SDA kojoj nije bilo u interesu da se atentat na generala Halilovića istražuje i procesuira.

Predmet je sve do 2011-12 godine bio u stanju potpune stagnacije u Tužilaštvu Kantona Sarajevo te ni drugi tužioci, Branko Šljivar, Nives Kanevčev i ostali po tom pitanju nisu radili gotovo ili apsolutno ništa.

Tek 2012.godine predmet preuzima Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje je, odmah potom, uradilo ekspertno vještačenje, pronašlo određene fotografije lica mjesta, ali ne one koje su nestale iz arhive MUP-a, pomoću najsavremenije tehnike pronašlo gelere na licu mjesta, izvršilo repliku eksplozije iz Halilovićevog stana kao i druge, stručne poslove.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine će utvrditi da je na porodicu Halilović izvršen čin terorizma, podmetnutom bombom sačinjenom od plastičnog eksploziva i omotanom različitim gelerima od više, različitih granata.

Nakon što su Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i tužilac Oleg Čavka sa njegovim timom, došli do velikih pomaka u ovoj istrazi, bivši glavni tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Goran Salihović, očito po političkom diktatu, predmet ovog političkog ubistva vraća na Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

Nova tužitljica, Dalida Burzić, godinu dana, također, nije ništa uradila na ovom predmetu iako je davala oprečne, suprotne izjave koje je, na kraju, pred Skupštinom KS, priznala. Na inicijativu zastupnika BPS-a, Semira Halilovića, predmet “Halilović” je, nakon suspenzije Salihovića, ponovo vraćen na Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Porodica Halilović za krivično djelo terorizma sa smrtnim posljedicama počinjenim nad njihovom porodicom direktno tereti Bakira Alispahića, Envera Mujezinovića, Fikreta Muslimovića, Nedžada Herendu, Dragana Šošića i dr. Protiv istih, također, postoji više javnih svjedočenja po ovom pitanju. Do skoro su se, svi pobrojani, nalazili pod zaštitom vrha SDA.

Danas je, pak, situacija podijeljena. Alispahić i Mujezinović su, nakon boravka pod okriljem Demofratske fronte (DF), sada našli svoje utočište u SBB-u što je, također, čudno s obzirom da se SBB deklarativno zalaže za rješavanej političkih ubistava dok, suštinski, sarađuju sa osumnjičenicima za ista.

Muslimović, Herenda, Šošić i ostali pripadnici “Ševa”, kao i bezbjednjaci, nalaze se i dalje pod zaštitom i finansiranjem vrha SDA.



Redakcija BNN

[Boletus edulis]

Bolestan um.

[Woody]

HLADNOKRVNE UBICE I DALJE RADE U INSTITUCIJAMA:

http://www.srna.rs/novosti1/79315/hladn ... cijama.htm