besana wrote:
Dakle, covjek u nekim svojim 70-im godinama, prosjecan zivot, poshten rad, bez pijancenja, kafena, zena, prostakluka, ali i bez nekog osjecaja za vjeru, sve do tih svojih sedamdesetih godina. Pocne citati knjige, pa dodje i do Kur'ana casnog. Eh sad, on ga uzima, chita bez abdesta. Uzme i chita. Njegova porodica je konfuzna, da li mu pokushati "zabraniti" citanje Kur'ana casnog, jer ga cita bez abdesta, ili ipak pustiti da tako radi.
Radi se o meni poznatoj porodici, koja je kako rekoh konfuzna, a i ja sam. Ne mozesh covjeku oteti Kuran iz ruku a ne mozesh ga natjerati da uzme abdest. Nije da su oni mene pitali, za savjet
nego eto saznadoh, pa i mene zanima kako im pomoci.
rahmetli Đozi su ljudi postavljali pitanja, tražeći od njega, kao od teologa, odgovor.
jednog dana dođe mu pitanje od gospođe u godinama, koja je, eto, voljela držati do sebe, pa je uvijek imala nalakirane nokte.
u svom pismu mu je objasnila svoju zelju i naviku da nastavi s tom praksom, ali isto tako da je čula da joj namazi koje klanja neće biti valjani, pošto ni sam abdest nije.
začuđujuće za svoje saradnike, Đozo-efendija je odgovorio da ona slobodno nastavi klanjati tako.
kada su ga upitali otkud takav odgovor, kazao im je: pustite je neka klanja pa makar i sa lakom na noktima. može biti da bismo joj svojim insistiranjem da skine lak
omrznuli namaz, a ona hoće oboje - neka i dobije oboje.
gospođa je bila presretna zbog odgovora i sa još većom željom nastavila obavljati namaz, što je opisala i u pismu zahvale koje je opet poslala Đozi.
možda je nekada kasnije sama
nadošla pa prestala klanjati sa lakom. svako vrijeme ima svoje teškoće, a naše vrijeme zahtijeva da nikog ne smijemo udaljavati od ovog puta, samo malo ako hoće. treba tražiti manje zlo.
sad da ne obrazlažem zašto, uglavnom stav koji nema veze konkretno samo s tobom....
